petak, 15.07.2005.
Kakvo sam ja đubre...
Nisam upao niti na jednan faks.
Ljenost, nema druge riječi. Jednostavno mi je milije ići na net ili buljiti u televiziju nego razmišljati o ostatku života i kako ga provesti.
Ovaj tjedan sam bio kompletan gad. Ko rospija na PMS-u. I sada upravo u susjednoj prostoriji plače sestrična jer sam bio grub prema njoj.
Doslovno. Ne samo verbalno.
I sad sjedim prazne glave i mislim: što sad?
Upisati neki ostatak od faksa tko nitko ne želi upisati da imam prava. Rudarstvo ili višu uzaludnu.
Mislim da bi trebao ići negdje gdje se koriste vještine pisanja ili verbalnog sučeljavanja. Možda trebam biti PR.
No volim biologiju, kemiju donekle a fiziku baš i ne iako ima i ona svojih dobrih strana. Zapravo u nekim sam zadatcima uživao.
Nisam uopće prešao prag nigdje osim na PMF-u.
Još kad se sjetim uzaludnih instrukcija i priprema i love bačene u vjetar.
Novci. U tome je i problem. Ne znam štedit niti planirati vrijeme. Nitko, zapravo kad bolje razmislim, ama baš svatko je govorio što da radim, ali ja sam bio poput zida, riječi su se odbijale.
A svima licemjerno govorim što da rade. Kažu da nisam objektivan prema sebi a prema ostalima jesam. Svijet mašte i nije tako bajno mjesto, kako si mnogi misle.
Mislim da možda trebam reducirati pisanje ovdje. Bar na neko kraće vrijeme (iznenađenja...)
Ne znam...
Traži netko bauštelca?
Sa štovanjem, Ribac
(2) -
-
