The devil inside

Me and you
And you and me
No matter how they toss the dice
It had to be
The only one for me is you
And you for me
So happy together

I can't see me loving nobody but you for all my life
When you're with me, baby, the skies will be blue for all my life...



Evo, to bi bio opis mojih osjećaja trenutno. Vjerojatno prebrzo, znam. Ali toliko sam sretna da nekako treperim (a možda je to samo zato što sam prehlađena, hm?), i stalno sam u oblacima. Što je posebno pametno obzirom na činjenicu da su ispitni rokovi od ponedjeljka, al hvala bogu, pa imam prve ispite tek od tjedna iza... Ufff.

Jedino usrano zadnjih dana je moje zdravlje. Zadnjih skoro 2 tjedna vučem neku prehladu-kašalj, grlobolja, i jako zanimljiv glas (najbolji opis- Zed iz policijske akademije-na veselje mojih prijatelja koji su morali to ovjekovječiti diktafonom, hehe). A noćas je bio najbolji party- em me uhvatio kašalj čim sam legla u krevet, nije prestajao, nego je, štoviše, došlo do toga da sam povraćala od muke i jada.... I ne išla na fucks danas.

Za današnji su me post nadahnuli razgovori s ljudima u zadnje vrijeme. Događa li se i vama da neku temu ne dirate, onda vam je netko spomene, a u vrlo kratkom roku nakon toga spomene vam je druga osoba, potpuno nevezana uz onu prvu? No da, neću komplicirati. Ono o čemu bih htjela pisati su ljudi s trumatičnim iskustvima. Nisam psiholog niti psihijatar, neću postavljati dijagnoze, samo me fascinira funkcioniranje ljudskog uma. Dakle, imamo kao primjer djevojku koja je u mlađim danima doživjela traumatično iskustvo. Našla se u vezi s osobom koja ju je voljela, koja joj je htjela pomoći. Reakcija je bila verbalno gaženje te osobe. Kao da ga pokušava kazniti za tuđe grijehe, po mom mišljenju. Drugi pak primjer je mladi muškarac. Tijekom djetinjstva proživljavao je pakao kod kuće, maltretiran i premlaćivan od strane oca. I to je samo mali dio priče koji znam. Što znači da ima još, ali iskreno, i ne želim znati...
U svakom slučaju, taj mladić ima jako iskrivljen stav prema životu. Gazi sve pred sobom. Svi su smeće. Ne poštujem nikoga tko nije proživio barem 10 % onog što sam ja proživio. Uspjela sam mu se približiti, samo nakratko. Pitam se, koji je smisao boriti se protiv vjetrenjača i ubijat samu sebe pokušavajući biti uvijek ovdje za njega, ako će mi sve to biti vraćeno samo kao bol? Jer ne bira svoje žrtve. Ne prihvaća tuđe mišljenje, već ga gazi, imao ili nemao argumenata, i to na jako, jako, jako ružan način. To me užasno mučilo- u društvu nije omiljen zbog svojih povremenih ispada, obično bi bio meta tračeva i slično, a ja sam bila jedina koja bi stala na njegovu stranu. Što je rezultiralo čime? Dok su svi ostali bili manje-više objektivni promatrači, ja sam uvijek bila ta koja bi pokupila najgore uvrede od njega. Uvijek s mišlju-on nije loša osoba, bilo mu je teško, etc.
Ali došlo je do promjene u mojoj glavi. Ne dopuštam više gaženje. Ovo dvoje nisi jedini primjeri koje znam da su doživjeli grozote u djetinjstvu. Znam ih dosta. Oni su jedini primjeri negativnog stava prema okolini. Kao totalnu suprotnost, mogla bih navesti vlastitu majku. Žena ima 57 godina, a ono što je ona proživjela tijekom njih, ne bih poželjela nikome, pa ni najgorem neprijatelju. Ne želim previše ulaziti u detalje, samo htjedoh napomenuti- moja majka je vjerojatno najpozitivnija osoba koju sam srela u svom životu. Proživjela je sranja, a i dalje ide s glavom naprijed, uvijek spremna pomoći drugome kad treba pomoć, uvijek spremna na suočavanje s novim problemima. Moja majka je osoba koju poštujem najviše na svijetu.
Gledajući njen primjer, i još sličnih, pitam se, što li je ovdje čudno? Proživjeli su grozote, a ipak, nakon svega uspijevaju biti pozitivni, uspijevaju normalno komunicirati s drugim ljudima. Koja je razlika između njih i onih na početku priče? Ne znam. Funkcioniranje ljudskog uma je misterij. Zašto toliko često žrtve seksualnog nasilja u djetinjstvu kasnije budu oni koji napadaju? Zašto oni koji trpe premlaćivanje kasnije postaju ti koji mlate svoje bližnje? I dalje ne znam. Kazna za ono što su proživjeli? Ne znam, ne razumijem, i nema smisla pokušavat dokučiti zašto je to tako. Svatko je od nas jedinstven i funkcioniranje tuđeg uma nije jednako funkcioniranju našeg. A ne želim ni pomisliti što je na umu kakvog pedofila, obiteljskog nasilnika, silovatelja...

