Jučer bijah u Rijeci. Naravno ja i stari smo zalutali. Najprije smo pitali čovjeka na naplatnoj kućici kuda do faxa. Rekao je da izađemo na Rijeka - centar i dalje pitamo jer zbilja ne zna.
Idemo mi kad od jednom spazimo znak Rijeka - istok.
"Nije ovaj, valjda je sljedeći"
Da bi na samom izlazu vidjeli natpis Rijeka - istok, centar.
Naravno da smo fulali. Spas se ukazao u obliku policajca koji je bio sto metara dalje.
"Znate kojim putem za medicinski fakultet?"
"Zbilja nemam pojma. Ja sam iz Siska a sam ovdje na ispomoći."
E, pa hebeš takvu ispomoć koja ti nemože pomoći!
Ipak rekao nam je kuda do idućeg ulaza u Rijeku. Kad smo došli naišli smo na jedan problem. Dobar dio Rijeke čine jednosmjerne ulice. Ipak nakon nekog vremena našli smo i fakultet. Kasnije sam saznao da se i ovdje ispituje PMS (psihomotoričke sposobnosti) koji je bio triput teži nego u Zagrebu.
Današnji prijemni na medicini je Božetesačuvaj! Ili su jako lagana pitanja ili jako teška. Naravno ovih drugih je bilo puno više. I imali smo 180 minuta za 120 zadataka. Što iznosi minutu i pol po zadatku!
Danas sam u depresiji. Na PMF-u sam prošao prag ali sam pitaj Boga koji po redu tako da ništa od upisa. Ajde to i nije neka greda.
Lađe su potonule do kraja kada sam na internetu pogledao da u Rijeci nisam prešao prag...
Sad me zabrinjava jedino upad ovdje u Zagrebu. Ako ne upadnem što da radim?! Naravno stara je već rekla da to nije smak svijeta, ali znajuć nju, njen nesvjesni dio mozga 100% uvjeren da ću ja ovdje upasti.
No možda Bog baš želi da nigdje ne upadnem. Kako sam krenuo godinu dana ranije u školu pa je to možda znak da trebam pauzirati. Ali to baš nije neka sjajna ideja.
No što je tu je! Uzdaj se u se i u svoje kljuse i nadam se da ću moći prepisati od nekog pametnjakovića koji će sjedit ispred mene. Bože molim te pomozi i dva tjedna ću postit! Može i tri!
Sa štovanjem Ribac
Post je objavljen 14.07.2005. u 16:40 sati.