povijesne skripte i sl.

Rim činjenice :

Od 10 do 7 st u Italiji živjelo mnogo etnički i kulturno različitih naroda. Na središtu poluotoka Italci, Umbri na sjeveru, Sabelijska plemena na jugu ( Oski, Samnićani ) NA ušću Tibera latisnko-fališćanska plemena.. U indoeuropskoj seobi došla su i Ilirska plemena. U padskoj nizini naseliše se Veneti, na jugoistok Mesapijci i Apulijci. U 9 i u 8 stpne pridružili im se još i Etruščani i Grci

Etruščani – moguće ih je dokazati od 9 stpne u Italiji, nastavali područje od Tibera do Arna ( današnja Toskana ) Nezna im se podrijetlo, možda su autohtoni a možda doselili iz male azije.. Za njih je karakterističan način naseljavanja u obliku gradskih naselja.. Poznati su i po nekropolama. Kulturno su jako zavisni od grka, preradom grčkih motiva razvili svoj vlastiti stil. Preuzeli od grka pismo pa ga kasnije predali rimu.

Osnutak rima povezuje se s nastankom grada rima. Po obliku i vrsti obrednih središta upućuje na to da su grad osnovali etruščani. Za vremenski trenutak osnutka se nezna sa sigurnošću ali možda je zaista 753 gpne.

Pred kraj 6 ili u početku 5 stpne protjeruju poglavari rodova Etruščanske kraljeve. Najviša se središnja vlast dodijeljivala svake godine drugom vladaru roda ( načelo anuiteta ) Činovnika koji je postavljen ( praetor maximus ) imenovao je njegov preteča ali je skupština svih poglavara rodova ( senat ) imala presudan utjecaj na izbor.

Od 1 polovice 5 stpne počinje borba staleža, plebejci traže privatnopravnu jednakost i sudjelovanje u donošenju političkih odluka.. Plebejci osnivaju vlastitu organizaciju – pučki tribunat ( zbor od više, a na krajuod 10 plebejskih govornika, i od skupštine svih plebejaca ( pučana ) , dakle neka vrsta plebejske pučke skupštine ( concilium plebis )

Služba u vojsci je bila povezana s pravom glasa pa su patriciji kao i bogati plebejci imali većinu u pučkoj skupštini. Oko sredine 5 stpne popisanoje i prvo pravo kod rimljana – Zakonik 12 ploča – položio je temelje rimskom privatnom pravu. Obuhvaćalo je prije svega kazneno i privatno pravo. Nakon što su patriciji zakazali prilikom provale kelta, sredinom 4 stpne odlučeno je da se svake godine imaju birati dva vrhovna službenika ( konzula ) od kojih je jedan plebejac. Na njih je podijeljena rimska moblilizirana milicija., vojni odred pod jednim konzulom – legija.Svim građanima dana pravna jamstva pri političkim kaznenim parnicam 300 gpne.
U stvari je aristokracija uz pomoć senata upravljala gradom.

Uspjeh rimljana je i zobg načina postupanja sa saveznicima – nekima su vraćali nezavisnost ali su morali biti saveznici ( samo sa rimom ) i davati čete u slučaju rata. Neke je rim prisilio da stupe u savez rimskihgrađana. Neke je potpuno inkorporirao a nekim je pustio unutrašnju samostalnost. Ali ih je prisiljavao da služe u vojsci. Tvrde protivnike rimbi oslabio oduzimanjem dijela teritorija, gdje bi podizaliutvrde koji su služili za opskrbu i nadzor. Takvi bi gradovi dobili vlastito gradsko ( tzv Latinsko ) pravo. Važna je i nadomćnost oružja i svakodnevno podizanje logora, nešto slično utvrdi. Nakon Trentinskog rata, Rim vlada cijelom Italijom ( bez padske nizine ) . Tu fazu nazivamo '' imperijalističkom fazom ''
Rimsko revolucionarno doba - razdoblje od 133. g ( Grakhova reforma ) pa sve do Augustova ustanovljenja carstva. U rimu je vladala sristokracija, pnarodna je skupština postala farsa zbog više razloga. Aristokrati se nisu smjeli baviti trgovinom pa su ulagali u zemljoposjede u Italiji. Oblikovao se i jak sloj poslovnih ljudi, bankara, trgovaca koji su surađivali sa aristokracijom. Tim konjanicima ( u vojsci ) koji nisu bili aristokracija, država je dala uzakup ubiranje poreza i nabavke za vojsku.
Nakon Marijeve vojne reforme, pučki je tribun Lucije Apulej Saturnin pokušavao zbrinuti Marijeve veterane ali se aristokracija žestoko protivila. 10 god kasnije, Marko Livije Druz nudio je kompromisno rješenje ( zakon o raspodjeli jeftinog žita, zakon o naseljavanju ) ali je i njegove zahtjeve senat odbacio. Druz je načeo i pitanje o Italcima. Ubojstvo Druza izazvalo je građanski rat, tzv saveznički rat 91 – 89 g. Nakon tog rata se ispreplelo razračunavanje između pučanina Gaja Marija i nobila Lucija Kornelija Sule – suparnici zbog vrhovnog zapovjedništva protiv Mitridata IV Eupatora koji je na istoku bio skupio mnogo pristaša i preplavio rimske čete . Pučki tribunat je dodijeli zapovjedništvo Gaju Mariju ali je Sula 88 g kreće na Rim, pobijedio je popularske buntovnike i otišao u rat na Istoku. Gaj Marije je nakon strašnog krvoprolića ustanovio vladavinu populara ali umire ubrzo. Njega je nastavio Lucije Kornelije Čina 87 – 85. Nakon Sulina povratka sa Istoka 83 g opet izbija građanski rat. Populari su potučeni, pristaše pobijeni.. Sula se poslužio proskripcijama – svako ima pravo ubiti državnog ( Sulinog ) neprijatelja nekažnjeno. Nakon toga, Sula se izabire za diktatora ( 82 – 79 ) uspostavlja državu u starome obliku – vladavina aristokracije. Razvojničio je Italiju, reformirao sudstvo. Umire 78 g. Nakon Spartakove pobune robova, Sulina se aristokracija više nije mogla dugo održati.. 70 g konzuli Gnej Pompej i Marko Licinije Kras vratili su pučkom tribunatu njegova stara prava. Nakon pobjede u Mitridatskom ratu, očekivalo se da će Pompej na Rim ali on je vojnike u Brindisiju otpustio. Ostao je razočaran kad mu je senat odbio opskrbu veterana.. Pompej se obraća popularima gdje je vođa bio Gaj Julije Cezar koji stupa s njim u savez. 60 g., s njima je također bio i bankar Marko Licinije Kras, . 59 g su uspjeli dovesti Cezara na vlast kao konzula. On je ostvario sve Pompejeve želje i izabrao se za vojnog zapovjednika na rok od 5 god..Cezar je nakon konzulata otišao u svoje provincije Galia Cisalphina, Galia Narborensis i Illyricum. 56 g. Obnavljaju ova trojica svoj savez pa su proveli da 55 g Pompej i Kras budu izabrani za konzule. Sva trojica dobivaju službe : Cezar na još 5 god, Popej je dobio dvije Španjolske provincije A Krasu Sirija, svakome na 5 god sa vojnopolitičkim ovlastima. Branitelji tradicije tj aristokrata bijahu sve malobrojniji . Marko Porcije katon mlađi npr. Zastupao je povratak na staru državu.Marko Tulije Ciceron, homo novus, sa svojim sjajnim govorničkim darom, bio je konzul 63 g., onemogućio je državni udar što ga je planirao Kaitilina, prezaduženi plemić koji se izdavao za populara ali je samo htio ugrabiti neku funkciju. Nakon smrti Krasa kod Kane, pojačavalo se suparništvo između Pompeja i Cezara. Pompej se priklonio senatu koji se bojao Cezara. Ako Cezar nije htio napustiti svoj prevlasni položaj, morao se odlučiti na otvoreni sukob što je i učinio. Nakon pobjede razvijao je cezar u rimu živu zakonodavnu djelatnost. . Pravnu osnovu tražio je u diktaturi koja mu je dodijeljivana isprva godinu za godinom a onda doživotno. Nizom mjera postavljao je novu osnovicu rima, dodijeljivao je građansko pravo, aristokraciju je izmijenio time što je doveo svoje prijatelje i generale u senat. Uveo je reformu kalendara pa je od 1 siječnja 45 stupila sunčeva godina sa 365 Ľ dana. Mnogi su aristokrati, čak i oni koje je pomogao, čeznuli za prošlim danima pa se skovala zavjera na čelu sa Markom Jonijom Brutom i Gajom Kasijom Longinom. Cezar je pao kao žrtva za vrijeme jedne sjedbice senata na dan Martovskih ida ( 15.03. 44 ) Nakon tog perioda , vojska je postala najvažnijim političkim faktorom. Tj politika je bila ovisna o onome ko je mogao podići vojsku.Ciceron je pokušao pocijepati Cezarovu stranku, Marka Antonija, eliminirao je Gaj Oktavije, pranećak i posvojeni sin Cezarov. Nazivao se Gaj Julije Cezar Oktavijan.. Nakon varljive pobjede kod Mutine, Cezarijanci su se povezali i osvojili Rim. Republikanska je stranka bila istrijebljena a tu je pao kao žrtva i Ciceron ( 43g ) Slijedeće su godine Cezarijanci porazili Cezarove Bruta i Kasija, koji su na istoku sakupili svoju vosjku.ubojice . Ta je pobjeda izvojevana kod Filipija u Trakiji. Pobjednici su podijelili svijet, Zapad na Oktavijana a Istok na Marka Antonija. Oktavijan dobiva naziv Augustus.Postaje najotmjenijimeđu aristokratima – princeps – od toga principat.August je svoja ovlaštenja držao doživotno. Bio je vrhovni zapovjednik vojske..Počevši od Augusta, carevio su nastojali uspostaviti dinastičku vlast. Tada se formiraju Dinastije….. str. 262 . Izgradnaj centralno vođene državne uprave donijela je pravnu sigurnost i velik gospodarski polet.U carstvu vlada jedinstvo, svo stanovništvo casrtva postaje jedinstveno, vrši se urbanizacija. Car Karakala 212 gne dao je rimsko građansko pravo svim stanovnicima carstva ( Constitutio Antoniniana ) Novoosnovani gradovi i nova aristokracija, sve su se više bogatili i izrabljivali seljaka, na selu se razvijao novi sloj zavisnih ljudi. Siromašni se u nevolji okreću religiji – štuje se kult Izide i Ozirisa, perzijskog boga Mitre, Jupiteru Dolihenu iz Sirije a također i kršćanskom bogu. Rim je u doba augusta bio cijeli svijet ( tada poznat ) osim Parte. Budući da je vojska bila besposlena, izmišljali su se novi zadaci- Osvajački rat je bio posljedica novog vladarskog ustrojstva.u Tijeku 300 godišnjeg trajanja principata, vojska je uvijek ostala temeljem moći. U kasnoantičkom carstvu, pritisak na granice dovodi povremeno carstvo na rub propasti. Preko donje rajne provaljivali su Franci, na jugu Alamani, gotske etičke skupine pustošile su provincije južno od Dunava, drugi narod i su provalili u Daciju koja je 271 g napuštena.. Istovremeno je ojačalo iPartsko carstvo na čijem su čeliu bili Sasanidi – ufrožavali su istočne granice. U desetljećima vojnih careva vladao je kaos, vojska je izabirala i careve kako joj se prohtjelo, . Poslije 50 godišnjeg kaosa, tek su Dioklecijan 283 – 305 i njegovi sljedbenici vratili casrtvu stabilnost. Stvorena je pluralizacija državnog vrha pa se državni vrh trebao sastojati od 4 osobe, vrhovni carevi – augusti, upravljali su sa pola carstva a njihovi podcarevi nižeg ranga – caesari – upravljali jednim dijelom polovice casrtva. Taj sistem tetrarhije je funkcionirao loše od početka. Sin Konstancja Klora – Konstantin I ( tj Konstantin Veliki ) ukinuo je tetrarhiju pa je zavladao sam od 324 – 337 Nakon njega su slijedile druge dinastije : Konstantinijanske do 363, Valentinijanske 364 – 392, Teodozijanske ( 372 – 455 ). Decentralizacijom vlasti izgubio je Rim središnji položaj. Na istoku je konstantin izgradio Bizantion i dao mu ime Konstantinopolis a i drugi sugradovi značajni Trier, Ravenna, Milano, Nicomedia, Sremska mitrovica itd… Stare su velike provincije ukinute a osnovano je preko 100 manjih koje su opet obuhvaćene u 12 viših okružja ( dijeceze ) . Nad tim su dijecezama stajale prefekture kojih je bilo 3 do 4. Vijna reforma započeta u Dioklecijanovo doba završena je tek u doba Konstantina. Neprekidne suetničke skupinenapadale granice pa se jezgra vojske svakog cara koncentrirala u blizini dvora ( comitatenses ) Granici su čuvali seljaci vojnici – limitanei. Već u 3 a počevši od 4 stne – sve suličnosti zadržavane u u svom znanju, nije bila moguća društvena mobilnost. Obilježje kasnoantičke države je Dominat. Car je Dioklecijan uveo novi novčani sustav koji je završio Konstantin- osnovna vrijednost sustava koji je važio sve doo u srednji vijek bio je solidus. Od druge polovice 4 stoljeća ponovno je nastojanje da se postignedjelotvornost pravnog poretka. Do danas sačuvani codex Theodosianus – sastavljen na poticaj Teodozija II ( 408 – 450 ), objavljen 438 g obuhvaćao je sve zakone koji su bili na snaziod Konstantina Velikog do godine 438 – to se odnosilo na upravno pravo. Druga kodifikacija koja je utjecala na povijest zapada a koja se odnosila na privatno pravo bila je Corpus Iuris civilis Justinijana

