Oduvijek se čovjek smijao. Neovisno o kulturama, vremenskim razdobljima i prilikama. Smijeh je izraz zadovoljstva, radosti i veselja. Svi se mi volimo smijati, dan bez smijeha je tužan, mračan i prazan. Poput dana bez svijetlosti. Smijeh nam pomaže u komunikaciji, jer smijehom se smanjuje napetost, osvajaju partneri i uljepšava razgovor. Smijeh nas također uljepšava, kako u psihičkom tako i u fizičkom smislu. Nasmiješene osbe nas privlače, dok namrštene osobe nas odbijaju. Smijeh također zateže kožu na licu i time smanjuje broj bora.
No, danas kronično nam nedostaje smijeha. U ovom mračnom razdoblju nehumanosti i sebičnosti ljudi se rijetko smiju. Dok hodm ulicom našeg malog sela i gledam ljude u kafićima, gotovo nitko se od njih ne smije. Najviše se smiju djeca ali i ona sve manje. U tim tužnim današnjim vremenima ljudi se ne žele nasmijavati međusobno. Sve je spalo na nekoliko pokušaja pričanja loših viceva. Ukoliko neka osoba pokuša biti zabavna i nasmijava druge ljude, često ju smatraju ludom i budalom. Nezahvalno za nekoga tko vam želi uljepšati život, nije li? I tako se ljudi okreću nehumanim (tehnološkim) izvorima smijeha tj. humorističnim serijama, emisijama i filmovima.
Sjećam se dok sam bio malo dijete da sam gledao poznatog Charlia Chaplina, kao i Stania i Olia. Oni su na jedinstven i zabavan način ismijavali pohlepu, zloću, glupost i druge negativne ljudske osobine, te nas zabavljali komedijom zabune i nespretnosti. Baš sam prije godinu-dvije gledao reprize tih legendarnih serija i otkrio da su mi još uvijek jako zabavni i da me neovisno o godinama nasmijavaju. Zašto su ta vremena prošla? Zašto danas nema ničeg sličnog? Što se dogodilo komediji? Od zabavnih glumaca i ironije, humor se je pretvorio u jednu veliku predstavu debila koji se hrane kojekavim izlučevinama i sprdavaju na račun vlastite pohote i psuju ograničenim riječnikom.
Sindrom Američka pita
Nitko nije mogao predvidjeti što će se dogoditi nakon Američke pite. Golemi „boom“ teen komedija preplavio je tržište. Američka pita je postigla golemi uspjeh i načinila još 2 svoja nastavka. Scene gutanja sperme, uriniranja (pišanja) po osobama i povračanje dotičnih osoba, te jedenja pasjeg izmeta, kao i simuliranja spolnih odnosa sa psom, hranom i kojekavim gadostima oduševile su svijet. Problem nevoljno apstinirajućih napaljenih tinejdžera dostigao je vrhunac u prebrzom svršavanju, trčanju s „dildom“ i zaljepljenom rukom mastrubenta za negov vlastiti penis. Sve te sene uljepšavaju lica zaprepaštenih roditelja i slučajnih očevidaca te glupa lica glavnih aktera. Te filmove karakterizira nikakva gluma, u svakoj rečenici korištene riječi poput: dick, penis, pussy, fuck i sex. Ta manifestacija ogavnosti i perverzije očito zabavlja uobičajenog čovjeka. Zašto je tako? Zato jer današnja frusrirana populacija ostala je potpuno bez smisla za humor. Njih se više ne može nasmijati, oni se ne smiju. Oni se još jedino mogu RUGATI. Taj izopačeni smijeh kojemu nije namjera zabaviti, razveseliti čovjeka već ga ražalostiti, naljutiti i poniziti; i sve to u realizaciji zlobnika koji se naslađuje i veseli tuđoj nesreći. To ruganje je postalo zaštitni znak današnjeg čovjeka. Više puta tijekom svog odrastanja bio sam to osjetio na vlastitoj koži. Taj oduran zvuk graktanja debila koji se rugaju nečijoj pogriješci ili nevolji, samo je jedan od pokazatelja propadanja ljudskosti. Izuzeta od toga naveo bih Jackiea Chana koji je jedini ostao manje-više smiješan i zabavan. A naveo bih i neke izuzetke filmove hrvatske i kako moderne tako i stare jugoslavenske produkcije
Humoristične serije, HAHAHAHA--->record
Ono što me nejviše živcira u današnjim humorističkim nije nehumorističnost, loša gluma i debilni glumci već onaj iritantan nasnimljeni, umjetni smijeh koji se javlja nakon svakog događaja za kojeg si je redatelj umislio da je smiješan. Zar su se ljudi zaboravili smijati, pa ih treba podsjetiti? Ili nemaju smisla za humor pada ne ispanu glupi potrebno im je reći kad da se smiju? Možda je njima neugodno se smijati sami u prostoriji, pa ih treba poticati da izraze svoje osjećaje? Ili možda je geg tako glup da uopće nije smiješan, pa se ljude stimulira na smijeh tim umjetnim kriještanjem nasnimljenim od lijenih američkih gojaznih debeloguzih prasica koje cijeli dan nemaju druge zanimacije već se smucaju po studijima i grakću kad im se zapovijedi? Vjerojtno sve od toga. Ponekad kad se im čak omakne neki smiješan geg i ja se počnem smijati ali prekine me taj zvuk roktanja i uništi i svaki trag smijeha u meni. Ionako sve serije koje se prikazuju na HTV, RTL i NOVA su užasno daleke do smijeha, osim debilima, ali njima ionako je sve smiješno. (izuzetak: Državnik novog kova koji realno prikazuje političare)
Humoristične emisije
To je ono što me zbilja tjera na povraćanje. Najočitiji primjer toga jest Jerry Springer show. Emisija u koju se na prijevaru ovodi ljude, da bi ih se ponižavalo, vrijeđalo i psovalo od strane njihovih neprijatelja, krvožedne publike i svijetskog gledateljstva. Na kraju emisije snimke su debila koji su obožavatelji emisije i hvale Jerry-a. Ta emisija, tj. teško ju je tako nazvati, ta izopačina izravno prikazuje sve najgore što čini ljude. Krvožedno i bezosjećajno gledateljstvo te izopačine, dokazuje mi kako su mnogi obični ljudi su nehumani i zli. I kako bi svi oni trebali otići u posjetu psihijatru, ili možda Ripperu. Tu izopačinu prikazivala je jedino nov@ tv, no nju ionako gleda sam trulež Hrvatske. Više me jedino zabrinjava poter maloumnog debila u HRT-u zbog kojeg je bila snimana i emitirana izopačina zvana Najslabija karika. Gdje su ljudi za sitnicu kuna bili vrijeđani, izdani na očigled cijele Hrvatske. Ti jadni očajni ljudi naučeni su mržnji i gnjevu. Užasno. Dalje o ovoj temi neću jer mi je zlo.
Zaključak:
Ovo „novo“, „moderno“ i „demokratsko“ „društvo“ je zapravo gomila debila i zlih barbara. Popularni humor za mase izopačio se u hrpu blago rečeno izmeta. Zato, klonite se teen komedijica američke i one koji kopiraju američke produkcije. Okrenite se europskoj i istočnoeuropskoj alternativnoj produkciji u kojoj se još uvijek može naći humor dobrog ukusa. Tu ne spada moderna Hrvatska produkcija, ona još mora odlaziti neko vrijeme psihijatru, naime boluje od PTSP-a.
Post je objavljen 11.08.2004. u 20:06 sati.