Vječno je pitanje postoji li život poslije života ... Neki vjeruju da postoji, neki drugi da ne postoji, a ima i onih koji nisu sigurni ni u jedno ni u drugo ...

Da bismo dali odgovor na pitanje vjerujemo li u život poslije života, treba na to pitanje pogledati iz raznih smjerova i pitati se što uopće to pitanje znači ...

Recimo, ja smatram da je moj "život poslije života" počeo onog dana (10.12.2015.) kad sam dobio papir na kojemu je pisalo da sam se u potpunosti izliječio odnosno da je liječenjem postignuta potpuna remisija.

I svi su mi rekli da "sada moram pronaći nešto samo za sebe, za svoju dušu". Nešto poput planinarenja, šetnji prirodom i sl. I siguran sam da su mi svi dobro govorili (i još uvijek govore) - sigurno je da kad Vas zadesi nešto ovakvo i onda uspijete to zlo pobijediti, to nešto Vas mora trgnuti i upaliti sva zvona za uzbunu. Čovjek se mora osvrnuti unatrag i pokušati prepoznati sve znakove koje nam je tijelo slalo kako bismo shvatili da će do tako nečega doći (dugogodišnji problemi sa žgaravicom upućuju na mnoge probleme, ali svakako i na kiselost organizma, nagli pad imuniteta zbog kojeg sam u posljednjih godinu-dvije često imao problema s aftama i herpesom na usnama i mnogi drugi), naučiti tako nešto prepoznavati u budućnosti i reagirati na vrijeme. Jer, nikako ne želimo da nam se tako nešto ponovi, zar ne?

Da se vratimo na "život poslije života" ...

Siguran sam da mnogi koji su imali bliski susret sa smrću (preživjeli prometnu nesreću ili bilo što drugo što je moglo završiti tragično, ali na njihovu sreću - nije ) imaju slično razmišljanje kao ja - sve ovo vrijeme nakon ozdravljenja mi je poklonjeno da zapravo uživam u životu i shvatim koliko život može biti prekrasan i božanstven, ali i da je nevjerojatno krhak ... Do sada sam ga nekako shvaćao "zdravo za gotovo" jer nisam shvaćao ovu krhkost - nekako sam mislio da se ovakve stvari događaju ljudima iz filmova i iz novinskih članaka, ali da se to meni ne može dogoditi (nažalost, vjerojatno nisam jedini)

U svakom slučaju, treba ŽIVJETI punim plućima, doslovno UŽIVATI u svakoj proživljenoj sekundi i pokušati napraviti od svoga života avanturu koje ćete se u starosti sa zadovoljstvom prisjećati i o čemu ćete imati što pričati djeci i unucima

Ja sam se u svojem "životu poslije života" odlučio vratiti svojim starim ljubavima - šahu i rukometu

U šahu već neko vrijeme uživam podučavajući svoju kćer (nadam se uskoro i sina), a od kraja prošle godine (od početka "života poslije života" :-)) podučavajući i u OŠ bana Josipa Jelačića u Podsusedu (a nešto malo i u vrtićkoj grupi Krijesnice u Podsusedu).

A ovoga sam vikenda proživljavao i svoju novu šahovsku mladost na međunarodnom šahovskom turniru Bjelovar Open 2016 na kojemu sam uspio "iskočiti" kao Iznenađenje turnira, a jedna od mojih partija je dobila epitet ljepotice kola

Može li čovjek poželjeti više od toga u prvoj godini nakon izlječenja?

A još kad k tome dodam da 03.09. idem na rukometni turnir braniti za veteransku ekipu gdje su sve igrači iz mojih mladih dana - to je upravo ono što su mi savjetovali i čega sam se objeručke prihvatio - odživjeti svoj "život poslije života" onako kako sam trebao živjeti i "život prije života", ali ga tada nisam previše ozbiljno shvaćao

Čudno je to da nas ovako nešto toliko trgne, a da nismo bili niti svjesni da nas je potrebno trgnuti - uljuljkamo se u taj naš "život prije života" i nekako imamo osjećaj da se stvari oko nas događaju same od sebe i s vremenom to tako prihvatimo (nažalost) ...

