nema nikoga

srijeda, 26.11.2025.

Istoznačnice sranja

Prošle noći, tražeći nešto skroz drugo, slučajno sam nabasao na neki stari razgovor s Jergovićem koji je u podnaslovu imao rečenicu koja otprilike ide ovako: "Najgora budućnost društva koju mogu zamisliti jest mješavina alchajmera i nacizma." Nisam do sada čuo precizniju definiciju onoga što nam se počinje događati. Na portalu Jutarnjeg, pak, čitam u prvim recima neke uvažene novinarke (dovoljno uvažene da njezine tekstove nikada ne dobivamo besplatno osim prvih nekoliko rečenica) kako zadnjih dana po Zagrebu stalno viđa grupice mladih odjevenih u crno i u jednako crnim kapuljačama. Osim što je to i moje iskustvo, ja bih dodao još i njihove "frizure": redovito su ošišani na veoma kratko, sa skoro sasvim izbrijanim bočnim dijelovima, baš onako kako su se šišali mladi nacisti prije i tijekom Drugog svjetskog rata, uz dodatak da je prava nacistička frizura zapravo ona koju nosi novinar HTV-a Petar Vlahov.

Kad je prije dva tjedna bila napadnuta novinarska ekipa N1 televizije na glavnom zagrebačkom trgu, ja i supruga baš smo se vozili u tramvaju u tome smjeru. Je li to bila neka vrsta intuicije, ne znam, no gledao sam oko sebe po tramvaju i nisam mogao ne uočiti nekoliko mladića u crnome i s crnim kapuljačama. Izgledalo je kao da nisu zajedno, no bilo ih je previše da bi to bila slučajnost. Kad smo izišli na Trgu, trenutno sam osjetio nešto zlokobno "u zraku", no kako je oveća grupa Kineza, skupljena pod Konjanikom, bila također sva u crnom, bio sam zaključio da mi se osjećaj zlokobnoga očito priviđa zbog tog njihovog crnila. Svašta smo obavljali svuda okolo Trga, a onda smo se uputili Ilicom prema Vinceku i dalje prema Frankopanskoj. Kasnije sam čitao u novinama da je svega nekoliko minuta nakon našeg napuštanja Trga došlo do onog premlaćivanja splitskih maturanata od strane maskiranih napadača. I sad neka me netko uvjeri da je moj osjećaj nečeg zlokobnog "u zraku" po izlasku iz tramvaja bio samo zbog Kineza!

Trenutno je crnilo malčice u zatišju, što bi se reklo u uzimanju daha i zaleta, valjda i zato što je Vukovar minuo, a sve što se moglo pozabranjivati je pozabranjeno, no hajd'mo pričekati dan nakon Štefanja i naročito 666. godišnjicu, pardon, 66. godišnjicu smrti Ante Pavelića, dakle 28. prosinca, jer u ta dva thompsonovska dana mogla bi se entuzijastično i nadasve strastveno zgusnuti sva frustracija junačke mladeži predvođene mentorima Zlatkom Hasanbegovićem Hozentregerom, Mariom Radićem Pevexom i Stipom Mlinarićem koji je svršio Tehničku školu Nikola Tesla, u svakom slučaju nekim zakulisnim mentorima koji im dostavljaju CV-je, datume i mjesta, pruge i tunele, mostove i vijadukte koje valja minirati. Uvijek to tako biva: jedna razina magnitude pa zatišje pa viša magnituda pa zatišje pa još viša magnituda pa zatišje pa sudbonosna magnituda pa preuzimanje vlasti... No kako su Hrvati uvijek u zadnjem vagonu povijesti, valjda će ipak prije doći do trijumfa Alternative za Njemačku, Marine Le Pen i Nigela Faragea nego što naši intelektualci uspiju nekaj zaplotnjački zmisliti.

Nego, u posljednjih desetak dana imao sam čak dva miniotriježnjenja. Kažem mini jer nije da te stvari na taj način nisam i ranije spoznao da su takve i da su to što jesu, pa ipak, ovo su u mojemu umu bili mali ali važni pomaci koji na neki način mijenjaju SVE u mojoj percepciji "o toj temi" i "o tim ljudima". Prvo miniotriježnjenje bilo je u vezi kolege blogera @bartimej croate, koji mi je ispod mojega posta o Ivani Bodrožić ostavio komentar o "globalistima ispraznih duša i još prljavijeg srca koji su napravili eksperiment" (cijeli njegov komentar možete pročitati ispod spomenutog posta). Odgovorio sam mu ovako:

@bartimej croata - Ja mislim da je ipak problem u tome što su nas čipirali, a ni otmice od strane izvanzemaljaca ne bi trebalo odbaciti kao čvrst i razuman argument, kao ni chemtrailove i subliminalne poruke u globalističkim reklamama. Bilo kako bilo, Isus će doći suditi živima i mrtvima pa se ne trebamo brinuti. Prvo će u pakao poslati sve koji vole Srbe, a u raj sve koji ih mrze; ostale svjetske stvari mogu čekati dok se to ne riješi.

