Revolucija mladih
15.08.2004., nedjelja
odlazim...
|
na maturalac u Prag, čitamo se za tjedan dana |
- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.08.2004., četvrtak
Zatiranje kulture (Lidrano 2004)
|
Iako je Lidrano 2004 davno prošao, osjećam se dužnim da napišem osvrt, s obzirom da sam prvi put bio njegov sudionik. Na put smo krenuli jednog kišnog jutra sa jednim starim minibusom čiji vozač nas je zamalo odvezao su Senj umjesto u Umag, gdje se održavala manifestacija. Blago rečeno organizacija manifestacije je bila katastrofalna. Bili smo smješteni u hotel s jednom (1) zvijezdicom. Nedovoljan kako bi rekli profesori, nedovoljan za odlikaše. Zatim smo nas četiri (4) učenika bili smješteni u dvokrevetnu sobu (2). U toj dvokrevetnoj sobi bio je jedan dječji i jedan bračni krevet. A soba, takvo što još nisam doživio. Kao hotel za pse. Cijeli taj hotel bio je predviđen za rušenje, ali kako je to za balavce čija noćenja plaća država, haj'mo ih tamo smjestiti, mislio je neki ambiciozni menadžer. Pod sobe bio je prekriven mrljama nepoznatog porijekla (ne bi ni želio znati što je to), sa stropa se ljuštila boja i u velikim krpama padala na iznenađene spavače. Zidovi su bili napola oguljeni od tog procesa propadanja. U ormarima koji su zaudarali po truleži našli smo jednu željeznu vodovodnu cijev. Kupaonica je bila još gora. Bila je puna plijesni koja je prekrivala zidove oko tuš kabine. Iz tih plijesni su rasle neke nitice koje su, kunem se, kada niste gledali okretale prema vama. Zahodska školjka je bila postavljena previše blizu zidu i nije ju se moglo koristiti na uobičajen način. Cijela soba je smrdjela po vlazi a, sami kreveti su bili u tolikoj količini natopljeni njome da su bili mokri. Smještaj dostojan svoje jedne trule zvijezdice. (Hoteli Aurora ako se ne varam) Uskoro nakon što smo se smjestili krenuli smo na ručak. Gdje sam bio svjedok koliko krvoločni mogu biti penzioneri kada su gladni. No, to sam preživio i punog želuca krenuli smo u Umag na službeno otvorenje Lidrana 2004. Tamo sam požalio što sam se najeo. Manifestaciju otvorenja vodila je mlada djevojka. Problem je bio u tome što je cijela manifestacija bila na talijanskom i hrvatskome tj. dvojezična. No, moj prigovor se ne odnosi na autonomnost talijanske manjine, niti na to da im je regija dvojezična. Ono što me najviše smetalo je to da su domaćini manifestacije bolje govorili talijanski nego hrvatski. Poznavanje talijanskog jezika mi nije znano, ali ipak sam primjetio da talijanski svi govore tečno, dok se sa hrvatskim svi muče, zastajkuju, mucaju i izgovaraju pogrešne naglaske. I sve to na državnoj smotri uradaka HRVATSKOG JEZIKA. No to nije bilo sve, nakon mucajućeg govora gradonačelnice, počeli su se prikazivati predstave i uradci umaških najnadarenijih učenika. Tako smo bili počašćeni slušanjem petorice učenika nižih razreda i njihovim umješnim baratanjem harmonikom. Izdvojio bih jednog od njih kojem se asisten-dirigent-mentor nije sjetio okretati note pa je mali jadničak morao si ih sam okretati. A to je zvučalo ovako: loša svirka-stop-okretanje stranice-stop-loša svirka-stop-okretanje stranice-stop-loša svirka itd. Ja sam toliko bio ganut time da sam se plakao, od smijeha ili užasa ne bih znao reći. Zatim su svi mališani nastupili zajedno pod dirigentskom palicom njihovog mentora-dirigenta-asistenta, to i ne bi bilo tako loše da svirka nije zvučala psihodelično-depresivna i poticala me na misli o vješanju. Drugi komični događaj bio je dirigent koji je, s obzirom da nisu očistili prostor iz pozornice, pokupio upravo goleme količine paučine na svoj odijelo. Slijedeća je nastupila neka plesna skupina koja mi je opet potejrala suze na oči od smijeha. Njihovu izvedbu nazvao bih „moderna adaptacija praseče kaljuže“. Nakon svega to cirkusa govor je trebao održati pomoćnik ministra, ali i njegov govor je bio mucajući, jer jadan čovjek je bio toliko šokiran, da je samo brisao znoj sa čela. (u dvorani je bilo ugodnih 18 stupnjeva). Sve to ionako ne čudi s obzirom da kako je jedan profesor koji je sudjelovao u radu ocjenjivačkog suda istaknuo, citiram: „zamalo ovog Lidrana nije bilo, jer Ministarstvo znanosti, športa i obrazovanja namjerava ukinuti susrete i smotru Lidranu.“ S ovime je sve rečeno. No ovo vjerojatno i nije iznenađujuća činjenica s obzirom kakve radove šalju „najbolji spisatelji mlade Hrvaske.