The devil inside

Evo da se malo i moj glas čuje. Zapravo, da se slovca koja ja tipkam daju pročitat u obliku novog posta. Mislila sam da je najgore prošlo s krajem ispitnih rokova, al sam se malo zeznula. Naime, tempo je postao ubitačan. Uglavnom sam na faksu od jutra do sutra, samo imam slobodni četvrtak. Al bi radije predavanja i onda, a ne da imam 4 dana u tjednu do minimalno 6 navečer... Strava i užas. I onda se čudim kaj sam stalno bolesna-kronični umor definitivno ne pomaže u tome da napokon potpuno ozdravim. Uf, oh, jao, lele, ajmeeeeeeeee!
No da, al nije zapravo tak jako loše, moram priznat da sam jedva čekala da mi počnu predavanja, da se bacim na nove zadatke...
Privatno i dalje isto, ergo, cvjetaju ružičice. Zapravo jaglaci, najdraže mi proljetnice:


U Požegi, 09. ožujka godine Gospodnje 2008.

Danas ću malo raspaliti po miloj sedmoj sili. Za neupućene, to bi značilo da ću malo, malkice, pljuckati po novinarima. Sjećate se onog spomena akcije food, not bombs od prije par postova? E pa, nisam spomenula da je istoj akciji prisustvovao i jedan pripadnik sedme sile, koji je trebao napisati članak i snimiti kratki spot o akciji- što je trebalo biti objavljeno na sutra.hr. Zapravo, i je objavljeno. Ali malkice iskrivljeno... Na licu mjesta čovjek je odavao dojam vrlo zainteresiranog za akciju, a članovi samog kolektiva (hrana, a ne oružje) čak su se i ponadali da će regrutirati još jednu ovčicu u svoje stado. Eh, kako je lijepo živjeti u oblacima...
Gospodin novinar nakon par je tjedana napokon objavio priču, s tim da ona ima jako malo veze s onim što se događalo na licu mjesta. Zapravo, sve napisano je i bilo izrečeno, ali ne nužno u danom kontekstu. Osim toga, zanimljiva je činjenica da je razgovor koji je trajao praktički tijekom cijele akcije (više od 4 sata) sveden na 4 pitanja s pripadajućim odgovorima... Osim toga, na kraju članka novinar posredno, preko pitanja čitateljima iznosi svoje mišljenje o cijeloj priči. A to bi bilo da su aktivisti samo hrpetina zatucanih entuzijasta koji to čine zbog "šminke", a i da je sama akcija upitna smisla.
Sama sam iskomentirala da aktivizam zbog aktivizma prezirem , tj osobe koje ne biraju protiv čega će se boriti, već je samo bitno da se bore protiv nečeg. I dalje stojim pri tome, ali isto tako nisam rekla da su svi takvi-osim toga, komentirati mogu onog kojeg znam, a što se pobuda ostalih tiče, ne bih se htjela miješati u to. Nagađam da u samoj akciji postoji i netko tko stvarno vjeruje u cilj za koji se bori. Zanima me samo kako si glavni akter ove priče, gospon novinar, dopušta takve komentare o ljudima koje ne poznaje, o akciji koju je ionak odradio prek kurca... Možda čisto radi čitanosti? Ne znam...

Nedavno je izbio čitav skandal o ljubavnoj, tj, preljubničkoj vezi dvoje poznatih ličnosti i to zbog napada na novinara/fotografa. Zanemarimo onaj dio priče o napadu, i razmislimo malo o uzroku istog. Odakle nekome pravo na ugrožavanje tuđe privatnosti? Možda je bio preljub u pitanju, možda je samo novinarska patka, iskreno, i ne zanima me, samo me smeta to što se sedmoj sili daje za pravo lišavanje privatnosti ljudi, koliko god oni bili poznati.