Mene je (na sreću dosta rano) ova bolest pošteno ošamarila i sada stvarno imam osjećaj DA ŽIVIM I UŽIVAM kako nisam dugo uživao

Da, sada definitivno živim jedan drugi život - SVOJ ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA

I hvala svima koji mi ga iz dana u dan uljepšavate

A jedna osoba koja mi je u posljednje vrijeme svakako uljepšala život je i g. Vlado Karagić svojom "Uspavankom iz Dervišage" koju ovdje moram podijeliti s Vama svima - u glavnoj ulozi je moja kćer Lea ( USPAVANKA IZ DERVIŠAGE )

Oznake: kemoterapija, šah, rukomet, život

Točno je godinu dana od prve kemoterapije - tada nisam znao što me čeka i kakve nuspojave mogu očekivati - a evo me, živ i zdrav

Prošle sam godine shvatio značenja mnogih izreka i uzrečica - između ostalih, i one "Što te ne ubije, to te ojača"

Kratak osvrt na proteklih 366 dana:
- pamtim samo lijepe trenutke (onih trenutaka kad mi je bila mučnina se doista slabije sjećam - nevjerojatno kako podsvijest to potisne u drugi ili treći plan)
- zapravo sam uživao jer sam većinu vremena bio sa svojom obitelji, a najviše sa svojim klincima
- vjerojatno se nikad nisam zdravije hranio kao tih 5 mjeseci dok sam primao kemoterapiju i 2 mjeseca prije toga dok sam se pripremao.

Sve u svemu, u konačnici bih mogao reći da je to bilo više pozitivno nego negativno iskustvo

Siguran sam da tako ne misle moja žena ili moji roditelji, ali sam siguran da je ovo moje iskustvo i njih ojačalo

Oznake: kemoterapija

Kao što reče jedna draga kolegica - sada je i službeno od Rak-i-Ja ostalo samo JA

Nakon 5-6 mjeseci borbe + par mjeseci potrošenih na pretrage, nalazi PET/CT-a su potvrdili ono u što sam ja cijelo vrijeme čvrsto vjerovao, a to je da više NEMA ZNAKOVA METABOLIČKE AKTIVNOSTI MALIGNE BOLESTI

Zaključak je (na sreću sve većeg broja ljudi) da ni rakovi nisu što su nekad bili Prije 20-ak godina je to bila skoro pa smrtna presuda, a danas su kod nekih tipova tumora stope izlječenja čak više od 75% Među njih spadaju i limfomi (na moju sreću)

I dalje vjerujem (kao što sam to bezbroj puta čuo ove godine od svih dobronamjernih ljudi koji su mi željeli pomoći savjetom ili ponekom dobrom riječi) - 95% izlječenja je u glavi

U jednom članku na početku ove svoje "avanture" sam napisao da je potrebno tom čudu otvoreno reći "JA SE TEBE NE BOJIM!" i siguran sam da je to osnova za ovih 95%

Činjenica je da postoji veliki broj koji su se izliječili bez korištenja klasične medicine (kemoterapije, operacije, zračenje ...), ali ja sam se odmah u početku odlučio odlučio ići na kemoterapije tako da ja svoj uspjeh svakako moram zahvaliti klasičnoj medicini i kemoterapiji koja je i ovoga puta dokazala svoju učinkovitost kod ovakvog tipa maligne bolesti.

Lako je biti general poslije bitke ako si bitku preživio Teže je bilo voditi bitku, a posebice zbog toga što je teško pratiti napredak liječenja - svodi se na subjektivnu procjenu kako se osjećaš, a prilikom primanja kemoterapija osjećaš se svakako tijekom 3-tjednog intervala Od mučnina za vrijeme primanja kemoterapije i prvih par dana nakon toga, užasnih bolova svih mišića i kostiju kad "proradi" koštana srž par dana nakon primitka injekcije za poticaj rasta leukocita do osjećaja "kao da ništa nije bilo" zadnjih par dana prije primitka novog ciklusa kemoterapije. I onda opet sve ispočetka

I opet mislim da je lakše nama koji prolazimo (ili smo prošli) kroz sve to nego svima ostalima oko nas - supružnicima, djeci, roditeljima, braćama/sestrama, ostaloj rodbini, prijateljima, kolegama/icama na poslu i dr.