Znam, nisam baš dobro razradila ovu temu, ali trenutno mi je u glavi čitav vrtlog misli, osjećaja i koječega...Oprostit ćete mi, nadam se?

Pozdravlja vas vaša zaljubljena fizičarka!

Evo, polako se vraćam u formu, pa dobivate i postove malo češće nego prije. Malo o meni- super sam, samo malo nekaj grlo šteka i iskašljavam neke gadosti. Onak....FUJ!
Da ne bi krivo pomislili, ne pripadam niti jednoj od budala iz naslova. Skupina ljudi o kojoj ću danas pisati sastoji se samo od članova muškog roda (prokleti šovinisti-niti jedna žena). I to onih meni bliskih.
Glavni likovi ove sage jesu: Z- fizičarkin novi dečko
K-fizičarkin frend
I-fizičarkin bivši dečko
Ajuj, zapravo ih je malo. Ali su moćni, barem sa svojim izljevima ljubomore, koji su prefascinantni, a oni ne da ispadaju smiješni i glupavi, neg.... Ma jooooj! Al ko bi im zamjeril? Mislim, nisu oni krivi kaj su muški. Napomena pripadnicima muškog roda- ŠALIM SE.

Daklem, fascinira me koliko blesavi mogu postati kad ih pukne ljubomora.
Situacija broj 1: Još za vrijeme trajanja veze, fizičarka i I odlaze na cugu u njen kvart. Nakon nekih sat i pol pridružuju joj se njeni frendovi, tj frendica i dva frenda, od kojih je jedan navedeni K. I je i više nego svjestan činjenice da pridošlice viđaju njegovu djevojku puno češće nego on. Ne njenom krivicom (nije sad da se branim, samo činjenice...). K se bavi istim poslom kao i I, a pošto je riječ o osobi muškog roda, I ima potrebu za dokazivanjem. Tipično. Prvo i osnovno, ima potrebu izraziti zadovoljstvo visinom svoje plaće i to pred K-om koji jedva krpa kraj s krajem unatoč činjenici da se naradi ko mazga. Da, ako vas je baš zanimalo, I je fizičarki morao objaviti da dobiva mjesečnu plaću 20000 kn. Ko da je zbog toga bila s njim... Drugi biser te večeri- frendica šalje K-u neku animaciju preko bluetootha, i to na poslovni, blackberry. Iz nekog razloga, navedeni stroj se zblokirao, a K je sa nama podijelio svoje negodovanje zbog tog događaja. I ima potrebu taj događaj prokomentirati na ovaj način- "haha, imaš crackberry, a ne znaš se ni služiti njime!". K odgovara: "evo tebi, pa probaj". Što on prihvaća. I naravno da ne uspijeva ništa riješiti.
Treći biser te večeri, i to onaj koji je najmrskiji vašoj maloj fizičarki- Usred neobaveznog razgovora čije se teme niti ne sjećam, I pred cijelim društvom izjavljuje- "ja ću ovu malu naučiti piti skupi irski viski!", pritom držeći ruku na njenom ramenu, kao da pokušava pokazati da je to njegova svojina. Prvo i osnovno, ne želim naučiti piti skupi irski viski kako bi dokazala da sam bolja od drugih, što definitivno nisam. Drugo, nemam ni para za to, a to bi značilo da bi mi on plaćao, očito, tj ispala bi sponzoruša, a njih mrzim. Treće, izjavio je to pred društvom koje, kao ni fizičarka, ne hoda okolo da im pare samo ispadaju iz džepa. Dakle, zgadilo mi se to žešće. I da ne zaboravim napomenuti, par dana nakon toga, tijekom drugog izlaska, dok smo čekali K, I je imao potrebu izjaviti da je K seronja. A s čovjekom je progovorio ukupno 5 rečenica valjda, sve do jedne s namjerom da ga ponizi na neki način. Grrrrrrr! (ako nešto ne podnosim, to je vrijeđanje mojih prijatelja, mene možeš, al njih mi ne diraj)

