Return of ALTEREGO

četvrtak, 19.07.2012.

Gunsi raspištoljili sebe pa publiku u Splitu

GUNS'N'ROSES, 17/7/2012, Spaladium Arena Split

Crazy night, 3 sata i koji min kusur (štopano!), Axl bio pristojan kasnio je manje od pola sata. Izgleda super (ukoliko Axl može ikada ikome izgledati super!), pjeva super. Ovako inspirativan i motiviran niti Axl niti bend nisu bili u Zagrebu 2010. vidjelo se da im je pasao slobodan dan u Splitu...

S druge strane ovo je bilo jedno od najgorih snimanja do sada: oko 25 m, bez povišenja. Ameri nam izvukli odnekud par stolica, jedine koje su našli ali na žalost sklopive (bilo je padanja i akrobatiranja), i što je puno gore: tapecirung od supžve od 10 cm što je značilo da smo se ljuljali loveći ravnotežu. Radi fotkanja je ovo bio posve neisplativ put, jer su ispale ispod svakog mog prosjeka.

Ali zato radi koncerta nije bilo neisplativo: dobrih 7 somova ljudi je napunilo Arenu i ugođaj je bio sjajan. Zvuk kao i uvijek u Spaladiumu loš do prosječan, i to je jedino što me je zaista smetalo da bi mi koncert bio VAU na kubik.

Kiks prvi i osim zvuka jedini su napravili organizatori što nisu napravili ogradu koja je trebala dijeliti fanove u skupljem Golden Circlu od ostalih jer je tako parter ostao jedan prostor a znamo koliko može biti frkovito kada divlja Guns'n'Roses masa navali. I tu sad ide pohvala Axlu i njegovoj stranoj ekipi, čim je koncert krenuo i masa se stisla naprijed i nastala frka da bi ova lijepa večer mogla gadno završiti, njihovi redari i sam Axl cijelog su koncerta pazili na ljude, klince, izvlačili ih van ako su vidjeli da se netko ruši ili da ga gnječe i sl. Očito je tragedija s Riversidea još jako svježa.

Počelo je s pomalo neobičnim odabirom introa: Massiv Attackom i "Splitting the Atom" a onda kada su Gunsi upali s "Chinese Democracy" nastao je urnebes. Ali ništa nije to bilo naspram prvih taktova " Welcome to the jungle" kada su se i tribine digle (jest da ja ništa od toga nisam doživjela, balansirajući na stolici i pokušavajući ne pasti s nje...)

Neću sjeckati koncert pjesmu po pjesmu biti će dovoljno reći da su u nedostatku novog albuama, Gunsi malo izmjenili setlistu (googlajte) i dodali malo više pjesama s "chinese Democracy" i koliko god setlista bila dobra, toliko je za one druge koji nisu smrtni fanovi GNR-a bila s tzv. snizalicama - pjesmama koju šira publika baš i ne zna. No zato je bilo dosta jammanja svih svirača u bendu, malih intermezza u kojima se Axl preoblačio češće nego Lady Gaga ili Madonna. (Da bi na kraju uvijek završio u sličnoj opravi s šeširom i sakoom, samo mu je falila još zimska bunda i šal).

Naročito su sjajile tri lead gitare, bolje reći Bumblefoot ovaj puta manje nego Richard Fortus i DJ Ashba. Ugodno me iznenadio basista Tommy Stinson, tek sam sinoć uočila koliko su on i Farell na bubnju snažna ritam sekcija.

Komunikacija s publikom je bila sjajna ali ne od onog kojeg to (ne)očekujete ali se priželjkuje i bilo bilo logično - Axla dakako, koji je usprkos svemu tu i tamo nešto rekao, ali se zato mrgud smiješio cijeli koncert - nego od ostalih članova benda koji su kao i Axl koji je definitivno najviše pretrčao, bili oni koji su stvarali atmosferu, a tu najviše mislim na DJ Ashbu koji je bio apsolutni car po tom pitanju. U jednom je trenutku čak upao u publiku u prvim redovima a zatim se popeo na tribinu.

Općenito su svi komplet toliko nevjerojatno pokretni na pozornici da je očito kako svi do jednog uživaju u onome što rade i bez obzira što je ova postava "plaćenička", dakle muzičari koji su tu da bi Axl i dalje imao bend zvan Guns'n'Roses - ovo ipak nije cover bend i glazbenici na plaći. Ovo je legitiman skup osoba koji žive s glazbom i nazivom GNR-a. A to vam sve govori. Jako volim Slasha i Izzya i za mene su stari Gunsi pravi Gunsi, ali ovo je the next best thing, Axl je okupio vrhunsku ekipu i vidi se da su i srcem i dušom u priči zvanoj Guns'n'Roses.