Ratovi


- Podizanje utvrda na osvojenim područjima je jedan od ključa uspjeha rimljana
- Rimljani osvajaju najmoćniji Etruščanski grad na sjeveru – Veji
- Kelti osvajaju rim 387 g, ostaje samo jedan rimski odred na kapitolu.
- 340 g rim dolazi usukob sa latinskim saveznicima (latinski rat 340 – 338)
- samnićanski rat 343 – 341 i, s prekidima od 326 do 272, samnićani se povezali u savez, povremeno ratovali svi narodi srednje italije, Etruščani, plemena s jadranske obale ali i kelti, međutim nakon 2 pokoljenja, rim pobjeđuje.
- Nakon trećeg rata protiv Samnićana i nakon pobjede protiv Kelta i Etruščana 285 g, , rim je napao i južnuitaliju i u Apuliji podiže dvije latinske tvrđave – Luceria 315 i Venusia 291. Najjača sila u južnoj Italiji – grad Tarent se zbog toga osjeća ugrožen pa počinje Tarentinski rat. Tarentinci pozivaju u pomoć grčkog kralja Pira iz Epira. Rimljani su pretrpili poraz 280 i 279 ali ni Pir koji je imao velike gubitke nije izvojevao pobjedu. Pir odlazi na Siciliju i vraća se 276. U bitci kod Beneventa 275 god opet nije pobijedio, vraća se natrag u Epir. Otada je cijela Italija ( bez Padske nizine ) bila jedna politička cjelina kjojom je vladao Rim.
- Punski ratovi : prvi je izbio jer su rimljani obećali pomoć Mamertincima protiv Sirakuškog kralja Hierona. Kad su se pojavili na Siciliji,. Hieron se povukao a rimljani se sukobili sa Kartažanima čija je jezgra vojske bila stacionirana na Siciliji.. Došlo je do borbe oko prvenstva na zapadnom sredozemlju. Prvi punski rat trajao je preko 20 godina ( 264 – 241 ) Rimljani su morali izgraditi vlastitu mornaricu, na kopnu se rat razvio u opsadu tvrđave Eriks gdje se Kartažanski vođa Hamilkar Barkas. Kopneni pothvati rimljana u Africi završili su neuspjehom 256 / 255. Nakon poraza brodovlja kod Egadskih otoka, Kartažani su Siciliju predali rimu i proglasili mir.
- Kartažani su vosjku premjestili u Afriku, Rimljani im preotimajui Sardiniju i Korziku 238 g.
- Kartažani premještaju vojsku u Španjolsku. Hamilkar Barkas ( do 229 ) , njegov zet Hazdrubal ( 229 – 221 ) te napokon Hazdrubalov sin Hanibal ( od 221 ) izgradili veliku državu. Rimljani su nakon Hanibalova napada preko Ebra ( gdje je dogovorena granica ) poslali vojsku u Španjolsku 218 g. Time je počeo drugi punski rat ( 218 – 201 ) . Hanibal zaobilazi rimsku vojsku i prelazi preko Alpa u Italiju. U Italiji je redom potukao rimske vojske : na Ticinu 218, na Trebiji 218, na Trazumesnkom jezeru 217 i konačno kod Kane 216 gpne. 214 g otpala je od rima i sirakuza, 211 osvojena je Kapua i ukinuta kao grad. Rimljani nastoje Hanibala Odsjeći od veza sa vanjskim svijetom FilipV Makedonski uletio je u rat 215 gpne kao saveznik Hanibalu. Hanibalov brat Hazdrubal, uspio je probiti u Italiju 207 g. Rimljanima je postalo gusto ali su ga ipak potukli kod Mataura i sprječili ga da se spoji sa Hanibalom Zatim su potiskivali Hanibala sve više prema jugu a onda krenuli u ofenzivu.. 204 su se rimljani pod vodstvom Publija Kamelija Scipiona iskrcali u Africi pa je Hanibal morao u pomoć matičnoj zemlji te 203 napustio Italiju. Scipion ga je kod Zame pobijedio 202 gpne Kartažani opet sklapaju mir 201 g. I sada postaju zavisni o rimu.
- Rimljani su se bojali Kelta još otkad su 387 osvojili rim, pa su već 218/219 utvrđivali i osnivali latinske kolonije na sjeveru Cremona i Placentia. Borbe s Keltima a zatim i s Ligurima trajale su do cca 180 gpne
- Prije rata s Hanibalom rimljani su 228/229 morali u rat protiv Ilirskih plemena na jugu Dalmacije.Tzv. Ilirski rat - Ilirima je zapovijedala kćerka kralja Agrona – Teuta koja je gusarenjem ugrožavala rimsku pomorsku trgovinu pa su intervenirali i državu Ilira sveli na uski obalni pojas od Lješa do Dubrovnika. 219 izbio je drugi Ilirski rat gdje su rimljani još više učvrstili svoj položaj.
- Zbog stalnog trvenja nad Ilirskim područjem izbio je rat rimljana protiv Filipa V Makedonskog te su rimljani porazili Filipa kod Kinoskefale 197 g.
- Seleukidks vojska pod vodstvom Antioh III pojavljuje se u Grčkoj, Rimljani se pojavljuju u grčkoj, tjeraju vojsku a zatim su kod Magnezija na Sipilu 190 g potukli Antioha. Sklopljen je mir u Apameji u Frigiji. Odstupljeno područje rimljani prepuštaju domaćim dinastima, posbeno su bili naklonjeni Eumenu II, pergamskome kralju.
- Grci su nezadovoljni rimskom neizravnom vlašću ,sve su oči uprte u Makedoniju, 179 Perzej je naslijedio na prijestolju Filipa, rimljani kreću u vojni pohod te su 168 porazili Perzeja kod Pidne.Ilirski kralj Gencije koji se bio pridružio Perzeju, nakon poraza kod Skadra 167 g, odveden je u zatočeništvo u Italiju.
- Rimljani su počevši od 154 g morali preko 20 godina ratovati u Španjolskim provincijama gdje se redao ustanak za ustankom. Osobito se ličnost Virijata razvila u sposobnog vođu Španjolaca.
- Rimljani su se bojali općeg ustanka pa su udarali oko sebe. Kartagom je upravljao Numidijski kralj Masinisa , a Marko Porcije Katon ( stariji ) smatrao je da bi se tamo mogla roditi glavna točka ustanka pa je Katonovim autoritetom izbio treći punski rat ( 149 – 146 ) Unuk pobjednika nad Hanibalom, Publije Kamelije Scipion Mlađi, razorijo je Kartagu. Rimljani su isto tako uništavali i na Istoku – 148 u Makedoniji, 146 na Peloponezu ( Korint iščeznuo u plamenu 146 ). U Španjolskojuspostavljen mir tek 133 g. Pokoravanjem posljednjeg pribježišta pobunjenika – Numancije. (Scipion mlađi )
- Kralj Numidije ( današnji Tunis i Alžir ) – Jugurta, godinama se izrugivao rimljanima i odbija nji9hove napada sve dok 111 – 105 nije bio potučen.
- Provala germanskih plemena ( Cimbri, Teutoni, Ambroni ) upala su u sredozemlje kao lavina. Porazili su više rimskih vojski : kod Arauzija 105 gotovo su satrli jednu rimsku vojsku. U toj je nevolji Gaj Marije god 104 bio ponovno izabran za konzula, a njegov konzulat produžen sve do 100-te godine sve dok opasnost nije prošla. Marije je Germane porazio dvjema bitkama : 102 g Ambre i Teutone kod Aquae Sextiae, te 101 g. Cimbre kod Vercele. Marije je u vojsku primao i siromašne, država im je davala oružje. Takvi su vojnici nakon rata morali biti zbrinuti – Marijeva vojna reforma
- Sula na istoku uspostavlja mir – prvi mitridatski rat 89/88 – 85
- Ustanak robova od 73 – 71 pod vodstvom Spartaka.Marko Licinije Kras ( najbogatiji čovjek rima, pretor u to vrijeme ) pobijedio ga je kod Lukanije u Apuliji
- Gnej Pompej čisti sredozemlje od gusarstva 67 gpne i okončava rats Mitridatomn ( 66 – 62 ) što ga je prije njega vodio Lucije Licinije Likul. Očekivalo se da će Pompejkrenuti na Rim ali je vojnike u Brindisiju otpustio.
- Marko Licinije Kras započeo je rat protiv Partskog carstva ( perzijsko nasljedno carstvo u Mezopotamiji i Iranu ) bio je poražen 53 god kod Kare, tamo je izgubio i život.. Izbija sve veća netrpeljivost između Cezara I pompeja
- U siječnju 49 g Cezar prelazi Rubikon, njegovom vojničkom geniju uspjelo je da nakon brzog prepada u Italiji te nakon pobjede Pompejevih četa u Španbjolskoj 49 g, pobijedi još i kod Farsala 48 g te da ga u bijegu u Egipat ubije
- Cezar uspostavlja mir na istoku ratom protiv Egipćana i pontskog kralja Farnaka, pobijdeioje kod Zele 47 god
- Uništio je kod Tapsa 46 god ostatke senatske vojske a 45 u Španjolskoj, kod Munde pobijedio je jednu vojsku koju su ponovno okupili Pompejevi sinovi
- .. Nakon varljive pobjede kod Mutine, Cezarijanci su se povezali i osvojili Rim. Republikanska je stranka bila istrijebljena a tu je pao kao žrtva i Ciceron ( 43g ) Slijedeće su godine Cezarijanci porazili Cezarove ubojice Bruta i Kasija, koji su na istoku sakupili svoju vosjku . Ta je pobjeda izvojevana kod Filipija u Trakiji. Pobjednici su podijelili svijet, Zapad na Oktavijana a Istok na Marka Antonija
- Oktavijan je 35 i 34 g u dva pohoda osvojio područje Jugoslavije, stigavši do Save osnovao Sisciju.Tek pošto je ugušen veliki Dalmatinsko – panonski ustanak ( Batonov rat ) 6 do 9 g nove ere
- U razračunavanju između Oktavijana I Antonija, Oktavijan je pobijedio kod Akcija ( grčka ), Antonije se ubio, Oktavijan kreće na Egipat, pretvara ga u Rimsku provinciju, Kleopatra se ubila.
- U pokušaju da se Germanska plemena uključe u Rimsko carstvo, rimljani su izgubili osminu legija u bitki u Teutoburškoj šumi 9 ne
- Klaudije 43 ne osvaja Britaniju
- Domicijan osvaja Germaniju -samoagridecumantes, jugozapadna njemačka.
- Trajan je razbio Dacijsko carstvo dvama ratovima : 101 – 102 i 105 – 106 ne
- Marko Aurelije morao je u dva teška rata( 169 – 175 i 177 – 180 ) potisnuti germanska plemena koja su provalila preko Panonije i Norika sve do u sjevernu iItaliju – Markomanski ratovi
- Trajan ratuje sa Partima 113 – 117 ne ali Hadrijan odustaje od pripojenja nastalih u tom ratu.


