Mayday of Maylandia

Golema crna limuzina tutnjeći je sjekla sve zavoje uske, monegaški zavojite, morem i čempresima labavo zaštićene ceste

predbožićni ugođaj
vatrometi, prskalice, petarde
razdraganost se mogla rezati u zraku, grabiti šakom, čupkati prstima

kao što je u njoj nešto čupkalo posljednje vjenčiće nade u posljednjoj čestici, tjelesnoj i umnoj, tog posljednjeg dana tobožnje slobode
(u bajkama i holivudskim blokbasterima netko to uvijek spriječi, valjda hoće)

dok je crno čudovište gutalo posljednje kilometre, metre, centimetre
svečana boca nečeg žutog, navodno plemenitog, kružila je iz ruke u ruku;
svo troje tražilo je u njoj mogućnost zaborava sinoćnjeg višestrukog slavlja

momačka, djevojačka, rođendan
3 u 1
hajdemo sad na to četvrto što je preostalo, stepenište osvijetljeno raznobojnim svečarskim uresima, u mjestu nikoga, ružičasto predvečerje, samo valovi zapljuskuju nadaleko glasovitu plažu i sol miriše iz mreža što se suše, ribarskih mreža
(u bajkama i holivudskim blokbasterima netko to uvijek spriječi u zadnji čas, pobogu, taj čas je, što se čeka?!)

mreža, nevidljivija i čvršća od dijamanta, podatnija od čistog zlata, upravo se nadnijela nad njih i počinje se spuštati
(zašto on šuti, ludjela je, ne mogavši vjerovati da to nije samo još jedna od repetitivnih mračnih mora s kojima je noćarila posljednjih tjedana, u bajkama i holivudskim blokbasterima on uvijek ustane, kaže one ključne riječi koje izokrenu živote svih aktera naglavačke, ali s obaveznim hepiendom za zaljubljene, ZAŠTO ON ŠUTI???)

mreža, zlato, ljiljani svetog Antuna Padovanskog, poljupci
(Judin isto, najslađi)
riža što leti zrakom
ajme, neee - smijala se ona - to je Uncle Ben's basmati, bolje da skuhamo dobar ručak sutra

dugi blank nad svečanom večerom u uvali gdje galebove redovito hrane srdelama
svaki dan u isti sat, turistima za razonodu, pticama za opstanak, ribama za zbogom

(kasnije, tek na fotografijama gdje si nasmijani nazdravljaju pjenušcem, shvatila je kako su lijep par, doista lijep par, kao par vozačkih rukavica od velura, onih rupičastih; vidi se beskonačna ljubav, vulkanska strast, dugogodišnje zajedništvo, sve su znali jedno o drugome, ma kako bolno bilo - sve je to vidjela tek kasnije, mada je znala i prije, dvadeset godina prije slučajnog klika nepristranog okidača)

nezasitni, mijenjaju lokale, njih troje
ona drži golemu crnu zvijer na sigurnoj putanji, zgrčenim prstima okovanim zlatom i zavjetima, jedina potpuno trijezna
pivnica, kobasice, lepinja, poznata konobarica poslužuje ih još i hladnim pivom i vrućim pusama čestitarskim
zadnja stanica - burek, komada tri, u klasično masnom papiru
(nema toga u bajkama i holivudskim blokbasterima, haha, pa tko je vidio da mladenci kusaju burek kao uvod u prvu bračnu noć?!)

kasnije, među sigurnim zidovima doma njihovog - hajde, taj burek i bambus; ona napokon dozvoljava grlu da se otvori, makar za tih par gutljaja varljive slobode

kasnije, još kasnije, pogledi napokon ostaju sami
njegov, zbunjen no iščekujući, ukršta se s njenim, vučje gladnim
kuhinja
radna površina zna, stol zna, prozor zna, podne pločice znaju
stolica ne.

Ona ustaje, opkoračuje ga, crni halteri, bijela bedra koja krote i pokoravaju njegovu žudnju, njeni prsti na razvezanoj leptir mašni, njeni prsti vezuju mu oči tom neprozirnom koprenom, njeni prsti na sedefnim gumbima njegove snježnobijele gizdave košulje, njeni prsti spuštaju podatnu teksturu crnog smokinga do točke pregiba njegovih lakata i tu staju, zarobljavajući ga rukavima njegove posljednje linije obrane
njeni prsti na njemu u njemu
njegovo sve u njoj, na njoj, do posljednjeg daha
bez straha
amok
(nema toga u bajkama i holivudskim blokbasterima, te krvi, očaja, otvorenih rana, uzdaha, ogrebotina, zatomljenih krikova, opsesivne, palacajuće, proždiruće ljubavi do groba i natrag; koji bi to cenzor dozvolio, pobogu)

i zatim mir
spokoj
orošene usne na oznojenom vratu
njena crna kosa zapletena u negovim prstima
njena crna vjenčanica zgužvana i mokra na njenim još uvijek drhturavim bijelim bokovima
njeno bijelo krzno, zguljeno i zgaženo njihovom nehajnošću

mir
spokoj

novopečeni suprug
neprobuđen i nezainteresiran, kao i inače
hrče u svojoj sobi.

mir
spokoj

samo u njihovim ušima damari ljubavi otkucavaju beskonačnost
samo u njihovim očima srebrna traka mjeseca, zlatna traka sunca i zvijezde
sve zvijezde njihovog malog, izgubljenog svemira.
(toga nema ni u bajkama ni u holivudskim blokbasterima; njih dvoje, against all odds)

Oznake: white wedding