Prvi highlight večeri je osim početka bio na "Estranged" a onda je koncert (publika to jest) eruptirao na "Sweet child of mine", no pravi lom nastao je ne na Guns pjesmi već na AC/DC "Whole Lotta Rosie". Oh yeah rekla bih.
Iako je po meni drugi pravi highlight večeri bio ipak ranije na fenomenalno u koncert uglazbljenoj Pink Floydovoj dionici "Another Brick in the wall, part 2" kao uvod u "November Rain" s Axlom na klaviru.

Dva sata kasnije i koncert, regularni još uvijek traje. Završilo je (kao i da nije) s "Nightrainom", a meni se činilo da se bendu niti na tih par minuta ne odlazi s pozornice. Nakon urlanja i lupanja nogama za još, Gunsi su se bez predugog čekanja vratili za mrak od bisa dugog preko 20 minuta s "Madagascar","Shackler's Revenge", fenomenalnoj "Patience" i naravno, "Paradise City" na kojoj su padali konfeti, rigala je vatra, samo smo čekali vatromet i bengalke. Kao što rekoh bendu se jednostavno niti nakon puna tri sata i par minuta nije išlo s pozornice iako se zna što je kraj koncerta. Pa su se vratili da se pozdrave s publikom, poklone i uz Sinatrinu "My Way" nasmiješeni i zadovoljni (bogme ne znam tko je bio više, oni ili publika) povukli u backstage.

Zaključak: tko se od Splita sinoć skrio, magarac je bijo.

Oznake: koncert 2012, Gun's'Roses, Axl Rose, Split, live, Arena Spaladium, hard rock, rock

ponedjeljak, 16.07.2012.

Duran Duran raspametili dupkom pune Križanke, LJ

Duran Duran, 14/7/2012 Križanke Ljubljana

U subotu su ljubljanske Križanke dupkom pune i raskriljenih ruku dočekale legendarni new wave bend 80.-tih - Duran Duran. Za početak, oni koji se možda sjećaju koncerta Durana u Zagrebu 2001. da posebno napomenem da ono i ovo sad nije baš imalo mnogo veze jedno s drugim. 2001. g je koncert djelovao kao da je neki uvjerljiv ali cover bend došao izvoditi hitove slave petorke, a doživljen je prema onoj poznatoj: "Opet nam dolaze ocvale i ostarjele zvijezde koje su nam trebale doći prije 10-15 godina". I sada dolazimo do "punchlinea" - to se je bilo prije davnih 11 godina.




Što bi rekli tek sada za ovaj koncert? E, ali sada je drugo vrijeme i Duran Duran su drugi bend. Ili opet (skoro) onaj stari, kako hoćete. Očito je da DD funkcioniraju dobro samo kada su najmanje u triplikatu originalnih članova, točnije sada kada su u kvartetu - sada je to - to. Nedostaje Andy Taylor (gitarista) čisto radi zapunjavanja krilatice "fabulous five" ali generalno i ne. Četvorica originalnih su trenutno u velikoj uzlaznoj putanji svoje druge karijere. Možda im posljednji album nije rasturio top liste kao niti singlovi, ali je to jako dobar album, a oni već odavno nisu instant hitić bend, pa to nije više niti važno. Zato ih je dopala hrpa počasti s kojima ih zadnje vrijeme svi zasipaju, ne najzadnje da će oni za koji dan glazbeno otvoriti Olimpijske igre u ime Engleske, a da niti ne nabrajam sve od aktualnih velikih izvođača koji ih citiraju kao jedne od svojih uzora u mladosti.





Možda ovaj koncert nije bio top 20-30 naj koncerata na kojima sam ikad bila ali je svakako bio opasno blizu onih najboljih, pogotovo ako uzmem u jednadžbu sve elemente koje za mene čine naj koncert: okolnosti oko benda: sastavljanje, rastavljanje, pauze, diskontinuitet, aktualni album ili radovi, ne najzadnje i silne godine koje su iza njih. Vrlo rijetko viđa se takva zabavljačka i komunikativna (ok, nećemo o Springsteenu) nota kod bendova kao što smo imali to prilike doživjeti sada s Duranovcima. Izuzetno raspoloženi, puni energije, svirački nevjerojatno kompetentni i sposobni (iako smo to već znali, ali svejedno, uvijek me to iznova oduševi), a Simon Le Bon, iako više ne tako pokretljiv kao u svojim najboljim danima, još uvijek ima vokal koji je samo par mrvica slabiji nego što ga znamo, a i to možda samo radi prošlogodišnjih problema s glasom radi kojih su na neko vrijeme morali prekinuti turneju.