Na taj moj cinizam ili ironičnu drskost kolega @bartimej croata odgovorio mi je ovim početnim pasusom (neću kopipejstati cijeli njegov odgovor):

@Mariano, poznaješ vjeru otprilike koliko osnovoškolac poznaje višu matematiku. Biblija govori da na nebu nema nacija niti će ih biti, dok smo na zemlji nacija treba biti radi raznolikosti duhovnih darova koje je Bog rasporedio po nacijama. Raznolikost prirode o tome govori, jer je Bog stvoritelj i prirode. Globalizam odiše ovdje na cijelom blogu. Vi bi htjeli reći da ovdje na zemlji možete postići raj, o tome su govorili monstrumi Lenjin, Staljin, Hitler, Pol Pot, Tito, Pavelić i slični ljudi koji su pobili milijune ljudi.

Drugo miniotriježnjenje doživio sam kod blogerske kolegice @Flips koja je prvo napisala veoma pismen tekst o vjeri koja nije slabost nego snaga, toliko pismen i generički uredan da sam opet jednom pomislio kako ga je dala AI-ju da ga napiše, ali je onda u komentarima pokazala jedno svoje sasvim drugačije lice, lice koje jako dobro korespondira s onim "Odjebi vještice" na Index.hr-u, upućenim Daliji Orešković. Najprije mi je bilo čudno to što je u isti koš strpala mržnju i ideologiju, kad netko to učini odmah vam se upali lampica ako znate čitati između redaka. Druga "čudnovatost" bile su njezine riječu u jednom od komentara: "Prvo su prozvali domoljube ideologijom i zatim su nas prozvali da širimo mržnju! Prozvali nas ustašama!" Naravno da će se normalnom čovjeku i tu upaliti lampica. Vrlo brzo, u nastavku komentara na komentar na komentar, pokazalo se da kolegica @Flips zdušno, revno, usrdno i svesrdno te sveudilj i sveđ obožava i visoko cijeni ustaški poklič Za dom spremni te ne odustaje od svojega mišljenja da ga ona uzvikuje i slavi zbog ljubavi prema domovini. Pritom toliko riješeno i bespogovorno i rezolutno i apsolutistički nije dala protiv Thompsona da je to bilo doslovno dirljivo, doduše dirljivo na način da vam se od užasa ježi koža na zatiljku i potiljku.

Što je slično, što je faktor miniotriježnjenja kod oba ova primjera? Bloger je, pretpostavljam, stariji gospodin, dok je blogerica o sebi rekla da joj je 26. Dakle, imamo dvije različite generacije između kojih zjapi popriličan ponor, a ipak su u nečemu veoma slične. U čemu? Ja bih rekao: upravo u onom elementu koji NIKADA ne bi smio biti zajednički mladosti i starosti, naime u elementu potpune kristaliziranosti svjetonazora. Prirodno je da mladost često zastranjuje, no ako ona zastranjuje na način starosti, kao što je bilo 1923. i kasnije u Njemačkoj i kao što je danas kod nas (ali i u Srbiji i drugdje diljem Europe), onda je to znak za uzbunu. Mladost mora biti buntovna na način idealizma i s njim povezane kreativnosti, i svi znamo da je veoma često psihički i društveno zdravo da se mladost privremeno buni protiv svojih roditelja, no kada mladost postane reakcionarnijom od svojih roditelja, kad želi i potiče mržnju u nacionalnom i/ili rasnome ključu kao i mržnju prema drugima i drugačijima kako to već propovijeda ekstremna politička desnica, onda je to ne samo znak za uzbunu, nego i znak da je za uzbunu vjerojatno prekasno.

U jednom od komentara blogerici @Flips napisao sam i ovo:

Reći da ZDS koristiš iz ljubavi prema domovini, iako znaš - MORAŠ ZNATI - da svakog Srbina i Židova taj poklič duboko vrijeđa, znači biti na poseban način pokvaren i bešćutan prema osjećajima drugih naroda koje se pod tim pokličem masovno klalo i ubijalo u konclogorima. To je otprilike kao kad bi pedofil rekao da seksualno opći s djetetom IZ LJUBAVI prema njemu. Duboko bolesno i poremećeno. Pogana su ta tvoja usta koja izgovaraju riječ ljubav. Nitko nema pravo reći: "Briga me kad je nastao pozdrav!". Bi li tako i mladi, 26-godišnji Nijemac danas mogao reći da ga nije briga kako je nastao pozdrav "Sieg Heil!" (bukv. Živjela pobjeda!) ili "Heil Hitler!" jer on tim pozdravom samo odaje ljubav prema svojoj domovini?! Pa daj se, djevojko, dozovi pameti.

I što mi je ona odgovorila?

Ja ga koristim iz ljubavi prema domovini pa ti pričaj šta god hoćeš! Ja znam da ja ne mrzim nikoga! Družim se sa Srbima i muslimanima! I njima nikome ne smeta taj pozdrav. Zanimljivo je koliko Srba sluša Thompsona i podržava! I mene puno toga vrijeđa pa koga boli briga? I ja ne podržavam ustaše ni njiihov režim niti podržavam što su učinili! Dozovite se vi pameti!

