28.10.2009., srijeda
modeliranje jednadžbe
Da ne postoji atmosfera, digli bismo glavu i iznad nas bi bilo crnilo. Bila bi tama, prošarana zvijezdama, a sunce bi bilo vatrena, daleka kugla na nebu. Da ne postoji atmosfera oko ovog našeg planeta, ne bi bilo narančaste svjetlosti u jesen, ni ružičastog presijavanja kasnojesenjih jutara ni plavičastih zora koje dočekujemo budni i nasmijani ljeti. Da ne postoji atmosfera, bilo bi crno i bio bi mrak i ne bi bilo, recimo, oblaka. I ne bi bilo toliko boja. A vjerojatno ne bi bilo još ponečeg.
Možda je stvarno sve sretna slučajnost, to što smo ovdje i to što je sve tako uređeno. Možda je ljepota koju nam daju ti čisto fizikalno mjerljivi zračni omotači samo sretna posljedica nekakvog fizikalnog zbivanja kompliciranog naziva i izračuna. Možda. Ali ponekad, ovako, u jesenju večer, dok se penjem biciklom uz utihlo brdo gorja koje okružuje moj gradić, dok ulazim u sumaglicu oko rijeke, u sumaglicu od šume, i ponekad, dok se uvečer vozim kući i gledam kako se presijava grad u daljini, kako treperi kao da diše - tada pomislim da živim u najboljoj verziji svijeta, u kojoj korisne stvari mijenjaju oblik i postaju stvari čija se ljepota upisuje u moju kožu, u moj osmijeh, u moj mir.
|
- 23:25 -
Komentiraj (2) -
Printaj -
#
26.10.2009., ponedjeljak
gdje je granica informacije?
Gljivarila sam doma, prilično izluđena od današnjeg dana. U pozadini su se vrtjele RTL-ove vijesti. Slušala sam, kao i uvijek, jednim uhom. Bezveze, pozadinska buka, nešto da mi drnda u praznom stanu.
Prilog sa suđenja Mladenu Šlogaru. Svjedočenje Hodakovih. Mogu oni biti sto puta političari, face, odvjetnici, važni ljudi, ovo ili ono, danas su u toj sudnici bili roditelji. I to roditelji koji su izgubili svoje dijete.
Naravno, njihovo je svjedočenje informacija. Da sam urednik, netko bi danas bio na tom suđenju. Izvještavao, donio slike. Možda zaustavio Hodakove za izjavu. Da sam možda televizijski urednik, imala bih kadar iz sudnice, sigurno. Susret roditelja i osumnjičenog za ubojstvo njihovog djeteta. Ne bih stavila njihovo svjedočenje. Ne bih stavila te slomljene, tužne ljude koji lome ruke da se ne rasplaču pred kamerama.
Nije ovo protiv RTL-a, nisam gledala druge vijesti, ali za očekivati je da je isto ili slično. Nekako samo mislim da moramo negdje stati. Negdje mora biti granica. Negdje moramo reć, oke novinarski možda je zanimljivo, ali ljudski ćemo pustiti na miru. Negdje ćemo odlučiti biti prvo ljudi, a onda... urednici ili novinari ili... Je, novinarski je, televizijski, jako zanimljivo snimati ih baš takve i baš tamo. Ljudski nije. Jebiga.
I samo da se razumijemo: da ta slika doprinese ičemu dobrom, da oslika neku širu priču, ja bih rekla, okej. Neka. Ali ovako? Ne. Samo smo lešinari, zajednički, oni koji snimaju i mi koji gledamo.
|
- 19:41 -
Komentiraj (8) -
Printaj -
#
01.10.2009., četvrtak
Sinestetska glazba
Napravio je Svijet u boci sjajan potpis koji je meni bio totalno inspirativan pa ja pišem svoj.
Napisala sam na ovome blogu da imam tu jednu neobičnu sposobnost da glazbu ili zvuk općenito doživljavam kroz okus. Ne pretjerujem, nema ničeg metaforičkog u tome, stvarno glazbu i zvukove čujem kroz okus. Evo, kolegica koja upravo govori pored mene ima glas okusa grožđa. Moj glas mi ima okus čunga-lunga kaugume.
