Jebite si mater svi vi koji se bojite zvijezde petokrake, socijalističke zastave, bratstva i jedinstva, ćiriličnog pisma i jugonostalgije, koji poput paukova živite u sjenama i zakucima, u mračnim vilajetima svijesti u kojima se napajate mrakom kao jedinom svojom svrhom, vazda u nekoj potrazi za neprijateljima, za onima koji su prijetnja vašoj paučinastoj prirodi smrti, straha, cvileža i škrguta. Jebite si mater svi vi kojima je krajnji domet imaginacije nekakvo jebeno hrvatstvo zatvoreno u svoj srednjovjekovni oklop koji zagrobno zveči pogrešnim akordom raspadajućih i promašenih smjerova povijesti.
Mi normalni ne prestajemo sanjati svijet ujedinjen u ljubavi i ljepoti, u kojemu upravo različitosti i posebnosti daju elan vital za sve što je dobro, jasno i svijetlo, u kojemu upravo onima koji su najkrhkiji, koji su manjina, koji su ugroženi, kojima treba naša podrška i pomoć, naša snaga i plemenitost duha - dugujemo svoju najveću zahvalnost.