The devil inside

Napokon slobodna! Do daljnjega nema frke s ispitima, pa sam sretna ko mali paso i gotovo da mašem repom (jedino što je na malo krivoj strani tijela). Inače, ispiti su svoje učinili- opet sam bolesna, zaradila sam gripu i baš sam za niš... Al aj, brzo ću ozdravit, između ostalog, rehabilitacija uključuje odlazak u Požegu na par dana krajem tjedna, a to mi je drugi najdraži hrvatski gradić. Između ostalog, moj dragi odlazi početkom idućeg tjedna u Umag, a kak ja odlazim u petak i to još ne znam u koje doba, nećemo se vidit do idućeg četvrtka. Prva duža razdvojenost- zadnjih mjesec dana nismo se našli samo na Valentinovo. Nekako mislim da ćemo preživjeti. Falit će mi, al jbg....

Stalno vam u postovima spominjem neke meni drage birtije, pa sam odlučila ovaj im put posvetiti više pažnje. Ako spadate u skupinu zadrtih antialkoholičara, možda bolje da zadržite dobro mišljenje o meni (pod uvjetom da ga imate takvog), pa da sad kliknete onaj iksić tamo gore u desnom kutu...
Paaaa...odakle početi?
Melin- birtija u Tkalči, jedna od rijetkih tamo koja mi se sviđa. Melin je gostoljubiv prema svakome, tako da tamo možete naići od šminkerica (ne prebrutalnih) pa sve do pankića. Uglavnom se onuda mota ekipa s alternativne scene. Što se glazbe tiče, ako volite rock, pogotovo stariji- bilo domaći, bilo strani- u Melinu bi vam se trebalo svidjeti. Prilično je mala vjerojatnost da u Melinu nećete naći mjesta u petak navečer kad je sve ostalo zauzeto- jednostavno je ogroman, pa čak i ako nema mjesta u vrijeme kad dođete, vrlo je velika vjerojatnost da ćete uhvatiti neko u roku od 3 minute, čisto zbog cirkulacije ljudi. Što se cijena tiče, prosječne- pol litre Žuje 12 kn. Za ostatak i ne znam-nisam ja kriva- Žuja je zakon! Jedini nedostatak je to što je tijekom zime dosta hladno u odvojenom dijelu- koji se inače prostire na 2 kata.

Portal- obično rezervna varijanta, ako stvari krenu po zlu u Melinu, tj, ako vam se dah počne lediti. Ili (vjerojatnost 1% otpr) ako u Melinu nema mjesta, a pošto je smješten otprilike 5 metara od istog, nekako je logičan izbor. Iako, Vrlo je mala vjerojatnost da bi u tom slučaju i tamo našli mjesta. Ekipa je ok, moram priznati da nisam viđala sponzoruše i slične maligne pojave, ali isto tako je i puno manje alternativaca- valjda zbog izgleda same birtije-izgleda dosta uredno, pa je se očito klone, hehe. Glazba uglavnom strana, ionako obično ljudi budu prebučni da bih ja išta čula... Cijene ko u Melinu.

Pinta-znam čak i točnu adresu, Radićeva 3, u dvorištu. Nadam se da ste gledali prvi dio "Gospodara prstenova", jer je Pintu najlakše opisati kao ono okupljalište polusvijeta u selu Bree. Uređenje nije niš posebno, ali moram priznati da joj određenu čar daju ogromni stolovi za velik broj osoba i klupe, naravno, sve drveno... Tu ćete naići stvarno na svakave ljude- od poslovnjaka, klinaca koji su tek izašli iz osnovne, sveučilišnih profesora (khm), do skinjara i pankera. BBB-i su tamo inventar. (za slučaj da nekome treba pojašnjenje, iako čisto sumnjam , BBB je skraćenica od Bad Blue Boys, a oni su navijačka skupina mog najdražeg nogometnog kluba- nemojte me linčovati zbog ove izjave!!!). Od glazbe nećete čuti samo cajke i uratke domaćih kvazizvijezda. Ako imate sreće, posluživat će vas konobar divne guze, Filip. A u tom slučaju ćete slušati RHCP (Red Hot Chili Peppers). Cijene pristupačne, opet- pol litre točenog 11 kn (žuja), a ak volite tamno, onda ćete izdvojiti još kunu viška za pol litre točenog Tomislava. Kava 7, čaj, pelin 6.