Pojmovi

Gentes : rodovi
Otac obitelji : pater familias
Ograničena vlast : patris potestas
Agnatska veza : neudane kćeri
Klijenti : privredno zavisni slobodnjaci
Patriciji : članovi uže obitelji, pravno sposobni
Praetor maximus – jednogodišnji vladar u rimu
Senat – skupština poglavara svih rodova
Plebejci – klijenti, ( od plere = puniti )
pučki tribunat ( zbor od više, a na kraju od 10 plebejskih govornika, i od skupštine svih plebejaca ( pučana ) , dakle neka vrsta plebejske pučke skupštine ( concilium plebis )
sakrosantni – nepovredivi ( odnosise na pučke tribune )
plebiscitum – plebejska skupština
nobilite – novo plemstvo obogaćenih plebejaca
homo novus – novajlija u političkom svijetu rima
konzulari – bivši konzuli
socii – saveznici
cives sine sufragii – građani bez prava glasa uskupštini
provincija – vladavinsko područje
praetor –državni namjesnik, zaseban činovnik, jednogodišnja služba
Optimales – pristaše senata
Populares – pristaše narodne stranke
Equites – konjanici, vitezovi
Curia – zgrada senata
Rostra -. Javna govornica
Bazilika – dugečke dvorane s redovima stupova
Concordia ordinum – jedinstvo staleža
Auctoritas – koncentracija cijelog svežnja službi u jednoj osobi
Auxilia – pomoćne rimske čete
Pretorijanci – carska garda stacionirana u rimu
Limes – linija razgraničenja, granica
Ordo equester – viteštvo, drugi po redu najviši stalež
Prokuratori – financijski činovnici
Peregrino – nerimsko državno područje
Terra sigilata – fino izrađeno glinenoposuđe ( vrlo traženo )
Municipalna aristokracija – ona koja je upravljala određenim osnovanim gradom
Coloni – užiuvaoci pojedinih čestica
Patronus – njihov zaštitnik
Ostium - ulaz u kuću bogataša
Prostor za stanovanje – tablinum
Peristil – vrt okružen stupovima
Fauces, vestibulum – dvodijelno predvorje
Canabae – civilna naselja uz logor, tvrđavu
Auksilije – pomoćne čete
Comitatenses – jezgra vojske smještena blizu cara
Limitanei – seljaci – vojnici uz granicu

Uvod

O Delmatima, a i o svim drugim Ilirima, se malo zna iz razloga što nisu razvili pismo i pismenost. Ono što znamo o njima dolazi nam iz starovjekovnih pisanih izvora (pisci, pjesnici, vojskovođe…) i od arheoloških istraživanja kojih je izvršeno vrlo malo
Pleme Delmati se ubraja u ilirsku skupinu naroda. S obzirom na sukobe među pojedinim ilirskim plemenima, može se zaključiti kako Iliri nisu imali svijest pripadanja jednom narodu, dok se s druge strane ta pripadnost može pretpostaviti ako se uzmu u obzir brojne sličnosti iz materijalnog i duhovnog života. Upravo je taj nedostatak svijesti bio razlogom ilirskog nejedinstva u dijelu njihove povijesti kada im je jedinstvo bilo najpotrebnije - u vrijeme jačanja i širenja rimske dražave. Bez obzira na niži civilizacijski stupanj na kojem su živjeli, za razliku od Rimljana kojima je upravo ta naprednost davala snagu za osvajanja, pojedina se ilirska plemena nisu lako podvrgavala rimskoj vlasti već su se grčevito branila i krvavo naplatila Rimljanima svaki osvojeni korak domovine. Jedno od tih ratobornih plemena su Delmati. Oni su se uspjeli nametnuti u svom okruženju kao snažno pleme koje je čuvalo svoje granice od drugih srodnih plemena, a nekima je i nametnulo danak. Rim je ipak bio jači te je nakon stoljeća i pol borbi uspio pobijediti Delmate, nametnuti im svoju vlast te njih i njihovo područje priključiti svojoj državi.


Politička povijest

Uvod-općenito o povijesti ilirskog područja

Kako bi dobili potpunu sliku o ulozi Delmata u političkoj povijesti, krenuti ćemo koje stoljeće ranije od njihove pojave u istoj.
Liburni su pleme za koje se po materijalnim ostatcima ne može tvrditi kako su ilirskog podrijetla, ali ih neki njihovodobni pisci svrstavaju u tu skupinu naroda. Oni su do dolaska Grka imali potpunu prevlast u Jadranskom moru pa čak i južnije. Ta prevlast počinje slabiti njihovim protjerivanjem sa Krfa 734.g.pr.Kr. a potpuno nestaje u 5.st.pr.Kr. početkom grčke kolonizacije i pritiscima italskih plemena . Dobar pokazatelj stanja u Jadranu je i poznata bitka kod grčke kolonije-grada Farosa 385/84 g.pr.Kr. koju su Iliri uvjerljivo izgubili.
Najstariju poznatu državu među Ilirima su ustrojili Enhelejci na krajnjem jugu Ilirije. Oni su ratovali i sa susjednim ilirskim plemenima i sa Helenima. Država Enhelejaca postoji od otprilike 8. do 4.st.pr.Kr. . Nešto sjevernije, u području današnje srednje i sjeverne Albanije, svoju su državu osnovali Taulanti koji su poznati po svojim ratovima sa Makedoncima, Epiranima i grčkim kolonijama. Prema izvorima, država im postoji od 7. do kraja 4.st.pr.Kr. Te dvije države su bile toliko jake da su nametnule danak Makedoncima i osvojile velik dio njihovog područja ubivši u pobjedonosnoj bitci 360.g.pr.Kr. i samog makedonskog kralja Perdiku. Njegov nasljednik Filip 2. je uspio Ilire otjerati iz Makedonije, ali se borbe između Ilira i Makedonaca nastavljaju narednih 50-ak godina sve do konačnog slabljenja ilirskih država .
Iliri, posebno Japodi i panonska plemena, ratuju i sa Keltima na njihovom pohodu prema Grčkoj . Nakon što su Kelti oslabili Makedonce i Peonce, svoju državu osnivaju ilirski Dardanci. Kako su naglo osnovali državu i osvojili susjedna područja, tako su brzo i propali početkom 2.st.pr.Kr.
Najznačajnija ilirska država, koju starovjekovni pisci označavaju upravo tako-"Ilirska država“, je nastala potkraj 5.st.pr.Kr.sa kraljem Sirrhasom na čelu a trajala je do 168.g.pr.Kr. Ova se država proslavila vladanjem 15 vladara i uspješnim ratovima protiv Dardanaca, Etolaca, Epirana, Grka, pljačkanjem grčkih gradova i kolonija te gusarenjem. Za vrijeme Teute, ilirska je država bila najrasprostranjenija na Sredozemlju. Sudbonosan je bio napad na grčku koloniju Issu koja je u pomoć pozvala Rim, silu koja se pokazala kobnom za Ilire. Kao i kasnije Delmati, i Teutini će podanici napasti i ubiti rimsko poslanstvo. To je Rimu bila izlika za rat. 229.g.pr.Kr. započinje 1. od 3 ilirsko-rimska rata koji je završen pobjedom Rima. Posljedice su bile Teutino napuštanje prijestolja, gubitkak grčkih kolonija koje su dobile političku samostalnost pod rimskom zaštitom i ograničenje u plovidbi ilirskih lađa. 219.g.pr.Kr.započinje 2. ilirsko-rimski rat zbog vezivanja ilirske države sa Makedoncima, što Rimu tada nije odgovaralo, i zbog napada na pojedine grčke gradove. Nakon poraza Ilira pod vodstvom grka Dimitrija Hvaranina, rat završava, Dimitrije bježi u Makedoniju a njegov nasljednik Skerdilaida preuzima državu i postaje vjeran rimski saveznik. Do 180. g.pr.Kr., kada na vlast dolazi kralj Gencije, država je bila napadnuta od Makedonaca i oslobođena od Rimljana koji u to vrijeme ratuju i sa Kartažanima. Gencije se ponovno povezao sa Makedoncima -rimskim neprijateljima- i to je izazvalo 3. ilirsko-rimski rat. Ilirska država je poražena od Rima 168.g.pr.Kr. koji je kralja Gencija i njegovu obitelj dveo u Italiju u sužanjstvo. Nakon toga postoje pojedini oblici državnosti na područjima bivše ilirske države ali su svi podložni rimskoj vlasti .
Na sjeveru Jadrana je u ovo vrijeme pod rimsku vlast palo i pleme Histra. Po hrabrosti, borbrnosti i po uprnosti u ratovima sa Rimljanima, ovo je pleme najsličnije Delmatima. Kod njih nije bilo kompromisa sa Rimljanima. Svoje su područje čuvali sve do konačnog sloma - pada njihovog zadnjeg uporišta Nezakcija 177.g.pr.Kr.. Najbolji opis njihove naravi je, u stvari, opis zadnjih trenutaka njihove slobode:“…dok su rimski vojnici na juriš osvajali grad, Histri su ubijali svoje žene i djecu i bacali ih mrtve niz gradske zidine a sami se borili do zadnjeg daha. Sam Epulo, vidjevši pred sobom uništenje svog naroda, oduzme sebi život probovši se mačem“ .