Krenulo je pjesmom sa aktualnog albuma "All you need is now" - "Before the rain", i već je publika morala pozirati Nicku Rhodesu (koji na svim koncertima kao pasionirani fotograf fotka publiku). Nastavilo se odmah u glavu s: "Planet Earth", "A view to a Kill" i "All you need is love". Iako su Durani počeli odmah komunicirati s publikom prava fešta od druženja je krenula prije " Taste the Summer". Simonu je očito odgovarala ta intimna blizina s publikom koju ima ljetna pozornica u Križankama (na metar i po' ste od benda) - jer se spustio u photo pit i tražio dobrovoljca za pjevanje. Prvo je odabrao mog znanca Marka, i kada ga je pitao otkuda je rekao je (naravno) "Croatia". Smijeh i pljesak u Križankama. No Simon je tražio Slovenca. Drugi izbor bio je - Vinko, pogađate već, iz Croatie. Još veći smijeh i pljeskanje. Na kraju je ipak ubo' Slovenca koji se, umilno rečeno, trudio iz petnih žila da si Simon ne začepi uši. Ako još do tada (a pazite prije pete pjesme!) niste bilu s rukama u zraku i raspoloženi onda jeste nakon ovoga.




Poslije toga je bila rasturačina manje-više. Plesalo se, skakalo, njihalo, mazilo (zavisno od toga što se sviralo), Simon je još par puta uletavao u publiku, a "lepi" John Taylor mu je svesrdno pomagao. Prvi vrhunac večeri je bila "Hungry like a wolf", drugi posljednja u regularnom dijelu " Wild Boys" ukombiniralna sa snippetom "Relax" od Frankie Goes to Hollywood. Prije nje su Durani izveli "Ordinary world" prije koje je Simon održao kratki govor o strahovima i nesigurnom svijetu u kojem živimo, te kako trebamo skupiti snage za prebroditi sve nedaće (nešto u tom stilu) što je možda pomalo čudno zvučalo od pjevača nekad najglamuroznijeg benda na svijetu, no i to nije nikakva novost, Durani su oduvijek bili, pa i onda u doba svoje najveće slave, poprilični filantropi i socijalno osviješteni iako se to nije stavljalo na velika zvona.





Nakon neopisive galame publike koja je prednjačila u srednjoj životnoj dobi (jel si možete zamisliti raspamećene Slovence oko 35-40 godina? - ili su to možda bili Hrvati?!), Durani su se brzo popeli na bis i dobili smo "Girls on Film", "Starman" i legendarnu "Rio" za kraj krajeva.
Moram spomenuti i onaj dio gdje se predstavljao bend (što je u pravilo dosadni intermezzo, čast izuzecima), ovaj je meni bio vrlo zabavan jer Durani iz tog predstavljanja naprave zezanciju i mini-show.





Uz duboki zajednički naklon publici i nešto manje od dva sata prašenja, zaključili smo - bila je ovo prokleto dobra koncertna večer i divno vraćanje u prošlost koja to nije.

Oznake: Duran Duran, pop-rock, new wave, live, koncert 2012, Ljubljana, Križanke

petak, 13.07.2012.

Još malo o koncertima...

 

FOO FIGHTERS , VILLA MANIN, CODROIPO, ITALIJA - 13.8. Sada već i legendarni Foo Fightersi ovog će ljeta nastupiti u Codroipu kraj Udina u Italiji. Koncert koji će biti 13. kolovoza su potvrdili i na svojoj službenoj stranici, a upad je 65 eura. Početak prodaje karata za koncert u Italiji će biti 30. travnja, a ulaznice i aranžmane možete nabaviti preko agencije ART Travel.Dave Grohl i ekipa ove godine su osvojili pet Grammyja, a prošle godine su izdali svoj posljednji album Wasting Light.

 