Krivi put- pored željezničkog nasipa, u Runjaninovoj. Jedno od kultnih okupljališta pripadnika alternativne scene, pa je i glazba u tom stilu. Ako ne možete podnijeti buku, dim ili pijane pankere, možda je bolje da zanemarite postojanje Krivog puta. Uređenje bih nazvala vrlo posebnim, i to je jedna od stvari koje bi vrijedilo vidjeti- i u dvorištu i u samom klubu. Cijene ok, 12 kn pifkan.

Istarski, tj klub studenata Istre "Mate Balota". Nije uobičajena birtija, ima malo drukčije radno vrijeme i povremeno je negostoljubiv prema neistrijanima. Što bi značilo da ima večeri kad možete ući samo s članskom iskaznicom, a ako ste istrijan i nemate ju, onda plaćate 5 kn, a svima ostalima ulaz zabranjen. Unatoč tome, neki su uspjeli šarmirati "portire" i iskamčiti besplatan upad. Tamo nećete čuti samo cajke- ali velika je vjerojatnost da ćete čuti hitove Tajči, Kasandre, Veline, Simplicie, ili pak Senne M. Ne brinite, uglavnom bude zabavno. Osim toga, mislim da je cijena pive od 7 kn, medice od 5 (povremeno na akciji po 3 kn)dosta dobar razlog za preživjeti takvo što. A ionako uvijek bude dobra zafrkancija. Inače, nalazi se u samom centru grada, preko puta slastičarnice Vincek u Ilici.

Purgeraj- nalazi se na Ribnjaku. Usudila bih se reći da je to najjači rock klub u Zagrebu, a i šire. Često imaju live svirke, uglavnom blues i swing. Subotom je na repertoaru glazba 70-ih, pa ak vam se pleše, ovo je idealno mjesto za vas. Što se gostiju tiče, prilično je velik raspon godina, al mislim da je najviše ekipe tak oko 40. Postoji divna pogodnost vezana za ovaj klub- happy hour, koji sam spomenula u kojem od prethodnih postova- 2 fresha za 15 kn između 21 i 23 sata tijekom tjedna, a petkom i subotom samo od 21-22. Ako ne podnosite buku, savjetovala bih vam da se klonite Purgeraja. Ah, da ne zaboravim- odličan izbor žestica, a vjerujem, i ostale cuge. Nisam ja kriva kaj se nekak uvijek nađem s pifkanom u ruci.

Mislila sam vam spomenuti i svoju najdražu birtiju, ali mislim da sam ipak još uvijek presebična da bih dijelila te informacije sa širom publikom. Ne znam jeste li ikada imali birtiju tipa Cheers, ali pretpostavljam da znate onaj stih- where everybody knows your name... E pa, to je moja kvartovska birtiještina. majušna, topla, s poznatim dragim ljudima, gdje mi svi znaju ime, i gdje ne trebam reći ništa a pred sebe dobijem kavu s hladnim mlijekom, smeđi šećer i čašu vode. Atmosfera je gotovo obiteljska, pa kako je onda ne bih voljela?

Ispričavam se na ne pretjerano maštovitom postu, ali smatrala sam da vrijedi spomenuti ta mjesta zbog uspomena koje me vežu uz njih. Poneke možda blago u magli, al eh...

Primite puno pozdrava od vaše male (trenutno bubane) fizičarke!