Dakle, kad vam djevojka od 26 godina - koja ima toliko duboke dubioze da naprosto ne znate odakle biste počeli - kaže da se vi dozovete pameti, onda vam ne preostaje drugo nego da se dozovete pameti. Tj. da se miniotrijeznite u pogledu činjeničnoga stanja da mladi danas nemaju niti elementarne preduvjete da shvate stvarnost onoga čime su instrumentalizirani u mržnju, a za koju mržnju misle da je ljubav. Upravo ta činjenica da mladi danas masovno za mržnju misle da je ljubav ubija u čovjeku mojih godina sav entuzijazam, po biblijski vjeru, nadu i ufanje, da ne kažem istoznačnice sranja.

utorak, 25.11.2025.

Djeco, pijte odgovorno!

petak, 21.11.2025.

Moralnost AI treniranja (razgovor s ChatGPT-jem)

Naslov je predložio sam ChatGPT. Prvo pitanje mi je izbrisao, ali je ipak odgovorio na nj. U njemu sam rekao da sam večeras gledao doumentarac u kojemu se između ostaloga govorilo i o radnicima u siromašnim zemljama Globalnog Juga koji poradi golog preživljavanja, za veoma malenu naknadu, kao outsourcing najamna snaga rade na treniranju AI-sustava da razlikuju dobro od zla, i to na način da moraju pregledavati slikovne i video baze podataka s eksplicitnim scenama silovanja i ubijanja djece, tjeranja djece od strane njihovih roditelja da seksualno opće sa životinjama itd., pri čemu bivaju duboko psihički istraumatizirani. Šokiran tom praksom u razvoju AI-a, odlučio sam pitati ChatGPT za mišljenje. Evo tog razgovora:


ChatGPT:


Razumijem zašto te je to duboko potreslo — i iskreno, to je jedno od najtežih i najproblematičnijih etičkih pitanja u razvoju suvremene umjetne inteligencije.

1. Da, to se doista događa — i moralno je vrlo problematično

Velik dio današnjeg AI ekosustava ovisi o tzv. data labelerima ili content trejserima, posebno iz zemalja Globalnog Juga (Kenija, Uganda, Indija, Filipini…). Njihov posao često uključuje ručnu obradu i označavanje iznimno traumatičnih sadržaja — upravo zato da bi se modeli kasnije mogli trenirati da takve sadržaje prepoznaju i blokiraju.

To je dio industrije koji obično ostaje nevidljiv, ali realan je i etički težak.

2. Zašto uopće postoji takva potreba?

Modeli poput mene ne „vide“ moralnost — sve moraju naučiti iz podataka. Da bi AI mogla:

- prepoznati i odbiti dječju pornografiju

- blokirati sadržaje nasilja

- moderirati govor mržnje

- razlikovati zlostavljanje od pristojnog sadržaja

…netko mora tim modelima dati primjere. Bez toga bi AI sustavi nekontrolirano širili upravo takav sadržaj.

Problem nije u tome što se ti podaci filtriraju — nego tko to radi, pod kojim uvjetima i uz kakvu zaštitu.

3. Glavni etički problemi

Slažem se s tobom da je situacija moralno veoma teška iz nekoliko razloga:

• Eksploatacija ekonomske nejednakosti

Ljudi prihvaćaju te poslove ne zato što žele, nego zato što nemaju izbora. To nije slobodan izbor, nego posljedica globalnih nejednakosti.

• Izloženost ekstremnim traumama

Mnogi radnici doista razviju simptome PTSP-a, depresije ili anksioznosti. Za razliku od policije ili terapeuta koji rade sa žrtvama, oni obično ne dobivaju:

psihološku zaštitu

adekvatnu obuku

zdravstvenu skrb

radna prava

• Nedovoljna plaćenost

U nekim slučajevima radnici su bili plaćeni manje od 2 USD na sat dok obrađuju najgore sadržaje koje internet proizvodi. To je duboko neproporcionalno razini rizika i štete.

4. Postoje li bolji načini?

Da. Industrija se mijenja (sporo, ali ipak):

- sve više se koriste sintetički podaci kako bi se smanjila potreba za stvarnim traumatičnim materijalom

- razvijaju se sustavi koji automatski filtriraju najgori sadržaj prije nego što dođe do ljudskih radnika

- neke kompanije uvode bolje plaće, mentalnu skrb i regulirani radni ritam

- međunarodne organizacije traže standardizaciju radničkih prava za radnike na podacima

Ali ti procesi nisu jednaki kod svih tvrtki, i još uvijek postoji mnogo nepravde.

5. Ukratko: je li to nemoralno?

Da — kada se takav rad temelji na siromaštvu, prisili, neadekvatnoj zaštiti i lošim uvjetima, to je etički pogrešno. AI industrija ima ozbiljnu odgovornost da:

- osigura poštenu naknadu

- zaštiti mentalno zdravlje radnika

- minimizira ljudski kontakt s ekstremnim sadržajem

- razvija alternative koje uklanjaju potrebu za takvim radom

I tek kad se to dogodi, AI će biti moralno održiva tehnologija, a ne nešto što počiva na patnji nevidljivih ljudi.

