From first to last.

Isto onako kako sam samoj sebi obećala prije mjesec dana da je dosta toga da
budem nečija krpa i kurva tako si i danas obećajem da je ovo zadnje o pišem
na ovu temu. Isto tako, nadam se da je ovo zadnji post kojeg će dotični ikad
imati potrebu pročitati na ovoj adresi.

Ovaj blog, pa i ja sama...sve je bilo predodređeno njemu, krojeno po njemu.
Hrpu ljudi sam uvukla u taj odnos i sad se kajem. Ali ni ta hrpa ljudi, niti
vi, niti on nema pojma o tome kako je tako nešto proživljavati, živjeti s tim
godinu dana. On se može rasplakat u mom zagrljaju još milijun puta a da
to neće biti ni približna količina suza koje sam ja isplakala u ovih godinu
dana. Plakala sam od samog početka, svojom krivnjom, tokom cijelog
odnosa njegovom krivnjom, i na kraju, rekla bih, opet svojom krivnjom.
Zapravo, bit ću toliko glupa i samu sebe okriviti za sve. Jer da sam imalo
zrela, odgovorna, inteligentna, da posjedujem ono žensko samopouzdanje
i intuiciju ne bi si nikad dopustila išta s njim, a kamoli vezu u kojoj sam ja
izvlačila deblji kraj.

Nikad, ali nikad neću vjerovati u to da me volio. Jer njegova ljubav i njegovo
ponašanje ne idu jedno s drugim nikako. Jer, ljubav to nije i nikad neće biti.
Nikad, ali nikad mu neću moći oprostiti za svaku ružnu riječ, za gledanje u
mene kako plačem i ne poduzimanju ničega, za lijeganje u krevet pored
njega u suzama jer nije u stanju prihvatiti da nešto nije u redu, za paralelno
spavanje s dvije osobe, za svako ignoriranje i nejavljanje.

Ali isto tako...mogu biti luđakinja po zadnji put i reći hvala na onih par
trenutaka u kojima me držao kao kap vode na dlanu, u kojima sam se
ja trudila glumiti suzdržanost a u kojima je on skidao zvijezde s neba,
trudio se, lijepo me gledao i ljubio, Hvala na Bajagi. Hvala na Alisi u
zemlji čudesa iako nije bila njegov 'đir'. Hvala na svakom suludom
odlasku u McD. Hvala na onom prvom seksualnom iskustvu koje nije
bilo tako loše kako on misli. Hvala na nekim lijepim jutrima, hvala na
svim sitnicama koje jesu jedino pozitivno od tebe. Nekada je i znalo
biti odglumljeno i prikazano kao opušteno, nevino, lijepo i nadasve ljubavno.

Ali ne mogu reći opraštam ti.
Ne mogu reći da opraštam jer se dogodio sa sedamnaest godina. Ne mogu
reći jer nisam bila spremna za takav uragan koji je harao mojim životom,
srcem i dušom više od godinu dana. Ne mogu reć da opraštam osobi koja
je znala sve moje mane i slabosti i unatoč njima radila neke stvari koje bi
nastavila i dalje raditi. Ne mogu reći oprosti osobi zbog čijih postupaka ja
nisam danima išla u školu, čak i onda kada se pisao ispravak iz matematike.
Ne mogu reći oprosti osobi koja se u svakom trenutku trudi biti najpametnija
pa mi kaže da progutam ponos i kažem hvala vještici koja me pustila na
popravku na kojem sam završila i njegovom zaslugom. Ne mogu reći oprosti
osobi zbog koje sam ostavljala sve prijatelje i neprijatelje samo kako bi on
bio dio mog života. Ne mogu reći oprosti osobi zbog koje nisam htjela na
maturalac i zbog koje niti ne idem na maturalac za tjedan dana. Ne mogu
reći oprosti osobi zbog koje mi se život okrenuo za 360 stupnjeva, uglavnom
u vrlo negativnom smjeru.

Ne mogu. A ako i budem mogla, iz poštovanja prema samoj sebi nikad
i neću. Iako oprost osobi poput njega ne znači ništa. Što je htio, to je i dobio.
I onda, ostavio. I tako jedno dvanaest puta. A ja se svaki put sve više vezala
i voljela...i mislila, sredit će se, ili krivila sebe da sam to zaslužila. Ali nitko
tako nešto ne zaslužuje, čak niti ja.

Ja samo znam da nije prekasno za mene, za moje snove, želje, za moju vjeru
u ljudsku dobrotu, nesebičnost i ljubav, znam da nije kasno za moj život. Ja
ću izrasti u jednu od onih žena kojima se divim, ja ću biti veća osoba od njega
i one zaljubljene i mazohističke verzije sebe, ja ću napraviti nešto od sebe, ja
ću se zaljubiti, voljeti više i jače, mene će se voljeti, ja ću ponovo biti intimna
s nekim, ja ću se ponovno smijati kao dijete i neću se bojati nekome dati svoje
srce. Ja ću naći sve ono za što je njemu prekasno, što za njega nemoguće.
Za mene nije kasno. Samo se nadam da neće vječno imati tu bolesnu fiksaciju
na mene, da ga neću svake subote moći pokupiti, što pijana, što trijezna,
nadam se i želim mu brak, djecu, ljubav, sreću, pa makar i onu prividnu,
samo prema van jer očito mu je ona bila bitnija od mene...ma što god.
Želim mu sve, samo ne sebe.