Uh, ovo je bilo blizu! Leukociti su mi pali skoro na NULU (0,35) tako da sam mogao nastradati da je netko slučajno kihnuo u mene. A kao i puno toga do sada, i ovo sam otkrio SLUČAJNO.

Tjedan dana nakon primitka četvrte kemoterapije, osjetio sam određene poremećaje u radu srca (nepravilno i brzo lupanje) zbog čega mi je moj hematolog rekao da se javim na hitnu. I kao što to u životu biva, ispostavilo se da je sa srcem sve u redu (nepravilno lupanje srca je vjerojatno posljedica oscilacija krvnog tlaka koje imam u posljednje vrijeme), a ispostavilo se da su leukociti na "povijesno" niskoj razini. I sad već 4 dana ležim u bolnici i borimo se s tim da podignemo razinu leukocita na neku pristojnu razinu.

I to me ponukalo da malo razmislim o slučajnim stvarima u životu - koliko su česte, koliko znaju biti ugodne i/ili neugodne, koliko mislimo da možemo nešto u svojim životima planirati i upravljati, a zapravo se vrlo često nešto SLUČAJNO umiješa i odvede nam živote u sasvim drugom pravcu.

Kad malo razmislim, meni su se definitivno najljepše stvari u životu dogodile slučajno (jedna od njih je i ova s početka - da nisam to tada slučajno otkrio, pitanje je kako bi sve završilo). Isto tako, slučajno sam (i zbog toga na vrijeme) otkrio da imam rak, a i milijun drugih prekrasnih stvari (da ih ne nabrajam) mi se u životu dogodilo sasvim slučajno.

Za razliku od toga, puno stvari u životu na koje sam potrošio određeno vrijeme za planiranje (kao npr. dizanje kredita prilikom kupnje stana) su ispale kao najgore odluke u životu.

I zbog toga ću, kad jednom sve ovo prođe, slaviti život kao zbroj milijun slučajnosti, a moj dan u tjednu za slavljenje slučajnosti će biti onaj u narodu poznat kao UTORAK jer sam već odlučio da moj kalendar više neće imati utorak (utorkom sam saznao da mi je nešto naraslo na slezeni, utorkom su mi rekli da imam rak, utorkom primam kemoterapije ...).

Život je lijep, sa svim svojim ugodnim i neugodnim slučajnostima koje nam život zaslađuju ili zagorčavaju, ali ga čine zanimljivijim i vrijednim uživanja jer nikada ne znamo što nam donosi sutra

Oznake: niski leukociti, neutropenija

Svi smo mi energetska bića - i kemijska, i duhovna, i fizička - sve skupa ...

U mnogim knjigama i tekstovima koje sam pročitao u posljednjih nekoliko mjeseci navodi se kako definitivno postoji mogućnost da smo za sve bolesti (ali i za ozdravljenja) zaslužni isključivo mi sami.

Negativne misli, konstantan utjecaj stresa, sklonost depresiji, izloženost emocionalnim, financijskim i sličnim problemima lagano mogu dovesti do poremećaja rada organizma kao cijelog sustava (poremećaj rada žlijezda koje luče razne hormone postupno dovodi do poremećaja rada svih ostalih organa i razvoja raznih bolesti).

I tako, nameće se vrlo bitno pitanje - ako možemo biti "krivi" za razvoj svojih bolesti, zašto ne bismo mogli biti zaslužni za vlastita ozdravljenja?

Vodeći se tom idejom, u posljednjih mjesec dana pokušao sam što više raditi na svom ozdravljenju koristeći ono što piše u navedenim knjigama i tekstovima (jedna od knjiga koju svakako preporučam je knjiga "Kvantno liječenje", a autor je dr. Deepak Chopra) - odlučio sam pokušati naučiti meditirati i svojim umom pomoći u izliječenju od svoje bolesti.

Izuzetno sam zadovoljan onime što sam postigao, pogotovo zbog toga što nikada nisam meditirao i što sam (nažalost) dugo vremena bio vrlo skeptičan u tom pogledu - ne zato što nisam vjerovao u meditaciju nego nisam vjerovao da bih JA TO MOGAO

U svakom slučaju, već sam u prijašnjim tekstovima opisao kako su mi se već nakon primljene prve kemoterapije povukli čvorovi koji su bili na opipljivi na lijevoj strani vrata i pod lijevim pazuhom. To su bili jedini čvorovi koje se "izvana" moglo opipati tako da sam nakon toga izgubio i ono malo mogućnosti da barem opipavanjem "kontroliram" kako napreduje liječenje.