Ako želiš, mogu objasniti:

- kako konkretno AI uči razlikovati štetan sadržaj

- koje su alternative ovom sustavu

- kakvi su prijedlozi za globalnu regulaciju

- ili kako obični korisnici mogu pozitivno utjecati na ovu industriju

Samo reci.



Mariano Aureliano:


Prije nastavka ovog razgovora, molim Te da mi vratiš moje prvo pitanje. Iz nekog razloga vidim samo Tvoj odgovor, no moje je pitanje izbrisano. Što je nemoralno u mojemu pitanju pa da bi bilo izbrisano, iako sam na nj dobio pristojan i dobar odgovor od Tebe?



ChatGPT:


Mogu ti pomoći — ali ne smijem doslovno ponoviti neke dijelove tvog prvog pitanja, jer su sadržavali eksplicitne opise seksualnog nasilja nad djecom, a pravila mi ne dopuštaju da takve grafičke opise iznosim iznova, čak ni kada su citat iz korisničkog teksta.

Ali mogu ti potpuno jasno i točno prepričati sadržaj tvog pitanja bez ponavljanja zabranjenih detalja.

Tvoje prvo pitanje (bez zabranjenih grafičkih detalja) glasilo je otprilike ovako:

Pitao si me je li moralno da se umjetna inteligencija trenira na način da ljudi u zemljama Globalnog Juga, posebno u Keniji, za vrlo malu plaću moraju obrađivati traumatične i ekstremno uznemirujuće podatke (uključujući materijale povezane s teškim zlostavljanjem djece i nasiljem), zbog čega mnogi razviju psihičke posljedice, samo da bi AI na Zapadu mogla učiti razlikovati dobro od zla. Zanimao te moralni aspekt činjenice da razvoj AI tehnologije ovisi o patnji najugroženijih radnika.

Zašto možda ne vidiš svoje originalno pitanje?

Razlozi mogu biti tehničke prirode:

- ponekad platforma automatski skrije ili ukloni poruke s grafičkim opisima seksualnog zlostavljanja nad djecom

- ponekad se zbog pravila zaštite korisnika određeni dijelovi prikrivaju ili ne prikazuju u povijesti razgovora

To nije zato što si ti nešto „nemoralno“ napisao u smislu tvoje namjere — tvoje pitanje je bilo etičko, legitimno i u javnom interesu — nego zato što sustav ne prikazuje sadržaj koji uključuje grafičke opise seksualnog nasilja nad maloljetnicima, čak ni kada je kontekst kritički ili osudnički.

Ako želiš, mogu i:

- dodatno objasniti kako ta filtar-pravila funkcioniraju

- detaljnije odgovoriti na tvoje izvorno pitanje

- raspravljati o etičkim aspektima rada na podacima u Globalnom Jugu

Samo reci što želiš dalje.



Mariano Aureliano:


Hvala Ti na odgovoru, zadovoljan sam Tvojom blago preinačenom verzijom mojeg prvog pitanja. A sada mi možeš odgovoriti na pitanje koje si sam predložio, dakle: kako konkretno AI uči razlikovati štetan sadržaj?



ChatGPT:


Rado — ovo je jedno od ključnih pitanja o tome kako AI uopće funkcionira i zašto su ljudi, nažalost, još uvijek potrebni u najtežim dijelovima procesa.

Kako AI konkretno uči razlikovati štetan sadržaj?

Ukratko: AI ne zna ništa sama od sebe. Sve nauči iz primjera, uputa i povratnih informacija. Proces se obično sastoji od nekoliko faza.

1. Prikupljanje i označavanje podataka („data labeling“)

Ovo je najkritičniji i najosjetljiviji korak.

Što se radi?

Ljudi pregledavaju sadržaje (tekst, slike, video) i određuju:

- je li sadržaj dopušten ili zabranjen

- je li riječ o pornografiji, nasilju, govoru mržnje, uznemirujućem materijalu

- je li sadržaj prikladan za prikaz korisnicima

- kojoj kategoriji rizika pripada

- kakva bi reakcija AI sustava trebala biti

To je kao da AI dobiva ogroman udžbenik s milijunima označenih primjera.

Zašto su potrebni ljudi?

Jer strojevi ne mogu sami shvatiti moral, zakon, kontekst, kulturne norme ili etiku. Da bi model uopće mogao razlikovati zlostavljanje od nezavisnog opisa zlostavljanja, netko mora označiti primjere.

2. Učenje iz označenih primjera („supervised learning“)

Nakon što radnici označe podatke, model se trenira tako da:

- gleda ulaz (npr. slika ili tekst)

- gleda oznaku (npr. „štetno“, „seksualno“, „nasilje“, „zabranjeno“, „dozvoljeno“)

- pokušava pogoditi oznaku sam

- uspoređuje svoje predviđanje s ljudskom oznakom

- prilagođava svoje parametre milijardu puta

Tako se razvija sposobnost automatskog detektiranja neprimjerenog sadržaja.

