Quattro stagioni

četvrtak, 27.11.2025.

Strateški okvir Europske unije za postizanje klimatske neutralnosti do 2050

Strateški okvir Europske unije za postizanje klimatske neutralnosti do 2050

Europska unija posljednjih godina gradi jedan od najambicioznijih klimatskih planova na svijetu. Cilj postizanja klimatske neutralnosti do 2050. nije samo ekološka obaveza, već jasna vizija ekonomskog i društvenog razvoja. U središtu toga nalazi se ideja da buduća konkurentnost Europe ovisi o njezinoj sposobnosti da se prilagodi klimatskim izazovima, potiče inovacije i stvori održiv model rasta.
Prvi veliki korak prema toj viziji bio je Europski zeleni plan, sveobuhvatna strategija koja usmjerava države članice prema smanjenju emisija, čistijoj energiji, modernijoj industriji i zdravijem okolišu. Cilj smanjenja emisija za najmanje 55 % do 2030. predstavlja ključnu prekretnicu na putu prema konačnoj klimatskoj neutralnosti.

Energetska tranzicija nalazi se u središtu ovog procesa. EU snažno potiče razvoj obnovljivih izvora energije poput solara, vjetra i geotermalnih sustava, modernizaciju i digitalizaciju elektroenergetske mreže te energetsku učinkovitost u zgradama. Kako bi se dugoročno napustila ovisnost o fosilnim gorivima.
Važan dio europske strategije odnosi se i na promet, sektor koji stvara gotovo trećinu emisija stakleničkih plinova. Zato EU potiče elektrifikaciju vozila, razvoj infrastrukture za punjenje, jačanje željezničkog prometa te smanjenje emisija u zrakoplovstvu i pomorstvu kroz inovativna goriva i nove tehnologije. Cilj je stvoriti prometni sustav koji je pristupačan, učinkovit i gotovo bez emisija.

No, uspjeh ove strategije ne ovisi samo o politikama i investicijama, već i o ljudima. Građani, poduzeća i lokalne zajednice igraju ključnu ulogu u postizanju klimatske neutralnosti. Od promjena u potrošačkim navikama do ulaganja u energetsku učinkovitost i transparentnog izvještavanja o emisijama – svaki pojedinac i svaka organizacija doprinose konačnom cilju. Poduzeća koja danas ulažu u održivost ne samo da pomažu u borbi protiv klimatskih promjena, već grade i dugoročno otpornije, konkurentnije poslovanje.

Postizanje klimatske neutralnosti do 2050. možda je izazovan cilj, ali je i nužnost. Klimatske promjene sve više oblikuju našu stvarnost, a Europa pokazuje da je spremna odgovoriti hrabro i sustavno. Ovaj strateški okvir ne predstavlja samo put prema zelenijoj budućnosti, već i priliku za modernizaciju gospodarstva, unapređenje kvalitete života i stvaranje održivog modela razvoja za generacije koje dolaze.
Europa je izabrala smjer – sada je na svima nama da ga slijedimo.

27.11.2025. u 14:41 • 4 Komentara • Print • #

subota, 15.11.2025.

Postoji li jedna vrsta organizacije kao rješenje za sve probleme?

U svijetu koji se neprestano mijenja, organizacije — bilo da govorimo o poduzećima, državnim institucijama, neprofitnim udrugama ili neformalnim zajednicama — suočavaju se s izazovima koji zahtijevaju različite pristupe. Pitanje koje se često postavlja, osobito u menadžmentu i ekonomiji, glasi: postoji li idealna, univerzalna vrsta organizacije koja bi mogla riješiti sve probleme?

Jedinstveni recept ne postoji
Odgovor je, očekivano, ne. Ne postoji jedna organizacijska struktura, kultura ni model upravljanja koji bi bio savršen u svakom kontekstu. Svaka organizacija djeluje u specifičnom okruženju — s različitim ciljevima, resursima, ljudima i vanjskim utjecajima. Ono što funkcionira za tehnološki startup u Silicijskoj dolini, neće nužno odgovarati javnoj ustanovi u Hrvatskoj ili obiteljskoj poljoprivrednoj zadruzi.