Dragi moji blogeri! Evo, ispitni su rokovi u punom jeku, tako da, nažalost, ne stižem baš pohvatati sve konce što se tiče vaših postova-ovim vam se putem ispričavam zbog toga, a u trećem se mjesecu opet malo češće čitamo:)


Malo da vidite s čim se na fizici dela-u negativu

S ove strane monitora i nema nekih novosti, sve je idealno, osim činjenice da me strah toga kaj je sve super, al ajmo zanemariti moje gluposti. Ko što bih ja rekla svojoj Schmutzi- uvijek ćemo tražiti dlaku u jajetu, tj kopati i kopati dok ne naiđemo na neki problem, jer nam je to očito neko prirodno stanje, a onda plakati i naricati nad time kak nam je grozno iako realno gledajući problema nema. Hehehehe, malo sam se spetljala u priči. Anyway, realno, sve 5!

Pitate se zakaj mi je naslov posta takav kakav je? Vjerojatno ne, al ja ću vam ipak reći. Evo, u subotu sam s milim svojim Z-om prisustvovala akciji Zelene Akcije. Eto apsurda već u početku- prema Newtonovom trećem zakonu svaka akcija izaziva reakciju, a mali zeleni moraju sve delati protiv zakona fizike, a i protiv čiste logike, pa dobijemo da akcija pokreće akciju. No, da se vratim na priču- prije par dana me jedan od Z-ovih frendova zamolio da dođem pomoći Z.A., pošto im je falilo ljudi, i to u akciji pod nazivom Food, not bombs, gdje bi mi zadatak bio pomoći u čišćenju, rezanju i kuhanju povrća pokupljenog na tržnici- ono koje bi inače završilo u smeću, ergo, polutrulo etc. Unatoč žestokom protivljenju Z-a, pristala sam pomoći mu, iako je to uključivalo dolazak na mjesto sastanka u 9 ujutro, i to u subotu, a opće je poznata stvar da nikad ne ostajem doma u petak navečer.
Većina akcije prošla je čak i u redu, ali ono kaj mi je diglo tlak dogodilo se na samom kraju. Naime, hrana koja se skuha, na kraju se fura na Cvjetni i dijeli ljudima, pa se tako dogodilo i ovaj put. Tu istu hranu konzumirali su i sami članovi akcije, odreda vegetarijanci. U jednom trenutku netko postavlja pitanje Z-u zašto ne jede varivo, a on ne stiže dati odgovor jer ga je preduhitrio frend i to s kojom izjavom- "on je žrtva mesne propagande, i smatra da obrok koji ne sadržava išta mesno nije pravi obrok". Što se meni, u najmanju ruku, nije svidjelo. Došli smo tamo kako bi mu pomogli, i onda da slušamo takve izjave???
Ako nešto ne volim, onda je to aktivizam. Nije nužno bilo koja akcija loša, ali ako si aktivist zbog aktivizma samoga, nešto ne štima... A ekipa uključena u navedenu akciju uglavnom se sastoji od takvih. Ljudi koje znam već godinama, i koja se zapravo okreće kako vjetar puše. Nije zapravo ni bitno u što će biti uključeni, samo da se mogu nečemu protiviti. Mislim, prije par mjeseci određene spodobe pljuju po vegetarijancima (što mi je suludo-živi i pusti ljude da žive), pa su sad vegetarijanci. Gluposti. Samo traže novi razlog za pobunu, nije ni važno protiv čega, al sad je u trendu bit protiv toga i toga, pa ćemo bit, jel? Jedan povuče drugoga i imate hrpetinu gusaka zarobljenih u magli. Promocija anarhizma i to s objašnjenjem da se bore za neke više ciljeve, protiv onog što je loše, a koja je svrha ak će za par mjeseci ovo biti out, naći će se nova zanimacija, a sadašnje će se akcije otkantati... Takav anarhizam nipošto se ne može definirati kao pozitivan. Po mom skromnom mišljenju.