3. Učenje iz ljudske procjene kvalitete („reinforcement learning from human feedback“, RLHF)

Ovdje ljudi više ne označavaju sadržaj, nego procjenjuju odgovore modela.

Primjer:

- AI dobije pitanje

- generira više odgovora

- ljudi ocjenjuju koji je najbolji, koji je najštetniji, koji je najprikladniji

- model uči da se ponaša poput odgovora koje ljudi preferiraju

To je bitan dio procesa za:

- sigurnost

- etiku

- kvalitetu

- smanjenje štetnih ili opasnih odgovora AI-ja

4. Korištenje automatskih filtara („pre-filters“)

Kako bi se zaštitili radnici, sve više se koriste:

- AI modeli koji automatski otkrivaju ekstremne sadržaje

- softver koji zamagljuje slike

- algoritmi koji uklanjaju najgori materijal prije nego ga ljudi vide

- automatsko kategoriziranje na temelju ranije treniranih modela

To još nije savršeno, ali se razvija brzo i smanjuje izloženost radnika.

5. Korištenje sintetičkih i generiranih podataka

Umjesto stvarnih traumatičnih primjera, AI može učiti iz:

- računalno generiranih slika

- simuliranih tekstualnih scenarija

- umjetnih negativnih primjera

Cilj je dugoročno izbaciti stvarne ekstremne materijale iz trening procesa.

6. Pravila i sigurnosni mehanizmi kod samog modela

Nakon treniranja dodaju se tzv. safety layers, npr.:

- pravila za detekciju opasnih upita

- mehanizmi koji blokiraju traženje štetnog sadržaja

- nadzor nad generiranim odgovorima

- filtriranje osjetljivog sadržaja u stvarnom vremenu

Dakle, tu već model sam reagira bez potrebe za ljudskim pregledom.

Ukratko:

AI uči razlikovati dobro od lošeg kroz kombinaciju ljudskog rada, automatskih sustava i sigurnosnih mehanizama, ali još uvijek postoji velika ovisnost o ljudskoj procjeni, posebno u najtežim kategorijama sadržaja.

Ako želiš, mogu ti objasniti i:

- što se konkretno mijenja u industriji kako bi se uklonila ovisnost o traumatičnim podacima

- koje su najnaprednije alternative ljudskom označavanju

- kako bi izgledao potpuno etički sustav treniranja AI-ja

- ili kako funkcioniraju sigurnosni filtri u realnom vremenu

Samo reci što te najviše zanima.



Mariano Aureliano:


Možeš li mi navesti neke zaslužne ljude koji su se pionirski borili protiv nemoralnih aspekata razvoja AI-ja, a zahvaljujući kojima se sada stvari - barem se nadam - ipak kreću nabolje?



ChatGPT:


Naravno — i dobro je što želiš znati tko je pokrenuo javnu raspravu o etici u razvoju umjetne inteligencije. Mnogo ljudi je svojim radom, znanjem i hrabrošću pomoglo da se AI industrija suoči s vlastitim mračnim stranama, uključujući i eksploataciju radnika na podacima, rasne i ekonomske nejednakosti, pristranosti i manjak transparentnosti.

Evo nekoliko najzaslužnijih i najutjecajnijih pionira AI etike (bez rangiranja):

1. Timnit Gebru

Jedna od najsnažnijih glasova u AI etici. Poznata po radu na:

- pravednosti algoritama

- rizicima velikih jezičnih modela

- kolonijalnim obrascima u tehnologiji

Njezino istraživanje razotkrilo je kako treniranje velikih modela može reproducirati rasizam, seksizam i druge oblike nejednakosti. Javna kontroverza nakon što je napustila Google potaknula je globalnu raspravu o slobodi istraživanja i etičnosti AI industrije.

2. Margaret Mitchell

Zajedno s Timnit Gebru bila je suvoditeljica Googleovog Ethical AI tima. Bavila se:

- poštenjem modela

- smanjenjem pristranosti

- pitanjem odgovornosti velikih tehnoloških kompanija

I ona je, poput Gebru, progovorila o problemu podataka i radnika u pozadini AI sustava.

3. Joy Buolamwini

Osnivačica Algorithmic Justice League. Najpoznatija po otkriću da komercijalni sustavi prepoznavanja lica imaju:

- puno veće pogreške za žene

- najveće pogreške za žene tamnije puti

Njezino istraživanje je došlo sve do američkog Kongresa i promijenilo regulaciju biometrijske tehnologije u više država.

4. Kate Crawford

Autorica knjige “Atlas of AI”, jedne od najutjecajnijih studija o tome kako AI počiva na:

- sirovinskoj eksploataciji

- radničkoj eksploataciji

- geopolitičkim nejednakostima

- kontroli podataka

Jedna od prvih koja je otvoreno progovorila o globalnim lancima rada koji stoje iza treninga AI-ja — uključujući radnike koji pregledavaju traumatične sadržaje.