RED HOT CHILI PEPPERS 29.8.2012. – HIPODROM, ZAGREB
USUSRET KONCERTU, U DANCING  BEARU CD SHOPU ZAGREB KREĆE AKCIJA U KOJOJ SE MOŽE OSVOJTI BESPLATNA ULAZNICA I BESPLATAN CD!
Od ponedjeljka 16. srpnja pa do isteka zaliha u Dancing Bear CD shopu Zagreb (Gundulićeva 7) trajat će akcija koja uključuje nagradnu igru povodom koncerta RED HOT CHILI PEPPERSA 29. kolovoza, na zagrebačkom Hipodromu. Do isteka zaliha, kupci mogu osvojiti GRATIS ulaznicu i GRATIS RHCP best of izdanje 'Road Trippin' Through Time''
U Dancing Bear CD shopu (Gundulićeva 7, Zagreb) u ponedjeljak 16. srpnja starta akcija koja će uključivati dvije varijante:
1.  kupac koji se odluči na kupnju bilo koja tri izdanja Red Hot Chili Peppersa (CD, DVD,  majica, ploča..) bit će nagrađen gratis best of izdanjem ''Red Hot Chili Peppers - Road Trippin' Through Time''
(akcija traje do isteka zaliha)
2. prvih 6 kupaca koji se odluče na kupnju bilo kojih  pet izdanja Red Hot Chili Peppersa bit će nagrađen gratis ulaznicom za koncert na zagrebačkom Hipodromu 29. kolovoza i best of izdanjem ''Red Hot Chili Peppers - Road Trippin' Through Time''.

 

“The Dubliners 50th Anniversary Tour” 14. 09. Klub Tvornica, Zagreb
 Nakon rasprodanog legendarnog Royal Albert Halla, Dublinersi za svoj 50-ti rođendan sviraju u Zagrebu u klubu Tvornica 14. rujna 2012. Najpoznatiji i najdugovječniji irski band stiže ponovo u Zagreb u sklopu turneje na kojoj obilježavaju 50 godina postojanja.  Dublinersi su začetnici ovog stila i učitelji bandovima poput Pogues, Flogging Molly ili Dropkick Murphys. Njihove izvedbe starih irskih napjeva, kao što je na primjer  legendarna pjesma Whiskey in the Jar ili Dirty Old Town, danas se među publikom smatraju originalima.
Dubliners su najdugovječniji i najutjecajniji irski band svih vremena, a to je nedavno potvrdio i BBC dodjeljivanjem nagrade za Životno djelo. „Šuška se“ da je ovo oproštajna turneja ovih legendarnih Iraca, a s obzirom na veliku ljubav  Dublinersa i Zagreba, ne propustite priliku biti u petak 14.09.2012. u zagrebačkoj Tvornici Kulture i pridružiti se velikom slavlju 50-tog rođendana najboljeg irskog banda na svijetu! Ulaz u Tvornicu je od 20 sati, a početak koncerta je u 21 sat.
Cijena ulaznice u pretprodaji je 180 kn, na dan koncerta 200 kn.
VIP ulaznice (sjedeća mjesta na VIP tribini) 250 kn. (moguće ih je nabaviti samo u Tvornici)

 KEANE, HALA TIVOLI 29.10. LJUBLJANA
Čez dobre tri mesece bomo v ljubljanski Hali Tivoli gostili eno najbolj vročih in priljubljenih britanskih zasedb - Keane.
Po svetu so zasloveli s prvencem 'Hopes and Fears', mešanico spevnega, za ščepec alternativnega in melanholičnega pop-rocka, obogatenega s prepoznavnim zvokom klavirja.
Če izpostavimo le nekaj uspehov, ki so jih dosegli v minulih letih: od leta 2004 so izdali štiri studijske albume, enega koncertnega in dva video DVD-ja, razprodali koncerte na največjih koncertnih in festivalskih odrih, z izjemnim prvencem in najbolje prodajanim britanskim albumom leta 'Hopes and Fears' dosegli devetkratno platinasto naklado ter prejeli glasbeno nagrado BRIT za najboljši album in najboljši preboj. Drugi album, 'Under The Iron Sea' (2006), je debitiral na prvem mestu britanske glasbene lestvice (kjer so se mimogrede znašli vsi njihovi albumi) in četrtem mestu Billboardove lestvice 'Billboard 200', uspešnica 'Spiralling' s tretjega albuma 'Perfect Symmetry' (2008) pa je prejela nagrado revije Q za najboljšo pesem leta. Ista glasbena revija je njihov prvi in tretji album uvrstila na sam vrh najboljših britanskih albumov leta.Tudi če mislite, da jih na prvi pogled še ne poznate, ste katero od naslednjih pesmi zagotovo že slišali, saj se zelo pogosto pojavljajo tako v radijskem etru kot filmih, TV nadaljevankah, reklamnih oglasih, video igrah … Prisluhnite npr. 'Bend & Break', 'Everybody's Changing', 'This Is The Last Time', 'Is It Any Wonder', 'Somewhere Only We Know', 'Disconnected' (aktuuspešnica z najnovejšega albuma 'Strangeland')… in hitro vam bo jasno, da 29. oktobra v Slovenijo prihaja zasedba, katere koncerta ne smete zamuditi!

