|
Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane...
Najdraži moji blogeri, eto i mene opet na ovim prostorima. Monotonija svakodnevnog života nije mi nudila previše materijala za pisanje, koliko god to bila slatka monotonija. Ali, kako se život za sve kad-tad pobrine, tako je i meni pred vrata donio inspiraciju za novi post. Možda ne baš pred vrata, al na tračnice svakako... A priča počinje ovako...
Jednog je lijepog dana mala fizičarka spakirala kofere i krenula na dalek put, u posjet svojoj ljubavi. (Naime, mladi je gospodin trenutno zaposlen u Osijeku, na arheološkom terenu Josipovac. Ergo, pokraj Osijeka.) Zbog činjenice da se majka priroda poigrala njenom anatomijom, tj, dala joj preduge noge (a možda su ipak roditelji krivi, hm?), odlučila je smilovati se samoj sebi i ne mučiti se višesatnom vožnjom u skučenom autobusu, već je kupila kartu za vlak. I od samog početka su krenule komplikacije... Za koje je dijelom i sama kriva, priznaje. Naime, kupila je povratnu kartu za vlak do Osijeka, i umjesto da krene s tim vlakom, krenula je s vlakom pola sata prije, da bi pravila društvo prijatelju dio puta, s tim da ju je on uvjeravao od samog početka da neće bit frke. Darkec, vjeruj mi da mi je stvarno drago kaj smo se skupa vozili do Koprivnice, a i zbog onog pifkana na kolodvoru, hik!
Kondukter je sumnjičavo gledao kartu, prokomentirao da to nije taj vlak, na što je rekla da je savršeno svjesna toga, ali da je obaviještena da tu istu kartu može koristiti i za taj vlak, obzirom na činjenicu da voze taj dio puta na istoj relaciji, što i piše na samoj karti. Čovjek je podrugljivo komentirao nešto o škrtosti podravaca (btw, kak su nastali gušteri?-podravci uzgajali krokodile), a onda se pokupio dalje. Ne kužim čemu problemi, pošto je vlak ionak bio prazan.
Nakon toga u Koprivnici prebacivanje na Podravku za Osijek, vlak prepun, većina mjesta zauzeta. Između ostalog, i ono za koje je naša glavna protagonistica imala rezervaciju. Sreća u nesreći je to što je imala rezervaciju u kupeu za nepušače, a na prazno mjesto je naišla u dijelu za pušače, ergo, ne mora na hodnik da bi zapalila cigaretu. Pitala je li mjesto slobodno, kažu ljudi je, sjedni koka i vozi Miško! Pa se nakon nekih sat vremena pojavi neki lik koji ima rezervaciju za to mjesto, već htjede ustat, al kaže, ide on do kolege. I ode teturajući. Kasnije se ispostavilo da je lik bio u vlaku od Zagreba, al nije ni minute proveo na svom mjestu već za šankom. Pa nitko nije ni znao da tamo "sjedi", samo su mu stvari bile u kupeu. Ok, nekako je stigla do Osijeka nakon dugotrajne vožnje, zagrlila svoju ljubav, i onda počinje osječka priča koju ćete imati prilike čitati nekom drugom prilikom. Nastavak hažeovske priče slijedi u utorak. Zapravo, počinje u utorak. Naime, ljubav i mala fizičarka u utorak su se zaputili prema kolodvoru vidjet kad ima vlakove za povratak. Ima direktni u 5 i 15 ujutro (užas!) na koji ju on može pratiti, a idući tek u 19:36. Čak je i uzela rezervaciju za ovaj jutarnji. Ali naravno, u utorak kasni odlazak na spavanac, ujutro mobitel zvrcka u 4 sata... nije bila u stanju. Reče, idem na večernji, pa ću se vozikat okolo dovijeka. Al ću se barem naspavat ujutro... Za divno su čudo navečer došli dovoljno rano na stanicu. A na stanici 3 ili 4 vlaka. Pa si ti misli, koji je od njih za Zagreb. Vozni red prilično zdrman, rekoše, ajd da pitamo nekoga. I zaputili se prema službenim osobama, u krasnim staromodnim hažeovskim odjelima. Pitaju, koji vlak vozi za Zagreb? Kažu- pa nema direktnog za Zagreb, možete jedino presjedati, gospodična. Reče, ok, moglo bi bit i gore, pa pita, na koji vlak? Pokažu na jedan od vlakova, i kažu, taj vozi do Strizivojne-Vrpolja, to je zadnja stanica, tamo silaziš i čekaš brzi vlak za Zagreb, koji dolazi uskoro. Reče, ok, ja tulava pojma nemam, al valjda čovjek već zna... Dragi ju otprati do vlaka, stoje na vratima, ljub ljub, kis kis, cmak cmak... Prilazi kondukter. Fizičarka pita- vrijeme je da uđem, jelda? Kaže, ne, ne još. Ljub, cmak, kis. 2 minute kasnije kondukter dolazi- e pa sad bi bilo vrijeme... I okrene se da uđe, al ipak se okrene kondukteru: A može još samo jedna pusa? Kaže- to vam ne mogu odbiti, samo vi dajte. Ljub.