I još jedna stvar koju je ova akcija povukla- vegetarijanstvo. Nemam ništa protiv vegetarijanaca. Ja volim meso, jedem meso,a tko ne želi, ne mora. Ipak imamo neku slobodu. Ono što mi se nimalo ne sviđa je forsiranje vegetarijanstva koje može naštetiti drugima. Mislim da smo svi čuli za slučajeve kada roditelji vegetarijanci nisu svom djetetu davali meso tijekom razvoja, pa su se pojavili razni zdravstveni problemi kod te djece, pa je čak bilo i smrtnih slučajeva. Za razvoj djeteta važna je raznolika prehrana, a oni to svojoj djeci onemogućavaju. Pitam se, kakvi su to roditelji koji su spremni žrtvovati zdravlje svog djeteta zbog svojih stavova? Slažem se da životinje ubijaju na stravične načine, i da se protiv takvog čega treba boriti, ali ne ispadaju li oni jednako nemilosrdnima, i to prema vlastitim potomcima? Osim toga, na koji god način bilo izvedeno, ubijanje je okrutno.

A sad me zanima što svi vi mislite o tome?

Budite mi pozdravljeni od male fizičarke:)

Ako ste mislili da sam napravila odmak od svoje omiljene teme (sebe same), e pa, prevarili ste se. Mali Einstein mi se učinio kao dobar alternativni naziv za malu (skoro) šašavu fizičarku. A kad smo kod toga, ima i nekih čisto fizičkih sličnosti (ne, ne, nisu brkovi). Nadalje, vjerojatno se pitate nad čime to kontemplira mala fizičarka? Ne brinite, nisu egzistencijalna pitanja ta koja more um ovog vještuljka, zapravo, ne egzistencijalna u tom smislu da ne utječu na dobrobit čovječanstva, već samo unose nered u moj već ovako zbrkani život.