Organizacija kao živi sustav
Organizacije nisu statične — one su živi sustavi koji se moraju prilagođavati. Uspješne organizacije nisu one koje slijepo primjenjuju određeni model (npr. hijerarhijski, matrični, timski ili holokratski), već one koje su fleksibilne i sposobne evoluirati. To znači da je važnija organizacijska kultura i spremnost na promjene, nego sama formalna struktura.

Kontekst određuje rješenje
Primjerice, u kriznim situacijama često je učinkovitija centralizirana struktura, jer omogućuje brzo donošenje odluka. S druge strane, u kreativnim industrijama bolje funkcioniraju decentralizirani modeli, koji potiču inovativnost i slobodu izražavanja. Dakle, „najbolja organizacija“ uvijek ovisi o cilju i okolnostima.

Hibridni pristup kao budućnost
Sve više stručnjaka danas zagovara hibridne organizacijske modele — kombinaciju različitih pristupa koja se mijenja prema potrebi. Takve organizacije prepoznaju da nisu sve situacije iste te da fleksibilnost donosi konkurentsku prednost. U tom smislu, ideal nije u jedinstvenom modelu, nego u sposobnosti prilagodbe.

Umjesto da tražimo „jednu vrstu organizacije za sve probleme“, trebali bismo tražiti organizacije koje znaju prepoznati i rješavati vlastite probleme. Uspjeh ne leži u univerzalnom rješenju, nego u razumijevanju da je svaka organizacija jedinstvena — baš kao i ljudi koji je čine.

15.11.2025. u 09:06 • 7 Komentara • Print • #

nedjelja, 02.11.2025.

Od Roadstera do globalnog utjecaja

Od Roadstera do globalnog utjecaja

Tesla 2008. godine predstavlja svoj prvi super-električni automobil, Tesla Roadster, svijet je tek
shvatio potencijal električne mobilnosti. Automobil vrijedan 100.000 dolara bio je simbol vizije i
rizika. Petnaest godina kasnije, Tesla je postala globalni vođa i primjer za tehnološku i energetsku
transformaciju.
Prema Teslinom „2024 Impact Reportu“, korisnici njihovih vozila izbjegli su čak 32 milijuna metričkih
tona CO‚ emisija, dok je do kraja 2024. prodano više od 4,2 milijuna električnih vozila. No,
istovremeno je, prema Brand Finance „Sustainability Perceptions Indexu 2025“, vrijednost održivosti
Teslina brenda pala s 17,8 na 10,4 milijarde USD.

Vizija, inovacija i politika
Tesla je pokazala da električna vozila mogu biti brza, poželjna i profitabilna. Ključ uspjeha nije bio
samo u vozilima, nego u stalnom inoviranju: autonomna vožnja, baterijski sustavi,energetska
rješenja…
No, s rastom Tesle, rastao je i utjecaj njezina osnivača, Elona Muska. On je postao i politički akter –
često u središtu javnih rasprava. Njegov kompleksan odnos s Donaldom Trumpom iskazuje spoj
biznisa i politike: Musk je 2017. napustio Trumpovo savjetodavno vijeće zbog povlačenja SAD-a iz
Pariškog klimatskog sporazuma, no kasnije su se njihovi stavovi u nekim područjima približili
dolaskom Trumpa na vlast, osobito oko inovacija i deregulacije tržišta.

Globalni utjecaj i reputacija
Tesla je dokazala da tehnologija može imati veliku ulogu u ekoloskim promjenama. 32 milijuna tona
izbjegnutog CO‚ konkretan je dokaz globalnog utjecaja. Muskov javni profil često je dvosjekli mač –
njegova politička stajališta i aktivnost na društvenim mrežama ponekad zasjenjuju Tesline rezultate.
Dok jedni u Musku vide genijalnog inovatora, drugi ga doživljavaju kao osobu čije izjave utječu i na
reputaciju Tesle, pa čak i na njezine dionice.

Pogled u budućnost
Unatoč svemu, Tesla ostaje ključni akter globalne energetske tranzicije. Musk najavljuje daljnji razvoj
baterijskih tehnologija, Cybertrucka i širenje solarne infrastrukture. Njegov odnos s američkom politikom – bilo s Trumpom ili budućim predsjednicima – vjerojatno će i dalje imati značajan utjecaj
na Teslin tempo rasta i globalni položaj.

Zaključak
Od Roadstera do milijuna vozila, Tesla je ubrzala prelazak na održivu energiju. No, priča o Tesli danas
nije samo tehnološka, nego i politička – i upravo taj spoj čini je jednim od najzanimljivijih fenomena
našeg vremena.