Ulazi, maše, vlak kreće. Kondukter kreće sa pregledom karata. Stiže do naše mlade dame, gleda njenu kartu. Kaže, sve u redu, al vi s nama možete samo do Broda. Reče, u re...BRODA??? Šalje poruku Z-u o tome kaj je kondukter rekao, kaže on, kakav Brod, ideš do Str-Vrp. Minutu kasnije stiže poruka-DRŽI SE KONDUKTERA, ZAJEBALI NAS!!! Zaustavljanje čovjeka u prolazu, oprostite, ali kada imam vezu iz Broda za Zagreb? Čovjek vadi knjižicu sa popisom vlakova i nakon pomnog pregleda ustanovi- U Brod stižemo oko pol 10 (il neš slično), sat vremena kasnije sjedaš na vlak do Novske koji stiže pet minuta prije ponoći, a tamo čekaš do pol 4 ujutro kad ti ide prvi vlak za Zagreb... Plus što karta vrijedi do srijede do ponoći, a u novčaniku ukupno 15 kuna... Nije sklona plakanju, ali nije mogla zaustaviti suze... Kondukter pita zašto plače- pa mu objasni situaciju. Kaže on, da ikako mogu, sve bih napravio za tebe, odvezao te ovim vlakom za Zagreb, ali ne mogu... Tužno se djevojče javlja Z-u, plačući mu objašnjava situaciju, kaže-vraćaj se u Osijek, busom, vlakom, bilo kako, reci da ću ti ja platit kartu... Kmečavica pita konduktera kad ide prvi vlak za Osijek, kaže, mi idemo prvi, u 23 sata, kaže, možeš ostati u vlaku odmoriti, ili otić do kolodvorskog restorana nešto popiti, pojesti, istovremeno gurajući joj u ruku novčanicu od 20 kuna koju nije htjela uzeti, ali nije se maknuo prije nego što ju je uzela...U svakom slučaju, ideš s nama, ako te netko pita za kartu, uputi ga meni. Otišla do restorana, naručila žuju, o sudbo ko pelin gorka, utjehe nema u vodi. Vraća se u vlak, kreće. U Osijeku u 1 u noći, ljubav čeka na stanici...sam. Nije se mogla prestat zahvaljivat kondukteru... Ipak je morala kući prvim jutarnjim, s tim da je ljubav ionako u financijskoj krizi dao zadnje pare njoj za kartu doma... On kao frik za vlakove ustvrdio je nakon svega da mu vlakovi nakon ovog nisu više tako dragi. A jučer je fizičarka njegovoj kolegici (S) na kolodvor nosila ugovor koji mu je ona trebala dostaviti, pa joj je ova ispričala i svoju priču- išle su kući isto jutro, ali ona nagibnim (nesretna je fizičarka išla vlakom koji ide duže, ali za koji je imala 50 % popusta- dati za jednosmjernu kartu 70 ili 120 kn, pitanje je sad, khm?) za koji su joj mladi ljubavnici kupili kartu večer prije. U vlaku joj kondukter napravio čitavu frku jer joj kao, ne vrijedi rezervacija- naime, na kolodvoru su joj uspjeli izdati kartu s rezervacijom za krivi datum, dan ranije, tj, da bude veća nebuloza, za vlak koji je napustio kolodvor otprilike 13 sati prije nego što je karta kupljena. Nitko od upletenih u kupnju karte nije obraćao pažnju, ali je kondukter napravio čitavu frku. S je digla halabuku oko svega toga, između ostalog, navodeći i fizičarkin slučaj kao primjer rusvaja u HAŽEU. Na koju bolesnu foru uspije izdati staru rezervaciju, na koju bolesnu foru ti od službenih osoba na kolodvoru dobivaš dezinformacije??? Kakva je to organizacija?
Još nešto je od nje čula- kako joj je kasno navečer Z kucao na vrata hotelske sobe, unezvjeren zbog čitave situacije s vlakovima, zabrinut za svoju curicu, pokušavajući doći do načina da ju vrati kući il u Osijek... Slatkiš maleni...I sad, nakon svega, kako imati povjerenje u bilo kojeg prijevoznika?
Al da ne završim post navodeći samo gadosti, stavit ću vam epu epu cjikicu
viseći most preko Drave, u sepiji
Pozdravčić od male fizičarke
|