Meni je ovo sigurno bila najteža godina do sada i malo je toga pozitivnoga po čemu ću je moći pamtiti Ne samo zato što sam se razbolio i gotovo se cijelu godinu liječio nego najviše zbog toga što su nas u ovoj godini napustili mnogi prekrasni ljudi, a neki od njih jednostavno nisu uspjeli pobijediti u ovakvoj borbi kakvu sam ja vodio jer su oni imali težeg protivnika
Još ću ih se dugo sjećati i pamtiti po svemu zbog čega smatram da se radilo o prekrasnim osobama

Sva sreća pa ova godina uskoro završava pa se nadam da ćemo 2016. (i sve one iza nje) moći pamtiti puno više po dobrom nego po lošem

Sad predstoji razdoblje češćih kontrola (sutra ću saznati koliko često ću se morati kontrolirati), a nakon predstojećih blagdana ponovno krećem na vrlo strogo kontroliranu prehranu. Nakon više od 6 mjeseci pojeo sam kolač-dva, probao nešto čokoladnoga (najviše sam se zaželio čokolade), ali nakon Nove godine ponovno izbacujem sve rafinirane šećere jer sada vidim da mogu i moram priznati da mi, osim čokolade, ništa drugo od slatkoga zapravo ne nedostaje.

I za kraj se moram svima koji su vjerovali u mene, koji su mi davali vrlo korisne savjete, koji su mi slali ljekovite biljke i razne dodatke prehrani, koji su me povremeno nazvali kako bi mi dali podršku - ili su jednostavno bili tu, mislili na mene, slali mi pozitivnu energiju i želje za ozdravljenjem - od SRCA Vam svima VELIKO HVALA ...

Svakako se moram zahvaliti i cijeloj ekipi s KBC REBRA - svim hematolozima, najboljim medicinskim sestrama na svijetu (posebno onima na odjelu za hematologiju i onima na odjelu za endokrinologiju), ekipi na odjelu za hitnu pomoć (kod kojih sam u zadnje vrijeme bio malo-malo pa često) - i Vama svima od srca hvala jer ste i meni i svim mojim cimerima/icama s kojima sam zajedno primao kemoterapije uvelike olakšali našu borbu i šanse za konačnu pobjedu

Oznake: kemoterapija

Nakon bitaka i ratova prebrajaju se preživjeli i zbrajaju se žrtve. S obzirom da je ovo bio rat s 8 bitaka (8 ciklusa kemoterapije) koji je jučer okončan mogao bih zaključiti da imamo jednog preživjelog (nadam se da će to potvrditi i rezultati PET CT-a za oko mjesec dana), a kao žrtve mogu spomenuti da su "po nosu" dobili neki organi - koji su sve organi oštećeni kemoterapijom ću vjerojatno još godinama postupno utvrđivati.

Nadam se da je kemoterapija uspješno odradila svoju primarnu funkciju, a sada ću se morati pozabaviti rješavanjem njezinih negativnih učinaka ...

Ono što već sada znam je da osjećam posljedice:
- na stopalima u vidu periferne neuropatije - to će potrajati još minimalno nekoliko mjeseci dok se živci u potpunosti ne oporave
- na srce u smislu da je srčani mišić malo oslabio zbog čega je smanjeno potiskivanje krvi iz lijeve klijetke (potvrđeno ultrazvukom) - ovo bi se s vremenom moglo popraviti, ali pitanje je da li će biti kao prije kemoterapije
- ono što još ne osjećam, ali je vrlo vjerojatno zahvaćeno je i mozak s obzirom da su u pravilu najveće posljedice kemoterapije upravo na mozak (s vremenom ću vidjeti hoću li osjećati neke konkretne posljedice i da li uopće imam mozak )
- s obzirom na toksičnost kemoterapije sigurno je i da je jetra zatrpana nusproduktima kemoterapije tako da što prije moram krenuti s čišćenjem organizma - za to su odlične alge, zeolit, sikavica (odlična za čišćenje jetre), aloe vera, aronija i dr.

Zbog toga već idući tjedan krećem s programom detoksifikacije organizma kako bi negativni učinci bili što manji te kako bih dugoročno osjetio što manje negativne posljedice na pojedine organe i na ukupno zdravlje.

