Pregled posta

Kontemplacije malog Einsteina

Ako ste mislili da sam napravila odmak od svoje omiljene teme (sebe same), e pa, prevarili ste se. Mali Einstein mi se učinio kao dobar alternativni naziv za malu (skoro) šašavu fizičarku. A kad smo kod toga, ima i nekih čisto fizičkih sličnosti (ne, ne, nisu brkovi). Nadalje, vjerojatno se pitate nad čime to kontemplira mala fizičarka? Ne brinite, nisu egzistencijalna pitanja ta koja more um ovog vještuljka, zapravo, ne egzistencijalna u tom smislu da ne utječu na dobrobit čovječanstva, već samo unose nered u moj već ovako zbrkani život.

Iz prijašnjih postova mogli ste dobiti uvid u trenutno emocionalno stanje glavne akterice ove priče. Emocionalna stabilnost nakon uragana što su mjesecima haračili tim osjetljivim područjem zvanim žensko srce. Napokon postignuta idila, napokon iskrena sreća. Kaže se- nakon kiše uvijek dolazi sunce. Ali isto je tako općepoznato da će kiša kad tad opet pasti ("...then the rain will come right before the sun shines..."). A ovdje se obrušio pljusak baš prije par dana...Zapravo, dva pljuska u roku od par dana.
Pljusak prvi: Savršeno provođenje vremena-nalaženje s milim dragim na pivici u istarskom (žuja, tomislav i fresh po 7 kuna, treba li išta više reći?), a pošto isti radi samo do 22 sata, odluka je pala-idemo do purgeraja na happy hour- 2 fresha po cijeni jednog, a uz to i odlična glazba. Možete li zamisliti išta bolje od večeri provedene u društvu voljene osobe, u poznatom ambijentu uz odličnu glazbu? Pa...moram priznati da mi malo stvari pada na pamet. Eh, al pošto je pričica ova o pljusku, da nastavim dalje. Već sam otprije bila svjesna da Z nakon diplome namjerava upisati i postdiplomski, obzirom na predobar prosjek ocjena na faksu. Ali jednu sam stvar previdjela- u Hrvatskoj nema mogućnosti upisivanja postdiplomskog studija arheologije... Tako da me prilično lupilo kada je spomenuo odlazak izvan zemlje. Pogotovo što sam gotovo identičnu scenu proživjela par mjeseci prije, s Tomom, uz litre i litre prolivenih suza nakon toga. Osjećala sam kao da mi se svijet ruši-napokon nađem sreću uz nekoga, i onda dobijem pljusku koja me vraća u stvarnost- kao da sam se našla u vezi koja će trajati samo do određenog trenutka... A što se više ja sada vežem, to će jače boljeti jednom kada sve ode u vjetar... Svi kažu-pa što, nije da baš ovog trenutka odlazi, ali vrijeme jebeno brzo leti... Čak je rekao da bi ako treba, žrtvovao stipendiju za postdiplomski negdje u blizini, ali sam popizdila na to. Ovo je prilika njegovog života, a tko sam ja da mu je uništim? Osim toga, na prvom mi je mjestu to da on bude sretan, i da ispuni svoj životni cilj, jer ne može biti sretan uz nekoga tko ga sputava. Pitala sam ga u jednom trenutku-koji je smisao ako je sve ionako osuđeno na propast? Bila sam pregruba, boljelo je, ali njegov odgovor me smirio... Rekao je- "vezali smo se, možda prebrzo, ali kog briga. Ne odlazim sutra, a ako izdržimo skupa do trenutka mog odlaska, izdržat ćemo i razdvojenost... Imaj vjere u nas, ja je imam." Ljudi...ja sam izgubila glavu...stvarno imam vjere u cijelu stvar.
Pljusak drugi:
U četvrtak nakon posljednjeg predavanja otišla sam s ekipicom s faksa na pivicu, dvije. Odužilo se to na par sati provedenih u dobrom društvu i uz finu kapljicu žuje (ne bi čovjek vjerovao, opet se nisam napila, khm...). Među ostalima, pozvan je bio i mili moj Z, kojeg moram pohvaliti da se jednostavno divno uklapa u društvo. Na kraju večeri pala mi je na pamet pomalo luda ideja-upoznati ga sa svojom majkom. A dokaz da postoje i ljudi luđi od mene- pristao je na to. Tako da smo sat i pol prije ponoći završili kod mene doma, pred mojom majkom, za koju sam točno znala kak će reagirati-sva se usplahirila, odmah počela spika-pa jesi gladan, žedan, bla, bla, bla... Jednostavno sve savršeno. I kad sam pomislila da mojoj sreći nema kraja, eh, naravno da se moralo dogoditi nešto što će mi usrati cijeli dan... Mobitel počne vrištati- Bom Chicka Wah Wah! što bi značilo da me netko voooooli, da me se netko sjetioooo! Da... Otvaram poruku, i sledim se. Mjesec dana mira, ali znala sam da će se kad tad to dogoditi. Javio mi se. Usudio mi se javiti nakon što me u najbolnijem mogućem trenutku zgazio kao žohara. Ako ne znate o kome je riječ, otkrit ću vam. Osoba I iz prošlog posta, otprije znana kao gZ. Istina bog, vjerojatno sam previše očekivala od njega, pogotovo obzirom na činjenicu da smo bili prekinuli, ali ono što je napravio na novu godinu boljelo je ko prskanje rane s alkoholom. Ne probala, hvala bogu, ali mogu zamisliti kak je to. Na dan kada sam dotakla dno, kad sam pala toliko nisko da ga nazovem samo da bi čula kako mi govori da će sve biti ok, on me otpilio na tako užasan i grub način. Ok, ja sam bila ta koja je prekinula, ali nikada, ni u kom trenutku, koliko god ljuta bila na njega, nisam se tako odvratno iskalila na njemu. Eh da, i sada, nakon svega, poruka. Izbrisana je odmah nakon što je pročitana, ali glasila otprilike ovako- "opet sam doma, sam i mislim na to koliko sam usamljen i koliko mi fališ..." Usamljen je, falim mu? Sam se udaljio od mene još dok smo bili skupa, okrenuo mi leđa kad mi je bilo najgore, i što sad očekuje? Da ću mu se vratiti, iako sam rekla da ne vidim budućnost te veze? Zar je stvarno očekivao da ću mu odgovoriti na tu poruku? Ili me samo imao potrebu malo prodrmati, dati mi do znanja da je još uvijek ovdje i da nije potpuno odustao od mene? Ne želim ga više u svojoj blizini jer nemam ni mrvicu povjerenja u njega. Osim toga, napokon kraj sebe imam osobu kraj koje se ne osjećam inferiorno, što mi se pokraj njega stalno događalo, koliko god on tvrdio da se ne bih trebala tako osjećati. I naravno da ne bi, jer sam prejebenosavršeno svjesna svojih potencijala, ali imao je takav nekakav nastup prema meni... Uffff, koliko sam glupa bila... Ne pada mi na pamet javiti mu se, jer moje rane nisu još zacijelile, a mislim da ni neće tako brzo. Pritom ne mislim na srce, nego na nešto zapravo puno blesavije- ponos.

Dosta od mene za danas, volim vas puno, puno, puno! Btw, čak sam neke od vas škicala po fejsbuku- ne bi vjerovali, al i ja sam se napokon zaljepila za njega...

Pozdravlja vas vaša mala fizičarka:)


Post je objavljen 04.02.2008. u 16:31 sati.