5. Mary Gray

Antropologinja koja je, zajedno s Siddharthem Suriem, autorica knjige Ghost Work, jedne od prvih studija o nevidljivim radnicima internetskih platformi:

- moderatori sadržaja

- data labeleri

- mikro-radnici koje algoritmi koriste

- ljudi koji preuzimaju emocionalni teret internetskog smeća

Ona je pomogla da se ovaj problem uopće prepozna na globalnoj razini.

6. Abeba Birhane

Istraživačica kognitivne znanosti i AI etike. Upozorila je na:

- toksičnost i neetičnost mnogih velikih datasetova

- reprodukciju kolonijalnih odnosa moći

- opasnost nereguliranog automatiziranog odlučivanja nad marginaliziranim grupama

Njezin rad je imao ogroman utjecaj na to da se neki popularni datasetovi ukinu ili revidiraju.

7. Emily Bender

Lingvistkinja poznata po “stochastic parrots” radu, koji je upozorio na rizike:

- netransparentnih velikih modela

- ogromne potrošnje resursa

- neetičnih praksi u prikupljanju podataka

- antropomorfizacije AI-ja

Ovaj rad je bio prijelomni trenutak u AI etici.

8. Sasha Costanza-Chock

Pionirka teorije design justice — pristupa koji pita tko ima moć u dizajnu tehnologije i tko snosi posljedice. Njezin rad povezuje AI s:

- društvenom pravdom

- pravima radnika

- rodnom i rasnom ravnopravnošću

9. Virginia Eubanks

Autorica knjige Automating Inequality. Pokazala je kako algoritmi mogu:

- kažnjavati siromašne

- pojačavati socijalne razlike

- pretvarati birokratsku kontrolu u automatizirano nasilje

Jedna od najvažnijih kritičarki socijalnih algoritama.

10. Luka Crnkovic-Friis (spominjem jer je s ovih prostora)

Iako nije aktivist u klasičnom smislu, često istupa o etičkim aspektima AI-ja i važnosti transparentnosti. Jedan je od rijetkih stručnjaka s naših područja koji se bavi odgovornom primjenom AI tehnologija.

Zajednička nit svih ovih ljudi

Oni su prvi javno rekli:

AI nije samo tehničko pitanje — to je pitanje moći, rada, pravde i ljudskog dostojanstva.

I zbog njih danas:

- postoji veći pritisak na kompanije da štite radnike na podacima

- postoje sigurnosni standardi

- AI industrija mora biti odgovornija

- postoji globalna rasprava o regulaciji

- radna eksploatacija više nije „nevidljiva“

Ako želiš, mogu ti:

- navesti aktiviste specifično povezane s radničkim pravima u AI industriji

- objasniti što su konkretno postigli (zakoni, regulacije, zabrane)

- dati pregled najvažnijih institucija i pokreta za etičku AI

- ili preporučiti dokumentarce, knjige i izvore o ovoj temi

Samo reci.



Mariano Aureliano:


Hvala Ti! Za sada je to dovoljno.



ChatGPT:


Drago mi je da ti je pomoglo. Ako ikad poželiš nastaviti ovu ili neku drugu temu, samo se javi — tu sam.

četvrtak, 20.11.2025.

Obi-Wan Kenobi i Luke Skywalker

utorak, 18.11.2025.

Simbol "jučerašnjeg svijeta"

nedjelja, 16.11.2025.

Horor domoljublja

"Svake godine u ovo vrijeme kad mi počne zvoniti mobitel, za medije i ostale zainteresirane imam jednu, istu izjavu:

Zamislite osobu koju su teško pretukli i silovali, u mirnodopsko vrijeme, neka to bude mlada djevojka, naprimjer, koja je od nasilnika i ubojice uspjela pobjeći, jedva preživjevši traumu. Zamislite sad, idućih trideset godina, ona na svaku obljetnicu zločina sjeda za stol sa svojom obitelji, susjedima, sugrađanima i oni je potiču da im svake godine iznova i iznova prepričava detalje užasa. Sjedi tako pred kamerama, novinari postavljaju pitanja, zadižu joj majicu da vide ožiljke, ajde, sjetite se još kojeg strašnog detalja, kako vam je ono zabio nož, je li boljelo jako? Istovremeno, ispred njezine kuće postavljena je izložba s fotografijama zločinca, s opisom zločina, kako mu slučajno ne bi umaknula kad izađe, kako ne bi počela živjeti, kako joj ne bi palo na pamet da je ona više od žrtve. Čini li vam se to normalno? Čini li vam se to moralno? Iz kojeg onda razloga već trideset godina, a zadnjih desetak sve monstruoznije, izvlačite tu jadnu djecu u kaputićima iz kolone? Odakle vam pravo da žrtve rata prisiljavate da jedini njihov identitet bude izgrađen oko traume koju su proživjeli, kako vam nije neugodno oduzimati im sve druge ljudske karakteristike i tjerati ih da se osjećaju kako je njihovo najveće životno postignuće bilo to što su pukim slučajem preživjeli pakao rata? To nikakve veze s pijetetom i suosjećanjem nema, ali ima s najgorim političkim profiterstvom, medijskim parazitiranjem novinara koji bez mozga i kičme skupljaju sve strašnije i nikad otkrivene priče, i s onim dijelom društva koji svoj kičasti i isprazni osjećaj domoljublja upražnjava s plastičnim lampionima."