“ Djela naših autora u kategoriji „literarni radovi“ su krajnje depresivni i besmisleni. Evo najčešćih tema poslanih radova: bullying, monotonija školskog života i sustava, bijedne pjesmice i pričice na hrvatskim narječjima, te ljigavi radovi oportunista koji pišu za suce (tj. pišu osjećajne sastavke koji diraju u srce maloumne sutkinje), druga polovica radova ponosi se svojom kvalitetom besramnog kopiranja drugih tekstova sa županijskog natjecanja i kvalitetom tekstova napisanih od strane roditelja, mentora i rodbine koja je u ocjenjivačkom sudu. Naravno, postoje neki izuzeci, ali njih je jako malo. U njih bi ubrojio časopis Spektar koji me je oduševio svojom profesionalnošću. (ukoliko netko od Spektarovaca ovo čita prihvatite jedan prijedlog; smanjite prostor teme broja, zauzima polovicu časopisa) Htio bih i napisti nešto o „pobjedničkoj noći“. Što je pobjednička noć? Pobjednička noć je druga i poslijednja noć na natjecanju kada svi slave. Sva štreberska krema hrvatske tada odlazi u obližnje preskupe trgovine sa izuzetno bezobraznim trgovcima koji se ponašaju kao da ti čine uslugu time što te poslužuju i kupuju najjeftinija alkoholna pića sa najvećim postotkom alkohola. Hoću reći da kupuju rum, votku i najgori otrov što razara želudac, jetru i mozak te se time napiju. Evo zgode iz trgovine; ja i moj prijatelj kupujemo jednu pivo tek toliko da isperemo okus soka iz grla. Kad nam prilaze dvije iznimno neprivlačne cure i kažu da se od toga nećemo napiti. To kažu dok pod rukom grle votku vigor. No mi im odbrusimo da se nećemo opijati ovdje s skupom razarajučom žesticom u najgorem hotelu u krugu od 50 kilometara. Mi to radimo u klijeti sa roštiljom i kvalitetnim domaćim vinom. I tako vrateći se u hotel u 12 sati, jer u okolici nema ni jednog noćnog kluba, već samo neka kockarnica, dočekuje nas prizor vrijedan divljenja. Stotinjak „najbolje i najuglednije hrvatske mladeži“ u teško alkoholiziranom stanju pjeva po balkonima i sobama hotela s jednom zvijezdicom. Kako prolazimo hodnikom izbjegavamo male lokvice rigotine, urina i prolivene žestice. Do nas dopiru zvukovi pijanog zavijanja često zvanog od njegovih autora pjevom, pa zvukovi vriske a, tu i tamo urlici nekih parova koji su se odlučili na ševu na brzinu (jer tko će od njih izdržat duže od 5 minuta?). Cijelu manifestaciju Lidrano složit ću u jednu kratku kiticu: Urliče, loče i ševi se uzorna mladež naša, Hvale ih svi: Zar nisu krasna? Na Lidranu, ruglu što propada, Sastajalištu svih mladih budala. U povratku u moje malo selo, salijetale su me misli o budućnosti. Jer moja zabrinutost nije neosnovana. |
- 19:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
11.08.2004., srijeda
Smijeha
|
Oduvijek se čovjek smijao. Neovisno o kulturama, vremenskim razdobljima i prilikama. Smijeh je izraz zadovoljstva, radosti i veselja. Svi se mi volimo smijati, dan bez smijeha je tužan, mračan i prazan. Poput dana bez svijetlosti. Smijeh nam pomaže u komunikaciji, jer smijehom se smanjuje napetost, osvajaju partneri i uljepšava razgovor. Smijeh nas također uljepšava, kako u psihičkom tako i u fizičkom smislu. Nasmiješene osbe nas privlače, dok namrštene osobe nas odbijaju. Smijeh također zateže kožu na licu i time smanjuje broj bora. No, danas kronično nam nedostaje smijeha. U ovom mračnom razdoblju nehumanosti i sebičnosti ljudi se rijetko smiju. Dok hodm ulicom našeg malog sela i gledam ljude u kafićima, gotovo nitko se od njih ne smije. Najviše se smiju djeca ali i ona sve manje. U tim tužnim današnjim vremenima ljudi se ne žele nasmijavati međusobno. Sve je spalo na nekoliko pokušaja pričanja loših viceva. Ukoliko neka osoba pokuša biti zabavna i nasmijava druge ljude, često ju smatraju ludom i budalom. Nezahvalno za nekoga tko vam želi uljepšati život, nije li? I tako se ljudi okreću nehumanim (tehnološkim) izvorima smijeha tj. humorističnim serijama, emisijama i filmovima. Sjećam se dok sam bio malo dijete da sam gledao poznatog Charlia Chaplina, kao i Stania i Olia. Oni su na jedinstven i zabavan način ismijavali pohlepu, zloću, glupost i druge negativne ljudske osobine, te nas zabavljali komedijom zabune i nespretnosti. Baš sam prije godinu-dvije gledao reprize tih legendarnih serija i otkrio da su mi još uvijek jako zabavni i da me neovisno o godinama nasmijavaju. Zašto su ta vremena prošla? Zašto danas nema ničeg sličnog? Što se dogodilo komediji? Od zabavnih glumaca i ironije, humor se je pretvorio u jednu veliku predstavu debila koji se hrane kojekavim izlučevinama i sprdavaju na račun vlastite pohote i psuju ograničenim riječnikom. Sindrom Američka pita Nitko nije mogao predvidjeti što će se dogoditi nakon Američke