Neka glazba je i obojana, iako je rijetko baš vidim u bojama. Ponekad. Češće je, baš kao i ljude, doživljavam prstima i dodirima.
Bijeli album
Patricia Kaas, Le mot de passe
To je bijela glazba. To je oštar glas od kojeg puca staklo. To je glazba koja ljulja i njiše. To je glazba za koju imaš dojam da ima povijest i prapovijest, onako, da je pradavna.
Plavi album
Charlie Haden & Gonzalo Rubalcalba, Land of the sun
Bilo koji Hadenov bi upao u kategoriju plavila. To mi je album za predvečerje, za sjedenje na balkonu i ćaskanje s prijateljima. Za pivo s nogama na ogradi, za odmaranje očiju na moru, za prebiranje po gitari, za općenito smirivanje dana... prije nego dan ponovno podivlja.
Narančasti album
Bob Dylan & The Band, Before the flood
Narančast je jer su kazete stvarno bile narančaste. Jer je album uz koji imam uspomene koje sam cenzurirala u glavi, za slučaj da jednog dana izmisle strojeve za skupljanje misli...
Zeleni album
Prefab Sprout, Best of - A life of surprises
Jako volim taj Best of i jako volim taj bend, iz čisto sentimentalnih razloga. A osnovni razlog je da me podsjeća - redovito - na nekog čije je prisustvo u mom životu bilo tolliko snažno da neke dijelove sebe ne mogu sagledati bez te osobe. I zato što u toj stvari - A life of surprises - ima stih od kojeg protrnem uvijek, Never say you're bitter Jack, bitter makes the worst things come back
Crveni album
Zoran Predin, Lovec na sanje
Ima milijun crvenog u tom albumu. Košulja koju sam tada nosila, moja kosa, stolovi, beskrajno titranje farova na zidu, bljeskanje linije čitavu noć...
Ljubičasti album
Jeff Buckley, Live at Sin-e
Na tom albumu ima milijun obrada, a među njima i "If you knew". Da je samo to u životu snimio, bio bi moj bog. Ovo je ultimativni album za moju tugu, ne onu otrovnu, ljutu tugu, nego za pravu, čistu tugu.
Žuti album
Bob Marley, One love - the very best of Bob Marley and the Wailers
Žuta je boja nedostajanja. Kad mislim na njega, uspomene su žute. Žuta je boja mjesta koje je prazno, a ne bi trebalo biti. Žuta je boja njegovog broja koji i dalje stanuje u mojem telefonu. Žuta je boja njegovog osmijeha. Kad mislilm na njega, mislim na žutu boju, na gledanje u sunce, na njegovo hvarsko zatezanje, na miris lavande, na parmezan...
Tamno zeleni album
The Walkabouts, Devil's road
To nije album za biti tužan, to je album kad te kosti bole od stvari koje bi trebalo reći, ali ih nikada ne govoriš.
Srebrni album
Bruce Springsteen, Live 1975 - 1985
Mislim da nitko nije tako jasno pričao mojim glasom - barem u onome segmentu želja - kao on u onom uvodu za River.
Svijetloplavi album
Lou Reed, Magic and Loss
Prvo sam mislila da je ovo crni album, ali nije. Svijetloplavi je. Metalik. Munja plavi. Razreže te na sastavne dijelove, i to na dobar način.
Sivi album
Johnny Cash, American recordings
Sivo je boja s milijun nijansi. Nije boja dosade - to je smeđa. To je boja krajeva početaka.
Tamnosivi album
Svaki na kojem se nađe Deliver me od Robin Holcomb
Začudo: to nisu kompilacije za depru. To su kompilacije za vrijeme nakon tužnog razdoblja, kada izuvam tugu i oporavljam se. Light is only perfect for a very short time...
Rubin crveni album
Is a woman, Lambchop
Album za smijeh. I za one stvari na koje crvena boja obično asocira.
Crni album
Kind of blue, Miles Davis
Album za noć. Za noć, za čekanje zore, za jesensku sve dulju noć, za vožnju autom, za smijanje u maglu.
|
- 16:00 -
Komentiraj (6) -
Printaj -
#
|