OD DANAS U PRODAJI VIP PAKETI ZA KONCERT STEVE VAIA: EVO EXPERIENCE - STEVE VAI, 9.11. - TVORNICA KULTURE
Steve Vai omogućuje posebno iskustvo za najveće fanove! Od danas su u prodaji VIP paketi nazvani EVO EXPERIENCE.
EVO EXPERIENCE omogućuje posjetiocu da sazna što se sve događa prije samog koncerta kroz nekoliko sati boravka u backstageu s timom jednog od najpoznatijih svjetskih gitarista. Posjetioc dobiva pogled na ono što Steve Vai doživljava prije samog koncerta. Kroz cjelokupno iskustvo posjetioci imaju i priliku grupno porazgovarati sa svojim uzorom. EVO EXPERIENCE paket omogućava upoznavanje Steve Vaia, kratko druženje kroz koje se gitaristu mogu postavljati pitanja, prisutnost u dvorani prije koncerta za vrijeme tonske probe benda, ekskluzivni suvenir, potpisanu Steve Vai fotografiju, Steve Vai naljepnicu, Vai trzalice za gitaru, potpisani Vai/DiMarzio remen te knjižicu s 2012. The Story of Light turneje.
Cijena EVO EXPERIENCE paketa je 250 eura, a u prodaji je isključivo putem službene web stranice: www.vai.com
Ulaznice za koncert gitarističkog virtuoza Steva Vaia još samo nekoliko dana, točnije: do 31.7. se mogu kupiti po jeftinijoj cijeni. Do kraja srpnja cijena ulaznice iznosi samo 160 kuna!
Od 1.8. ulaznice su u prodaji po redovnoj cijeni od 200 kuna, a na sam dan koncerta, ukoliko ulaznica još bude u prodaji, cijena će biti 220 kuna.
Ulaznice su u prodaji na svim prodajnim mjestima sistema Eventim, te online na www.eventim.hr (na navedenoj web adresi nalazi se i popis prodajnih mjesta).
6.7.2012. do 31.7. 2012. - 160 kn, 1.8.2012. do 8.11.2012. - 200 kn, 9.11.2012. - 220 kn


BRIT FLOYD, 8.11. DOM SPORTOVA, ZAGREB
Brit Floyd - najveći i najbolji svjetski Pink Floyd show 8.11. dolazi u Zagreb
Kao prava poslastica za ljubitelje dobrih koncerata će biti svjetski najbolji i najveći Pink Floyd show pod imenom Brit Floyd koji će nastupiti 8. studenog u zagrebačkoj dvorani Doma sportova u sklopu turneje „A Foot in The Door World Tour 2012“ koja je posvećena posljednjem „best of“ albumu Pink Floyda „A Foot In The Door“. Akcijska cijena ulaznica za parter iznosi 160 kn do 1. listopada nakon ćega će koštati 180 kn i 200 kn na ulazu, a za tribine 190 kn do 1. listopada nakon čega će koštati 210 kn i 230 kn na ulazu.
Pretprodajna mjesta u Zagrebu: Dirty Old Shop – Tratinska 22, Maldoror – Lopašićeva 3, Octopus – Gundulićeva 37, Punkt 13 – Ilica 14, Dancing – Dallas – Tkalčićeva 7, Bear – Gundulićeva 7, Kloto – Masarykova 14. Dallas Music Shopovi u Zadru, Splitu, Rijeci, Šibeniku. Eventim sistem – www.eventim.hr

utorak, 10.07.2012.

Koncerti ljeti updejt!

RED HOT CHILI PEPPERS, 29.8.:  U PRODAJI JOŠ SAMO 3000 ULAZNICA ZA KONCERT 
Unaprijed se predviđalo da će koncert RED HOT CHILI PEPPERSA biti događaj 2012. godine! Prodaja ulaznica to potvrđuje: koncert godine se približava, a ulaznice se odlično prodaju. Turneja na kojoj će RHCP posjetiti Zagreb je trenutno jedna od najvećih glazbenih turneja, ali zagrebački Hipodrom bi mogao biti premali za sve koji žele vidjeti i čuti RHCP! Osim iznimno dobre prodaje u Hrvatskoj, posljednjih mjeseci se intenzivirala prodaja ulaznica u susjednim zemljama!
RHCP kažu kako vole dolaziti na mjesta gdje još nisu bili te im je drago što će, prvi puta u povijesti benda, svirati u Zagrebu. Također, članovi benda poručuju da publiku očekuje odlična atmosfera, skakanje te otkucaji srca u ritmu glazbe! Fan pit je rasprodan u samom početku prodaje, a ulaznice za teren i tribine najvećeg rock spektakla u 2012. godini još uvijek se mogu kupiti na svim prodajnim mjestima sistema Eventim, te online na www.eventim.hr (na navedenoj web adresi nalazi se i popis prodajnih mjesta). Cijene ulaznica su: Stajanje: 350 kn, Hot pit: 450kn RASPRODANO! Sjedenje: 550kn