pite. Golemi „boom“ teen komedija preplavio je tržište. Američka pita je postigla golemi uspjeh i načinila još 2 svoja nastavka. Scene gutanja sperme, uriniranja (pišanja) po osobama i povračanje dotičnih osoba, te jedenja pasjeg izmeta, kao i simuliranja spolnih odnosa sa psom, hranom i kojekavim gadostima oduševile su svijet. Problem nevoljno apstinirajućih napaljenih tinejdžera dostigao je vrhunac u prebrzom svršavanju, trčanju s „dildom“ i zaljepljenom rukom mastrubenta za negov vlastiti penis. Sve te sene uljepšavaju lica zaprepaštenih roditelja i slučajnih očevidaca te glupa lica glavnih aktera. Te filmove karakterizira nikakva gluma, u svakoj rečenici korištene riječi poput: dick, penis, pussy, fuck i sex. Ta manifestacija ogavnosti i perverzije očito zabavlja uobičajenog čovjeka. Zašto je tako? Zato jer današnja frusrirana populacija ostala je potpuno bez smisla za humor. Njih se više ne može nasmijati, oni se ne smiju. Oni se još jedino mogu RUGATI. Taj izopačeni smijeh kojemu nije namjera zabaviti, razveseliti čovjeka već ga ražalostiti, naljutiti i poniziti; i sve to u realizaciji zlobnika koji se naslađuje i veseli tuđoj nesreći. To ruganje je postalo zaštitni znak današnjeg čovjeka. Više puta tijekom svog odrastanja bio sam to osjetio na vlastitoj koži. Taj oduran zvuk graktanja debila koji se rugaju nečijoj pogriješci ili nevolji, samo je jedan od pokazatelja propadanja ljudskosti. Izuzeta od toga naveo bih Jackiea Chana koji je jedini ostao manje-više smiješan i zabavan. A naveo bih i neke izuzetke filmove hrvatske i kako moderne tako i stare jugoslavenske produkcije Humoristične serije, HAHAHAHA--->record Ono što me nejviše živcira u današnjim humorističkim nije nehumorističnost, loša gluma i debilni glumci već onaj iritantan nasnimljeni, umjetni smijeh koji se javlja nakon svakog događaja za kojeg si je redatelj umislio da je smiješan. Zar su se ljudi zaboravili smijati, pa ih treba podsjetiti? Ili nemaju smisla za humor pada ne ispanu glupi potrebno im je reći kad da se smiju? Možda je njima neugodno se smijati sami u prostoriji, pa ih treba poticati da izraze svoje osjećaje? Ili možda je geg tako glup da uopće nije smiješan, pa se ljude stimulira na smijeh tim umjetnim kriještanjem nasnimljenim od lijenih američkih gojaznih debeloguzih prasica koje cijeli dan nemaju druge zanimacije već se smucaju po studijima i grakću kad im se zapovijedi? Vjerojtno sve od toga. Ponekad kad se im čak omakne neki smiješan geg i ja se počnem smijati ali prekine me taj zvuk roktanja i uništi i svaki trag smijeha u meni. Ionako sve serije koje se prikazuju na HTV, RTL i NOVA su užasno daleke do smijeha, osim debilima, ali njima ionako je sve smiješno. (izuzetak: Državnik novog kova koji realno prikazuje političare) Humoristične emisije To je ono što me zbilja tjera na povraćanje. Najočitiji primjer toga jest Jerry Springer show. Emisija u koju se na prijevaru ovodi ljude, da bi ih se ponižavalo, vrijeđalo i psovalo od strane njihovih neprijatelja, krvožedne publike i svijetskog gledateljstva. Na kraju emisije snimke su debila koji su obožavatelji emisije i hvale Jerry-a. Ta emisija, tj. teško ju je tako nazvati, ta izopačina izravno prikazuje sve najgore što čini ljude. Krvožedno i bezosjećajno gledateljstvo te izopačine, dokazuje mi kako su mnogi obični ljudi su nehumani i zli. I kako bi svi oni trebali otići u posjetu psihijatru, ili možda Ripperu. Tu izopačinu prikazivala je jedino nov@ tv, no nju ionako gleda sam trulež Hrvatske. Više me jedino zabrinjava poter maloumnog debila u HRT-u zbog kojeg je bila snimana i emitirana izopačina zvana Najslabija karika. Gdje su ljudi za sitnicu kuna bili vrijeđani, izdani na očigled cijele Hrvatske. Ti jadni očajni ljudi naučeni su mržnji i gnjevu. Užasno. Dalje o ovoj temi neću jer mi je zlo. Zaključak: Ovo „novo“, „moderno“ i „demokratsko“ „društvo“ je zapravo gomila debila i zlih barbara. Popularni humor za mase izopačio se u hrpu blago rečeno izmeta. Zato, klonite se teen komedijica američke i one koji kopiraju američke produkcije. Okrenite se europskoj i istočnoeuropskoj alternativnoj produkciji u kojoj se još uvijek može naći humor dobrog ukusa. Tu ne spada moderna Hrvatska produkcija, ona još mora odlaziti neko vrijeme psihijatru, naime boluje od PTSP-a. |
- 20:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dijeta
|
