srijeda, 25.03.2015.
Prva...
|
...sablja obrane mog dvorišća isukana je i spremna!
 (zimski utorak, 17.03.2015.; photo by Mayday) I ne, nije sama; čitav odred skočio je na podanke junačke, ne mogavši dočekati proljeće i ratuje sa suncem & pčelicama već desetak dana, mada pametni i knjiški ljudi tvrde da im se to pristoji tek u travnju. Kažu još i da perunika izraste na onom mjestu gdje munja gromovnika Peruna udari u zemlju; hah, mo'š mislit pojma oni nemaju! To bi značilo da je cijela moja Maylandia munjena  .Istinaiblog, ima nekih specifičnosti; maylandske ljubičice niknu oko Tri kralja, a šljive istovremeno cvatu i daju plodove cijelu zimu (stari, uveli - čitaj: prema ovom blogu uvijek neprijateljski nastrojen - Photobucketić osujetio je dokumentaciju, no vi se sjećate priče o dražesnim pupoljcima siječanjskim, zar ne?) i ne posustaju ni za živu glavu, o, ne samo još gušće zbijaju redove... Ljubičastim snagama gromovitim i grmovitim ružmarinskim pridružile su se i žute. Gusto isprepletene šibe forzicija obeshrabrile bi i Trnoružičinog princa ...mačeve su narcisoidno ukrstili i sunovrati... a ni vrtni veterani amuli, s bezbroj bitaka u korijenju, ne odustaju dok je sanitetska služba & družba maslačkica-ljekarnica uvijek pri ruci privremeno posrnulima i proljećem opijenima  . Inače, kao što vidite, maylandska džungla je skroz okej, fala na pitanju  .Uz ovakvu stražu - nema zime  .Jorgovan ...jasmin... i stara smokva  čekaju svojih pet minuta, a ružica-penjačica, kladim se, ima opet neke samo njoj znane ideje; vjerujem da se se zbog njih crveni čak i u snu  . Ovaj pak cvijetak-zanovijetak, hmmm...  bolje je ne čačkati, a o njenim idejama i nakanama najpametnije uopće ne misliti. Nervozna je, nesnosna und neuračunljivo neubrojiva i samo su joj mačori na pameti; na koga li se uvrglo to stvorenje, znaj ga blože...  .Dunkve kod nas na zapadu ništa novo  .Očekuje se klasično padanje kišnih kapljica i gorespomenutog partibrejkera Photobucketa koji garant neće dopustiti da ovih pišljivih šezdesetak sličica ugleda svjetlo bloga no ča će nam ki, ki će nam ča dok je Kizoa u rukavu  .Oznake: dvorišće (s mekim, najmekšim ć) Maylandia, pramalića gospodnjeg dviipetnajste  |
ponedjeljak, 16.03.2015.
Pucanje leda (fizika snježnih kristala)
 (photo by Mayday) "Neću imati ništa ispod" - rekla je te večeri kad ju je nazvao. Za desetak minuta bio je na parkiralištu; žar cigarete, Stonesi, ispod oka bačen pogled. Dok je prebacivala nogu preko noge, povlačeći rubove kaputa, ovlaš dotaknuvši njegovu ruku (mirnu, na mjenjaču, daleko od kočnice) točno je znala gdje želi, koliko želi te prste. Na pola sata od mora, led je grlio jezero. Brana, stara, pouzdana, čvrstim plohama opločena rampa i očit znak zabrane; ne mareći, prešli su na drugu stranu. Zasrebrene smreke, zaustavljena voda u debeli sjajni prekrivač pretvorena bijelo u plavo obojeno ravnodušnim kistom mladog Mjeseca; zimska kič-razglednica, "Pozdrav iz Fužina", adresirana na dva prezimena stigla je napokon u prave ruke. U uskom prolazu, ralicama usječenom na šumskoj šetnici između dva jezera gluhi mrak režu upaljena svjetla i motor; sami, pod Plejadama hladnoću metalnog poklopca, glatkoću vjetrobranskog stakla ni osjetili nisu; glađa i slađa, gola koža pružena na mekanom krznu poput najskupocjenijeg poklona grijala je jače od očima podnošljivog zazivala gorske malike i vile jezerkinje pjevala pjesme puti i bespućem odzvanjala u čast svim stranputicama njihovim. (izgubiti kompas izgubiti vlast izgubiti svijest izgubiti se u toj magli jedno u drugom se izgubiti izljubiti svaki milimetar naslijepo prepoznati postalo je neminovno postalo je