O Delmatima

Sada dolazi vrijeme kada se u pisanim izvorima Delmati prvi puta pojavljuju i to u spisu grčkog povjesničara Polibija koji opisuje kako se Isejci tuže Rimu na učestala pustošenja zemlje i gradova Epetiona i Traguriona od strane Delmata . Osim njih, na Delmate se žale i njihovi susjedi Daorsi . Ovo se događa sredinom 2. st.pr.Kr. U to vrijeme su Delmati još pod vlašću ilirske države, ali smrću kralja Pleurata i ustoličenjem njegovog sina Gencija, Delmati se otimlju nadzoru ilirske države i djeluju samostalno . Postoji čak i mogućnost kako su Rimljani svojom politikom potaknuli Delmate na odvajanje od Gencijeve vlasti s svrhom slabljenja Gencijeve države zbog toga što je Gencije, za razliku od svog oca Pleurata, počeo voditi politiku neovisnosti od Rima i zbog toga što se počeo povezivati sa Makedoncima - što Rimu nije odgovaralo . Zbog navedenih pritužbi, rimski Senat je 158. g.pr.Kr. uputio poslanstvo Delmatima pod vodstvom Gaja Fanija. Poslanstvo su Delmati jedva primili, ali ga nisu htjeli niti poslušati niti udovoljiti zahtjevima Isejaca i Daorsa. Poslanstvu su oduzeli konje, a u napadu su ubijeni Isejski i Daorski poslanici . Ovaj događaj je Rimljanima bio povod za vojnu protiv Delmata. 156.g.pr.Kr. konzul G. Marcije Figul, koji se sa vojskom iskrcao u Naroni, započeo je pohod protiv Delmata. Bio je potučen i morao se vratiti u Naronu . Iste godine, početkom zime, Figul je poveo još jedan napad na Delmate. Opsjedao je utvrđeno središte Delmata Delminij. Napad je opet odbijen . Nato je Figul osvojio i uništio neka manja mjesta i time oslabio otpor Delmata. Opet je napao Delminij, zapalio ga je, ali ga ni ovaj put nije uspio osvojiti. 155.g.pr.Kr. konzul KOrnelije Scipio Nazika zamjenjuje G. M. Figula, napada delmatske gradove a nakon njih i sam Delminij koji je, nakon žestokih borbi, ovaj puta pao. Velik broj pučanstva je odveden u ropstvo i na taj način je završen 1. rat Rimljana s Delmatima.
Delmati su porazom smireni, ali stanje oko njih nije mirno. Rimljani ratuju sa Ardijejcima (135.g.pr.Kr.) koje pobjeđuju i preseljavaju u unutrašnjost što umalo dovodi do njihovog izumiranja. Na sjeveru, od 159. do 156.g.pr.Kr., Rimljani ratuju sa Japodima. Borbe se nastavljaju pa Japodi napadaju na granice rimske države što dovodi, 129.g.pr.Kr., do pokreta velike rimske vojske koja pobjeđuje Japode. Rimljani nastavljaju pohod te pokoravaju Liburne i izlaze na Krku. 119.g.pr.Kr. Rimljani opet ratuju sa Japodima, pobjeđuju ih i osvajaju Segestiku. Konzul Lucije Kornelije Kota se vraća u Italiju a konzul Lucije Cecilije Metel produžava prema Delmatima. Iz nepoznatog razloga, među njima je bio prijateljski primljen i prezimio je u Saloni. To ga ipak nije spriječilo da 117.gpr.Kr. opljačka delmatsku zemlju. Tako je završen 2. rat sa Delmatima.
Nemiri u Rimu te prodor Kimbra i Skordiska bili su uzrokom povoljnog stanja za Delmate što su oni i iskoristili. 78.g.pr.Kr. zauzeli su Salonu što je bio početak 3. delmatsko-rimskog rata . Konzulu G. Koskoniju je trebalo dvije godine da ponovno preosvoji Salonu . Sjevenije, 52.g.pr.Kr. Japodi pljačkaju Trst i napadaju Akvileju. 51.g.pr.Kr. Delmati i njihovi ilirski saveznici napadaju i zauzimaju liburnsku Promonu. Liburni traže pomoć od Rima koji na Delmate šalje vojsku. Delmati odnose pobjedu i ubijaju cijelu vojsku. U Rimu u to vrijeme izbija građanski rat između Pompeja i Cezara. U njemu Delmati surađuju sa Pompejom. Cezar šalje vojsku, na čelu sa Aulom Gambinijem, na Delmate. U zimi 48/47 g.pr.Kr. Delmati su tu vojsku do nogu potukli nadomak Salone, kod Sinodija. Orlovi legija su pali u ruke Delmata, dok se Gabinije sa ostatkom vojske povukao u Salonu gdje je i umro . Delmati, u savezu sa Pompejom, sudjeluju u još nekim manjim bitkama protiv Cezara i njegovih saveznika. Nakon Cezarove pobjede nad Pompejom, Iliri nude svoju pokornost Cezaru, ali on to odbija te im nameće danak i traži taoce. Delmati odbijaju takve uvjete i 45.g.pr.Kr. ratuju sa legijama Publija Vatinija koji im je osvojio 6 gradova ali se morao povući sa njihove zemlje bez uspjeha . Nakon Cezarove smrti, Senator Bebije sa 5 kohorti napada Delmate te doživljava potpuni poraz te i sam pogiba (44.g.pr.Kr.) . Vatinije se povlači u Dirahij pa Delmati ponovno osvajaju Salonu i dijelove obale. Naredni sukob se zbio kada je 39.g.pr.Kr. G. Azinije Polion krenuo lađama iz Akvileje, zauzeo Salonu i opustošio zemlju Delmata. 35.g.pr.Kr. je Oktavijan krenuo u Ilirik i odlučio konačno pokoriti ilirska plemena. Nanizao je niz pobjeda nad manjim plemenima, porazio Japode, oduzeo Liburnima sve lađe i satrao stanovništvo Korkire Nigre i Melite na način da je mlađe pobio a ostale prodao u roblje . 34.g.pr.Kr. je krenuo na Delmate. 12000 delmatskih boraca pod vodstvom Versusa se utvrdilo u Promoni, a dio vojnika je zauzeo susjedne vrhove i bio pripravan za gerilsko ratovanje. Tu zamisao su Rimljani osujetili, zauzeli su vrhove i okružili Promonu kamenim nasipom od 40 stadija (1 stadij=178 metara ). Drugu delmatsku vojsku, pod vodstvom Testimosa, koja je došla Promoni u pomoć, Rimljani su odbili. Branitelji Promone su pokušali proboj ali su isto odbijeni. Pri pokušaju proboja su Rimljani ušli u grad gdje su se nastavile borbe. Utvrda se naposljetku predala. Nadalje, Oktavijan je vješto izbjegavao i odbijao Testimosove gerilske napade paleći šume uz bok svog puta i napredovao prema unutrašnjosti delmatske zemlje uništavajući utvrde. Zauzeo je Sinodij i Andetrij. 33.g.pr.Kr. je osvojena i Setovija gdje je i sam Oktavijan bio ranjen. Branitelji, bez pomoći i izmoreni glađu, su predali grad, 700 talaca, vratili oduzete orlove i platili danak koji je odredio još Cezar .
Sa 40 do 50 tisuća dobro uvježbanih vojnika je Oktavijan pokorio Ilirske zemlje i 27.g.pr.Kr. ih predao Senatu. Ilirske zemlje, premda pokorene, i dalje su bile nemirne pa su tako zabilježeni ustanci 16.g.pr.Kr. i 12.g.pr.Kr. kada su Delmati zauzeli Salonu . To su sve bili ustanci malih jačina, ali su bili pokazatelj nezadovoljstva novim vladarima i bili su predznak velikog ustanka dvaju Batona.
Od 6. do 9. god. trajao je zadnji pokušaj da se sa ilirskog područja izbace rimski osvajači. Po vođama je dobio ime „ustanak dvaju Batona“. U to su vrijeme Dačani navaljivali na Panoniju, a u Trakiji i Germaniji su buktili ustanci. Tiberije je pozvao upravitelja Ilirika Valerija Mesalina da mu dođe pomoći u Germaniju sa novounovačenim postrojbama iz Ilirika. Upravo je to novačenje bilo povodom pobuni Desitijata pod vodstvom Batona. Njima su se pridružili Breuci sa svojim kraljem Pinesom i vojskovođom Batonom, a ubrzo i druga ilirska plemena. Ovaj je ustanak po prvi puta ujedinio Ilire u borbi protiv zajedničkog neprijatelja-Rimljana. O veličini ustanka, u kojem je sudjelovalo oko 800000 ljudi među kojima je bilo 200000 pješakai 9000 konjanika, govori i strah Rimljana kako ustanici ne bi došli i pred sam Rim, a Svetonije je zapisao kako je, nakon punskih, ovo bio najopasniji rat Rimljana.
Ustanak nije dobro započeo za ilirsku vojsku. Na sjeveru su Breuci, sa Batonom na čelu, napali Sirmij, ali su odbijeni. Na jugu su Desitijati bili odbijeni od Salone, gdje je ranjen i njihov vođa Baton. Nakon toga su krenuli prema jugu i stigli obalom sve do Apolonije u srednjoj Albaniji. Od tamo su krenuli opet na sjever, sukobili se sa Valerijem kojeg su porazili ali su bili spriječeni u daljnjem napredovanju . Tiberije je u današnjoj Češkoj sklopio mir sa Kvadima i Markomanima te sa 10 legija došao u Sisciju. Odlučio se na taktiku pustošenja zemlje sa sitnim okršajima. Zbog toga se Baton Desitijat morao povući u Slavoniju. Kako bi spriječili spajanje Tiberijeve vojske sa novim legijama s istoka i tračkim konjaništvom, vojske obaju Batona su se sukobile sa Rimljanima u barama Vuke između Osijeka i Vukovara. Bitku su Iliri izgubili našto su Rimljani prodrli u područje Mezeja, potukli ih i opustošili im zemlju . Vidjevši rimsku vojnu silu, breučki Baton je svoju vojsku nagovorio na predaju i svog kralja Pinesa, koji je bio za nastavak borbe, izručio Rimljanima. Proglasio se vođom Breuka što su Rimljani potvrdili. Iz toga se vidi kako je prihvatio rimsku vlast. Čuvši za tu izdaju, Desitijatski Baton je krenuo na nj, zarobio ga i kaznio smrću. Breučku vojsku ipak nije privolio za daljnje ratovanje protiv rimske vlasti pa se vratio se u Dalmaciju i pobunu nastavio sam. Tiberije se vratio u Rim, M. Emilije Lepid je ostao u Panoniji a Germanik je krenuo sa vojskom u Dalmaciju. 9.god. je teškom mukom osvojio Splonij, Seretij i još neke gradove a kod Raetinija je bio poražen i ranjen . U proljeće 9.god. Tiberije se vraća u Ilirik i zajedno s Germanikom poduzima odlučujuće napade na ustanike. Nakon niza zauzetih gradova, osvojen je i Andetrij u koji se sklonio Baton sa svojim borcima. U gradu Ardubi su Iliri pružili zadnji junački otpor rimskim okupatorima. Dok je grad padao a rimski legionari jurišali na nj i ubijali branitelje, ilirske su se žene sa djecom u rukama bacale u plamen kako ne bi pale u zarobljeništvo. Uvidjevši kako je ustanak propao, Baton se predao. Tiberije mu je poštedio život i poslao ga u progonstvo u Ravenu gdje je i umro. U pregovorima prilikom predaje, za sebe on nije tražio ništa, ali je tražio da se njegovim vojnicima poštedi život. Na pitanje zašto je digao ustanak, odgovorio je kako je to napravio zbog toga što Rim na upravljanje Ilirikom nije poslao pastire nego vukove .
Ovime je ilirski otpor rimskoj okupaciji konačno završen i počela je romanizacija i iskorištavanje stanovništva i zemlje. Rimska VII legija je postavila svoj logor u Gardunu na Cetini, a XI u Burnumu na Krki. Te su legije, uz još poneka manja vojna uporišta, čuvale rimsku vlast u pokorenoj zemlji. Tu su ostale gotovo pola stoljeća, a kada je u narodu stasala svijest o rimskoj vlasti, predale su sigurnost u ruke pomoćnim postrojbama. Rimski su namjesnici postavljeni kao plemenske vođe i određivali svakodnevni život ljudi. Žarišta romanizacije su bili novoosnovani ili romanizirani gradovi, a nositelji romanizacije su bili rimski vojnici. Oni su gradili ceste i unosili razne tehničke novotarije u pokoreno područje. Njima je, kao veteranima, dodjeljivana zemlja oduzeta starosjediocima. Svojim načinom života mijenjaju život starosjedilaca u gospodarskom i duhovnom smislu. Oko gradova se razvija rimska civilizacija i kultura, dok je u područjima dalje od gradova i dalje živ skoro čist delmatski način života .

Delmatsko područje

Delmati su najprije živjeli na području današnje Hercegovine tj na prostoru Livanjskog, Duvanjskog, a pretpostavlja se Glamočkog i Grahovog te dijela Imotskog polja . Njihovo središte, Delminij se nalazilo na Duvanjskom polju, u okolici današnjeg Tomislavgrada . Krajem 3. i početkom 2.st.pr.Kr. spustili su se na more i osim matične zemlje zauzeli još i područje uz obalu između Krke i Cetine . Ta se granica zasigurno mijenjala i ovisila je o snazi pojedinog plemena u pojedinom trenutku. Spuštanje Delmata na more se odvijalo kroz kliški klanac i dolinu Cetine , a može se povezati sa ratovima Rimljana protiv ilirske države i slabljenjem iste te sa
padom Delminija .
Materijalna i duhovna kultura

Gradine
Delmati su živjeli u naeljima podignutima na višim ili nižim uzvišenjima, najčešće uz kraška polja, na mjestima pogodnima za napad i odbranu, te uz puteve. Ta naselja su redovito bila ograđena bedemima i nazivaju se „Gradine“. Građena su suhozidom od neobrađenog manjeg kamena, a od 4.st.pr.Kr., pod utjecajem grčkog graditeljstva koje su upoznali u prvim grčkim kolonijama na svom i u susjednim područjima, počinje gradnja obrađenim megalitskim kamenim gromadama. Početak nastanjivanja se postavlja u 9.st.pr.Kr. Takva se vrsta naselja provlači iz prapovijesti do u punu povijest. Položaj gradina je tako izabran da se iz nje može nadzirati okolno područje. Jednim dijelom se uvijek naslanjaju na brdski lanac na kojem se nalaze, pa je taj dio dobro utvrđen, a u pozadini se nalazi prirodna odbrana nepristupačnim terenom kao što je duboki klanac ili strmina. Vrlo je važna i nazočnost izvora pitke vode. Gradine postoje i u unutrašnjosti i na primorskom dijelu delmatskog područja uključujući i otoke. Na utvrđenom dijelu se, uz bedem, nalaze ostatci u obliku tumulusa. Danas, nakon potpunog urušavanja i tisućljetnog djelovanja atmosferilija, ti bedemi znaju biti visoki i do 10 m, a tumulusi 12 m sa temeljnom širinom i do 48 m. Razne su pretpostavke o tome što je taj tumulus bio u izvornom obliku-od mjesta za žrtvovanje do odbrambenog tornja ili osmatračnice. Tu se nalazio i glavni ulaz u gradinu. Po nalazima na bolje istraženim gradinama drugih plemena, može se pretpostaviti kako su, uz glavni ulaz, postojali i sporedni. Oblik gradine je ovisio o obliku grebena ili uzvisine na kojem se nalazila. Većinom je bio kružni ili elipsasti. Unutar gradine su se nalazile jednostavne kamene kuće, građene suhozidom, manjih veličina (3x3 m i slične), četverokutnog ili pravokutnog tlorisa. Nizale su se prateći bedem i naslanjajući se na njega. Novi red kuća je išao prema središtu naselja i tako sve do središnjeg trga koji je, ustvari, bio neizgrađen prostor. Većina kuća na gradinama je imala jednu prostoriju, a rijetko dvije. Gdje god je to bilo moguće, kuća se djelomično urezivala u stijenu . Krov im je bio prekriven najvjerojatnije slamom, a još je moguće i granjem, kožama ili, manje vjerojatno, drvom. Danas postoje slične kuće kojima je krov pokriven kamenim pločama. Na delmatskom području je do sada zabilježeno više od 400 gradina, što manjih što većih. Za veće se pouzdano zna kako su bile naseljene i bile su do 250 m duge i 75 m široke, a za manje se smatra kako su služile za zbjeg u slučaju ratne opasnosti ili kao skloništa za stada stoke . Na rijeci Cetini je pronađeno i jedno sojeničko naselje, što odudara od gradinskog načina života.Nakon konačne rimske okupacije i nestanka ratnih opasnosti, život se iz gradina polako seli u niže predjele ispod gradina. Na taj način neke gradine potpuno gube naseljenost, neke nastavljaju život pa se tako mogu naći i ostatci ožbukanih zidova, dok ima i primjera spajanja gradine sa novonastalim naseljem u jednu cjelinu .