Iz prijašnjih postova mogli ste dobiti uvid u trenutno emocionalno stanje glavne akterice ove priče. Emocionalna stabilnost nakon uragana što su mjesecima haračili tim osjetljivim područjem zvanim žensko srce. Napokon postignuta idila, napokon iskrena sreća. Kaže se- nakon kiše uvijek dolazi sunce. Ali isto je tako općepoznato da će kiša kad tad opet pasti ("...then the rain will come right before the sun shines..."). A ovdje se obrušio pljusak baš prije par dana...Zapravo, dva pljuska u roku od par dana.
Pljusak prvi: Savršeno provođenje vremena-nalaženje s milim dragim na pivici u istarskom (žuja, tomislav i fresh po 7 kuna, treba li išta više reći?), a pošto isti radi samo do 22 sata, odluka je pala-idemo do purgeraja na happy hour- 2 fresha po cijeni jednog, a uz to i odlična glazba. Možete li zamisliti išta bolje od večeri provedene u društvu voljene osobe, u poznatom ambijentu uz odličnu glazbu? Pa...moram priznati da mi malo stvari pada na pamet. Eh, al pošto je pričica ova o pljusku, da nastavim dalje. Već sam otprije bila svjesna da Z nakon diplome namjerava upisati i postdiplomski, obzirom na predobar prosjek ocjena na faksu. Ali jednu sam stvar previdjela- u Hrvatskoj nema mogućnosti upisivanja postdiplomskog studija arheologije... Tako da me prilično lupilo kada je spomenuo odlazak izvan zemlje. Pogotovo što sam gotovo identičnu scenu proživjela par mjeseci prije, s Tomom, uz litre i litre prolivenih suza nakon toga. Osjećala sam kao da mi se svijet ruši-napokon nađem sreću uz nekoga, i onda dobijem pljusku koja me vraća u stvarnost- kao da sam se našla u vezi koja će trajati samo do određenog trenutka... A što se više ja sada vežem, to će jače boljeti jednom kada sve ode u vjetar... Svi kažu-pa što, nije da baš ovog trenutka odlazi, ali vrijeme jebeno brzo leti... Čak je rekao da bi ako treba, žrtvovao stipendiju za postdiplomski negdje u blizini, ali sam popizdila na to. Ovo je prilika njegovog života, a tko sam ja da mu je uništim? Osim toga, na prvom mi je mjestu to da on bude sretan, i da ispuni svoj životni cilj, jer ne može biti sretan uz nekoga tko ga sputava. Pitala sam ga u jednom trenutku-koji je smisao ako je sve ionako osuđeno na propast? Bila sam pregruba, boljelo je, ali njegov odgovor me smirio... Rekao je- "vezali smo se, možda prebrzo, ali kog briga. Ne odlazim sutra, a ako izdržimo skupa do trenutka mog odlaska, izdržat ćemo i razdvojenost... Imaj vjere u nas, ja je imam." Ljudi...ja sam izgubila glavu...stvarno imam vjere u cijelu stvar.
Pljusak drugi:
U četvrtak nakon posljednjeg predavanja otišla sam s ekipicom s faksa na pivicu, dvije. Odužilo se to na par sati provedenih u dobrom društvu i uz finu kapljicu žuje (ne bi čovjek vjerovao, opet se nisam napila, khm...). Među ostalima, pozvan je bio i mili moj Z, kojeg moram pohvaliti da se jednostavno divno uklapa u društvo. Na kraju večeri pala mi je na pamet pomalo luda ideja-upoznati ga sa svojom majkom. A dokaz da postoje i ljudi luđi od mene- pristao je na to. Tako da smo sat i pol prije ponoći završili kod mene doma, pred mojom majkom, za koju sam točno znala kak će reagirati-sva se usplahirila, odmah počela spika-pa jesi gladan, žedan, bla, bla, bla... Jednostavno sve savršeno. I kad sam pomislila da mojoj sreći nema kraja, eh, naravno da se moralo dogoditi nešto što će mi usrati cijeli dan... Mobitel počne vrištati- Bom Chicka Wah Wah! što bi značilo da me netko voooooli, da me se netko sjetioooo! Da... Otvaram poruku, i sledim se. Mjesec dana mira, ali znala sam da će se kad tad to dogoditi. Javio mi se. Usudio mi se javiti nakon što me u najbolnijem mogućem trenutku zgazio kao žohara. Ako ne znate o kome je riječ, otkrit ću vam. Osoba I iz prošlog posta, otprije znana kao gZ. Istina bog, vjerojatno sam previše očekivala od njega, pogotovo obzirom na činjenicu da smo bili prekinuli, ali ono što je napravio na novu godinu boljelo je ko prskanje rane s alkoholom. Ne probala, hvala bogu, ali mogu zamisliti kak je to. Na dan kada sam dotakla dno, kad sam pala toliko nisko da ga nazovem samo da bi čula kako mi govori da će sve biti ok, on me otpilio na tako užasan i grub način. Ok, ja sam bila ta koja je prekinula, ali nikada, ni u kom trenutku, koliko god ljuta bila na njega, nisam se tako odvratno iskalila na njemu. Eh da, i sada, nakon svega, poruka. Izbrisana je odmah nakon što je pročitana, ali glasila otprilike ovako- "opet sam doma, sam i mislim na to koliko sam usamljen i koliko mi fališ..." Usamljen je, falim mu? Sam se udaljio od mene još dok smo bili skupa, okrenuo mi leđa kad mi je bilo najgore, i što sad očekuje? Da ću mu se vratiti, iako sam rekla da ne vidim budućnost te veze? Zar je stvarno očekivao da ću mu odgovoriti na tu poruku? Ili me samo imao potrebu malo prodrmati, dati mi do znanja da je još uvijek ovdje i da nije potpuno odustao od mene? Ne želim ga više u svojoj blizini jer nemam ni mrvicu povjerenja u njega. Osim toga, napokon kraj sebe imam osobu kraj koje se ne osjećam inferiorno, što mi se pokraj njega stalno događalo, koliko god on tvrdio da se ne bih trebala tako osjećati. I naravno da ne bi, jer sam prejebenosavršeno svjesna svojih potencijala, ali imao je takav nekakav nastup prema meni... Uffff, koliko sam glupa bila... Ne pada mi na pamet javiti mu se, jer moje rane nisu još zacijelile, a mislim da ni neće tako brzo. Pritom ne mislim na srce, nego na nešto zapravo puno blesavije- ponos.

Dosta od mene za danas, volim vas puno, puno, puno! Btw, čak sam neke od vas škicala po fejsbuku- ne bi vjerovali, al i ja sam se napokon zaljepila za njega...

Pozdravlja vas vaša mala fizičarka:)