Da se nakon nekoliko dana javim. Zapravo nije neka stanka jer ovako i uobičajeno pišem. No takvo mi je raspoloženje bilo da sam mislio da je u najmanju ruku smak svijeta.
Što sam nakanio sa fakultetom?
Pa, plan je da upadnem na neko od preostalih mjesta na veterini i da se iduće godine prebacim na stomatologiju. Ili ću probati iduće godine na politologiju da postanem gnjusnogovornik, naime ljudima lagat u facu mi nije teško.
U petak me ekipa zvala na Ribnjak da me izvuče iz depresije. Odgledao sam “Nikad se nisam ljubila” (kako imam dojam da sam poput praznoglave navijačice, bez sisa i pičke) i Majka me odvela tamo u pola ponoć. Naravno imala je prodike o tome kako je to kasno.
Iskreno, to i je bilo kasno, ali bila je poanta u društvu. Majka kaže “Što ne izađete ranije?” Možda i bi ali pravi sadržaji počinju kasnije, a rano izlaze samo predpubertetlije i starci. Izgleda da 50% ekipe nije nigdje upalo. Ostaje nam veterina ili rudarstvo. Ljep je taj život u rovovima, kažu. Barem umreš mlad.
U subotu su svi ukućani krenuli put Sunje – rodnog mjesta Majke te pokojnog Djeda. Tamo smo, tj Otac je popravio WC školjku ali smo do tada srali Ujaku. –Mislim u njegov WC jer je kuća do kuće. Tako smo bili na sajmu i vidjeli konje, kobile i ždrebad.
Za one koji nisu nikada vidjeli konja, da istina je, kada netko kaže “konjski obdaren” to znači da će sretnica koja je pobrala takvog pastuha najvjerovatnije te večeri vrištati. Od boli.
Kad smo kod seksa, postajem bratić po tko zna koji put. Naime Ujna je trudna i to već dosta (vidi se trbušćić) a ja sam to saznao tek jučer. Očito, obiteljski tračevi do mene ne dopiru
Kasnije smo se vraćali u nešto manjem broju (Sestrična je ostala doma) i cijelo vrijeme nas je sljedilo nevrijeme. Nije kišilo ali je grmilo i sjevalo, te sam uživao gledajući reprezentativne bljeskove.
Putem smo molili krunicu. Vrlo je umirujuće, i to ne na onaj način kada ponavljaš neku pjesmu milijun puta za redom, već te zbilja smiri nekim blaženim mirom. Možda bi to trebao raditi češće, ali tko danas ima 20 minuta za Boga?
Danas je nedjelja i ljepi je dan, no moja usta su odlučila glumiti frendice Angelini i Severini. Naime izrastao mi je prišt točno na sredini gornje usnice i izgledam kao da sam pao Glumičiću u nemilost. Jaaako zgodno.
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 17.07.2005. u 13:42 sati.