GITARISTIČKI VIRTUOZ STEVE VAI DOLAZI U ZAGREB 9.11.TVORNICA!
Kultni zagrebački klub Tvornica još jednom će ugostiti gitaristu koji je uzor mnogim glazbenicima, a 9. studenog 2012. tamo će se “proizvoditi” nevjerojatni riffovi žestokog rock i blues zvuka te emocionalnih melodija povezani u jedinstvenu cjelinu. Steve Vai, virtuozno će predstaviti svoje umijeće hrvatskoj publici! Nema sumnje kako su se gitaristi obradovali ovoj najavi. Svaki glazbeni zaljubljenik i rock fan zna tko je Steve Vai; zna za njegove revolucionarne tehnike sviranja i gotovo neizvedive spojeve nota u pjesme koje oduzimaju dah.STEVE VAI je gitaristički virtuoz, vizionarski skladatelj i producent koji oblikuje savršen glazbeni zvuk beskrajne kreativnosti i tehničkog majstorstva. Počeo je svirati s 12 godina, a prvim notama podučio ga je drugi vrhunski gitarist - Joe Satriani.Profesionalnu glazbenu karijeru počeo je već s 18 godina svirajući s legendarnim Frankom Zappom. Svira već više od 3 desetljeća, prodao je 15 milijuna albuma te osvojio bojna priznanja među kojima i 3 Grammy nagrade.Nakon 7 godina ponovo u Hrvatskoj! Samo jedna riječ je dovoljna za opis njegovog nastupa u 2005. godini – fenomenalno! Nakon dugo čekanja, Hrvatska ponovo ima priliku vidjeti energični i jedinstveni nastup ovog gitarističkog virtuoza. 9. studeni 2012. bit će obilježen zvukom električne gitare!
ULAZNICE za koncert kreću u prodaju u petak, 6.7.2012. na svim prodajnim mjestima sistema Eventim, te online na www.eventim.hr (na navedenoj web adresi nalazi se i popis prodajnih mjesta).6.7.2012. do 31.7. 2012. - 160 kn,
1.8.2012. do 8.11.2012. - 200 kn, 9.11.2012. - 220 kn.
Za one najbrže koji kupe ulaznice do 31.7.2012. cijena ulaznica je 160 kn. Redovna cijena ulaznica od 1.8.2012. do 8.11.2012. iznosi 200 kn, a na sam dan koncerta, 9.11.2012., ulaznice će se moći kupiti (ukoliko ih još bude u prodaji) po cijeni od 220 kn.

utorak, 03.07.2012.

In(f*)music festival Jarun, Zagreb 28-30/6/2012

Ako vam je naslov pomalo čudnovat i nepriličan, vjerujte nije. Iz razloga koje ovdje neću nabrajati dajem na vlastitom blogu oduška i činjenici da sam spletom nesretnih okolnosti ostala prvo doma prije nultog dana festivala umjesto da sam bila na Snow Patrolu u Beču, a onda da stvar bude gora izvisio mi je (iz posve drugog spleta nesretnih okolnosti) imenima daleko najjači festival u regiji ove godine Belgrade Calling koji se dešavao istovremeno s ovim na Jarunu.
Budući da su se stvari oko spomenutog festivala na Jarunu jako izvrtoperile od prve-dvije godine postojanja, te da je rezultat toga otkazivanje svih velikih sponzora (znam osobno dva s parama koji bi sutra sponzorirali festival da ga vodi netko drugi), a samim time i naravno dobismo tanušni lineup, smiješni za festival koji se hvali s naj ovo, naj ono, u Europi, u svijetu, u svemiru. Bla, truć, buć. Već kada čujete da su Franza Ferdinanda dovukli po treći put sve ti je jasno. Mogli su i Severinu. Da se razumijemo, nemam ništa protiv Franza Ferdinanda, oni su izvrstan live bend ali outdated!

Uglavnom da skratim, jedino što sam si mislila pogledati (ako budem u Zagrebu) bio je Plan B, koji je dan prije festivala otkazao radi bolesti (hm.), no ako tog supertalentiranog soul-hiphopera netko drugi dovuče u HR, trčite na koncert jer uživo je G-E-N-I-J-A-L-A-N.
Kako su prije njega otkazali The Cranberries (i to je dobar band ali i on outdated!) uskočili su meni jedan od najdražih bendova iz prva dva srednje New Order. Da se razumijemo i oni su outdated! no ako ništa drugo čekala sam jedno četvrt stoljeća da ih konačno doživim i uživo iako ne bi umrla da nisam.

