Marketing
ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA
Vječno je pitanje postoji li život poslije života ... Neki vjeruju da postoji, neki drugi da ne postoji, a ima i onih koji nisu sigurni ni u jedno ni u drugo ...
Da bismo dali odgovor na pitanje vjerujemo li u život poslije života, treba na to pitanje pogledati iz raznih smjerova i pitati se što uopće to pitanje znači ...
Recimo, ja smatram da je moj "život poslije života" počeo onog dana (10.12.2015.) kad sam dobio papir na kojemu je pisalo da sam se u potpunosti izliječio odnosno da je liječenjem postignuta potpuna remisija. 
I svi su mi rekli da "sada moram pronaći nešto samo za sebe, za svoju dušu". Nešto poput planinarenja, šetnji prirodom i sl. I siguran sam da su mi svi dobro govorili (i još uvijek govore) - sigurno je da kad Vas zadesi nešto ovakvo i onda uspijete to zlo pobijediti, to nešto Vas mora trgnuti i upaliti sva zvona za uzbunu. Čovjek se mora osvrnuti unatrag i pokušati prepoznati sve znakove koje nam je tijelo slalo kako bismo shvatili da će do tako nečega doći (dugogodišnji problemi sa žgaravicom upućuju na mnoge probleme, ali svakako i na kiselost organizma, nagli pad imuniteta zbog kojeg sam u posljednjih godinu-dvije često imao problema s aftama i herpesom na usnama i mnogi drugi), naučiti tako nešto prepoznavati u budućnosti i reagirati na vrijeme. Jer, nikako ne želimo da nam se tako nešto ponovi, zar ne?
Da se vratimo na "život poslije života" ...
Siguran sam da mnogi koji su imali bliski susret sa smrću (preživjeli prometnu nesreću ili bilo što drugo što je moglo završiti tragično, ali na njihovu sreću - nije ) imaju slično razmišljanje kao ja - sve ovo vrijeme nakon ozdravljenja mi je poklonjeno da zapravo uživam u životu i shvatim koliko život može biti prekrasan i božanstven, ali i da je nevjerojatno krhak ... Do sada sam ga nekako shvaćao "zdravo za gotovo" jer nisam shvaćao ovu krhkost - nekako sam mislio da se ovakve stvari događaju ljudima iz filmova i iz novinskih članaka, ali da se to meni ne može dogoditi (nažalost, vjerojatno nisam jedini)
U svakom slučaju, treba ŽIVJETI punim plućima, doslovno UŽIVATI u svakoj proživljenoj sekundi i pokušati napraviti od svoga života avanturu koje ćete se u starosti sa zadovoljstvom prisjećati i o čemu ćete imati što pričati djeci i unucima
Ja sam se u svojem "životu poslije života" odlučio vratiti svojim starim ljubavima - šahu i rukometu
U šahu već neko vrijeme uživam podučavajući svoju kćer (nadam se uskoro i sina), a od kraja prošle godine (od početka "života poslije života" :-)) podučavajući i u OŠ bana Josipa Jelačića u Podsusedu (a nešto malo i u vrtićkoj grupi Krijesnice u Podsusedu).
A ovoga sam vikenda proživljavao i svoju novu šahovsku mladost na međunarodnom šahovskom turniru Bjelovar Open 2016 na kojemu sam uspio "iskočiti" kao Iznenađenje turnira, a jedna od mojih partija je dobila epitet ljepotice kola
Može li čovjek poželjeti više od toga u prvoj godini nakon izlječenja?
A još kad k tome dodam da 03.09. idem na rukometni turnir braniti za veteransku ekipu gdje su sve igrači iz mojih mladih dana - to je upravo ono što su mi savjetovali i čega sam se objeručke prihvatio - odživjeti svoj "život poslije života" onako kako sam trebao živjeti i "život prije života", ali ga tada nisam previše ozbiljno shvaćao
Čudno je to da nas ovako nešto toliko trgne, a da nismo bili niti svjesni da nas je potrebno trgnuti - uljuljkamo se u taj naš "život prije života" i nekako imamo osjećaj da se stvari oko nas događaju same od sebe i s vremenom to tako prihvatimo (nažalost) ...
Mene je (na sreću dosta rano) ova bolest pošteno ošamarila i sada stvarno imam osjećaj DA ŽIVIM I UŽIVAM kako nisam dugo uživao
Da, sada definitivno živim jedan drugi život - SVOJ ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA
I hvala svima koji mi ga iz dana u dan uljepšavate
A jedna osoba koja mi je u posljednje vrijeme svakako uljepšala život je i g. Vlado Karagić svojom "Uspavankom iz Dervišage" koju ovdje moram podijeliti s Vama svima - u glavnoj ulozi je moja kćer Lea ( USPAVANKA IZ DERVIŠAGE )
Post je objavljen 08.08.2016. u 21:48 sati.