I ovo će sigurno trajati nekoliko mjeseci, ali sigurno će biti jednostavnije za izdržati od proteklih mjeseci u kojima sam primao kemoterapiju

Oznake: kemoterapija

Kad se netko odluči ići na kemoterapiju sigurno je svjestan da će mu kemoterapija osim dobrih stvari učiniti i one ne-dobre kojih, bojim se, ima puno više od onih dobrih.

Ja bih mogao reći da sam imao sreću da sam "dobio" na lutriji kad su dijelili rakove pa sam dobio Non-Hodkina (velikostanični B-tip Non-Hodkina bogat T limfocitima i histiocitima - o kakvom se agresivnom podtipu Non-Hodkina radi može se pročitati na sljedećem linku: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17786712). Zašto kažem "sreću"? Zato što ovo čudo, upravo zbog svoje agresivnosti, dobro reagira na kemoterapiju.

Prema onome što sam pročitao, u posljednjih 20-ak godina je moderna medicina upravo u hematologiji dosta napredovala tako da su upravo kemoterapije koje se primjenjuju kod Hodkina, Non-Hodkina i nekih oblika leukemija vrlo učinkovite. Međutim, prema onome što sam proučio, za većinu drugih tumora kemoterapije nisu uspjele postići toliku učinkovitost (naravno, i dalje ovisi u kojem stadiju bolesti se počne primati terapija) te, nažalost, mnogi drugi koji se liječe od neke druge vrste raka osjećaju mnogo više negativnih nuspojava nego pozitivnih efekata kemoterapije.

Ako kemoterapija ima malu učinkovitost, kako ćemo se izliječiti od raka kad znamo da nas upravo ta kemoterapija dodatno slabi i uništava? Pa sigurno je da si moramo sami pomoći zdravom i kvalitetnom prehranom, pozitivnim razmišljanjem, meditacijom, bioenergijom i svime ostalime što osjećamo da nas snaži i liječi - onoga trenutka kad sami kažemo da "više ne možemo" ili "da se predajemo" naše obrambene snage, naš imunološki sustav, odlaže oružje i prestaje se boriti - naše misli se prenose do svake stanice u našem tijelu i zbog toga je izuzetno bitno što i kako razmišljamo. Upravo čitam knjigu u kojoj je vrlo detaljno opisano što se u našem organizmu događa dok razmišljamo, kako mozak prenosi informacije svim stanicam u tijelu, kako stanice međusobno komuniciraju - sve to je vrlo korisno pročitati kako bismo shvatili koliko je moćno oružje POZITIVNO RAZMIŠLJANJE.

DRUGA STRANA KEMOTERAPIJE - NEGATIVNE NUSPOJAVE

Kad sam krenuo na kemoterapiju, bojao sam se svega onoga što sam čuo kroz što su drugi ljudi prolazili - mučnine, povraćanje, bolovi i dr. Međutim, od tih nuspojava, mogu reći da sam do sada imao sreću pa sam imao problema samo par dana s bolovima u želucu, ali ništa više u tom smislu.

Međutim, nakon treće kemoterapije krenulo je ono što ja nazivam "totalna demontaža" ljudskog organizma - to je onaj osjećaj kad se osjećate da vam baš ništa ne funkcionira onako kako bi trebalo

Osjećate se otprilike kao klavir kojemu je netko baš svaku tipku malo raštimao.


TRNCI U NOGAMA I RUKAMA - PERIFERALNA NEUROPATIJA

Tjedan dana nakon primitka treće kemoterapije, počeli su nekakvi trnci u stopalima (prvotno u desnom stopalu). Prvo sam mislio da si nešto malo umišljam, ali kad sam vidio da se osjećaj širi i u lijevo stopalo, a pomalo i u desnu ruku išao sam provjeriti na svemogućem Internetu i saznao da se radi o nečemu što je posljedica primanja kemoterapije, a naziva se PERIFERNA NEUROPATIJA. Osjećaj trnjenja u desnom stopalu je polako prerastao u osjećaj kao da vam je noga konstantno uronjena u vatru, a gotovo cijelom dužinom tabana više nisam imao nikakvog osjeta . Periferna neuropatija se navodno javlja kod oko 20% ljudi koji primaju kemoterapiju, a kod mene ju je uzrokovao jedan od lijekova koji je sastavni dio moje kemoterapije - lijek po imenu Vincristin. Zanimljivo je i to da sam malo istraživao da Vincristin nije nikakav sintetički lijek nego prirodni lijek koji potječe od neke biljke - znači da nije sve što je prirodno nužno i dobro za naš organizam.