Oružje

Svi odrasli muškarci u Delmata su bili, u vrijeme trajanja borbi, vojnici. Da li su svoje oružje Delmati proizvodili, to se ne zna. Do njega su sigurno dolazili trgovinom, gusarenjem i otimanjem od neprijatelja. Oružje se uvozilo i iz grčkih radionica u kojima je rađeno posebno za izvoz Ilirima, dok je izvoz rimskog oružja Ilirima bio zabranjen. Koristili su štitove, kacige i štitnike za potkoljenice, željezna koplja, velike noževe, sjekire, mačeve, bodeže i luk i strijelu. Iz zapisa se vidi kako se navedenim oružjem služila manjina Delmata dok je većina je bila bez oružja pa su se služili praćkama za izbacivanje kamenja ili su kamenje bacali rukama. Za kotrljanje kamenja niz gradine su još koristili košare i kola. Način ratovanja im je bio gerilski s prepadima, jer se bolje opremljenoj, brojnijoj i uvježbanoj rimskoj vojsci nisu drugačije mogli suprotstaviti .


Gospodarstvo

Osnovni oblik gospodarstva u Delmata je bilo stočarstvo. Uzgajala se većim dijelom stoka sitnog zuba tj. ovce i koze, jer krševito područje na kojemu su živjeli nije pogodovalo uzgoju goveda i ostalog krupnog blaga koje se uzgajalo, ali manjim dijelom. Stočarstvo je bilo jednako razvijeno u unutrašnjosti, na obali i na otocima.
Zemlja se dijelila svakih 8 godina. Nađen je pribor za strizanje ovaca, tkalački utezi i vretena uz pomoć kojih su domaći ljudi obrađivali i tkali vunu. I nakon konačnog ustoličenja rimske vlasti, velik se dio delmatskog pučanstva nastavio baviti stočarstvom , a neki su nastavili živjeti u gradinama. Kao gospodarska grana, lov nije zauzimao udio vrijedan spomena. Krška polja na kojima su živjeli, Delmati su obrađivali motikama jednostavnog i svrsishodnog oblika, od kamena, jelenjeg roga ili kovine, kojima se zemlja nije mogla duboko kopati pa se od nje nije mogao dobiti visok urod. Uzgajala se pšenica, ječam, proso, bob, grašak, leća i vinova loza (do upoznavanja sa vinovom lozom i vinom, pili su ječmeno pivo i medovinu ). Plug su upoznali kasnije, od Grka, Rimljana i Kelta. Nađen je veliki broj kamenih žrvnjeva, pa se može reći kako je svaka kuća imača svoj primjerak. U rimsko vrijeme je u uporabu ušlo mljevenje u vodenicama. Uz rijeke i uz morsku obalu je bio razvijen ribolov, a korišten je alat kao što su udice, osti i harpuni od kosti, željeza i bronce, te mreže. S obzirom na to kako na njihovom području nisu nađena rudna nalazišta, može se pretpostaviti kako Delmati nisu vadili kovine. Pojedini primjerci nađenih fibula, sa posebno razvijenim vlastitim umjetničkim stilom, nam govore o postojanju domaćih obrtnika kovinoprerađivača . Do kovinskih predmeta dolazili trgovinom ili otimanjem u ratnim i gusarskim pohodima. Gusarstvo je bila djelatnost o kojoj ima mnoštvo zapisa iz razloga što su ciljevi napada bili grčki i italski trgovački brodovi. Korist od gusarenja je bila velika - dolazak do vrijedne i rijetke trgovačke robe na „lak način“. Gusarenje je često kao posljedicu imalo sukobe sa Grcima i Rimljanima. Uz gusarstvo, trgovina je bila vrlo važan način dolaska do robe koju nisu mogli sami proizvesti. Trgovački putevi koji su postojali u kamenom dobu su korišteni i dalje. Uz oružje, važan predmet trgovine je sol. Delmati se ne služe kovanim novcem, već se služe robnom razmjenom. U delmatskim gradinama je pronađen, uz uvoznu, velik broj domaće, grube, rukom rađene keramike što nam govori o postojanju domaćih radionica obrtnika keramičara koji su izrađivali najčešće lonce i kupe raznih oblika, zdjele -plitke i duboke- i velike posude slične loncima koje su služile za ostavu. Keramika je dobro pečena sa jakom primjesom smrvljenog kamena i pijeska, stijenki debelih ponekad i preko 2 cm debljine. Ukrašena je barbotinskom tehnikom, plastičnim ornamentima i urezanim ukrasima. Najveća promjena u načinu života, dolaskom Rimljana, je bilo gospodarstvo kojem je središte postala, za rimsku civilizaciju karakteristična, vila rustika .
Pogrebni običaji

Na području Delmata do danas nije ustanovljena ni ispitana niti jedna predrimska nekropola većih razmjera. Uz gradine nisu nađeni ravni grobovi, ali su nađeni grobni, kameni ili zemljani, humci – tumuli. Tumul se sastoji od sanduka napravljenog od 5 kamenih ploča i na nj nasipanog materijala. Pokop je skeletni u ispruženom položaju. Osim tumula za jedan ukop, u uporabi su bile skupne grobnice s ukopima tijekom duljeg vremena. Što je pokojnik za života imao viši društveni položaj, to mu je grobni humak bio veći, a grobni prilozi bogatiji. U grobne priloge spadaju oružje, oruđe, nakit, glinene posude i ostalo. Osobito od 6.st.pr.Kr. nadalje, delmatski su muškarci pokapani kao ratnici opremljeni oružjem. Iz rimskih vremena postoje grobni ostatci (urne i titulusi ) u kojima se jasno vide ostatci predrimskih pogrebnih običaja polaganja mrtvaca u sanduke pod kamenim humcima. U rimsko vrijeme postoje i paljevinski i skeletni ukopi .


Vjera

Delmati su, slično Grcima i Rimljanima, vjerovali u cijeli niz bogova. Dolaskom rimske vlasti oni nastavljaju vjerovati u svoja božanstva. O njima postoje zapisi koji nastaju u vremenu dolaska rimske vlasti ali zapisani na način da su rimski pisci delmatskim božanstvima davali imena ekvivalentnih rimskih bogova. Iz rimskog doba su osobito česti nalazi spomenika bogu šuma, pašnjaka i izvora Silvanu i boginji lova Dijani. Za njih se smatra kako su zamjena za ilirskog boga Vidasusa i za njegovu pratiteljicu Thanu. S obzirom na izrazito stočarsku narav ljudi, kult Silvana je najrašireniji i najštovaniji jer je najviše utjecao na svakodnevni život. U Tomislavgradu su pronađeni žrtvenici sa imenom ilirskog boga Armatusa za kojeg se pretpostavlja kako je bio bog rata. Tu su još i Liber koji je bio sličan Silvanu i Terminus, zaštitnik međa. Andabija ili Neptun je bio bog mora. Njemu posvećen natpis je nađen u Gornjoj Cetini. Na Glamočkom polju su nađeni reljefi sa prikazom domaćeg božanstva kojem se ne zna ime, a za kojeg se vjeruje kako je bio zaštitnik kuće i ukućana . Postoje pretpostavke kako su rimski Lari posredno preuzeti upravo od ovog ilirskog božanstva . Od kultova su još nazočni kult Herkula, Mitre i Magna Mater .



Nakit i odjeća

Korišten je kako uvozni nakit, tako i onaj domaće proizvodnje. Od domaćeg nakita, uz brončane narukvice te jednostavne brončane lučne i dvodijelne fibule, dugmad, prstenje i ogrlice, najpoznatija je brončana lučna fibula tzv. tipa Golinjevo. Od 5.st.pr.Kr. se izrađuju srebrne fibule, dvokrake igle i ukosnice. Sav domaći nakit je ukrašen jednostavnim uzorcima geometrijskog stila .
Kao stočarsko pleme, sigurno je kako su Delmati koristili vunu za izradu odjeće a kožu goveda za izradu obuće. Muškarci su nosili ili pojasom vezane hlače koje su se sužavale prema gležnjevima ili kratki haljetak sa rukavima koji su preuzeli i Rimljani, nosili ga i nazivali „Dalmatika“. Zagrtali su se ogrtačima koje su na desnom ramenu vezivali fibulama. Na glavi su nosili šiljastu vunenu kapu. Žene su nosile nabrane, potpasane tunike bogato ukrašene vezom, na glavi marame ili vela i kosu isprepletenu u pletenice. Sve u svemu, nošnja jako sliči današnjoj nošnji dalmatinske zagore – kod muškaraca opanci, vunene čarape, debele suknene hlače opasane pojasom, košulja, ogrtač i vunena kapa; a kod žena opanci, vunene čarape, suknja, prsluk, pregača i marama .

Zaključak

Delmati su se iskazali svojom borbenošću, hrabrošću i upornošću u odbrani domovine. Ukroćeni, postali su odani i poslušni rimski podanici. Služili su Rimu kao vojnici u svim predjelima države, a neki od njih su dostigli najveće položaje vlasti u Rimu. Uz dijelove koji su se koliko-toliko oduprli rimskoj kulturnoj asimilaciji, od nepokorivih plemena su Iliri postali nositelji romanizacije i sudjelovali u daljnjim rimskim osvajanjima. Bez obzira na to što su poraženi, svojom su snagom uspjeli nametnuti svoje ime cijeloj budućoj rimskoj pokrajini Dalmaciji, koja se i danas tako zove. Izgubili su političku vlast, ali su nastavili živjeti i mnoge dijelove svoje kulturne baštine su prenijeli novim narodima koji su se naselili na njihovo područje, pa tako danas i mi Hrvati nosimo razna kulturna obilježja koja potječu iz delmatskih vremena...ili možda i ranije.

Popis slika

o Sl.1. Zemljovid delmatskog područja - Zaninović, M.; 2007; 303
o Sl.2. Primjer megalitskih zidina, Tor nad Jelsom na Hvaru -
Dimitrijević, S., Težak-Gregl, T., Majnarić-Pandžić, N.; 1998; 323
o Sl.3. Neke od gradina - Zaninović, M.; 2007; 146
o Sl.4. Primjerci delmatskog oružja - Zaninović, M.; 2007; 184, 185
o Sl.5. Brončana fibula tipa Golinjevo - Dimitrijević, S., Težak-Gregl, T.,
Majnarić-Pandžić, N.; 1998; 319
o Sl.6. Brončani kipić boga Silvana - Rendić-Miočević, D.; 1989; tabla LXXVII
o Sl.7. Brončane narukvice - Dimitrijević, S., Težak-Gregl, T.,
Majnarić-Pandžić, N.; 1998; 320


Popis kratica

o st.pr.Kr. - stoljeće prije Krista
o g.pr.Kr. - godina prije Krista
o god. –godina
o m - metar
o cm - centimetar

Izvori

o Marin Zaninović: Ilirsko pleme Delmati, Gradska Knjižnica «Juraj Šižgorić», Šibenik, 2007
o Pierre Cabanes: Iliri-od Bardileja do Gencija (4. do 2. st.pr.Kr.), Svitava, Zagreb, 2002
o Aleksandar Stipčević: Iliri-povijest, život, kultura, Školska knjiga, Zagreb, 1974
o Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb, 1968
o Stojan Dimitrijević, Tihomila Težak-Gregl, Nives Majnarić-Pandžić: Povijest umjetnosti u Hrvatskoj – Prapovijest; Naklada NAPRIJED d.d.; Zagreb; 1998
o Duje Rendić-Miočević: Iliri i antički svijet; Književni krug; Split; 1989

Gradine

Definicija :

- arheološka – naselja na uzvisinama od prapovijesti do srednjeg vijeka
- po Čoviću – sva mjesta trajnog boravka manjih ili većih prapovijesnih zajednica koja su samim geografskim položajem pružale određeni stupanj sigurnosti od napada, mogućnost kontrole i sagledanja bliže okoline, uslove za organiziranje obrane.

Prve gradine u srednjoj Europi nastale su več u vrijeme neolitika, najveći procvat doživljavaju u metalnim razdobljima. Neke su gradine nastavile život pod rimskom dominacijom i do srednjeg vijeka, na nekima pratimo razvoj do današnjih gradova, manjih naselja i sela.
Gradine u Istri nastaju pred kraj ranog brončanog doba.

