05.02.2010., petak
In memoriam: Edward Schillebeeckx
Dva dana prije zadnjeg Božića, u 96. godini života, umro je o. Edward Schillebeeckx, dominikanac i jedan od najvećih teologa 20.st.  Belgijanac po rođenju, Schillebeeckx (čita se: skilabeks) je većinu svog života proveo u Nizozemskoj, gdje je bio profesor dogmatike i povijesti teologije na Sveučilištu u Nijmegenu od 1958. do umirovljenja 1982.g. Svoj međunarodni teološki renome počeo je graditi na Drugom vatikanskom koncilu, gdje je služio kao teološki savjetnik nizozemskim biskupima. Tijekom tri koncilske godine (1962.-1965.) održao je u Vatikanu mnogobrojna teološka predavanja, katkad i pred 200 biskupa iz svih strana svijeta. Također je bio autor raznih koncilskih intervencija u ime nizozemskih biskupa, kojima se nastojalo poboljšati konzervativne koncilske nacrte pripremne komisije, te su tako one odbačene ili značajno izmijenjene. Na taj je način Schillebeeckx, zajedno s još nekolicinom zapadnoeuropskih teologa (Rahner, Cognar, Kung, Ratzinger i dr.), značajno pridonio promjenama u Crkvi koje je Koncil donio. U to se vrijeme govorilo da Rajna utječe u Tiber. Zanimljivo je kako u intervjuu za slovenski teološki časopis Znamenje iz 1994. Schillebeeckx odgovara na pitanje koje su glavne teškoće s kojima se Koncil suočavao. "U vrijeme Koncila manji dio biskupa je prilično agresivno nastupao protiv prihvaćanja dokumenata koje je većina prihvatila jednoglasno. Među takvima, koji su glasovali protiv, bio je i nadbiskup Lefebvre. Ipak, takvih je bilo malo. Zbog toga su ponekad tekstovi donekle ambivalentni, ali takve su željeli jer, s jedne strane, prihvaćali su Prvi vatikanski sabor i, s druge, Drugi vatikanski sabor, a oni se katkada međusobno suprotstavljaju. Tako sada u Rimu, prije svega u kuriji, kardinali i biskupi tumače i razjašnjavaju Drugi vatikanski sabor u svjetlu Prvog vatikanskog sabora. No, s hermeneutičkog gledišta, Drugi vatikanski sabor bi morao davati tumačenje Prvoga, a ne obratno. Zato možemo slobodno reći da su neki kardinali i biskupi "izdali" duh Drugoga vatikanskog sabora. Već od 1970. godine postoje dva tumačenja Drugoga vatikanskog sabora: napredno i restauratorsko." Kako taj duh Koncila ne bi odumro i među pukom, Schillebeeckx je bio među pokretačima teološkog časopisa Concilium koji se bavi najvažnijim teološkim temama (časopis će uskoro biti pokrenut i na hrvatskom, o čemu je bilo riječi ovdje). Sam Schillebeeckx je napisao preko 400 teoloških radova. Bio je jedan od iznimno rijetkih katoličkih teologa koji je uzimao u obzir rezultate biblijskog kriticizma. Također je posebnu brigu pridavao tome da tradicionalno učenje Crkve približi iskustvu suvremenog čovjeka, kako bi time laike privukao u dinamičnu, živu vjeru. Poteškoća je u tome što mu je stil pisanja bio poprilično težak, pa je često malo ljudi razumjelo njegove nerijetko briljantne teze. Nažalost, hrvatski čitatelji nisu imali niti priliku za to, budući do danas nije prevedeno niti jedno djelo koje je Schillebeeckx nakon Koncila napisao.  