Danas sve veći broj ljudi jede nezdravu hranu, premalo se kreće i slobodno vrijeme provodi u sjedećem ili ležećem položaju. Iako taj način života nije loš, već je vrlo ugodan, on pogoduje taloženju masnih naslaga a, kasnije i otkazivanju pojedinih organa. Zato danas ljudi koriste kojekakve dijete i preparate za mršavljnje. No najčešće (ili gotovo uvijek) dijete iz časopisa kao Mila, Gloria i tome sličnih šit papira (papira za brisanje guzice), nisu učinkovite. Sastoje se od odvratnih obroka koji nakon jela samo potiču glad. Dok se držanjem takvih dijeta jako sporo mršavi. A obično nakon dijete ljudi počinju u sebe nbacivati goleme količine fast fooda i slatkiša, tako vraćajući izgubljene kilograme. Drugi način mršavljenja jesu kojekakvi preparati za mršavljenje koji iako brzo i lagano smanjuju tjelesnu težinu, vrijede samo onoliko koliko ih koristite. Nakon toga slijedi golemo nadoknađivanje i očaj. A osim toga većina tih preparata služi ka onemogućivanju razgradnje hrane. No pitanje ostaje kakve će poslijedice biti na Vaš organizam nakon tolikih supstanci. Evo jednog primjera: Tvrtka maštovito nazvana VITKOST d.o.o. prodaje po stranoj licenci preparat SLIM NIGHT. Kao što se iz naslova može vidjeti, glavna „fora“ ovog preparata je da mršavite noću. Preparat citiram: „...sadrži aminokiseline koje potiču lučenje hormona rasta zbog kojeg se metabolizam brzava i masnoća se pretvara u energiju ili mišiće...“ Ovu rečenicu ni neću komentirati koliko je glupa. Nadalje u tekstu se navode 3 događaja tijekom noići koje potiču mršavljenje. Pozorno čitajte ovo i pribavite si maramicu jer ćete plakati od smijeha. 1. Kada nas ne žulja odjeća, aktivni sastojci slobodno cirkuliraju tijelom. Dragi zaposleniku VITKOSTI d.o.o ili bolje nazvanom BUDALEŠTINE d.o.o. „aktivni sastojci“ bilokoje vrste cirkuliraju krvotokom. Odjeća ih ne može spriječiti jer ako bi „tako tijesna“ odjeća zaustavila krvotok, taj dio tijela bi poplavio i počeo odumirati. 2. Drugi razlog je naveden maloprije u tekstu kao citat. 3. citat: „Mjesec budi u našem tijelu magnetsku energiju, bez koje bi nestalo života na Zemlji.“ Ovo takođen neću komentirati. Možda pošaljem na neku arhivu viceva kao vic dana. Ovakve izjave ne bi bila postiđena ni proročica u ciganskom kampu. Po ovome se vidi da ljudi koji koriste te dijete su neobrazovani i naivni. Privučeni reklamnim porukama poput ove kupuju te labaratorijske kemikalije i truju se. Ukratko rečeno, bolje bi vam bilo da tim novcem si platite profesionalnog masera. No, nažalost ja sam jednog dana morao promijeniti svoju doktorinu. Kad sam stao na vagu ona je poskočila na 80 kg, dok su moje oči zamalo izletile iz svojih duplji, jer na 175 cm visine to je nepriklasno (blago rečeno). Znajući da moram smršaviti a, ipak ne vjerujući komercijalnim dijetama i preparatima (jer da djeluju već bi svi bili mršavi), a za vježbanje bio sam prelijen, odlučio sam pokušati moju osobnu dijetu. Dalje u tekstu možete pročitati tijek dijete. Dijeta a-la Robinson Crusoe Dijeta približno traje 1 mjesec i možete minimalno smršavjeti 10 kila bez vježbanja. Preporučeni obroci: Doručak: U početku 5 a kasnije 3 šnite (za dalmoše fete) dvopeka. Na njih namažite 1 milimetar nekog dijetalnog namaza, tek toliko da nemate osjećaj da jedete sušeni izmet. Alterntiva: Lisnato pecivo. Ručak: Za ručak jedite u početku 2/3 uobičajenog ručka a kasnije 1/2 uobičajenog ručka. Kruh izbacite iz prehrane, znatno reducirajte količinu unesenog krumpira i tjestenine. Večera i međuobroci: Voće. Najbolje je jesti voće sa mnogo soka kao lubenica, marelica, naranča a dobre su i jabuke i trešnje. Banane jesti samo u slučaju neizdržljive gladi. 50 grama štapića također neće značajno utjecati na dijetu. Za večeru je dobro popiti čašu nemasnog mlijeka. Dodatni savjeti: Izbacite sve vrste salama, sira i pržene hrane. Gladujte. Posljedice: Nakon jednog mjeseca izgubiti ćete 10-15 kila. Ovisno o Vašem pridržavanju dijete i Vašem suzdržavanju. Nakon dijete potrebno jesti 2/3 uobičajene prehrane, bez fast fooda i značajnijih količina slatkiša. Obavezno vježbati da se učvrste mišići. Negativne posljedice: 1. Glavobolje. Tijekom dijete imao sam česte glavobolje. Javljaju se zbog niske koncentracije šećera u krvi. Što činiti? Trpite a ukoliko postane neizdrživo konzumirajete tabletu Lekadola. 2. Glad. Vječna neutaživa neizdrživa glad. Što učiniti? Trpjeti. Ukoliko se jave bolovi u želucu konzumirati tabletu Gastala. 3. Slabost. Tijekom dijete osjećati ćete se slabo, ništavno i umorno. Često će vam se zijevati. Ne preporučam nitkakve fizičke poslove. Intelektualne sposobnosti biti će reducirane. Zaključak: Dijeta je beskorisna. Vaga pokazuje jedno, moje oči vide drugo. Škemba je još tu, potrebno ju je eliminirati trbušnjacima. A to je što smo pokušali izbjeći, očito uzaludno. Iako danas 11 kila lakši moje samopoštovanje nije se promijenilo. Žalim za time što su me društvene norme natjerale da izvršim to maltretiranje prema sebi. Zato sam se počeo držati poslovice: „Ljude treba cijeniti po tome što je iznutra a, ne po tome što je izvana.“ Ja držeći se toga vidim sebe u puno ljepšem svijetlu, dok moji sustanovnici su odvratni ko svinje. Napomena: Tema debljine biti će detaljnije obrađena u jednom od kasnijih članaka. |
