Is it getting better?

Prosinac.
Snijeg. Nepodnošljiva hladnoća.
Kaputi. Čizme. Kape i šalovi. Čajevi.
Kraj zadnjeg polugodišta u životu.
Božić kao na reklami za Coca-colu.
Doček nove godine s čašom u jednoj a mobitelom u drugoj ruci.

Smijem se i planiram sto na sat.
A zapravo, noćima ne spavam bivajući svjesna kako tonem.
Mrzim noći, kada te sve ono od čega cijeli dan bježiš, sustigne i zarobi.
Bojim se svega. A najviše...
Bojim se da je zbilja gotovo iako prešutno težim istome.

Ne volim decembar.

Svi potenciraju neku ljubav i zajedništvo, veselje i idilu,
svi se smiju, vesele se kupovanju poklona, kićenju bora ili okusu francuske
salate. A ja se uvijek osjećam jebeno usamljeno i nepotpuno.

Mjesec dana bez ijedne primljene ili poslane poruke na broj koji završava
na 05. Bojim se zaborava. A nikada nisam ni postojala.