Schillebeeckxova teološka metoda temelji se na hermeneutici ili interpretaciji kako Svetog Pisma tako i same teologije. Dok skolastika nije poznavala hermeneutiku, te su pročitane tekstove naizgled svi razumjeli, Schillebeeckx uzima u obzir da su svi ti tekstovi napisani i da sva teologija nastala u stanovitom kulturnom okruženju i stanovitom vremenu, pa se za ozbiljan pristup mora poznavati jezik, filozofiju, pogled na svijet i na čovjeka u tome času da bi se moglo ispravno spoznati ono što se željelo priopćiti. Tako npr. tumačeći pitanje Kristove prisutnosti u posvećenoj hostiji u svojoj knjizi "Euharistija" Schillebeeckx ne reproducira jednostavno tradicionalno učenje sv. Tome i Tridentskog sabora o tom pitanju, nego prvo otkriva koji su bili izvorni naglasci koji su se u određeno doba željeli dati u pogledu te teme i kroz kakvu su filozofiju, teologiju, pa i fiziku (npr. aristotelovsko poimanje supstance koje je skolastika preuzela) ti naglasci izrečeni. Više o tom Schillebeeckxovom poimanju euharistije može se pročitati ovdje. Kroz ista načela Schillebeeckx pristupa i drugim pitanjima, npr. celibatu i ređenju žena, o čemu je pak bilo riječi ovdje. Budući je duh Koncila kod mnogih u Vatikanu nije dovoljno zaživio, Schillebeeckxova su pisanja izazvala sumnju u Kongregaciji za nauk vjere. Uznemirenost je ponajviše izazvala njegova knjiga o Isusu gdje je naglasio ulogu utemeljitelja kršćanstva kao proroka (nazvao ga je "eshatološkim prorokom"). To je od nekih protumačeno kao pretjerano naglašavanje ljudske strane Isusove osobnosti na račun njegova božanstva. Osim toga, primjenom metoda povijesnog kriticizma na razvoj života Crkve, Schillebeeckx je zaključio da se malo elemenata njezine organizacije mogu smatrati fiksnima i konačnima, a to je mnogima sablazno zvučalo. No, Schillebeeckx do svojih teza nije dolazio samovoljno, niti s namjerom da ukine ustaljene obrasce, već dosljednom i nepokolebljivom primjenom hermeneutičkih metoda. No, poradi takvih stavova je već 1968. prvi puta kritiziran iz Vatikana. Prethodno mu je papinski nuncij u Nizozemskoj ponudio amnestiju ukoliko na nizozemskoj televiziji osobno predstavi papinu kontroverznu encikliku o kontroli rađanja. Schillebeeckx to odbija, te je podvrgnut formalnoj istrazi, a branitelj u postupku mu je bio Karl Rahner. Iste godine su pod Schillebeeckxovim utjecajem tada najuvaženiji teolozi objavili Nijmegensku izjavu, zahtijevajući temeljitu reformu Kongregacije za nauk vjere, vrhovnoga istražnog organa Crkve. U Izjavi, koju je potpisao i današnji papa Benedikt XVI., je pisalo: “Bilo koji oblik inkvizicije, makar i najsuptilniji, ne samo da otežava razvitak teologije, nego i uzrokuje nepopravljivu štetu vjerodostojnosti Crkve.“ Schillebeeckx će kasnije u još tri navrata biti pozvan u Rim kako bi odgovarao na niz pitanja o svojim vjerovanjima i njihovoj kompatibilnosti sa službenim crkvenim učenjem. Prvi proces je pokrenut zbog njegovog poimanja sekularizacije. U Rimu tada njegov stav nisu ispravno shvatili, pa su smatrali da brani ateizam jer je ukazao na razliku između kršćanske sekularizacije i sekularizma. Drugi put se radilo o njegovoj knjizi o Isusu, koja je pak Rimu bila nerazumljiva jer nije koristila tradicionalan teološki jezik i formule Kalcedonskog koncila, već jezik bliži suvremenom čovjeku. Treći put je problem bio s njegovim stavovima o crkvenim službama, posebice o ministerijalnom svećeništvu. No, i tom prilikom je uspio dokazati svoju pravovjernost i nikada nije osuđen, niti je bio ušutkan.  