Situacija broj 2:I je prošlo svršeno vrijeme, na scenu stupa Z. Prvo valja opisati kako su se upoznali Z i K. Fizičarka vani s društvom, K dežurni vozač. Z vani sa svojom ekipom, ali ima potrebu vidjeti fizičarku, pa uspostavlja kontakt. Nju društvo ne pušta da ode, pa je Z pozvan da dođe zajedno s njima van. Ugl, išlo se do FER-a na neki privatni party, a Z je bio u Krivom Putu. Pa je trebalo doć po njega autom. Uglavnom, dogovor je pao, i došli po njega blizu KP. K je čitavo vrijeme pizdio, jer majko mila, kako ON nekog mora čekati. OK, našli se, upoznali. Ali, od samog početka, K nije skidao oka sa Z-a. Što je bilo presmiješno. Svi se zabavljaju, a on kao stražar samo čeka krivi potez. Nakon par dana dolazi recenzija od strane K-a, i to da je Z retardirani idiot. Zbog čega? Jer je, naime, 5 puta tijekom večeri prolio pivu. Zanimljiva je činjenica da je cijelo društvo vidjelo kad je on prolio pivu, i to se dogodilo samo jedamput, al vjerojatno smo svi slijepi... Drugi susret vezan je uz još jedan izlazak i to u Melin. (btw, miss T, dugujem objašnjenje za Melin- birtija u centru grada, u Tkalči, dobre cijene, super glazba-rock strani, rock domaći) Daklem, sjedim u Melinu s K i ekipom, Z mi šalje poruku da me želi vidjeti, barem nakratko. Rekoh ok, može. Našli smo se na trgu jer se Melin u međuvremenu zatvorio, pa ekipica ošla tražit kud dalje, a ja naći se sa Z-om. Našla se s njim na trgu, pa se vraćali prema tkalči. Enivej, ekipe nigdje, zovem K, oni kupuju klopu, rekoh, aj kupi i nama, jer smo svi bili gladni. Nađemo se ispred Melina, oni kupili klopu sebi, nama niš. Pa kaže, evo, uzmi griz.... Grrrrr! Lijepo sam bila zamolila... Pa rekoh, idemo mi kupit klopu, pričekajte 5 minuta. Za 5 minuta nikog nema na dogovorenom mjestu. Zovem K, di ste? Kaže, krenuli prema doma, a kaj oćeš, imaš ti svog Z-a! Drugi dan je cijelo društvo znalo za to, a K je svima imao potrebu reći da odakle meni pravo dovodit Z-a sa sobom, ako on ne vodi svoje ljubavnice... A i to nije prvi niti zadnji takav ispad. Uvijek ima potrebu popljuvat sve muško u mojoj blizini, ko da mi je dečko ili pretjerano posesivni otac...