Prirodna konfiguracija terena je jedan od odlučujućih čimbenika za u odabiru mjesta za naseljavanje. Prirodni uvjeti poput plodne zemlje, dobrih pašnjaka, pitke vode, guste šume, osnovni su razlozi odabira mjesta za gradnju gradina. Crvena je istra je najviše naseljena, siva uz rijeke Rašu i mirnu a bijela najmanje naseljena. Obala je vrlo malo naseljena, ako da, onda na vrhovima sa dobrim vizuelnim dometom.
Prapovijesni čovjek istarskih gradina živio je podalje od obale i mora. Na obalu je dolazio u potrazi za hranom. Tek u zadnjim stoljećima histarske neovisnosti, oni koriste zaštićene zaljeve za gusarenje brodova koji prolaze ( glavni povod histarsko-rimskog rata )

Gospodarski izvori

– šume i šumski pokrov ( drvo za građu i grijanje ) , šumkse životinje i plodovi..
Kamen se koristio za bedeme i za kuće, ali i u svakodnevnim uvjetima – žrvnjevi, grijači, udarači. Gline ima malo, lončarstvo je na lokalnoj razini.
More je izvor soli, sakupljala se u kamenim udubljenjima, služila za konzerviranje i u obradi mlijeka

Voda – raša ( 23 km ) i mirna ( 53 km ), Budava ??? ispod nezakcija ???, brojne su ponornice, vrela vode na obroncima uzvisina. Najveća gustoća nalazišta je na rovinjštini i poreštini, uz dolinu raše i mirne. Gdje nema vode koriste se lokve, koriste se i cisterne, veća ili manja udubljenja u živoj stijeni.

Klima je važan čimbenik, u istri je blaga, 2 vegetacijska pojasa – zimzeleni uz obalu i listopadni u unutrašnjosti. Zbog blage klime – manje seljenja (transhumacije ) od blaga – najviše koza, zatim ovce, nađene i kosti goveda, svinja, pasa

Tipologija gradina

436 gradine u istri, od toga 196 hipotetičke

dvije osnovne vrste prema položaju :
- gradine na vrhovima brežuljaka
- gradine na padinama uzvisina ( južna strana )

podjela s obzirom na stupanj utvrđenosti :
- one potpuno okružene bedemima
- one koje zbog konfiguracije terena branjene samo s lako osvojive strane

Relativna visina gradine predtsvlaj položaj u odnosu na okolicu,

Oblik gradina : kružnog oblika, elipsoidnog, ovalnog, potkovičastog, jezičastog, četvrtastog, nepravilnog.

Veličina gradine : velika – promjer platoa preko 100 m, srednja 50 – 100 m, mala do 50 m

Vrste gradina prema ustrojstvu : stalne i privremene ( skloništa u slučaju opasnosti, za kult, za stoku )
Unutar gradine političko, gospodarsko i kultno središte nalazi se na vrhu, dok se svakidašnji život odvija na nižim terasama. Možda oblik spirale ( motovun, pula ). Možda nisu svi mali pristup na najgornji plato. Monkodonja ima akropolu, gornji i donji grad. Možda i predgrađe. Akropola je bila prostor za bogatije što se očituje po monumentalnosti prostora, imamo čak primjer ulice širine oko 4m. Neke su gradine važnije od drugih, neke okupljaju plemenske zajednice Gradine su grupirane cca 10-15 km jedna od druge

Građevinski elementi : bedemi, zidovi, ulazi

Obranu razmatramo dvojako :
- obrana unutar bedema, tj. same gradine
- obrana šireg područja, teritorija

Gradnja elementa
1. tip - Upotreba netesanog kamena, odvaljenog od sloja litice. Zidovi su mogli biti jednostruku i dvostruki s ispunom, slagani suhozidnom tehnikom. Širi u dnu pa uži prema gore.
2. tip zida –su konstrukcije s dva pravilna lica ; vanjskim, pravilnije priklesanim i unutrašnjim
to su u biti dva prva tipa jedan pored drugog sa međuprostorom ispunjenim sitnim nabacanim materijalom, kamenjem, zemljom, keramičkim ulomcima. Kameni blokovi lica su bili četvrtasti i priklesani. Ovom tehnikom su građeni vanjski,istureni bedemi, . Vanjska visina je često veća od unutrašnje, zidovi su široki, čak do 10 m ( Kunci )

Sustav ulaza
Ulazi igraju veliku ulogu u obrani naselja. U gradine se ulazi na 2 ili više ulaza a dimenzije svjedoče o njihovoj važnosti kao i dodaci kao aneksi, kule, tornjevi, osmatračnice. Ulazi su uvijek uski radi lakog zatvaranja, široki 1metar. Ulazi su građeni kao bedemi, vjerovatno su imali jaka drvena vrata
Prema Bačiću, s obziromna ulaznu konstrukciju govorimoo 3 faze razvoja
1. faza – jednostavni prolazi
2. faza – suženi ulazi sa dodanom obrambenom konstrukcijom
3. faza samo kod nekih gradina kad se prolaz zatvara u vrijeme kad se prolaz koristikao nekropola

Datacija se može ustvrditi samo stdetaljnim arheološkim stratigrafskim istraživanjem.

Okomito usađeni kameni blokovi
Prvi put zabilježeni na gradini Vrčin, oni su poseban vid obrane, naselje je okruženo sa 5-6 metara širokim prstenom okomito usađenih blokova. Vjerovatno su tu bili i šiljati kolci. Između toga i bedema su nađene nekropole ???

Položaj nekropola
Sve nekropole od brončanog doba a posebno one u željezno doba su uz bedeme naselja. Duhovna zaštita ???

Obrana šireg prostora – odabirom položaja gradine branjeni su prilazi vodenim tokovima, plodnim zemljama, putevima. Neke su gradine osmatračnice

Stambeni objekti – 3 vrste :
1. nastambe gdje su zidovi i krovovi od drvene građe ili pruća oblijepljeni sušenim blatom
2. nastambe nastale kombinacijom kamena i drva
3. nastambe skroz od kamenčine

Kuće su građene uz same zidove bedema zbog klimatskih uvjeta, mogle su biti četvrtaste i okrugla tlocrta. O rasporedu unutr kuća neznamo, veće su kuće bile pregrađene zidovima. Kuće su mogle biti od nabijene zemlje, ukopane u živu stijenu, od plosnatih oblutaka ili od nabacanog kamena. Kuće su imale 1 ili višđe ognjišta a u prednjem vanjskomdijelu bješe cisterna. Osnovna gradnja bješe kombinacija kamen drvo.

Stanovništvo gradina

Na gustoću naseljenosti utječu čimbenici poput : klima, rat-mir, reljef, gospodarski čimbenici, stopa mortaliteta i nataliteta. Velike gradine kao Monkodonja mogle su imati i preko 1000 duša.Najviše podataka crpimo iz grobova. Stanovnici su živjeli u rodovskom društvu, osnovna jedinica društva bio je rod, sastvaljen od više obitelji temeljenih na krvno-rodbinskoj vezi. Manje jedinice su se udruživale u plemena, više plemena u plemeski savez.

Gospodarstvo

Zwemljoradnja i stočarstvo. Uzgajale su se pšenica, ječam, proso, zob, grah, grašak, vinova loza, obrada zemlje predstavlja svakdenvnu aktivnost.
Stočarstvo – stoka sitnog zuba – najviše koze. Životinjsko mese glavni izvor prehrane, najčešće kuhano. Od divljih živina – srne, jeleni, zečetina
Pored stočarstva bio je u điru još i lov i sakupljanje jestivog bilja. Uz obalu – sakupljanje školjki i ribolov.
U kućnoj djelatnosti na prvom je mjestu lončarstvo, keramika. Vjerovatno i drugo ali nema tragova (izrada predmeta od drva, šiblja i pruća ) Izrađivala se obuća i odjeća, možda su gradine bila svojevrsna zanatska središta. Postojale su radionice željeznog oruđa, postojali su kamenoklesari.

Trgovina

Istra je zbog položaja nametnuta putevima komunikacije i odnosima s drugim europskim prostorima. Na granici je kontinentalnog sredozemnog svijeta te tako bila uključena u međunarodnu trgovinu. To je usko vezano i sa gusarstvom, brzim brodicama histri su napadali . Od 9-8 stoljeća primjetna je roba iz apulije, od 8 iz etrurije, stizala je i daunijska keramika. Od 6 stoljeća ulogu trgovačkih središta su preuzele spina i adrija odakle je stizala i grčka keramika iz atičkih radionica. Postoje kontakti sa japodima i liburnima, svakako je materijal kao jantar, metalni predmeti, srebrni nakit ) morao stizati u istru

Komunikacija među gradinama

Bile su povezane fizički cestama i vizualno, Povezane su bile i gospodarskim, društvenim, vjerovatno i duhovnim vezama. Smjer je oviso o reljefu a i o klimatskim uvjetima. More je u 1. tisućljeću prije krista postalo važno kao komunikacija. Histri plovljahu kabotažom uz jadran ali bogami i popreko. Gradine blizu ili na obali su nadzirale pomorske puteve i exploataciju područja. Također, jelte, su važni putevi dolinama rijeka. Jedan je vid komunikacije bila i transhumancija.

Problme etničke pripadnosti osnivača gradina

Za željezno je doba situacija jasna, Histri naseljavaju istru u 11 stoljeću i razvijaju svoju kulturu. Problem je za brončano doba jer etničku pripadnost ovih prvih osnivača gradina nije moguće utvrditi. Znamo sigurno da su indoeuropljani. Dugo su postojale 2 teorije o etničkoj pripadnosti prvih gradinaša :
1. maloazijsko podrijetlo ( marchesetti i bačić )
2. istočnomediteransko tj egejsko podrijetlo ( radmili i battaglia )

Najuvjerljivija je teorija marchesettija da su gradinaši pripadnici vala indoeuropskog stanovništva koje iz male azije prelazi nbalkan i srednje podunavlje i stiže do istre oko sredine 2 tisućljeća – tzv Protoveneti. Bačić nadodaje važnost podunavljana a laviosa zamboti forsira utjecaj vučedolske kulture. Eneolitska populacija prisutna još u rano brončano doba bila je istrijebljena ili asimilirana od novog stanovništva indoeuropskog podrijetla. Najbolja teorija – Čovićeva – tijekom druge faze ranog brončanog doba dolazi do naseljavanja u istri jednog ili više valova indoeuropskog stanovništva koji vjerovatno pristižu preko sjeverozapadnog balkana. Na to bi upućivale analogije pokretnog materijala s dalmacijom i hercegovinom – gruba keramika, impreso ukrasa, - način sahranjivanja ( zgrčada pod kamene gromače ) i - tip naselja – gradine. Većina gradina nastaje u metalnim razdobljima prapovijesne istre, u moderno doba uništene su poljoprivredom, kamenolomima, vojska, stambeni objekti

Uvod u stari vijek – pitanja

1. Feničani, tko su i zašto su značajni

Feničani ( od grčke riječi porfyra = grimiz ) su bili semitski narod koji je nastanjivao primorje prednje i sredozemne Azije. Bili su etnički jako pomiješani ali ih je povezivao zajednički jezik, pismo, vještina plovidbe morem i trgovački interesi.. Živjeli su u gradovima-državama i nikada se nisu ujedinili u veliku državu i carstvo. Vodeća grana gospodastva je trgovina, najpoznatiji trgovački gradovi su Tir, Sidon, Biblos.Osnivaju razne kolnije na Siciliji, u Španjolskoj a najpoznatija je Kartaga u sj. Africi. Feničani su značajni po tome što su prvi razvili alfabetsko pismo

2. Filip II
Filip II, ( 359 – 336 gpne ) otvorio je put osvajanjima koje je iza njega nastavio njegov sin Aleksandar. Pošto je poveo pohod na Skite i Tribale na sjeveru, Filip je preko Tesalije krenuo na Beociju i Atiku. te je nakon nekoliko manjih okršaja došlo do odlučne bitke kod Heroneje u kolovozu 338. pr. Kr. gdje je grčka vojska poražena. Nekoliko mjeseci nakon bitke kod Heroneje, u Korintu Filip je s delegatima grčkih gradova zaključio dalekosežni savez i utvrdio s njima ugovor o "općem miru". Također je osnovan i ratni savez te je odlučeno da će Grci pod vodstvom Filipa krenuti u rat protiv Perzije. U proljeće 336. godine Filip je poslao u Malu Aziju vojsku pod vodstvom Parmeniona i Atala i tako započeo rat sa Perzijancima. U ljeto iste godine ubili su ga njegovi protivnici u Makedoniji.
3. Solon

Solon (640. pr. Kr..-560. pr. Kr.) bio je veliki atenski političar, zakonodavac i pjesnik. Godine 594. pr. Kr. izabran je za arhonta i dobio ovlasti da u Ateni provede nužne društvene i agrarne reforme. Oslobodio je seljake od tradicionalne vezanosti za zemlju, ukinuo je hipotekarne dugove te ropstvo zbog dugova. Uveo je maksimum za zemljišni posjed, a građane je podijelio u klase prema visini prihoda od poljoprivrede. Opseg političkih prava i dužnosti građana odredio je također prema visini tog prihoda. Tom su reformom ostali bez političkih prava bezemljaši te naseljeni stranci i robovi. Solon je također normirao život građana uvođenjem porodičnog i krivičnog prava te zaštitom poljodjelstva i zabranom luksuza. Uveo je i organizirani odgoj mladeži.