Taj, po svjedočenju bliskih mu osoba, ponizni i tihi dominikanac velikog šarma postao je 1982. prvi teolog koji je primio nagradu Erasmus za važan doprinos europskoj kulturi. Sljedeće godine postao je zapovjednik reda Orange-Nassau, što je najviše civilno odlikovanje u Nizozemskoj. Uživao je potporu i svojih biskupa, pa je tako kardinal Bernard Alfrink izjavio da bi vatikanska osuda Schillebeeckxa predstavljala osudu i uvredu čitavoj nizozemskoj Crkvi. Nažalost, prilike su se retrogradno promijenile, pa umjesto kardinala Alfrinka na stolici nadbiskupije Utrecht danas sjedi konzervativni nadbiskup Wim Eijk, koji ne dijeli koncilski entuzijazam svoga prethodnika. Jednako tako, u Schillebeeckxovoj rodnoj Belgiji ovih se dana zbilo novo imenovanje, pa je tako progresivnog kardinala Godfrieda Danneelsa, koji je stekao uvjete za umirovljenje, zamijenio najtradicionalniji među beligijskim biskupima Mutien Léonard. Mnogi teolozi prigovaraju kako se Crkva u Europi na taj način ponovno kao u pretkoncilskom razdoblju okreće od dijaloga ka monologu, od znanstvenosti ka dogmatičnosti, od spašavanja svijeta ka osudi istoga. Schillebeeckx je zamijetio tu opasnost zaboravljanja izvora koja vreba nad svakom religijom. Ono što je izvorno bilo sredstvo pretvara se u cilj, ono što je trebalo služiti kao pomoć pretvara se u formu koja služi sama sebi. No, nasuprot takvom fiksizmu koji se pretvara u ideologiju tradicionalizma, kršćanstvo od svojih početaka počiva na nečem sasvim suprotnom. Ono što je već u evanđeljima evidentno je prilagodba novoj kulturi, pa se tako Isusova poruka iz izvorno židovskog okvira prebacuje u grčki, a judaistička teologija se preriče u helenističku. Dakle, proces reinterpretacije i prilagodbe je u samoj biti kršćanstva, poradi njega je kršćanstvo osvajalo nove kulture i nije se pretvorilo u sektu zatvorenu u samu sebe. Iako formalno u svojim dokumentima i sama Crkva priznaje postojanje tog procesa inkulturacije, te potrebu za interpretacijom kakvu je vršio Schillebeeckx, u njoj se ta istina odviše zanemaruje, te se ide linijom manjeg otpora budući je vjernike lakše i sigurnije naučiti da samo reproduciraju dogme nego ih naučiti koji se smisao i teologija iza njih skriva. Time je propušta velika prilika koju je želio iskoristiti Schillebeeckx, da se kršćanska tradicija opet učini prihvatljivom suvremenom čovjeku na način da mu se ukaže na njen izvorni značaj, na put i uvjetovanost njezina razvitka, te na mogućnost njezina vjerodostojnog življenja u današnjem vremenu. Umjesto toga, u Crkvi se mnogo rađe i češće čuje ona poruka koja tradiciju fiksira u određenom vremenu i prostoru, i kao takvu ju čini nepromjenjivom. No, takva poruka ne samo da nije izvorno kršćanska, nego nije ni intelektualno vjerodostojna, te se sve više pokazuje kako ona može biti prihvatljiva jedino slabije obrazovanom ruralnom stanovništvu, kod kojeg takvo kršćanstvo danas i nalazi svoju temeljnu utvrdu. Taj problem su zamjećivali i ukazivali na nužnost obrata kršćanski intelektualci i u Hrvatskoj. Tako Željko Mardešić u knjizi "Lica i maske svetoga" piše: "Bilo bi u svakom-slučaju kobno kad bi se kršćanstvo isključivo okrenulo tradiciji i sakralnom folkloru, izbjegavajući pitati o budućnosti svijeta. Nažalost, postalo je gotovo pravilo da se kršćanstvo poistovjećuje s tradicionalizmom. To bi značilo - ako se ostvari - pristati da se kršćani zatvore u prošlost i drugima prepuste stvaranje sutrašnjega društva. Stoga je prijeka potreba da se stvari obrnu i dovedu u prvotni položaj, jer je baš kršćanstvo bilo u početku nositeljem najveće revolucije u povijesti čovječanstva: protiv neslobode ropstva, neslobode mržnje i neslobode grijeha. A sve to s prošlošću odista nema nikakve veze, jer se zbiva uvijek i svuda gdje čovjek živi dramu svoje slobode."  