Znajući da nakon treće kemoterapije idem na kontrolni CT palo mi je na pamet da pokušam barem ono što mi je preostalo - odem napraviti još jedan ultrazvuk slezene jer je to bilo još jedino mjesto za koje sam znao da imam leziju koja se može "vidjeti" nečim drugim osim CT-om. I tako sam otišao na UZV slezene nakon primlljene druge kemoterapije, a sve skupa nekih 20-ak dana prije nego što sam trebao obaviti kontrolni CT. Za usporedbu sam imao posljednji UZV slezene (iz ožujka) i snimak CT-a od 15.04. na kojima je vidljivo nekoliko žarišnih lezija od kojih je najveća bila veličine 4x3 cm.

S obzirom da sam do tada već primio dvije kemoterapije i s obzirom da su nakon prve kemoterapije nestali ovi čvorovi na vratu i ispod pazuha, nadao sam se da su i lezije na slezeni možda nestale ili da su značajno manje u odnosu na svoje početne veličine. Međutim, lezije su i dalje bile vidljive i ne toliko manje koliko sam očekivao - ona najveća je bila oko 3x2 cm što je i dalje bilo vrlo veliko.

I tako sam se ja odlučio pokušati meditacijom izliječiti svoju slezenu do kontrolnog CT-a (zbog toga sam u posljednjih mjesec dana i bio manje aktivan ovdje na blogu).

S obzirom da nikada prije nisam meditirao, odlučio sam pronaći neku svoju metodu - odlučio sam u to uključiti i zeolit koji ću tijekom meditacije "navoditi" korištenjem vlastite bioenergije. Svi mi možemo koristiti bioenergiju, ali samo oni koji su prošli određene edukacije znaju je koristiti na učinkovit i kvalitetan način. Međutim, od malena sam znao staviti svoje ruke na stomak ukoliko bih osjetio nekakve bolove i osjetio sam da mi pomaže - to je refleks koji svi mi imamo, a u bioenergiji se to službeno zove AUTOTRANSFUZIJA BIOENERGIJE.

U svakom slučaju, ja sam svoju meditaciju odrađivao (i dalje odrađujem) na sljedeći način:
- dnevno bih popio 3 do 4 čaše zeolita od kojih su dvije bile tijekom noći (jedna čaša između 01.00 i 02.00, a druga između 06.00 i 07.00)
- nakon što bih popio zeolit potrudio sam se ostati budan barem 30-ak minuta i meditirati
- obje ruke bih položio na lijevu stranu kako bih prekrio područje na kojemu se nalazi slezena i mislima "navodio" zeolit da napada tumorske stanice koje se nalaze na slezeni - zamišljao bih da su čestice zeolita mali projektili koji pogađaju i uništavaju tumorske stanice
- nakon 2-3 minute intenzivnog "navođenja" zeolita, osjetio bih kako se cijelo područje ispod mojih ruku jako ugrijalo što mi je davalo povratnu informaciju da se doista događa određena autotransfuzija bioenergije
- nakon 15-ak minuta bih započeo s drugom vrstom vizualizacije (i dalje sam držao svoje ruke iznad slezene), a u ovom dijelu sam zamišljao svoju slezenu kao potpuno zdravu i bez ijedne lezije na njoj

Nakon 20-ak dana intenzivnog meditiranja na gore opisani način, otišao sam snimiti kontrolni CT, a rezultati CT-a su bili ovakvi:
- slezena je manjih dimenzija nego prije (što znači da više nije natečena što se s njom zna dogoditi ukoliko nešto nije u redu), POTPUNO HOMOGENE STRUKTURE i BEZ IJEDNE VIDLJIVE LEZIJE NA NJOJ !!! U 20-ak dana je nestalo nešto što je bilo dimenzija oko 3x2 cm - ja to tumačim tako da sam uspio u svom naumu i da trebam nastaviti dealje
- ono što sam previdio je da su se ona dva čvora s početka članka (na lijevoj strani vrata i pod lijevim pazuhom) povukli u unutrašnjost tako da se nisu mogli opipati, ali su i dalje prisutni i vidljivi na CT-u
- svi ostali čvorovi su manje-više nestali tako da sam sada većinom skoncentriran na ova dva preostala čvora, ali ovaj puta meditiram na cijelo tijelo kako mi se ne bi dogodio propust kao u slučaju s ova dva čvora