4. Budizam

Budizam je religija bez boga. Osnovan je u VI. stoljeću pr. Kr. u sjevernoj Indiji; osnovao ga je Siddharta Gautama, za kojeg se većina stručnjaka slaže da je živio od 563. do 483. pr.n.e. Na njegovoj knjizi “Četiri plemenite istine” se zasniva budizam.

5. Godina 4 cara ( nabroji careve )

68 / 69 – Galba, Oton, Vitelije, Vespazijan

6. tko su ahamenidi

Ahamenidi su Perzijanci ( današnji Iran )

7. kada su kelti bili ozbiljna prijetnja rimu

Kelti su provalilili u Italiju, oteli Etruščanima padsku nizinu, nastanili se tamo pa zatim otuda pljačkali dalje prema jugu. 387. gpne. Osvojili su i opljačkali Rim gdje se na Kapitolu održao samo jedan rimski odred




8. što su mastabe

Mastaba je bila pravokutna građevina od nepečenih opeka s ravnim krovom i zakošenim zidovima sagrađena kao grobnica mnogih znamenitih drevnih Egipćana.

9. sicilska ekspedicija

U doba najvećih napetosti sa Spartoom, na nagovor Alkibijada, Atenjani su željeli velikom ekspedicijskom vojskom zahvatiti u Sicilsku trgovinu, Mornarica je isplovila 415 gpne, Alkibijad je prebjegao Spartancima kojima je dao vojne i političke savjete na temelju poznavanja atenskih slabosti. Spartanci su pomogli napadnutim Sicilijancima a ponajprije Sirakuzi. Zahvaljujući vojničkoj nadarenosti Spartanca Gilipa, sveukupna je atenska vojska bila uništena god 413 pne.

10. minojska kultura

Vladari iz Knossosa u 16. st. pr. Kr. ujedinili su plemena Krećana u samostalnu oblast. Imali su dobro državno uređenje i jaku mornaricu. Nisu gradili hramove nego su žrtve božanstvima prinosili pod vedrim nebom, ili negdje u pećini. Gradove i naselja nisu opkoljavali sa zidinama.

11. tko su sarmati

Najkasnije u 5 stoljeću pne uselili su se Sarmati ( Sauromati – pripadnici Iranske jezične skupine ) na područje istočno od donjeg i srednjeg Dona i u oblasti sve do Polovožja. U 4 stpne prekoračuju Don, razaraju Aleksandreju ( u današnjoj Turkmenskoj SR ), potiskuju skite zatim u 2 stpne zajedno sa skitima kreću protiv grčkih gradova na Crnome moru. U smjeru prema zapadu došlo je do susreta s Keltima. Drugo stoljeće zatječe ih u stalnim bitkama protiv Rima, djelomice ( u markomanskim ratovima ) u savezu sa Germanima.

12. manching

njemačka inačica za Keltska središta ili prednaselja tzv. Oppida. Manching je bio smješten kod Ingolstadta s bedemom opkoljenom površinom od 380 HA sa karakterističnom izvedbom pod nazivom – murus gallicus.

13. što je areopat – arhontat

Arhont (grčki: arkhon) je titula najviših dužnosnika u mnogim grčkim antičkim polisima. Nakon prestanka službe arhonti su postajali članovi areopaga. – plemićkog vijeća.

14. nabroji 3 bitke aleksandra velikog i darija 3

bitka kod Granika 334 gpne, bitka kod Isa 333 gpne, bitka kod Gaugamela 331 gpne,

15. na kojem se prostoru odvijala grčka kolonizacija

Sicilija ( Sirakuza, Akragas, Gelo ), južna Italija ( Tarent, Kima, Sibaris, Kroton ), južna obala Francuske ( Marsej ), Afrika ( kirenaika ), sjeverne obale Egejskog mora te morski tjesnaci na crnome moru. Kolonizirane su i obale Jadranskoga mora ( Korinćani – Issa, Pharos )

16. tko je periklo

Periklo je bio pripadnik atenskog plemstva (Alkmeonida), no ostao je poznat po zalaganju za atenski narod (demos). Bio je dobro obrazovan, izvrstan govornik, a podršku puka dobio je zbog promjena koje je proveo. U vrijeme njegova upravljanja državnim poslovima (461.–429.g.pr.Kr.) atenska demokracija dosegla je vrhunac. Periklo je uveo dnevnice za obavljnje državnih poslova i sudjelovanje u radu narodne skupštine. Siromašnijim građanima je omogućio pristup u upravu i sudstvo. Dužnosnici su se birali ždrijebom. Periklo je svu vlast predao narodnoj skupštini koju su činili svi slobodni Atenjani stariji od 18 godina. Ona je odlučivala o svim državnim poslovima. Atena je postala demokratska republika. U Periklovo doba Atena je obnovljena i sagrađene su mnoge javne zgrade, sagrađen je i najpoznatiji hram na Akropoli, zvao se Partenon. U Atenu su dolazili mnogi filozofi, umjetnici i znanstvenici. Tako je Atena doživjela procvat te je zauzela vodeči položaj među grčkim polisima. Periklo je umro prvih godina Peloponeskog rata od kuge koja je harala Atenom. Neposredno pred smrt je izjavio kako je ponosan što za vrijeme svog djelovanja nije zario u crninu nijednog Atenjanina.

17. po čemu su poznati delfi

Delfi su stekli veliko značenje kao proročište kamo su mnogi molitelji hodočastili, mnogi plemići i strani kraljevi onamo su odlazili po savjet pa su Delfi stekli i političko značenje.

18. tko je prvi perzijski vladar koji je napao grčku i kada

Darije I. – napao je grčku 490 gpne i poražen kod Maratona . Perzijski vojskovođe, Datis i Artafen su preko mora krenuli protiv Atene i Eretrije, uspjeli su osvojiti Eretriju ali ih je kod Maratona pod zapovjedništvom Miltijada potukla atenska vojska hoplita.

19. tko je demosten ? filipike ?

Demosten je bio grčki govornik koji je održavao javne govore protiv Filipa makedonskog, zato se zovu Filipike. ( 1 filipika 349. gpne )

20. tko je fidija

Fidija, (Atena, oko 500. pr. Kr. – ?, 438. pr. Kr.) je bio najslavniji grčki kipar svog vremena. Njegovo kiparstvo je sinonim za najčišći izraz zrele klasike i ideal harmonične ravnoteže božanskog i ljudskog. Sintetizirao je duh, snagu i strast koji su se rodili u okviru Periklovih političko-religioznih koncepcija i u ozračju atenske demokracije.

21. tko je seleuk
Seleuk I. Nikator ( između 358. p. n. e. i 354. p. n. e. - 281. p. n. e. ), sirijski kralj, vladao 305. p. n. e. - 281. p. n. e..Vojskovođa Aleksandra Velikog i osnivač makedonske dinastije Seleukidi koja je vladala velikim dijelom Aleksandrova carstva u Aziji u razdoblju 305. p. n. e. - 64. p. n. e.. Naslijedio ga je sin Antioh I. Soter
22. što povezuje kleopatru i alexandra

Oboje su bili egipatski faraoni

23. što je pentakosiomedimnoi

Nakon što je u Ateni Solon 594 pne proveo svoju reformu, plemstvu ( hipejci ) i imućnim seljacima ( zeugiti ) pridodao je on još treći stalež velikih zemljoposjednika koji su mogli dokazati da imaju preko 500 vagana ( po 52 litre ) žita godišnjeg uroda ( zbog toga pentakosiomedimnoi )

24. metec ?

Meteci su bili stranci naseljeni u Ateni

25. heloti i hopliti

heloti su pokoreno stanovništvo ( pod spartom ) kojemu su prepuštali obradu tla. Heloti su su bili državni robovi u Sparti. Za razliku od robova u drugim antičkim državama, heloti nisu bili u vlasništvu pojedinca već su dodjeljivani uz državna zemljišta na kojima su služili. Hopliti su bili teško naoružani grčki vojnici, nosili su mač ili koplje ( sarisa, 4 m ) a bogami i štit i kacigu.

26. dorani

Dorani .- Jedna od glavnih staro-helenskih grupa naroda izvorno naseljeni blizu planine Olimp. Dorani su svoje ime dobili po Dorusu, sinu Heleninom. U 12. stoljeću prije Krista počinju migrirati na jug. Tri dorska plemena Hileji (Hylleis), Pamfiloji (Pamphyloi) i Dimani (Dymanes) naselili su se na istoku i jugu Peloponeza, zamijenivši na tome mjestu Ahajce Njihove migracije trajale su 1100 pa do 950 prije Krista, nakon čega se njihov utjecaj osjetio čak na Kreti, a osnivasli su kolonije i u Italiji, Siciliji i Maloj Aziji.

27. falanga

je bojni poredak grčkog pješaštva iz klasičnog razdoblja. Falangu je sačinjavalo 16 sintagmi hoplita zbijenih jedan uz drugoga.. Sintagma se sastojala od kvadrata od po 16 redova sa 16 stupaca vojnika. Falanga je bila ranjiva na krilu i straga gdje su je štitle konjaničke postrojbe i peltasti ( plaćenici )

28. polikrat

Polikrat sa Samosa ( 538 – 522 gpne ) je bio tiranin koji je Samos učinio najjačom pomorskom silomu Egejskom moru. Svojim je gusarskim pohodima držao u strahu sve grke

29. izonomija

Izonomija su jednaka politička prava za sve građane u Ateni

30. pleme skiti

Skiti - nomadski narodi i plemena iranskog porijekla koja u 8. i 7. stoljeću p.n.e. migriraju iz središnje Azije na područje čije je središte bila današnja Ukrajina, i gdje su osnovali tzv. Skitsko kraljevstvo. Skitija se protezala sve od Dunava na zapadu pa do granica Kine na istoku a vladavina ovog naroda održala se negdje do 2. stoljeća p.n.e. Skiti su bili veoma vješti nomadski jahači koji nije imao svoj sistem pisanja, a većina podataka o njima potjeće od Grka Herodota koji je živio u 5. stoljeću p.n.e. Njihove 'kuće' bili su šatori od pusti koje su prenosili na kolima sa volovskim zapregama. Poznavali su stremen i laso i kao i Sarmati pili su uzavrelo kobilje mlijeko, 'kumys'. Grci koji su ih nazivali barbarima trgovali su sa njima u 7. stoljeću p.n.e. prodajući im vino i drugu luksuznu robu. Poznato je da su u istom stoljeću upali u gornju Mezopotamiju i Siriju i u 4. stoljeću na Balkan te da su ratovali sa Darijem I. (512. p. n. e.) Uništio ih je Aleksandar Veliki 325. p. n. e., a iza 300. su protjerani i s Balkana. U Rusiji su ih u 2. ili 1. st. p. n. e. zamijenili Sarmati.

31. tko je menes

Kralj Menes je osnivač Egipatskog carstva, ujediniuo je gornje i donje kraljevstvo oko 3100 gpne

32. nabroji najpoznatije perzijske vladare

Kir, Kambiz, Darije I , Kserkso,

33. bitke alexandra velikog sa perzijancima ( i godine )

334. gpne Aleksandar je prešao Helespont i započeo rat sa Perzijancima, te je godine porazio perzijske satrape na rijeci Granika. Zatim je 333 gpne porazio Darija III Kodomana kod Isa te par godina kasnije kod ponovno kod Gaugamela, nakon toga je zauzeo Perzepolis 331. pr. Kr. nakon iscrpljujuće bitke kod Perzijskih vrata gdje ga je mjesec dana zadržao Ariobarzan

34. hebrejski kraljevi i svijet u to doba

Saul ( 1022 gpne ), David ( 1002 – 963 gpne ), Salomon ( 963 – 925 gpne ). Na području između Mezopotamije i Sredozemnog mora živjela su u 2 tis. Pne tri semitska naroda – Izraelci, Feničani i Aramejci.

35. grčki autori drama ( trojica )

eshil, sofoklo, euripid

36. pizistrat

Pizistrat, (otprilike 6. stoljeće pr. Kr. - 528. pr. Kr. ili 527. pr. Kr. ) je bio atenski vladar. Prijevarom je uspio doći na čelo Atene, i to tako što je od polisa tražio tjelesnu stražu, lažući da mu je život u opasnosti. Dobiva vojnike, s njima uspijeva osvojiti Atenu i proglašava se vladarem. Uveo je tiranidu, odnosno samovladu, vladavinu pojedinca. Ipak, za vrijeme njega i njegovih nasljednika Atena doživljava procvat. Vrše se javni radovi, gade se nove građevine, Atena postaje velika pomorska i trgovačka sila tog doba. Kad su Pizistratidi konačno zbačeni 500.g.pr.Kr. dolazi do uspostave demokracije.