- 16:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
10.08.2004., utorak
Superkmetske kronike: Predbračni odnosi
|
Kako da započnem ovu priču i ispričam Vam moje šokantno otkriće? Možda bi bilo najbolje da krenem od početka i začetka ove teme. Neku večer dok smo se moj frend i ja vozili automobilom po mojem malom kraju pričali smo o mnogim stvarima. A među njima i o jednom razgovoru što sam ga ja vodio prije 2 godine. Prije dvije godine, izravan kakav jesam, upitao sam jednu prijeteljicu bi li spavala s dečkom prije braka? Njezin odgovor ne samo što me je zaprepastio već je i unio crv sumnje da s mojom prijateljicom nešto nije u redu. Naime njezin odgovor bio je: „A što ako se nikada ne vjenčam?“ Po njezinom odgovoru se mogu zaključiti dvije stvari. Prva je ta da se ona ne misli seksati prije braka. A druga je ta da se ona ne bi ipak odrekla seksa u životu. Pa, poželio sam joj da nađe zgodnog dečka kada će imati 40 godina. Tada će naime shvatiti da ju nitko ne želi oženiti a, i to da joj je mladost nepovratno otišla. No, ona je ionako bila sramežljiva i strogih vjerskih uvjerenja pa se njezinom odgovoru i nisam toliko čudio. (ona još uvijek nije promijenila mišljenje) I tako tema je s toga skrenula na jednu djevojku koja se po hodnicima škole često ljubi s svojim dečkom. Pa sam ja bio uvjeren da se oni već seksaju. Dok moj prijatelj je tvrdio suprotno. Nakon što smo se svađali neko vrijeme, odlučili smo je nazvati na mobitel i pitati. Njezin odgovor je bio: „Kakvo ti je to pitanje, pa xxxx(ime dečka) i ja nismo vjenčani ?!“ taj odgovor i od te osobe me je jako zaprepastio. Zatim me je zaprepastilo drugo saznnje. Kako li je to moguće? Danas je godina 2004 poslije Krista. Ušli smo u postmoderno doba. Poslali smo čovjeka na Zemljin satelit. Poslali smo sondu izvan Sunčevog sustava. Izmislili smo hidrogenske bombe. Osnovali 1000 škola i 1000 organizacija za boljitak života. Imamo golemu seksualnu edukaciju, kao i stotine načina prevencije trudnoće i prijenosa spolnih bolesti, a da o lijekovima ne govorimo a, na kraju možemo i načiniti abortus. Vjera u civiliziranome svijetu trune. Kako je tada moguće da jedna djevojka od 18 godina u stanju izreći takvu rečenicu? Da bi odgovorio na to pitanje, morao sam dugo razmišljati. Nakon nekog vremena došao sam do jednog zaključka i prihvatljivog objašnjenja. U prošlosti, feudalnom dobu i dalje, ljudi nisu imali nikakvih načina kontracepcije. A budući da su izvanbračna djeca su bila nepoželjna pa je jedini način kontracepcije je bila apstinencija do braka. Očito je nešto tog običaja ostalo ukorijenjeno u ovim ruralnim zabačenim područjima. Ni Crkva ne pomaže u uklanjanju tog običaja. (No ta djevojka nije religiozna) Nažalost ni škola, ni obrazovanje (ona je višeput bila na državnim natjecanjima), ni obrazovana obitelj (roditelji fakultetski obrazovani), ništa od toga ne može ukloniti duboko usađene običaje iz prošlosti. A očito da se njoj taj običaj sviđa, a zašto, odgovor na to pitanje vjerojatno ne zna ni ona sama. Sve to mi dokazuje jednu stvar: „Ljudi su se u stanju razvijati samo onoliko koliko to žele.“ I svi događaji u svijetu te svi pritisci to ne mogu promijeniti. |
- 23:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Superkmetske kronike: Spori i žestoki
|