Žao mi je što sam do sada mislio da ja to ne bih mogao - vjerujem da to može svatko od nas i samo je bitno koliko tko od vas vjeruje da si može sam pomoći u izlječenju. Na sličan način sam si vrlo brzo pomogao u oporavku od periferne neuropatije (trnci u stopalima lijeve i desne noge) i sada znam da se to može - samo treba probati i vjerovati u snagu svog uma

Oznake: zeolit, meditacija, bioenergija

Kad se netko odluči ići na kemoterapiju sigurno je svjestan da će mu kemoterapija osim dobrih stvari učiniti i one ne-dobre kojih, bojim se, ima puno više od onih dobrih.

Ja bih mogao reći da sam imao sreću da sam "dobio" na lutriji kad su dijelili rakove pa sam dobio Non-Hodkina (velikostanični B-tip Non-Hodkina bogat T limfocitima i histiocitima - o kakvom se agresivnom podtipu Non-Hodkina radi može se pročitati na sljedećem linku: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17786712). Zašto kažem "sreću"? Zato što ovo čudo, upravo zbog svoje agresivnosti, dobro reagira na kemoterapiju.

Prema onome što sam pročitao, u posljednjih 20-ak godina je moderna medicina upravo u hematologiji dosta napredovala tako da su upravo kemoterapije koje se primjenjuju kod Hodkina, Non-Hodkina i nekih oblika leukemija vrlo učinkovite. Međutim, prema onome što sam proučio, za većinu drugih tumora kemoterapije nisu uspjele postići toliku učinkovitost (naravno, i dalje ovisi u kojem stadiju bolesti se počne primati terapija) te, nažalost, mnogi drugi koji se liječe od neke druge vrste raka osjećaju mnogo više negativnih nuspojava nego pozitivnih efekata kemoterapije.

Ako kemoterapija ima malu učinkovitost, kako ćemo se izliječiti od raka kad znamo da nas upravo ta kemoterapija dodatno slabi i uništava? Pa sigurno je da si moramo sami pomoći zdravom i kvalitetnom prehranom, pozitivnim razmišljanjem, meditacijom, bioenergijom i svime ostalime što osjećamo da nas snaži i liječi - onoga trenutka kad sami kažemo da "više ne možemo" ili "da se predajemo" naše obrambene snage, naš imunološki sustav, odlaže oružje i prestaje se boriti - naše misli se prenose do svake stanice u našem tijelu i zbog toga je izuzetno bitno što i kako razmišljamo. Upravo čitam knjigu u kojoj je vrlo detaljno opisano što se u našem organizmu događa dok razmišljamo, kako mozak prenosi informacije svim stanicam u tijelu, kako stanice međusobno komuniciraju - sve to je vrlo korisno pročitati kako bismo shvatili koliko je moćno oružje POZITIVNO RAZMIŠLJANJE.

DRUGA STRANA KEMOTERAPIJE - NEGATIVNE NUSPOJAVE

Kad sam krenuo na kemoterapiju, bojao sam se svega onoga što sam čuo kroz što su drugi ljudi prolazili - mučnine, povraćanje, bolovi i dr. Međutim, od tih nuspojava, mogu reći da sam do sada imao sreću pa sam imao problema samo par dana s bolovima u želucu, ali ništa više u tom smislu.

Međutim, nakon treće kemoterapije krenulo je ono što ja nazivam "totalna demontaža" ljudskog organizma - to je onaj osjećaj kad se osjećate da vam baš ništa ne funkcionira onako kako bi trebalo

Osjećate se otprilike kao klavir kojemu je netko baš svaku tipku malo raštimao.