Nažalost, koliko sam uspio proučiti, ne postoji nikakav konkretan lijek koji bi ublažio tegobe tako da sam si odlučio pokušati pomoći sam - meditacijom, masažom i korištenjem vitamina B-kompleksa koji ublažavaju tegobe periferalnih neuropatija. I kroz 2-3 dana intenzivnog meditiranja i vizualizacije da su mi stopala potpuno funkcionalna te nekoliko puta dnevno 10-minutnim masažama uspio sam postići da su tegobe gotovo potpuno nestale - osjećaj utrnulosti je još uvijek prisutan na jednom dijelu tabana, ali ne na cijelom kako je bilo prvih 2-3 dana.


PROBLEMI S AFTAMA - MUKOZITIS I STOMATITIS

Govorili su mi da bi s aftama moglo biti problema, ali sam se nadao da možda ipak neće pa se nisam na vrijeme pripremio - pitanje je i da li se čovjek može pripremiti za sve nuspojave koje se mogu pojaviti tijekom primanja kemoterapije.

U svakom slučaju, kad se pojavila afta koja se proširila preko cijele unutarnje strane lijevog obraza, a u roku par sati se proširilo i na nepce. Kad sam shvatio da je "vrag odnio šalu" (MUKOZITIS) brzo sam istražio što bih trebao koristiti za ublažavanje tegoba.

Na jednom forumu sam pronašao da se u tim slučajevima koristi jedan specijalni viskozni gel po imenu GelClair - gel je doista vrhunski i može ga se dobiti isključivo na recept - nakon tjedan dana korištenja GelClaira, na moju veliku sreću, tegobe su nestale.


PUCANJE VENE PRILIKOM KONTROLNOG CT-a

Ova tegoba ne spada u nuspojave kemoterapije, ali je posljedica liječenja pa ću i nju spomenuti.

Naime, nakon treće kemoterapije sam išao obaviti kontrolni CT kako bi se vidjelo kako napreduje liječenje. Ono što sam očekivao je jedan bezbolni pregled, a nikako nešto najbolnije što sam do sada iskusio u životu.

Kemoterapija oslabi cijeli organizam pa su tako vjerojatno oslabile i moje vene. Nikada do sada nisam imao problema s pucanjem vena, ali ovaj put je prvo pukla vena na lijevoj ruci pa su mi pripremu za uštrcavanje kontrasta stavili u venu na desnoj ruci.

Kad je krenuo raditi CT i kad je stroj počeo pod tlakom uštrcavati kontrastno sredstvo pukla je vena, a stroj je nastavio pod tlakom pumpati kontrastno sredstvo i za čas posla mi je ruka bila napumpana toliko da sam mislio da će mi se ruka rasprsnuti. Prije 20-ak godina sam slomio obje kosti na lijevoj ruci, ali tada me to nije ni približno boljelo kao ovo s napumpanom rukom.

Srećom, sestre i doktori su mi brzo razmasirali nastali hematom i stavili obloge pa je bol brzo počela nestajati. Još sam cijeli dan imao ruku napumpanu kao Nevjerojatni Hulk, ali je već drugi dan ruka izgledala normalnije (naravno, uz konstantno stavljanje hladnih obloga i stavljanje ruke na povišeno kako bi hematom splasnuo).

To bi uglavnom bilo to - do nove terapije sam odradio sve potrebne interne "servise" tako da sam sve tegobe više-manje riješio pa sam spremno otišao na novu terapiju s jednim velikim pitanjem iznad glave - što me novo očekuje nakon neke od idućih terapija

Oznake: periferna neuropatija, afte, kemoterapija

Postoji nekoliko prehrambenih protokola za borbu protiv raka (BUDWIG PROTOKOL, GERSONOVA METODA) pomoću kojih se oboljele osobe mogu izliječiti bez primjene metoda klasične medicine - operacije, kemoterapije i/ili zračenja.