02.11.2025. u 17:42 • 8 Komentara • Print • #

nedjelja, 12.10.2025.

THE CORPORATION

THE CORPORATION
THE CORPORATION- dokumentarni film autora Joel Bakana režisiran od strane poznatih kanadskih redatelja Marka Achbara i Jennifer Abbott snimljen 2003. godine prikazuje realnu sliku korporacije i njihovog utjecaja na sva područja našega života. Pritom bih se ujedno i trebali zapitati: “Jesmo li mi dovoljno svjesni koliko korporacije upravljaju našim životima, a da mi to ne znamo?“

Što je zapravo korporacija? Utječe li ona na nas a da mi to i ne znamo?
ODGOVORNOST I ISTINA U KORPORATIVNOJ KOMUNIKACIJI
Radi se o koristi manjine, onih koji vode korporaciju ili su na višem položaju, a na štetu većine populacije. Postoje brojni socijalni i ekološki troškovi koje društvo preuzima umjesto korporacija poput: zagađenja, klimatskih promjena, iscrpljivanje resursa i ugrožavanje radničkih prava. Korporacije bi trebale biti zakonski i moralno odgovorne za te posljedice, no u praksi često uspijevaju izbjeći odgovornost zahvaljujući moći i utjecaju koji imaju. Restrikcije koje bi se mogle uvesti bi trebale biti novčane te prilikom nanošenja bilo kakve štete za javno dobro, korporacije bi trebale biti i novčano kažnjene. Korporacije imaju pravo na vlastiti odabir rada i profit, ali postaje krivo kad se radi o narušavanju javnog dobra, opasnosti ljudskog zdravlja te narušavanja ljudskih prava i povrede radnika.

Da li bi korporativne komunikacije trebale biti regulirane zakonom ili bi regulativna odgovornost trebala biti delegirana od vlade ka samoregulativi poduzeća koja prodaju sebe, marketinških agencija koje „prodaju“ poduzeća i klijente kojima je ta promocija usmjerena?
Da bi se korporativne komunikacije pravilno regulirale i zaštitili interesi društva, potrebni su jasni zakonski i etički okviri te transparentnost u poslovanju poduzeća. Ključno je i međusobno povjerenje između poduzeća i klijenata, uz odgovorno i istinito komuniciranje. Osim toga, važnu ulogu imaju obrazovanje o medijskoj pismenosti i neovisni nadzorni mehanizmi koji osiguravaju da komunikacija služi javnom dobru, a ne samo profitu.

KAKO DOISTA GLEDAMO NA KORPORACIJE?
Korporacije same po sebi trebaju i moraju imati pravo komunicirati, ali naravno u tome svemu treba imati ulogu i zakon kako nebi došlo do ne reguliranih slučajeva. Također kada govorimo o oglašavanju ono može imati ovisno o osobe do osobe utjecaj na njeno mentalno zdravlje i sigurnost.
Etičnost Burson-Marstellera može biti problematična ako nastoje populaciji davati iskrivljene informacije odnosno oblikovane kako bi pridobili društvo na svoju stranu i naravno maksimizirali profit. Korporacije nastoje klijentima i kupcima prikazivati lažne promjene točnije “greenwashing” odnosno kao što se navodi u filmu što nam daje doznanja da možemo zaključiti kako maloljetne osobe rade prekomjerno i nehumano kao što prikazuju u filmu u zemljama trećeg svijeta. Zato razmišlajući o raznim utjecaja možemo primjetiti da je to oblik strukturalne manipulacije odnosno mijenjanja društvenih okvira kako bi im ušao u prilog.

PROMJENA STRUKTURE, NE POVRŠINE
Promatrajuči sa strane samo jednog običnog studenta mislim da bi poslovne organizacije u hrvatskom društvu bi se trebale više posvetiti smanjenju dobiti i smanjenju bonusu menadžera. Također menadžeri moraju shvatiti da odgovornost nije trošak već dugoročna investicija koja kasnije može imati sve veće povjerenje i reputaciju. Za kraj je potrebno spomenuti domaći primjer velike korporacije točnije u sektorima maloprodaje npr. Konzum čiji odnos prema društvenoj odnosi je više formalan nego stvaran.