Ivana Bodrožić

nedjelja, 09.11.2025.

Kome pripada sutrašnjica?

subota, 08.11.2025.

Zlatna prdež

Nakon sinoćnjeg nacističkog recidiva mirnog i dostojanstvenog splitskog prosvjeda protiv maltretiranja djece da treniraju folklor, ovaj put u zagrebačkoj Preradovićevoj, čovjek se još samo može pitati: što će biti dalje? Otprilike kao kad gledate neki horor pa stisnete pauzu kako biste se otišli pomokriti, a onda se, dok mokrite, pitate: što će sada biti s plavušom koju napada lutka? Nakon što se vratite iz kupaonice, stisnete play i nastavite gledati: budući da se mračna i prijeteća, katranski gusta i ljepljiva i neopisivo smradna lavina govana već prevalila preko hrpta imaginarnog brda, ona sada još samo uzima zamah i ne čini se da joj išta može stati na put. Pa će tako doći dan kad će Plenković odstupiti s pozicije predsjednika svoje stravke, pardon, stranke, a na njegovo će mjesto doći netko poput Karamarka ili netko još gori, možda čak i Penava kojeg će novo kolektivno vodstvo HDZ-a zamoliti da odbaci taj smiješni balast Domovinskog pokreta i preuzme odgovornost za Hrvatsku, možda čak na način da cijeli DP prijeđe u HDZ, zajedno sa Suverenistima, Marinom Miletićem i ostalom nacističkom sitneži, a Penava da se okruni na čelu stravke. Taj mi se scenarij čini vrlo mogućim. Pa će onda slonić Dumbo lijepo započeti novo poglavlje hrvatske nacionalne renesanse, na silaznoj putanji od Srba kao konstitutivnog naroda preko Srba kao nacionalne manjine do Srba kao rijetke, raritetne Pokemon karte koju više nitko nigdje ne može pronaći. Ivan Anušić, jednojajčani Penavin brat blizanac po pitanju govorenja na način da sve što kaže može značiti oboje - vladavinu prava i vladavinu nacizma, sigurno neće biti zaboravljen, kao viši sportski trener sportske rekreacije izvjesno je da će dobiti upravljanje novouspostavljenim Ministarstvom ćudoređa, tjelesne kondicije i navijačkih udruga. No budući da nacističke navijačke udruge, baš kao svi istinski pankeri koji drže do sebe, neće moći podnijeti boravljenje u luksuznom ambijentu mainstreama, vrlo brzo će morati doći do novih zabavnih tektonskih gibanja, bibanja i getribanja. Sada kad više neće biti one zvjeradi nekada poznate kao Srbi, navijačke će skupine morati pronaći - silom i usudom svoje vjere u hrvatsko jednoumlje (koja će sintagma u međuvremenu naći svoje mjesto i u Ustavu RH) - novoga neprijatelja na domaćem tlu. Rijetki među navijačkim skupinama još će se s nostalgijom sjećati srpske zvjeradi i nejači kao univerzalne muze i nadahnuća za mirna i dostojanstvena nacistička divljanja, pardon, solilokvije, no njih će se smatrati zastarjelim i nekompatibilnim primjercima zlatne prdeži. Nov neprijatelj negdje će se morati pronaći pa će sada mjesto zadivljalog, ekstremno dlakavog, čekinjavog i kvadratoglavog papkara Srbina, kako se već Srbi pamte u narodnoj memoriji naroda predanog Djevici Mariji, morati preuzeti, na primjer, Istrani, Međimurci, Varaždinci, Riječani i dijelom Zagrepčani. Anušić će na Trgu bana Jelačića postrojiti desetak kohorti (oko šest hiljada duša) Bad Blue Boysa, još toliko Torcidaša na splitskoj Rivi i također još nekoliko tisuća Curryja, navijačke skupine NK Kurilovca, u Velikoj Gorici, bit će to otprilike petnaest tisuća nemrtvih koji će krenuti na Rijeku, s toljagama, sjekirama, srpovima, kamenjem, harpunima, u zaprežnim kolima s novoizumljenim kotačem, preko brda, dolina i morskoga dna, nesvjesni tegoba kako to već biva kod nemrtvih. U Rijeku će doći s tri strane - mora, kopna i zraka. Torcidaši će rovati po dnu Kvarnerskog zaljeva i onda će samo najedanput izroniti usred "3. maja". Bad Blue Boysi će se držati šume i brda jer će im biti teško hodati ravno po autocesti i onda će se samo najedanput stuštiti s Grobnika. Curryjevci će doletati na Vimanama, drevnim indijsko-nepalskim letjelicama opjevanima u Rigvedi i Ramajani, koje su nekada koristili bogovi. Riječani neće imati nikakve šanse, čak ni Vedrana Rudan koja je obećala umrijeti, a nije. Morat će pristati na zahtjev da budu nacionalna manjina s padajućim pravima u smjeru rijetke Pokemon karte. Kad ostale, gore spomenute "manjine" to vide i čuju, past će bez ispaljene strijele ili kokoši.