Međutim, s obzirom na agresivni karakter tumora koji sam ja imao, odlučio sam da ću ići na kemoterapiju, ali sam čvrsto odlučio svoj prehrambeni ritam zadržati i njime pokušati maksimalno pojačati učinkovitost kemoterapije te pokušati smanjiti negativne posljedice kemoterapije na ostatak organizma (ako na to uopće možemo utjecati).

09.06.2015. (utorak) otišao sam na svoju prvu kemoterapiju. Izvadili su mi krv kako bi vidjeli kakva mi je krvna slika (bilo je sve OK) nakon čega je hematolog odredio recepturu za moju kemoterapiju - za Non-Hodkina se primjenjuje kemoterapija prema shemi R-CHOP.

Mislim da sam toga dana ja bio jedini kojemu je to bilo prvi puta - na svima ostalima u sobi se vidjelo da su tamo po tko zna koji put. Blijedih i izmučenih lica (najčešće bez kose) jedva da i obraćaju pažnju na one koji ulaze i izlaze iz sobe. Rijetko tko je nasmijan - osim medicinskih sestara koje su apsolutni anđeli i zaista svima tamo uljepšavaju dan ako se taj dan uopće ikome može uljepšati

Prva boca (RITUXIMAB) je curila skoro 2 sata - kažu da tako mora ići prvi puta, a već idući puta će ići puno brže. S obzirom da u premedikaciji dobijemo valjda nešto protiv mučnine to nas poprilično ošamuti tako da nisam uspio baš puno čitati, ali sam zato slušao opuštajuću glazbu (GLAZBA ZA ČITANJE) i spavao I spavao bih ja i više da me sestre nisu svako malo probudile i pitale jesam li dobro Tako moraju zbog toga što na RITUXIMAB ljudi najčešće znaju imati vrlo loše nuspojave kao što su drhtavica i visoka temperatura. Ja na sreću nisam imao nikakvih takvih problema tako da sam odmah nakon njega mogao primiti kemoterapiju - to je bilo još nekakvih 2-3 litre nekakve tekućine od koje je jedna boca izrazito crvene boje (kao sok od maline).

Sve skupa je trajalo oko 4,5 sata dok sve to nije iscurilo u mene, a ja sam samo čekao kad (i da li će) krenuti mučnina

Na moju sreću, taj dan nisam osjetio baš nikakvu mučninu tako da sam se nakon primitka kemoterapije odvezao u Novi Zagreb gdje mi je kćer igrala zadnje dvije partije šahovskog turnira

Idući dan je također bio u redu i protekao je bez nekih značajnijih problema - osjećaj je poput mamurluka nakon neprospavane noći, ali nigdje ni traga mučninama o kojima sam slušao kad ljudi po cijele dane povraćaju i grle WC školjke Nisam imao baš neki naročiti apetit, ali sam normalno pojeo sve što je bilo potrebno, ponajviše zbog toga što sam znao da moram jesti kako mi krv ne bi baš previše oslabila.

Tek 3. dan je nastupila "prava" mučnina, ali bez tjeranja na povraćanje - tek toliko da mi se nije dalo ništa pojesti, pa čak niti na silu. Sve što sam pojeo tog dana su bile 2 banane, ali sam popio i svoj "zeleni sok" navečer zbog čega sam bio iznimno zadovoljan jer sam nekako ipak uspio i to "ugurati" - pa makar i na silu

Ono na što su me svi upozoravali (i hematolog i svi oni koji su već prošli kroz kemoterapiju) je da se moram čuvati sunca tj. da se moram maksimalno držati debele hladovine. Toga sam postao bolno svjestan 2. i 3. dan kad sam morao obaviti neke stvari te sam sunčevim zrakama bio izložen 20-ak sekundi. U tim trenucima sam osjećao takvu slabost i vrtoglavicu da sam imao dojam da ću se u trenutku stropoštati na zemlju Nevjerojatno je kako nam u tim trenucima može smetati naše drago Sunce kojeg vjerojatno svi obožavamo

Četvrti dan sam bio već vidno bolje - apetit je već bio na nekakvih 50%, a i mučnina je sada bila već znatno slabija - možda opet na razini malo jačeg mamurluka nakon neprospavane noći.