Nulti dan je prošao pored mene kao da ga nije ni bilo, jer iako je bilo zanimljivih bendova (čujem) - iskreno, nijedan nije bio dostojan gnjavaže na preko 35 stupnjeva ili koliko već, domaće vidim ionako po nekoliko puta godišnje, uz smiješnog headlinera Gorillaz Sound System ili kako se već to zove. Prijatelj glazbeni kritičar ih je jako nahvalio da su bili odlični... neka mu gušta, ja te cover bendove ostavljam da u njima drugi uživaju. Let 3 je naravno izvukao stvar kao pozvani u zadnji čas, ali dođavola Let3 možete vidjeti na godinu barem 3 puta ako želite - to jednostavno nije to.

Prvi dan. Vjerojatno bih došla direktno tek na francuski "world music" kolektiv Fangu prije glavnih headlinera, no spletom opet okolnosti došla sam prije 19 sati- dovoljno rano da snimim "pravo stanje" stvari na festivalu a dovoljno kasno da se u to vrijeme već očekuje zavidna brojka posjetilaca.
Ono što me je dočekalo je bilo par reorganizranih stejdževa i "popratnih" sadržaja (ne računam ugostiteljske objekte) pred kojima, uključujući i main stage, nije bilo "niti pasa". OK, bilo je par sto ljudi i to je bilo to.
Do iza nastupa New Order stvar se naravno popunila, ali sveskupa je te večeri došlo maksimalno 6000 ljudi, možda 7000, cca.. Svi koji vam pričaju o cifri oko 10.000 i preko ti lažu debelo, ili su ćoravi ili plaćeni. Doduše ljudi i nemaju iskustva s procjenama publike, što za sebe ne mogu reći nakon odrađenih stotine koncerata što malih, što stadionskih.
Prvo sam naletjela na dubrovački Valetudo koji su simpa, trknuti bend kad ih slušaš pola sata ali kako su dobili prostor od valjda sat i pol jer se par dana prije raspao Ruiz, kasnije su već svima išli na uši. Istovremeno je nastupao Archie Bronson Outfit, britanski rockersko-malo-blueserski trio koji je već bio kod nas, no ja sam ga čula prvi put. Iako su bili statični i posve nekomunikativni i perfomerski neinteresantni, glazba je bila je bila sasvim dobra za uvod.
Već spomenuta francuska skupina Fanga me je poprilično oduševila svojim coolerskim zvukom afrobeata, jazza i funka s izraženim utjecajima hip-hopa i elektronske glazbe. Plus 5.

I onda krene Gogol Bordello kojeg sam isto gledala prvi put, jer to nije za višekratno gledanje, ukoliko niste fan ciganskog punka, što ja nisam. Uspješno sam ih propustila svih prethodnih godina, a oni su u međuvremenu svojim zaraznim skakanjem i divljanjem po pozornici, s, moram to dodati, vrlo angažiranim i sadržajnim temama, polučili neviđeni uspjeh u svijetu. Nama (starijima) je taj ciganski štogod dugo dugo vremena bila svakodnevna muzika ovih prostora pa, nemojte zamjerit, nisam baš specijalno otkačila na Gogol Bordello kao svijet koji je takvošto otkrio kao Kolumbo Ameriku, a niti kao naše domaće mlade snage koje se ne sjećaju tih jugo vremena.




Tamo negdje iza pola nastupa sam malo otišla pogledati Dry the River da ohladim uši, no nisam našla ništa zanimljivo u tom bendu tih 15 minuta pa sam se vratila na ciganski dernek da barem mogu odgovorno nešto konkrento napisati. Navodno su Dry the River super. Možda jesu ali ako te nimalo ne privuku u 15 minuta onda ili im ne štima live izvedba ili nisu tako super. Meni se činilo da im štošta zapinje, ali da je to bend s potencijalom.

Gogol Bordello je bez sumnje napravio najbolji štimung večeri i sviđali se meni ili ne, izvedbom, energijom itd. su ipak bili bolji od New Ordera. Za drugo ih se nikako i ne može uspoređivati. To je isto kao kad su Massive Attack upoređivali s ne znam kime, a New Order i Massive Attack to su toliko drugačiji bendovi od mainstreama koji nastupa na festivalima. Electronica, dubstep itd. to i nije za live nastupe, dakle koncerte a kada je to sigurno nisu festivali.