izvjesno postalo je) Kasnije, naslonjeni na netom uglancani lim rame uz rame utišani, utaženi gledajući dim kako se uzdižući uvija oko otežalih grana istim su impulsom prekinuli trenutak (što previše loman je bio, što prijelomnim je prijetio postati) gruda gruda, njemu za vrat gruda, njemu u lice gruda, njoj niz grudi gruda po gruda, kamo to vodi?! Trkom kroz netaknuti pršić, uz kosinu, u nanose, čim dalje od obale i ples potrebe ponovo počinje kao da ni stao nije. (snježni anđeli ostavljeni na tlu svjedočili su otiscima, u žareću studen utisnutima, gorućim žigom žigosanima napetih odbačenih krila) Šutnja njegova, pokreti odlučni i snažni trzajem su kratili njen dah sve brži i plići u oblačiće uobličen užitak što lebdio je nad njima poput helijem opijenog balona što tek što se ne rasprsne tek što ne implodira odašiljući završnu poruku noćnom nebu, padajućim pahuljama posutom nijemom nakon svega. *** Otresajući slučajno skupljen snijeg s podstave, tražeći toplinu nagošću izgubljenu u rukavima, u rukavicama u ugodnoj unutrašnjosti izvanjskog ušli su u stvarnost šutke, svatko sa svoje strane i pažljivo zatvorili vrata; (iz kojih je dopirao zvuk, no ne do njih) tišina je rekla ono neophodno, njima neizrecivo. (prije svih dodira i poslije svih dodira kad dotaknu se misli nema krivog spoja) Dok su kotači satirali bjelinu ni jednom ne pogodivši razgažene kolotrake puta kojim su došli puta kojeg su prešli puta kojim su krenuli puta s kojeg su skrenuli puta kojeg su uprtili puta koji im je suđen i nesuđen bio puta kojeg su se uzalud odricali bezbroj puta pomakla se heksagonska struktura davno zamrznuta poremetila sleđena simetrija kristalne rešetke negdje u dubinama pulsiralo je, nadiralo, razdiralo neumoljivo i nezaustavljivo; ni lavina ni povodanj a zapravo sve to, konačno i neopozivo: kraj za neke nove početke neophodan. Kostima, više nego pužnicom (jasno je čula posljednji pjev padajućih okova čula je odjek odlazećih koraka Orionovih) čula je početno pucanje leda.  Oznake: priča. Ili ne. Kako vam drago. |
petak, 13.03.2015.
Otmice i otmičari
|
Ne
nisam Sabinjanka, ne drže me u podrumu i život mi ne visi o koncu no, ipak bi li vama bilo svejedno kad bi vam se na vratima ukazala ovakva strahota strrrašna  (photo by Mayday) i odvukla vas u šumu?! Ili u brda, doline, primorja, pripotočja, prirječja i prijezerja svakojaka? Meni nije. Prestrašena pokorim se višoj sili nečistoj pozatvaram prozore pogasim sva svjetla prebacim jaknu preko ramena (u džepu tek fotoaparat i mobitel koji je sve samo ne pametan) pažljivo zaključam vrata i poslušno pođem za njim. I kako putokazi Sunčevih zraka oštrije pokazuju sve blaže kutove sve manje sam tu, s vama. Kao što vidite - ne svojom voljom. Otmičari su krivi. Otmičari vremena, otmičari srca. Vrajžji otmičari, koliko ih ima... (ostali se nisu dali uslikati  )Oznake: proljetovanje, plaža, planinski proplanci preprivlačni |
utorak, 10.03.2015.
Naočarke
 (photo by Mayday) Gđica Ella*: "Hmmm...a čatijaznan...malo su mi tu mač štreberske ipak san ja jedna modna, khm, maška ćemo provat one druge, a?"  Gđica Ella: "Ooo, čovik moj dobri i lipi...  ...ni ove hipsterske ti nisu blogznakakove!" Gđica Bella*: "Žmirimžmirimžmirim...  ...e, sad vidimvidimvidim!!!  I bolje mi stoje nego tebi, Eličko, tralallla zato i dramiš bez veze!" *Gđice Ella i Bella, inače stare blogerice u ovom su postu odlučno odbacile nickove i nazvale stvari pravim imenom što na ovim prostorima nije baš popularno, a ni pametno ali eto...lajavice k'o lajavice ili kuje k'o kuje ovisi koje si optičko pomagalo odaberete kako bi bolje (sa)gledali situaciju Oznake: naočarke vrlo naočite naočarke |