Gdje god se pokuša pročitati nešto o tome što nas čeka nakon kemoterapije, svi spominju neugodan metalni okus u ustima zbog čega hrana ima potpuno drugačiji okus od pravog okusa. Ja sam primijetio da je navedeni "metalni" osjećaj posljedica uzimanja MEDROL-a, jakog kortikosteroida koji se mora uzimati još nekoliko dana nakon kemoterapije.

Već peti dan više nije bilo nek značajnije mučnine, ali je to bio zadnji dan uzimanja MEDROL-a tako da je u ustima još uvijek bio prisutan taj metalni okus - zapravo je to više osjećaj kao da utrnu osjetilne bradavice zbog čega određene okuse uopće ne osjećamo (npr. ja nisammogao osjetiti da li je nešto slano ili ne).

Šesti dan sam opet bio onaj "stari" - bez ikakve mučnine i s apetitom na 100% Nestao je i taj čudan osjećaj utrnulog jezika i napokon sam mogao osjetiti sve okuse pripremljene hrane.

I za kraj prvog ciklusa bih zaključio da je prošao bolje nego što sam se i usudio nadati. Kad bih mogao, odmah sada bih potpisao da mi i svih idućih 7 puta bude jednako loše (ili dobro ) kao što je bilo prvi puta Uvjeren sam da sam ovako dobro podnio prvi ciklus kemoterapije i zbog toga što sam se dobro pripremio - prehranom, detoksikacijom, čišćenjem jetre, bioenergijom i svime ostalim

DA LI JE KEMOTERAPIJA BILA UČINKOVITA?

Ako je suditi po limfnim čvorovima koji su prije prvog ciklusa kemoterapije bili vidljivi ili su se mogli opipati (na lijevoj strani vrata i pod lijevim pazuhom), onda je je prvi ciklus bio vrlo učinkovit jer ovog na vratu se više ne može ni opipati, a čvor pod lijevim pazuhom (koji je na CT-u bi najveći s promjerom od čak 5 cm) je sada čvorić koji sigurno više nema niti 1 cm

S obzirom da kemoterapija u pravilu počisti "slabe" tumorske stanice nakon kojih ostaju tzv. matične tumorske stanice koje onda u periodu između dva ciklusa kemoterapije stvaraju nove tumorske stanice kako bi nadomjestile one koje je kemoterapija počistila, bitno je u ovom među-periodu ne dopustiti tumoru da se širi onako kako je on to zamislio. U te svrhe se koriste proizvodi koji potiču apoptozu (programiranu smrt tumorskih stanica) od čega je definitivno najjača KURKUMA !!! A ja uzimam kurkumu u tolikoj količini da mi je u zadnjih 3-4 dana koža počela mirisati po kurkumi - mi smo ono što jedemo, zar ne?

U sprečavanju nastanka novih tumorskih stanica u ovom među-periodu pomažu još i:
- velike količine izvornog kineskog zelenog čaja (može ga se uzimati i u obliku kapsuliranog ekstrakta zelenog čaja - ja ga uzimam upravo tako, ali svaki dan popijem još i 2-3 šalice zelenog čaja). Osim što potiče apoptozu, zeleni čaj je dobar i zbog toga što blokira tumorske stanice u stvaranju dodatnih krvnih žila koje su tumorima potrebne za opskrbu hranom Zbog toga je zeleni čaj odličan u borbi protiv svih vrsta rakova
- Vitamin B17 u bilo kojem obliku koji se može pronaći
- bobičasto voće u velikim količinama (borovnice, ribizli, maline, kupine, jagode i dr.)
- NATRIJ ASKORBAT
- ima tu još sigurno mnogo drugih korisnih namirnica, ali ja sam naveo samo one koje ja svakodnevno koristim ...

Uz sve ovo, sada moram raditi na tome da si što brže i što više poboljšam krvnu sliku kako bih bio što bolje pripremljen za 2. ciklus koji je na redu 30.06.2015.

O tome što sve koristim za poboljšanje krvne slike pisat ću u nekom od idućih članaka

Oznake: kurkuma, natrij askorbat, B17, zeleni čaj, bobičasto voće, kemoterapija