U filmu Brzi i žestoki (koji je inače smeće) kada padne noć izlaze najlijepši i najfriziraniji automobili. Skupe se i utrkuju. No u mojem malom seocu potpuno je druga priča. Kada padne subotnja noć i ja na terasi caffe bara svake pijuckam vino svijedok sam neugodnog prizora. Prvo što se čuje je gromoglasna grmljavina, često rezultat probušenog „auspuha“ a, tada pojave se svijetla i kako grmljavina postaje sve glasnija, kraj terase projuri Yugo star petnaest godina brzinom od 60-ak kilometara na sat. Dok prolazi čuje se glasno zavijanje narodnih princeza poput Banfičke ili Cece a, zatim kao dah iz tih usta, zapuhne me smrad ispušnih plinova izgorjelog benzina i ulja. Taj događaj u meni svaki put izazove gnušanje bez premca. Kako ti klinje koji su tek položili vozački ispit, uzimaju olupinu koja je nekad bila automobil i s njom divljaju i prave se važni. Logika koja kaže da imati 15 godina star Yugo ili Golf 1 te u najboljem slučaju Golf 2 jer „cool“ i „super“ meni nikako ne ide u glavu. Je li njima smrad toliko privlačan ili što? I tako oni paradiraju jadnom glavnom ulicom našeg malog sela, svaki put se natjecajući tko će biti glasniji i zabavniji. Dok se često među njima gurkaju i pište „frajeri“ na skuterčićima sa skinutim blokadama. Te se tako dva klinca napuhuju pred kafićima kako oni imaju skuter. Misle li oni da će time privući djevojke ili jednostavno bildaju svoj ego? Očito je glavni problem svih tih ljudi njihova očajnička potreba da budu cijenjeni i da ih se gleda sa zavišću i poštovanjem. Zašto? Pa, zato jer ti klinci s jedva završenom srednjom školom po cijele dane sipaju napoj svinjama, a kasnije izbacuju govna. Tako na kraju dana se odlaze otuširati i sprati smrad govana sa sebe (najčešće ne uspijevajući) i obući u „odjeću za izlaske“ s naljepnicama Adidas i Nike. Zatim na sebe nabacuju litre jeftinih prafema te žicajući od bake i djeda novce polako odlaze do svojeg divnog Yugića ili Golfa/skutera te jure u noć. Dolaskom u „civiliziranije“ krajeve poput mog malog sela, boje se diskriminacije pa svoj dolazak najavljuju stiskanjem gasa pod „kuplungom“ dajući svima informaciju tko i što doista jesu. Od njih se ne razlikuju „civilizirani“ stanovnici mog malog sela koji cijeli dan ljenčare i skupljaju prašinu u kući dok roditelji rade te izlaskom u svojoj olupini daju šlag na kraj učmalog dana. I tako nakon što nekoliko puta projure ulicom mog malog sela oni staju te se nepravilno parkiraju. Izlaze is svoje „makine“ i upućuju se u najprljaviju i najglasniju rupetinu (pivnica ili kafić) iz koje trešte narodnjaci i pijano zavijanje njihovih obožavatelja. U toj rupi loču pivo i ostale alkoholne napitke te kada sakupe kojih 1.5 %o promila u krvi i razbiju nekoliko čaša, izlaze. Kreću se do svoje olupine te izlaze na ulicu pozdravljajući nas bukom i smradom. Te kreću prema drugome „civilizaranome malom selu“ gdje će ponoviti postupak. Zaključak: Mladi danas očajnički pokušavaju se istaknuti u lijepom svijetlu i sakriti tužnu stvarnost. Za to koriste mačo-ponašanje, vožnju najboljim automobilima koje si mogu priuštiti i litrima pive. Držeći se svoje tradicije grade obrazac ponašanja koji mnogi s boljim statusom i prilikama kopiraju. Time se stvara velika superkmetska klima koja mene guši. Možda bi netko trebao tu djecu poučiti da nije se u materijalnom i da jedni druge gledaju karakterno svi bi bili mnogo sretniji. Napomena: Vrijeđanje i diskriminiranje poljodjelskih radnika nije nikako moja namjera. Ja te ljude smatram vrijednima i poštenima. Problem je u tome što ti ljudi sebe ne cijene. |
- 17:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nagradimo odlikaše (debile)
|
Pri kraju prošle školske godine do mene su doprle doista iznenađujuće dobre glasine. Glasine su govorile o tome kako će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nagraditi sve odlikaše. Odlikaši su navodno trebali dobiti: 3 mjeseca besplatnog interneta i popuste na kupnju računala od 50%. S obzirom da sam i ja odlikaš, vrlo sam se radovao tome te nestrpljivo čekao početak akcije. Prošlog tjedna stoglo mi je jedno pismo. A u njemu bilo je ono što sam tako dugo i nestrpljivo čekao. Stigla je moja nagada! Nažalost razočarenje je bilo golemo! Razlozi slijede u tekstu: Otvorivši pismo uvidio sam da se sastoji od više različitih letaka. Prvi kojeg sam pročitao bilo je pismo ministra Dragana Primorca. Evo nekih citata s mojim komentarom: ...rad (da naravno, kao i svi tajkuni u Hrvatskoj) i naobrazba temelji izgradnju moderne Hrvatske... ...nabavku kvalitetne računalne opreme (celerona), programske potpore (Windows i Office) te računalne izobrazbe (Mislite na školski program, gospodine Ministre?) po najprihvatljivijim cijenama na tržištu... (možda za Vas gospodine, koji imate plaću veću od 15000 kuna mjesečno) ...zahvaljujući tvrtkama koje su prepoznale važnost ove akcije i dale velik doprinos u njenu ostvarenju.. Da, zahvaljujem tvrtci KING d.o.o. na tržišnim cijenama i nikakvome popustu te GLOBALNETU na 5 MB prostora za e-mail, no Iskon Internet nudi 10 MB prostora za SVE a, ne SAMO ZA ODLIKAŠE. ...dopustite da Vam...