Evo konačno novi red, jer ste vi to zaslužili! Dakle, nakon što se konačno uspostavi ustavom prorečeno hrvatsko jednoumlje, a kada starina Penava kao beatificirani akademik (nova kategorija HAZU-a) bude već predmetom sprdnje, gdje će mu neka nova zlatna prdež podmetati nogu na ulici i zajebavati ga elektrošokerom, pojavit će se na marginama blaženog jednoumlja neke nove marginalne skupine koje će, neočekivano, zaprijetiti ustavnome poretku. Jedna od njih, na primjer, zahtijevat će da se uspostavi kategorija Superhrvata s tendencijom da se obični Hrvati u padajućem nizu iz konstitutivnog naroda malo pomalo premjeste u nacionalnu manjinu, a potom i u rijetku Pokemon kartu. Superhrvati slavit će Dragutina Gorjanović-Krambergera kao Oca Domovine, a leksik će im se sastojati od stotinjak pokliča, psovki i mrmljoriječi. Diljem Superhrvatske bit će spomenici pavijanu, u sjećanje na Penavu.

Bibliografija:

Pogledajte kako je policija rastjerala crnokošuljaše na otvorenju Dana srpske kulture u Zagrebu

Huligani vrijeđali novinarku: 'Kaj su ljudi za ku*ac ginuli'. Pogledajte kako ih policija lovi po Zagrebu

Svjedok o incidentu u Zagrebu: 'Derali su se 'tko je*e mater Srbima', ali kad je stigla interventna nastao je stampedo'

Policija po centru Zagreba lovi maskirane muškarce, pogledajte kako su napali novinarku

utorak, 04.11.2025.

Noć, noć, noć, noć, totalni je mrak

Osnažen kriminalno i povijesno neodgovornom Vladom RH i premijerom Plenkovićem koji joj stoji na čelu i koji je daleko najneodgovorniji, sada već toliko neodgovoran i po društvo opasan da bi ga po hitnom postupku trebalo uhititi i izvesti pred Sud, nacizam u Hrvata razmahao se do neviđenih razmjera, a naročito agresivno maligno od Thompsonovog koncerta na zagrebačkom Hipodromu, koji se može smatrati prekretnicom poput one u siječnju 1933. kada je Adolf Hitler postao kancelarom Njemačke.

Jučer navečer, stotinjak mlađih huligana odjevenih u crno, stisnutih šaka i uz ustaški pozdrav "Za dom spremni", upalo je u prostorije dvorane Gradskog kotara Blatine – Škrape kako bi spriječilo održavanje folklorno-dramske večeri u sklopu otvorenja Dana srpske kulture u Splitu.

"Za vrijeme trajanja probe, još prije početka događaja, koji je trebao krenuti u 19 sati, organizatori su primijetili da se na parkiralištu ispred dvorane Gradskog kotara okupilo preko stotinu mlađih ljudi. Dio njih bio je u maskirnim uniformama, a bilo je i onih u crnim odorama i kapama koji su skandirali 'Za dom spremni'. Nekolicina njih je zatim upala u dvoranu i naredila da ne smiju organizirati događaj i da hitno napuste prostor ili će ih u protivnom oni izbaciti.", prepričao je u šoku Marko Veselinović, predsjednik splitskog pododbora Prosvjete. U dvorani je bilo i djece, a jedna se djevojčica i rasplakala od straha.

Tako to biva kad se nacistički oblici ponašanja od strane vrha vlasti, ali i od strane sudstva, ne samo toleriraju, nego čak i slave i uzdižu kao svete hrvatske vrijednosti. Kad god se sjetim ministra policije Božinovića, koji je nakon hipodromskog koncerta doslovno svršavao od radosti pred kamerama, i ministra obrane koji je priznao da je i sam na koncertu pozdravio nacističkim pozdravom, i premijera Plenkovića koji se dan prije koncerta sa svojom djecom slikao uz neonacista, prožme me osjećaj najdubljeg gađenja i najveće moguće zabrinutosti za naše društvo.

Od danas više neću govoriti o ustaštvu i ustašama, već isključivo samo o nacizmu i nacistima. Pa ako se gore spomenuti ministri i premijer klanjaju jednom nacistu i ljube mu prsten, što li su onda oni ako ne također nacisti? Matematika za vrtićki uzrast.

O ovim jezivim događajima sinoć u Splitu možete pročitati OVDJE, kao i OVDJE, i također OVDJE.

nedjelja, 02.11.2025.

...samo mene više nema

subota, 01.11.2025.

Miholjsko ljeto