I još jedna novinarska anegdota, čija glavna akterica upravo piše ove retke. Prije nekoliko tjedana sjedila sam s prijateljicom na trgu , u jednoj od kućica s kobasicama etc (prije nego su ih makli- očito), i to oko 2 popodne. Prilazi nam simpatičan plavooki mladić s vrećicom naranči (nebitno za priču, ali kad je imal naranče), predstavlja kao novinar Jutarnjeg lista i moli nas ako možemo odgovoriti na 3 kratka aktualna pitanja. Kak odbiti? Rekle smo- nema frke. Čak smo mu dopustile i fotkanje (moje malenkosti). Dogovor je bio da ćemo zajedno odgovarati na postavljena pitanja. Jedno od njih bilo je treba li se Trg maršala Tita preimenovati u Kazališni trg ili ne. Složile smo se oko toga da ne, iako uz drugačije argumente. Ona je izjavila da je Maršal bio pozitivna povijesna ličnost, svojevrsni junak, a ja sam rekla da ga ne smatram baš pozitivcem (a tko danas uopće jest pozitivac?), ali da je važan dio hrvatske povijesti i da kao takav zaslužuje da se trg zove njegovim imenom. Sljedeći sam dan imala što vidjeti u novinama- od svega što smo izjavile, ne znam kako je on došao do sljedećeg odgovora- "ne treba preimenovati trg, jer je Tito za mene heroj". Prvo sam popizdila jer je totalno izvrnuo ono što smo rekle, al rekoh, zašto brinuti oko toga? Na kraju sam se zajebavala na svoj račun- mala jugonostalgičarka

Pusu vam šalje mala fizičarka!

PMS ili predmenstrualni sindrom je ciklička pojava određenih smetnji- od glavobolje do emotivnih ili psiholoških problema- koje se javljaju 5-10 dana prije menstruacije. S PMS-om je povezano više od 150 simptoma, tjelesnih promjena i promjena u ponašanju. Osnovni endokrinološki problem je neravnoteža hormona s relativnom prevagom estrogena i manjkom progesterona. Može se ublažiti upotrebom određenih farmakoloških pripravaka, ali trebalo bi prestati pušiti te smanjiti broj kava (za ovisnika o oba poroka poput mene mission impossible).

Postoje 4 osnovna tipa PMS-a:
Tip A(anxiety)
-osjećaj straha, razdražljivost, pojačana psihološka osjetljivost

Tip C(craving)
-osjećaj neizdržive gladi i pojačan apetit

Tip D(depression)
-depresija, nesanica

Tip H(hyperhidratation)
-nakupljanje tkivne tekućine, dobitak na tjelesnoj težini, napetost u prsima

Evo, to je ono što kažu stručnjaci o tom divnom sindromu kojeg vjerojatno svaka žena jaaaako voli. Znam da ga ja naprosto obožavam- pa tko pobogu ne bi volio biti jednom mjesečno neuračunljivi psihopat?
Fizički simptomi su kod mene malobrojni- puka napetost u prsima i manijakalna želja za čokoladom (inače ne volim slatko)- ali zato moje promjene raspoloženja uveseljavaju sve oko mene. Čas hiperaktivna, u drugom trenutku bezvoljna, pa odjednom agresiva, pa deprica... Strava. Imala sam nedavni okršaj sa dragim koji sam ja inicirala (zapravo, teško da bi se moji ispadi mogli nazvati okršajima,al ajd...), pa me čovjek pita, zašto se ja ljutim na njega, zašto mu ne želim reći, bla, bla, bla... A kak da ja njemu objasnim da razloga NEMA??? Jer mene opet pucaju hormoni, a on se jednostavno našao na krivom mjestu u krivo vrijeme... Mislila sam da sam samo ja luđakinja koja radi takve gluposti kad ju šupi, ali umirila me moja Schmutzi, ista spika... A naši jadničci trpe...

Ufffffff, nisam baš neš puno bolje, gripa i dalje pere, pa mozgić baš i ne funkcionira. Ovo je bila aktualna tema zadnjih par dana, a pošto se ne sjećam da sam igdje čitala o tome, pa eto. Dečkići, molim vas, imajte obzira prema svojim curicama, nisu one krive...
Btw, sjetih se jednog kvazivica vezanog uz ovu temu- zašto muškarci ne vjeruju ženama?
Kako vjerovati nekome tko krvari 5 dana i ne rikne?

Mili u Umagu do sutra, a ja u petak u Pž, pošto sam odgodila za tjedan dana zbog gripe... Fali mi.

Pozdrav od male fizičarke anđeoskog lica!