čestitam na postignutim rezultatima... To je očito jedino što ste nam doista dali gospodine Ministre.I hvala Vam na tome, da sam bio razuman, to bi bilo i sve što sam uopće trebao očekivati od Vas. ...doc. dr. sc. Dragan Primorac... Lijepih li titula gospodine, žao mi je jedino što Vam nisu pomogle da postanete pošten. Na slijedećem letku nalazila se moje korisničko ime i lozinka za pristup portalu www.odlikasi.hr na kojem mogu kupovati KING-ove konfiguracije i gdje se nalazi moj mail sa GOLEMIH 5 MB prostora. Slijedeći letak je od Erste banke. Erste banka je ponudila (ne)povoljne kredite za kupnju računalne opreme. Nažalost letci nisu po ničemu povoljni, a kamata je čak 10%. A banka očito i voli diskriminirati ljude slabijih financijskih mogućnosti. (naime ja čitam sitna slova na ugovorima i letcima) Evo citata iz letka: ...Sudionici u kreditu ...ne mogu biti...umirovljenici koji primaju isključivo invalidninu ili mirovinu za malodobno dijete, osobe na bolovanju duljem od 40 dana te osobe na porodiljnom dopustu. Pa, dragi moji umirovljenici invalidi, bolesnici i rodilje, ništa od računala za Vas. A posebno ne za siročiće kojima su pomrli roditelji i sad ih uzdržavaju djed i baka. Hajmo pjevati od radosti! Lijepa naša Hrvatska, lijepa hrvatska... Slijedeći letak nudi ECDL diplomu (European Computer Driving License) Ukoliko će znanje osoba s ECDL diplomom za rad s računalom biti jednak znanju hrvatskih vozača automobila biti će to katastrofa golemih razmjera. ECDL je uvršten u program (citat pisma Ministra) ... računalne izobrazbe... Htio bih naglasiti da znanje koje se nudi u ECDL diplomi može dobiti BESPLATNO u svim matematičkim, informatičkim srednjim školama kao i u općim gimnazijama u sklopu nastavnog programa informatike. Pa potrebe za ECDL-om neće biti jer svi odlikaši s navršenom srednjom školom to već znaju. Cijene? Sitnica. Minimalno morate platiti ove stvari: Priručnik 200 kn, 2 indeksa cijene 400 kn i izlazak na 11 ispita što iznosi 1100 kn. Ukupno 1700 kn, naravno cijena predavanje će tek biti utvrđena. Pa ćete imati i još otprilike (autorova procjena) 2000 kuna troškova. Još sam nešto zaboravio napomenuti, vaše učenje ćete morati završiti za točno 1 godinu ili ćete morati novu lozinku platiti 200 kuna. Organizator svega toga je tvrtka KING d.o.o., tj. ona piše priručnike, predaje i piše ispite. Zašto me to ne čudi? Slijedeći predmet koji sam izvadio iz pisma jest KING-ov katalog. Na naslovnici kataloga je stilizirano nacrtana djevojka koja u balončiću nad glavom „govori“: Hi društvo, e, znate šta, za sve one petice ću ipak nešto dobiti... mogu full povoljno kupiti kompjuter u Kingu! ako ste prošli s 5, možete i vi. Give me 5! (hm, još će mi se sve ovo učenje zbilja isplatiti...) Ćao. Što je ovo?! Očito neki maloumni marketinški „stručnjak“ misli da će ovim frfljanjem dobiti simpatije mladih. Pa, zar ne bi trebali odlikaši govoriti književnim jezikom? A ne ekavicom (e, znate šta), anglikanizmima (Hi, full) i riječima kao kompjuter(pravilno računalo). No, vjerojatno je autor teksta se htio približiti našim odlikašima i spustiti se na njihovu razinu. Uspijevajući pokazati svoje mišljenje da mladi odlikaši ne znaju pričati književnim jezikom. Katastrofa. Dotičnom gospodinu koji je ovo gore navedeno pisao: Prvo slovo u rečenici se UVIJEK piše VELIKIM slovom! U katalogu se nalaze 4 Kingove konfiguracije računala. King Silver, Gold, Platinum i Diamond koje po svojim cijenama nisu ništa povoljnije od uobičajenih ponuda konkurentskih tvrtki. Pa, što se tiče popusta to je velika prijevara. Za one koji se dobro razumiju u konfiguracije, prilažem konfiguraciju KING SILVER: Intel Celeron 2.4 GHz DDR 256 MB PC2700 OnBoard grafika 64MB HDD 40 GB, FDD, CD-RW/DVD Combo Modem Micro Tower kućište Tipkovnica, miš, zvučnici Cijena računala: 6791kn (prekriženo) (uključen PDV) Prava cijena: a) 3849 Win XP home (uključen PDV) Prava cijena: b) 2999 Linux (uključen PDV) Monitor Samsung TFT: (nadoplata) 15“ 1700 kn, 17“ 2200 kn (uključen PDV) Lijepa konfiguracija ako želite kupiti procesor najlošije kvalitete i integriranu grafičku karticu (ta grafička kartica s lakoćom pokreće sve igre rađene za DOS). Što se ostalih konfiguracija tiče i u njih padaju moje sumnje. Mnoge tvrtke uključujući i KING d.o.o. pri sastavljanju komponenti varaju. U konfiguraciju slažu nekvalitetne i jeftine dijelove koje u ukupnoj cijeni konfiguracije ispadnu mnogo skuplje. Tako oni lako zarađuju. Poručujem zaposlenicima u marketingu tvrtke KING d.o.o. da trikove s prekriženim cijenama i cijenama x=n-1, n=zaokruženi broj (cijene