Schillebeeckx je dramu svoj slobode živio zaista dramatično, živio ju je hrabro i nepokolebljivo. Nama koncilskim kršćanima ostaju danas isti izazovi s kojima se on suočavao, ali nam ostaje i blago njegove teologije. U tom koračanju unaprijed Schillebeeckx je kršćansku budućnost vidio u ostvarenju Koncila, budući u suprotnom Crkva neće imati svijetlu sutrašnjicu, pa u svom govoru iz 1990. ističe: “Bojim se da, što se više odmičemo od Drugog vatikanskog koncila, to više neki ljudi počinju interpretirati zajedništvo kao uniformnost. Oni se izgleda žele vratiti u monolitnu Crkvu koja će tvoriti zaklon od zapadnog liberalnog potrošačkog društva. Mislim da je, ponajprije na Zapadu, u njegovom pluralističkom društvu, takva ideja monolitne Crkve zastarjela i nalazi se u slijepoj ulici. Postoji opasnost da ljudi s takvim idealima stvore getoiziranu Crkvu, Crkvu malog stada, svetog ostatka. Ali, iako Crkva nije od ovoga svijeta, ona je Crkva muškaraca i žena. Muškaraca i žena koji su vjerujući subjekti Crkve.“ Kratak prikaz glavnih naglasaka Schillebeeckxove teologije koji iznosi njegov učenik isusovac Roger Haight možete pogledati ovdje: |
- 23:32 - Komentari (74) - Isprintaj - #
Svibanj 2011 (1) Srpanj 2010 (3) Lipanj 2010 (4) Svibanj 2010 (1) Travanj 2010 (1) Ožujak 2010 (3) Veljača 2010 (1) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (2) Studeni 2009 (3) Listopad 2009 (2) Kolovoz 2009 (1) Srpanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Ožujak 2009 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (1) Studeni 2008 (2) Listopad 2008 (1) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (12) Lipanj 2008 (12) Svibanj 2008 (15) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Blog Responder (eng. onaj koji pruža pomoć) je mjesto promišljanja o nekim teološkim temama koje se autoru čine zanimljivima. Ako nekome bude od pomoći ili ga tkogod nađe interesantnim, ispunit će svoju funkciju. kontakt: responder.hr@gmail.com Drugi o Responder blogu: “Eto danas sam po prvi puta otkrio ovaj blog i 3h se nisam maknuo od njega, moram priznat da me se izrazito dojmio i na neka pitanja me je stvarno prosvjetlio, mogu samo da pohvalim autora i da mu dam potporu da samo tako i nastavi.” "Svakako najkvalitetniji blog na ovu temu na čitavom hrvatskom webu." Anonimac "Htio bi reći samo da pratim redovito tvoj blog, neke tekstove i koristim u svome radu. Moram reći da je blog jedinstven i fantastičan. Mnogo se toga dobrog može naći i u komentarima." Supek “Čini se pomalo modernistički inficiran.” Toma Blizanac “Blog s katoličkim podvalama o evoluciji.” ProtestantZg “Tipičan primjer zlobnih laži o Isusovoj povijesnosti.” My Exercises "Skoro pa profesionalni antiateista i branitelj križa." Pavaogc “Hvala bogu što još ima mislećih bića, koji ne potiskuju bitna i goruća pitanja Crkve. Teme koje otvarate već dugo i predugo nas glođu i bojimo se da nas ne izglođu. Utješno je uočiti da nas more ista pitanja. Dao vam bog bistar um, zašiljeno pero, dar znanja i poseban dar da nam na ovakav način služite! Bog vas blagoslovio! Pišite nam!” demokracija Katkad svratim na: Portali → Spiritus movens → National Catholic Reporter → Clerical Whisper Progresivizam → Young Adult Catholics → The Progressive Catholic Voice → J. Cecil's Progressive Catholic Reflections → Vatican II Voice Tradicionalizam → Toma Blizanac → Romancatholicism → Tradition in Action Ekumenizam → Faith and Theology → The Piety That Lies Between Tiskovine → Svijetlo riječi  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||