Situacija 3: Z vani s frendicom, ja sa Schmutzi. On u istarskom , ja u svojoj kvartovskoj, za koju je opće poznato da u njoj radi konobar na kojeg sam se žešće palila godinu dana, ak ne i duže (ajme majko, glupa li djeteta). Uglavnom, postoji i pijana pričica o upucavanju, pranju suđa i hvatanju za dupe tog istog konobara. Koji ne da je uživao nego uživao ( a dupe mmm...). A Z je savršeno upućen u to, jer smo stvarno 100% iskreni jedno prema drugom, kolko god to bilo pametno. U svakom slučaju, meni stiže poruka navečer, nakon što sam mu poslala poziv za double date, da ima već dogovor s frendicom, a kao, ovak barem na miru mogu hvatat konobara za dupe... Ja iz čiste zajebancije odgovorim, pa dobro,kad već imam tvoj blagoslov, iskoristit ću priliku... Na što je morao vraćat poruku da se šalio, da on ne bi htio da ja to stvarno napravim, bla bla,.... Mislim, ko da ne kužim? Budalaš mali...
A kasnije je i otvoreno priznao da je ljubomorno đubre (btw, mislim da mu Pž nije najdraži grad na svijetu...). Pere i mene ponekad, al ne postajem baš tolko bedasta...

Ma da ne seruckam previše ovdje, samo sam htjela malo podijelit s vama ono kaj mi je beskrajno smiješno. Još da imaju ikakvog razloga bit ljubomorni jedni na druge, ok, al ovak... Straaaaaašno.
Poželite mi sreću, danas sam okupala cijeli stol u kavi (puna šalica...šmrc), između ostalog i mobitel i laptop. Mob nekaj šteka, tješite me, recite da će sve bit u redu...

Primite puno pozdrava od vaše male fizičarke koja je stvarno stvarno stvarno nakon tolko vremena sretna!
Pusu ne šaljem jer sam bubina...Pa-pa!

Evo vječne tragičarke s dobrim vijestima! U prošlom sam vam postu pisala o određenoj spodobi muškog roda, na ovim prostorima znanoj kao Z. I odlučila se. Na rizik. Drugim riječima:

Z & fizičarka
16.01.2008.- ?

Dvojba je riješena. Kako, pitate se, je ovo blesavo i neodlučno biće ipak uspjelo odlučiti što sa sobom?
E, pa, kao što sam već rekla, bijah u dilemi što učiniti, je li pametno uletavati u novu vezu tek što sam iz jedne izašla? A rješenje je zapravo bilo ovdje, na dohvat ruke, samo ga je trebalo vidjeti.
Možda sam razmažena, možda imam nekakvu bajkovitu viziju o tome kako bi trebala izgledati idealna osoba za mene, ali jebiga, takva sam. Ne tražim da to bude netko imućan, netko tko će mi materijalno pružiti sve što želim, i kada poželim. Želim samo nekoga tko će biti moje rame za plakanje u teškim trenucima, osoba koja će se smijati sa mnom kad sam sretna, kojoj će biti stalo do toga kako se ja osjećam, koja će biti spremna žrtvovati nešto kako bi mene usrećila... Smatram da ne tražim nemoguće, samo tražim osobu koja je spremna uložiti onoliko koliko i ja.
Ono što me jučer naprosto oborilo s nogu, jest spoznaja što je Z spreman učiniti za mene.
Bila sam s frendicom u posjetu drugoj frendici u Zaprešiću. Super smo se zabavljale, ali me u jednom trenutku opet lupila neka deprica, i potonula sam. Čula sam se sa Z-om, rekla mu da mi u tom trenutku samo fali njegov zagrljaj. Kad sam sišla s busa, čekao me na stanici...Došao je zbog hira jedne blesave klinkice. Rekla sam mu da želim razgovarati s njim. I tako sam mu rekla da je za mene sve to između nas više od samog sexa, na što je on odgovorio da je i kod njega tako. Rekao je da je imao loša iskustva s vezama, kao i ja. Ali odlučili smo da vrijedi pokušati, valja se suočiti s izazovima. Zna za cijelu situaciju koja je bila s Tomom, zna da su moji osjećaji prema njemu još jaki, da nikad nisu nestali... Ali mi je dao priliku. Jučer sam vezano uz to čula jednu divnu misao- Ako voljenoj osobi daš slobodu, i ona se nikada više ne vrati, tada nikada nije ni bila iskreno tvoja... A što se mojih osjećaja tiče, ne mogu garantirati da je Tomo završena priča, ali preboljela sam 99% iste... On je stvar 2007. godine, a ona je iza nas. Vrijeme je za okretanje nove stranice života.