koje završavaju s 99), smo već vidjeli. Budite kreativni, lažite neprimjetno. Dalje nam se nudi: Monokromatski (crno-bijeli) laserski pisač za 999 kn (uključen PDV) Očigledno proizvod najniže kvalitete koji će trajati 12 mjeseci. (koliko je jamstvo) Laserski pisač u boji Samsung CLP-500 Cijena 2.999 kn (sniženje 18%) PDV nije uključen, prekrižena cijena jest 3659 kn, pa uz sitnicu matematike uvidite da 2.999 kn + 22% (PDV) jest 3659 kn tj. cijena koju ćete morati platiti. Toliko o popustu! Varalice! Na ostale 2 stranice nalaze se Laptopi (prijenosna računala) po uobičajnim tržišnim cijenama. Napomenuo bih i da uz većinu laptopa je navedena poklon torba. Možda zato jer je proizvođač dostavlja sa laptopom? Zaključak: Pomozi Bože Hrvatskoj! Ukoliko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nagrađuje odlikaše ovim marketinškim trikom i oni to prihvate, strah me je da će budućnost Hrvatske ležati u rukama debila! Jer samo debil bi povjerovao marketingu tvrtke KING d.o.o. Sudeći po komentarima odlikaša na odlikasi.hr osobe koje su „pale“ na taj trik su osnovnoškolci i neuki roditelji. Dok roditelji koji su to kupili se žale na kvalitetu. Tužno je i to što se korupcija uvukla u sve pore našeg obrazovanja i to na čak ovako očigledan način. A korupcija ima duge ruke. Evo vidljivog primjera. Tvrtka King d.o.o. je za vrijeme prošle vlasti opremila SVE škole sa modernom računalnom opremom. Ta moderna računalna oprema jest definirana konfiguracijom KING SILVER koju ste maloprije vidjeli tj. smećem. A čini se i da današnja „nova“ vlast blisko surađuje s KING-om d.o.o.. A sad malo informacija o KING-u d.o.o.. KING d.o.o. je u vlasništvu tvrtke M SAN d.o.o. a suvlasnik M SAN-a je general Hrvatske vojske Krstičević. Očita povezanost vlasti i korupcije. Pa zato dragi moji odlikaši, kada vam kući stigne „nagrada“ Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; bacite je u koš za smeće jer tamo se odlažu stvari slične tome. Toga nije izuzeto ni Ministarstvo. Kako se u narodu kaže: Uzalud Vam trud svirači (štreberi)... (hvala Redpenu na ispravcima) |
- 01:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
09.08.2004., ponedjeljak
Uvod
|
Dragi čitatelji! Revolucija mladih je jedna organizacija koja je tek u nastajanju. Za sada se sastoji od samo jednog člana-mene. Ona promovira slobodoumno razmišljanje i promatranje svijeta. U današnjem dobu, od mene nazvano Dobom iluzija, vrlo je teško ne biti zatupljen iluzijama i lažnim osjećajem sigurnosti koje nam pruža naše "razvijeno" društvo. I zbog toga moja je želja probuditi mlade iz svijeta koji će ih okrutno svaliti na njih kada odrastu. Jer kada vidim moje vršnjake kako besmisleno troše svoje vrijeme i proživljavaju svoj život te njihove iskrivljene poglede na svijet želja mi je protresti ih i dozvati ka pameti i razumu. No jedan čovjek ne može mijenjati svijet i zato drugi cilj Revolucije mladih je okupljanje osoba koje će pripomoći u njegovom glavnom cilju. Najbolji način buđenja snivača je pokazivanje stvarnosti. I zato će na ovom blogu biti objavljivani moji (i bilo čiji) tekstovi koji prikazuju današnju stvarnost u njezinom pravom obliku. Obliku vremena koje može biti bolje ako si potrudimo! kontakt mail: nenox2@net.hr web: moja web stranica je u izradi, pa privremeno koristim ovaj blog |
- 17:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Revolucija mladih
Revolucija mladih je pokret kojem je glavni cilj promoviranje slobodnog razmišljanja koje je danas u mladih zagađeno kapitalističkim društvom. Moja želja je da svi možemo donositi svoje zaključke i slobodno iznositi naša razmišljanja koja neće ovisiti o kulturološkim, vjerskim i rasnim predrasudama i smjernicama. Superkmetske kronike Priče i isječci iz života u kojima komentiram moju zatupljenu okolinu. Riječ superkmet ne odnosi se na zemljoradnike već na ljude koji se ponašaju nelogično, nekulturno i primitivno. Mentalno retardiranim osobama Molio bih mentalno retardirane osobe da mi oproste upotrebu njihovih pogrdnih naziva (debil, moron, kreten) za imenovanje ljudi koji su si vlastoručno psihički izveli lobotomiju. Životinjama Želio bih zamoliti nesebične životinje (svinje, krave i ostale domaće životinje) koje cijeli život pate u industriji mesa, da bi ih na kraju ubili na mučan način da bismo ih mi mogli jesti, da mi oproste na tome što njihovim imenom imenujem ljude koji snose moj gnjev. Ti ljudi ionako zaslužuju taj naziv u smislu u kojem ga izgovaraju. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||