Tanka je linija između ljubavi i mržnje?

Da, ovo je 'hate' mail. Onaj kakvog si sinoć sprdao u
razmacima između lizanja mojih bedara i pičke. Da, ovo je
hate mail. Jer sve svoje frustracije koje imaš, komplekse
želiš prenijeti na mene. Sjetila sam se što sam sinoć
pričala, kroz one suze, očaj...ali ne stoji. Jebeno ne stoji
jer, da, imam problema s raspoloženjem, ali ja sam blistala
u svakom smislu, mene su voljeli, POŠTOVALI, smatrali
inteligentnom, sposobnom i sve sam to bila, imala sam tu
neku posebnu iskru koja je privlačila ljude k meni, koja je i
tebe privukla. Ja ju nemam. Ja ju već godinu dana nemam.
Ja sam već godinu dana očajna djevojka, luđakinja koja
ide za gadom i skuplja njegove mrvice, labilna osoba kojoj
niti roditelji ne vjeruju, koja pije tablete za smirenje već šest
mjeseci, koja je izgubila i ponos i dostojanstvo i
samopouzadnje, koja je toliko slaba da nema snage
obrisat suze i krenut ispočetka.

Da, smiji se jer sam ti ribala školjku i prala podove, da
smiji se jer sam učila kuhat za tebe. Smiji se jer sam
skoro cijeli travanj štedila novce da si kupim nešto seksi
i iznenadim te za rođendan. Da, smiji se jer sam zamišljala
naš zajednički život s mojim upisivanjem faksa u Zagrebu.
Smiji se jer sam jedno vrijeme štedjela novce za naše
ljetovanje u Biogradu, za našu sliku s Pozdrava Suncu u
Zadru. Da, smiji se jer sam za narednih 5 godina imala
isplanirane poklone za rođendan, godišnjicu i Božić.
Smiji se jer si meni bio nešto posebno, lijepo i dobro.
Smiji se svemu tome jer si čovjek bez morala, bez osjećaja,
bez obraza, bez grižnje savjesti, bez srca.

Smiji se kada ti kažem da ne znam zašto te volim. Ne znam
u što sam se zaljubila. Sjećam se da su mi govorili, u
početku da pokazujem koliko sam divna osoba time što
s nepunih 18 godina 'hodam' s 'debelim političarom' od
26 godina i što mi u tim godinama nije bitan izgled već
neke prave vrijednosti i osjećaji. E pa danas bi ošamarila
i sebe i njih na ohrabrivanju ove farse i mukotrpne tragedije.
To što te u prošlosti ostavio na najgori mogući način netko
koga si volio, to što nisi maneken - lijepih očiju,
očaravajućeg osmijeha, lijepih crta lica, barem prosječnog
tijela, to što nemaš prijatelja ( a i one koje imaš oko sebe su
kraj tebe jer ih financiraš na kavama, izlascima ), to što
nemaš svoj auto, svoj stan ništa materijalno za što bi se
uhvatio, pokazao prstom i rekao moje je, ja sam to kupio
i stvorio ( imaš faks da, kojeg si upisao svojim znanjem
i to pretešku politologiju i što si nečiji potrčko ), to što s 27
godina nemaš ni približnu viziju sebe, osobe s kojom želiš
biti već ševiš mene i još jednu zatelebanu glupaču sličnu
meni bez ikakve obaveze, što nemaš i nećeš imati djecu,
nisam ti ja kriva i ne daje ti za pravo tretirat me ko kurvu,
ko nekoga tko će svaka dva tjedna skakati na tvoje laži i
isprike, tko će svaki put ostavljati sve što s mukom stvori
jer sam ja kao nešto posebno bez čega ti ne možeš. Nisi
imao pravo napraviti glupaču, budalu, psihički bolesnu
i nestabilnu osobu, iskoristiti nekoga kome si prvo sve u
životu, nekoga tko te voli na sve bolesne i normalne načine.

A ja si to nisam imala pravo dozvoliti. Nisam imala pravo
dozvoliti si da netko tko mi nije niti do koljena promjeni sve
ono divno i pozitivno kod mene. I ja se vrlo vjerovatno neću
znati nositi se s tim, i ja si to vrlo vjerovatno neću nikada
oprostiti, i s grčem ću odlaziti u Zagreb, u McDonalds,
u Cinestar, s grčem ću ljubit nekoga, s grčem ću spavat s
nekim, probudit se uz neku osobu, s grčem ću se otvoriti
nekom muškarcu, s grčem ću nekome izreći da ga volim jer
će još dugo vremena proći dok se ne riješim tog grča, duha
osobe kojoj sam sve to dala prvi put i izrekla a iskorištavala
je to najgnjusnije načine.

I zbilja ti želim da opet nađeš nekoga. Da nađeš nekoga uz
koga ćeš osjetiti one leptiriće u trbuhu, nekoga uz koga će
sve imati smisao, nekoga koga ćeš zavoljeti cijelim svojim
bićem i da ćeš cijelo to vrijeme živjeti u agoniji i strahu da
ti taj netko neće raditi i napraviti ono što si radio i napravio
nekome tko te jednom cijelim svojim bićem volio.