Eto, toliko od vaše male fizičarke za danas. Napokon sretna, šaljem vam svima velku pusu

Pozdravčić!

He, što reći? Jesam li se odrekla svojih poroka? Iskren odgovor (pošto pred vama stvarno nemam kaj skrivati) je da nisam. Hoće li išta značiti ako kažem da potpuni prestanak cuganja i pušenja nije nužan, nego je samo važno odrediti neku granicu do koje se smije ići? Vjerojatno ispada kao samozavaravanje, tješenje sebe i drugih da nije sve tako crno, sivo, whatever, uglavnom, da nije jarka boja u pitanju. Možda se nemam baš sa čime, ali htjela bih se pohvaliti da se ove godine nisam niti jednom napila. A prilika je bilo ko u priči. Obzirom na činjenicu da u 12. mjesecu niti jedan dan nije prošao bez pijanstva, smatram to nekim osobnim uspjehom. A što se cigareta tiče, ove godine sam možda popušila 5 kutija, što je malo (barem jedna dnevno prije). Uglavnom, snaga volje mi i nije nešto...

Ima i nekih novosti u životu ovog mladog šašavog bića. A novost bi bila jedno drugo biće, i to, ne bi vjerovali, muškog roda. Navedenog mladića poznajem već duže vrijeme, a u zadnjih par tjedana poznanstvo se pretvorilo u nešto više. A rekla bih da je to nešto malkice drugačije od prijateljstva. Ah, da unesem kinky notu u post, to mlado muško meso je između ostalog bivši dečko moje best frendice svima vam znane kao Schmutzi...(I da ne bi stvarali scenarije u glavicama svojim maštovitim da se nešto taji-sve se zna, sve se tolerira, sve i više nego dobro). Anyway, prije par dana mi je stavljena buba u uho o tome da taj naočit mladić gaji određene osjećaje prema meni. U što sam već neko vrijeme sumnjala zahvaljujući ženskoj intuiciji (koja usput budi rečeno, zna i pogriješiti, no ne bih sad još malo dokaza o svojoj nesavršenosti...). Ono što me malkice muči u cijeloj priči je to da sam s gZ-om prekinula prije 2 tjedna, i trebam li uletavati u nešto novo samo tako? Ima li ikakve veze što sam ja gZ priču završila u svom srcu mjesec dana prije stvarnog prekida? Znam da nije pametno počinjati išta novo dok su rane još svježe, ali moje su zacijelile već davnih dana... Ima li smisla suzdržavati se od onog što želiš samo zbog toga što okolina to neće dobro prihvatiti? Na razmišljanje o cijeloj spiki potakla me situacija doma u nedjelju. Uglavnom, bijah kod Z (ajmo ga tak zvat), nakon subotnjeg izlaska, i jebiga, razvuklo se do nedjelje do 1 popodne...a mobitel krepal večer prije, pa se do mene nije moglo doć... U svakom slučaju, doma cijela strka, svi se brinu, dolazim doma, ok, živa sam i zdrava, ali nitko ne priča sa mnom više. I shvaćam zašto, i znam da je majka svisnula od brige (plus događaji u okolici Sinja zadnjih dana), i da nisam dobro postupila, ali kako objasniti majci da imam nekog? Mislim, trebalo mi je mjesec i pol dana da joj kažem da imam dečka, što je već i sama znala (kolko god ja muljala-bila sam vani...s ekipom...), kak da sad dođem pred nju i kažem joj da imam nekog novog, a tek je prihvatila moju vezu, i prekid iste.... Mislim da ne bi to najbolje prihvatila, a ja bi malo slobode, da mogu provesti malo više vremena s njim, a da se ona ne brine. A sama ideja ponovnog muljanja o tome s kim sam vani mi je užasna...
Tak da, kaj da vam velim, sretna sam, i htjela bih da svi to prihvate. Ako i činim pogrešku, moja je. Glupost je ona izreka da budale uče na svojim , a mudri na tuđim greškama. Nismo svi isti.