TRNCI U NOGAMA I RUKAMA - PERIFERALNA NEUROPATIJA

Tjedan dana nakon primitka treće kemoterapije, počeli su nekakvi trnci u stopalima (prvotno u desnom stopalu). Prvo sam mislio da si nešto malo umišljam, ali kad sam vidio da se osjećaj širi i u lijevo stopalo, a pomalo i u desnu ruku išao sam provjeriti na svemogućem Internetu i saznao da se radi o nečemu što je posljedica primanja kemoterapije, a naziva se PERIFERNA NEUROPATIJA. Osjećaj trnjenja u desnom stopalu je polako prerastao u osjećaj kao da vam je noga konstantno uronjena u vatru, a gotovo cijelom dužinom tabana više nisam imao nikakvog osjeta . Periferna neuropatija se navodno javlja kod oko 20% ljudi koji primaju kemoterapiju, a kod mene ju je uzrokovao jedan od lijekova koji je sastavni dio moje kemoterapije - lijek po imenu Vincristin. Zanimljivo je i to da sam malo istraživao da Vincristin nije nikakav sintetički lijek nego prirodni lijek koji potječe od neke biljke - znači da nije sve što je prirodno nužno i dobro za naš organizam.

Nažalost, koliko sam uspio proučiti, ne postoji nikakav konkretan lijek koji bi ublažio tegobe tako da sam si odlučio pokušati pomoći sam - meditacijom, masažom i korištenjem vitamina B-kompleksa koji ublažavaju tegobe periferalnih neuropatija. I kroz 2-3 dana intenzivnog meditiranja i vizualizacije da su mi stopala potpuno funkcionalna te nekoliko puta dnevno 10-minutnim masažama uspio sam postići da su tegobe gotovo potpuno nestale - osjećaj utrnulosti je još uvijek prisutan na jednom dijelu tabana, ali ne na cijelom kako je bilo prvih 2-3 dana.


PROBLEMI S AFTAMA - MUKOZITIS I STOMATITIS

Govorili su mi da bi s aftama moglo biti problema, ali sam se nadao da možda ipak neće pa se nisam na vrijeme pripremio - pitanje je i da li se čovjek može pripremiti za sve nuspojave koje se mogu pojaviti tijekom primanja kemoterapije.

U svakom slučaju, kad se pojavila afta koja se proširila preko cijele unutarnje strane lijevog obraza, a u roku par sati se proširilo i na nepce. Kad sam shvatio da je "vrag odnio šalu" (MUKOZITIS) brzo sam istražio što bih trebao koristiti za ublažavanje tegoba.

Na jednom forumu sam pronašao da se u tim slučajevima koristi jedan specijalni viskozni gel po imenu GelClair - gel je doista vrhunski i može ga se dobiti isključivo na recept - nakon tjedan dana korištenja GelClaira, na moju veliku sreću, tegobe su nestale.


PUCANJE VENE PRILIKOM KONTROLNOG CT-a

Ova tegoba ne spada u nuspojave kemoterapije, ali je posljedica liječenja pa ću i nju spomenuti.

Naime, nakon treće kemoterapije sam išao obaviti kontrolni CT kako bi se vidjelo kako napreduje liječenje. Ono što sam očekivao je jedan bezbolni pregled, a nikako nešto najbolnije što sam do sada iskusio u životu.

Kemoterapija oslabi cijeli organizam pa su tako vjerojatno oslabile i moje vene. Nikada do sada nisam imao problema s pucanjem vena, ali ovaj put je prvo pukla vena na lijevoj ruci pa su mi pripremu za uštrcavanje kontrasta stavili u venu na desnoj ruci.

Kad je krenuo raditi CT i kad je stroj počeo pod tlakom uštrcavati kontrastno sredstvo pukla je vena, a stroj je nastavio pod tlakom pumpati kontrastno sredstvo i za čas posla mi je ruka bila napumpana toliko da sam mislio da će mi se ruka rasprsnuti. Prije 20-ak godina sam slomio obje kosti na lijevoj ruci, ali tada me to nije ni približno boljelo kao ovo s napumpanom rukom.

Srećom, sestre i doktori su mi brzo razmasirali nastali hematom i stavili obloge pa je bol brzo počela nestajati. Još sam cijeli dan imao ruku napumpanu kao Nevjerojatni Hulk, ali je već drugi dan ruka izgledala normalnije (naravno, uz konstantno stavljanje hladnih obloga i stavljanje ruke na povišeno kako bi hematom splasnuo).

To bi uglavnom bilo to - do nove terapije sam odradio sve potrebne interne "servise" tako da sam sve tegobe više-manje riješio pa sam spremno otišao na novu terapiju s jednim velikim pitanjem iznad glave - što me novo očekuje nakon neke od idućih terapija

Oznake: periferna neuropatija, afte, kemoterapija