U svakom slučaju ja bila presretna da čujem New Order, bez obzira da su nesavršeno sve to izveli nakon 30 godina čekanja. Pretumbacije u bendu su se malo osjetile, no to je bilo i sve. Ako ne uzmete u obzir da New Order nije bend za koncerte, festivale - onda je njihov dio bio odličan možda više radi onog iščekivanja ovog iznimno utjecajnog benda.




Dan drugi ili zadnji. Iskreno bila sam u napasti da uopće ne odem, jer niti Mando Diao niti Franz Ferdinand nisu neke marke ni po čemu, ako uzmete u obzir pasje vrućine. Franzi su ionako bili i u svoje zlatno doba isforsirani bend u medijima s obzirom na kvalitetu, no definitivno je da su Franzi iznimno jak bend uživo. Imaju novi album (kao da i nemaju toliko je prošao nezapaženo generalno govoreći, što ne znači da je loš) ali što možete vidjeti od Franza osim da se recikliraju po treći put? A reciklirali su se u cijelosti. Što znači i da su opet bili odlični i da su napravili ludi štimung. No kada su "Take me out" dvaputa ponovili u regularnom dijelu onda znači da im nešto zapinje (inače, na setlistama ne pišu da je "Take me out" bila i negdje 4. pjesma, možda ne cijela doduše, znam jer sam na njoj otišla u pozadinske redove, osim što je bila i neka 12.). Sve u svemu super deja vu. Toliki da sam otišla 5 stvari prije kraja njihovog seta.





Prije njih su bili favoriti tinejdžerske publike Mando Diao. Nemam blage veze otkud su ovi Šveđani izronili na površinu, ali da imaju par jako dopadljivih hitića - imaju. Gloria recimo. Da sveskupa glazbeno nisu nešto markantni - isto tako. Čisti pop kao uostalom i Franzi, što uostalom može biti sjajna glazba, ali za MD nisam baš sigurna zašto su izazvali takvu histeriju, čak mi se ne čine niti pretjerano zgodni dečki. S druge strane, izvrsni su uživo, mnogo komuniciraju s publikom (i jednako tako mnogo podilaze da je već ljigavo, tipa: "čekali smo 10 godina da zasviramo u Hrvatskoj" - moš mislit), trude se biti uvjerljivi i gotovo uspijevaju. Opet, svirački i pjevački nema greške, izvrsno su odradili svoj set, a znaju itekako i dignuti publiku. Da su jači glazbeno, Franzi ne bi bili tako uvjerljivo pridobili publiku za sebe.








Kad smo već kod publike, zadnji dan se još malo napunilo i možda je brojka dosegla nategnutih 10.000 iako sumnjam, jer se nisu kao prethodnih godina "gubili" po okolnim stejdževima u velikom broju, a lufta je između redova bilo poprilično. Što se toga tiče poprilična festivalska pušiona, e sad da li bi bilo više ljudi da nije kriza, vjerojatno da, ali nisam sigurna. Mnogo je ljudi reklo da i imaju para ne bi išli jer je lineup bio slabašan. Složila bih se.

Za kraju ću spomenuti bend koji je nastupao među prvima oko 19 sati a koji me je oduševio jednako svojim početničko-pacerskim i lukavim pokušajima animiranja publike - Retro Stefson.
Ovaj šaroliki tinejdžerski 8-ero člani sastav s Islanda bio je pravo osvježenje za vrlo teško podvečerje. U situaciji kada se nikome nije micalo niti cm lijevo i desno, ovaj je bend preko sat vremena skakao, svirao, pjevao, učio publiku plesati, natjerao ih je trčati i svašta nešto. Lani su napravi dar-mar na Hidden stageu, no ove godine su bili unaprijeđeni na Main stage. Adekvatno tome je bilo daleko manje ljudi i nastupili su prerano. Bend ima "službenog ceremonial meštra", dečka koji frapantno liči na Jona Bon Jovija, pa smo ga od milja prozvali Jovi Junior. Dakle Jovi Jr. je učinio apsolutno sve da okupljenu publiku natjera na sve što mu je palo na pamet, pa smo tako gledali kako Jovi Jr. skače u publiku i trči ukrug po livadi a publika za njim. Na posljednjoj pjesmi je opet sišao, podijelio publiku lijevo i desno i napravio natjecanje u nečemu, plesanju možda, uopće nisam pratila što je trebalo raditi, pratila sam urnebes oko toga. Što će tek biti kada Jovi Jr. poraste? Veseli Retro Stefson imaju dva albuma i vrlo, vrlo dopadljivu glazbu miksa latino-surf-soul-popa i još ponečeg.








I tako nam hvala Bogu prođe i TAJ festival.
Jedva čekamo Terraneo.