Jesu li stvari, stvarno zajebane ili ja imam potrebu sve zakomplicirati u svojoj šašavoj fizičarskoj glavici?
U svakom slučaju, toj šašavoj fizičarki treba odmora, pa vam šalje veeeeeeeeeliku pusu! A kad sam već tu, mogu vam i mahnuti.

Obećala sam vam stavit fotkice svojih jaslica na blog, a obećanje valja ispuniti, pa eto.


Strašni međed i zeko koji skija po brašnu



Jezerce s mnoštvom stanovnika


Eiffelov tornjić i kravice


Kompletne jaslice

To bi bilo to. Možda će se nekima od vas činiti stravično bogohulno, ali je fora u tome kaj nas zabavlja tak sredit jaslice, a osim toga, klinci to obožavaju. Ak niš drugo, nisu uobičajene...
I nije bila namjera pljuvat po tradiciji ili takvo što. Nadam se da kužite.

Ah, eto stigla nam i nova godina. Nadam se samo da će se nastavit malo bolje nego što je počela. Ja je dočekala doma uz par prijatelja. Malo smo si popili, pa ravnoteža nije najbolje funkcionirala. A kad uz sve to umiješate i bogteptaj kolko kablova po podu, dobivate fizičarku koja pada na bor. I lomi pol kuglica na boru, te one jaslice s početka priče. Hvala bogu, pa je šteta popravljiva.
Čak nisam ni imala frke doma zbog toga, neg sam samo ja bila u komi. Al sve prolazi.
Eto, utopila sam staru godinu u alkoholu, a u novoj krećem ispočetka- bez alkohola, bez cigareta, bez dečka. Da. Prekinuli smo. Nije imalo smisla forsirati vezu u kojoj nismo oboje sretni. U početku sam mislila da sam ga zavoljela, ali on je stalno radio, a ja ostajala doma i u komi. Dojadilo mi, pa sam stvorila obrambeni mehanizam, i to takav da sam se usredotočila na svoje društvo, a njega stavila na drugo mjesto. I nekako ga na kraju zavoljela ko frenda, a ne ko dečka... Što sam mu na kraju i rekla, tj odgovorila na njegovo izravno pitanje. "Volim te. Pitanje je voliš li ti mene?". A moj odgovor je bio iskren- "Volim te, ali ne onako kako bi ti htio.". I rastali se ko frendovi. Samo mi je žao što je bilo pred samu novu godinu, tj 30.12.
Ergo, gS & fizičarka 21.10. 2007.- 30.12. 2007.


I jedan prigodan pjesmuljak. Naravno, Depeche Mode. Singl izdan dan prije mog rođenja:)

Shake the disease

I'm not going down on my knees
Begging you to adore me
Can't you see it's misery
And torture for me
When I'm misunderstood
Try as hard as you can
I've tried as hard as I could
To make you see
How important it is for me

Here is a plea
From my heart to you
Nobody knows me
As well as you do
You know how hard it is for me
To shake the disease
That takes hold of my tongue
In situations like this

Understand me...

Some people have to be
Permanently together
Lovers devoted to each other forever
Now I've got things to do
And I said before
That I know you have, too
When I'm not there
In spirit I'll be there

Tolko od mene za danas. Idem se dalje oporavljat. Najbolje želje u novoj i velka pusa od vaše fizičarke