37. mohendžo daro

i Harapa su u razdoblju od 2600. pr. Kr. pa do 1800. pr. Kr. Bili gradovi-države tj. dio indske kulture. Mohendžo daro je smješten na donjem toku Inda u današnjem Pakistanu.

38. tko je mitra

bog sunca u perzijskom zoroastrizmu ( ali se pitanje ne odnosi na to )

39. samničanski rat

Prvi samnitski rat (343. pr. Kr. - 341. pr. Kr.) je uzrokovan upadom Samnita u Kampaniju (Campania). Kapuanci su tražili pomoć od Rimljana, koji nisu prvobitno htjeli intervenirati zbog svojeg saveza sa Samnitima. Međutim kad su Kapuanci ponudili svoj grad Rimljanima, Rimljani su se sukobili sa Samnitima. Rimljani su 341 p.n.e. prinudili Samnićane na mir
Drugi samnitski rat (327. pr. Kr. - 304. pr. Kr.) je uzrokovan osvajanjem kampanijskog grada Neapolisa (Napulj) 327. p. n. e., jer su i Samniti već odavno željeli zauzeti tu oblast
Treći samnitski rat (298. pr. Kr. - 290. pr. Kr.) je uzrokovan upadom udruženih Etrušćana i Gala u Latijum a Samnićani se učvršćuju u Lukaniji. Najznačajnija bitka iz ovog rata je bitka kod Sentinuma (296. pr. Kr.), gdje su Rimljani pobjedili udružene Samnite i Gale ali su i sami pretrpjeli ogromne gubitke (9000 mrtvih).

40. Markomanski ratovi

Marko Aurelije morao je u dva teška rata( 169 – 175 i 177 – 180 ) potisnuti germanska plemena koja su provalila preko Panonije i Norika sve do u sjevernu iItaliju

Grci – Jonjani, Eolci, Dorani –
Ratovi :

- u prvoj polovini 7. st – gradovi Halkida i Eretrija na Eubeji ( međusobna borba plemićkih rodova )

Perzijski ratovi :
- 500 gpne – neki maloazijski grčki gradovi pod perzijskom upravom zatražili pomoć od Grčke i dobili je. Ustanak Grka se rodio zbog slučajne i osobno obojene konstelacije gradskog tiranina iz Mileta koji je pokušao svoj ugled uspostaviti protuperzijskim spletkama. Jonjani traže pomoć, samo Atena i Eretrija šalju pomoć u brodovlju.
- Grci osvajaju Sard, ustanički pokret obuhvaća veče dijelove male Azije i Cipra
- Grčko je brodovlje kod Lade pred Miletom 495 gpne potučeno a Milet ( tada najvažniji grčki grad ) osvojen i potpuno razoren 494 gpne
- 490 gpne perzijski vojskovođe Datis i Artafen kreću preko mora do Atene i Eretrije da ih kazne zbog pomoći Jonjanima. Perzijanci osvajaju Eretriju ali im kod Maratona sveukupna Atenska vojska hoplita pod zapovjedništvom Miltijada zadaje potpuni poraz.
- 483 priprema se novi vojni pohod što ga predvodiKserkso, nasljednik Darija I ,
- 481 gpne Atena i Sparta sklapaju savez protiv Perzijanaca, počevši od 482 Atena pod vodstvom Temistokla gradi flotu od 200 brodova.
- 480 Kserkso prelazi Helespont sa vojskom, sukobljava se sa Spartancima pod vodstvom Leonide kod Termopila. Kserkso zaobilazi Termopile, ulazi u napuštenu Atenu te se odlučuje napasti atensko brodovlje kod Salamine. Grci su porazili perzijance, Kserkso predaje vođenje rata Mardoniju i vraća se u Perziju.
- 439 perzijanci su opet poraženi kod Plateje u Beociji, brodovlje uništeno kod Mikale.
- Istovremeno sa perzijancima, Grke su na Siciliji napali Kartažani. U nevolji, sicilski su se tirani složili pa su 480 gpne kod Himere, pod zapovjedništvom Gelona potukli Kartažane.

Atena i Sparta :
- prvi oružani sukob ( nakon 460 gpne )
- Atenjani nakon 460 gpne kreću u vojni pohod na Egipat , perzijanci pružaju otpor i atenski je odred uništen 454 gpne.
- Atena 453 gpne sklapa sa Spartom mir
- 450 nakon pobjede Atenjana protiv perzijanaca kod Salamine na Cipru rat je bio okončan. Kralj kraljeva se odrekao maloazijskih gradova – Kalijev mir 449 gpne
- Peloponeski rat izbio je 431 gpne, Korint je uvukao Spartu u rat u kojem su sudjelovale skoro sve grčke države.. Peloponeski rat je trajao gotovo 30 godina. Otpornu snaguAtenjana oslabila je i kuga je izbila 430 gpne a kojoj je podlegao i Periklo.Posčlije 10 godina uspjela se afirmirati stranka pod vodstvom Nikije koja sklapa mir sa Spartom na temelju statusa quo iz 431 gpne. Uskoro u Sateni prevladava radikalnija struja na čelu sa Hiperbolom i Alkibijadom. Ovaj posljednji nagovara Atenjane na sicilsku ekspediciju.
- Atenjan iisplovljavaju 415 gpne prema siciliji, 413 gpne su potučeni od Spartanaca na čelu sa Gilipom.
- U Ateni 411 gpne izbija oligarhijski puč koji ukida demokratski sustav
- Alkibijad kod Kizikasa uništava spartansko brodovlje
- Atenjani kod Aginuza 406 gpne opet potukli spartance pod vodstvom Lisandra
- Kod Egospotama doživljavaju poraz 405gpne, Lisandar je ušao u Pirej, atenske su zidine bile porušene, Sparta postaje vodeća sila u grčkoj. Ruše demokraciju i uspostavljaju oligarhiju
- Spartanski je kralj Agesilaj 339 gpne vodio u maloj aziji borbe protiv perzijanaca
- U matičnoj se zemlji formirala fronta protiv spartanaca sa jezgrom u Beocijskom savezu pod vodstvom Tebe – Korintski rat ( 395 – 387 )
- Atena je 394 pod vodstvom Konona kod otoka Knida porazila spartansko brodovlje. Spartanci uvlače perzijance na svoju stranu ( to je ostvario Antalkida, spartanski pregovarač na dvoru kralja kraljeva u Suzi )
- Nastupa Antalkidin mir 387 gpne
- Atena je ponovo ojačala te 377 gpne osniva drugi atički pomorski savez
- U bitki kod Leuktre 371 gpne Tebanac Epaminonda je kosim bojnim poretkom porazio spartance koji se više nikad nisu oporavili od tog udarca.
- Tebanci ih ponovno pobjeđuju 362 gpne kod Mantineje i Sparta više definitivno nije grčka velesila. Epaminonda u toj bitki pogiba.
- Nakon sloma sicilske ekspedicije, Kartažani kreću u ofenzivu protiv grka sa ciljem da ih otjeraju sa sicilije. Selinus je uništen 409 gpne a zatim i Akragas. U Sirakuzi na vlast stupa tiranin Dionizije I koji razvija vojsku i mornaricu te nakon dugotrajnog rata ( 397 – 392 ) tjera Kartažane na sjeverozapad otoka.

Makedonci - Filip :
- Ateni je preoteo Amfipolis 357 gpne te zatim Pidnu 356 gpne
- Nakon toga umiješao se u sveti rat protiv Fokejaca koji su tlačili Delfe
- Atenjani i Beoćani zajedno sa drugim državama u savezu gube bitku kod Heroneje a Filip je pobjednik.

Aleksandar :
- 334 gpne prelazi Helespont i započinje rat s perzijancima
- poražava perzijske satrape na rijeci Granika 334
- 333 gpne kod Isa poražava Darija III Kodomana
- 332 osvaja Tir, fenikijsku obalu te je 331 zaposjeo Egipat gdje osniva grad Aleksandriju.
- Kod Gaugamele je ponovno porazio Daija III kodomana te zatim zauzeo Perzepolis i Suzu.
- Baktrijski vojni pohod 329 – 327 gpne
- Vojni pohod u Indiju 327 – 325 gpne

Doba Diadoha :
- Antigona Monoftalmosa, najopasnijeg protivnika, 301 gpne potukli su kod Ipsosa Ksandar ( Antipaterov sin ), Lizimah, Ptolomej i Seleuk.
- 281 gpne Lizimaha ( koji je vladao malom Azijom i Trakijom ) kod Kirupediona potukao Seleuk.

Razdoblja :
- arhajsko ( rano ) doba
– od početka razračuinavanja sa Perzijom pa do uspona Makedonije – Klasično doba
- nakon Aleksandra – Helenističko doba

Sparta -
Dorani su prodrli u Lakoniju, mikenske tvrđave su pružale žesatok otpor, naročito Amikla. To je Dorane primoralo da i dalje žive u ratničkoj organizaciji, ponašali su se kao pleme u seobi i zadržali središnju kraljevsku vlast i logorski život. Takviu se ratnici nisu mogli baviti poljoprivredom pa su rad nametnuli pokorenom stanovništvu.Dorani su svojlogorski život koncentrirali u jednom naselju nalik na grad – Sparti. Ograničavai su se na ratničko zanimanje a helotima ( pokorenom stanovništvu ) prepuštali ob radu tla. Nakon Lakonije osvojili su susjednu Meseniju.
U 6 stpne postaje vodeća sila na Peloponezu. Kralj Pauzanije vojevao slobodno u Bizantionu pa je opozvan.

Svijet grčkih bogova - bio je satkan od predgrčkih, orijentalnih i sastojaka donešenih od doseljenika.Pojedina mjesta su uživala veći ugled – Zeus na Olimpiji, Posejdon na Istmu, Hera u Argosu, Apolon u Delfima, Artemida u Eezu

Razlozi za kolonizaciju – ( počelo je od sredine 8 st. trajalo neometano skoro 2 stoljeća ) prenaseljenost grčkog matičnog kopna, svijest o trajnoj ugroženosti opstanka, želja za avanturom.
Izlazišta su bila – Halkida, Eretrija, Magara, Naksos ( ista plemena ili isto narječje )

Probuđeni grčki duh – ( početak 6 stpne čak i 7 stpne ) – Prvi veliki filozofi prirode su iz Jonije, Anaksimander i Tales su bili iz Mileta kao i zemljopisac Hekatej. Filozof Pitagora bješe rođen na Samosu, kasnije živio u južnoj Italiji.Parmenid iz Eleje

Običajno pravo – u rano 7 stpne u Lokranima ( južna Italija ) zapisao Zaleuk, u sicilskoj Katani Haronda ( 6 st ), u Ateni Drakon ( 624 gpne )

Tirani – u mnogim su gradovima zavađene stranke prepuštale izabranom sucu posredniku da uvede novi poredak. Tako je na mnogim mjestima dolazilo do toga da se jedan plemić nametnuo za gospodara grada – tiranina – jedan od prvih – Pitak iz Mitilene. Tiranin je u to doba bio moderan političar, rođen iz zahtjeva svog vremena, brinuo se za pravnu sigurnost, objavljivao reforme zakona, sređivao posjedovne odnose na pravedan način. Polikrat sa Samosa ( 538 – 522 ), sicilski tirani – Gelon iz Gele ( 491 – 478 ) najprije u Geli a kasnije u Sirakuzi, zatim Teron iz Akragasa ( 488 – 472 ) . U Ateni – 561/60 Pizistrat, nakon njegove smrti ( 528/27 ) su slijedili njegovi sinovi Hipija i Hiparh. Nakon njih Alkmeonid Klisten ( 508 ) reorganizira građanstvo u intereseu puka. Organizirao građanstvo po zemljopisno određenim okružjima. Klisten je ustanovio pučko vijeće ( bule demoise )

Atički pomorski savez – Atena je sa određenim gradovima na Egejskom moru i na zapadnoj obali Male azije obrazovala vojnu zajednicu. Procjena financijske djelotvornosti je važna zbog izračunavanje visine priloga, prvu je procjenu poduzeo Atenjanin Aristid. U malo desetljeća savez raste na 400 članica.
Doba Diadoha – podjela države. nakon smrti Aleksandra –Savezi i borbe trajali su do 281 gpne. Tada se ustaljene 3 oblasti sve do vremena rimljana : Makedonija pod obitelji Antigona Monoftalmosa ( Antagonidi ), zatim Seleukidska država pod Seleukidovim nasljednicima ( Seleukidi ) i Egipat pod Ptolomejemi njegovim nasljednicima ( Ptolomejevići ) , Helenistički su vladari bili vojni despoti, najlake su vladali Antagonidi, protiv njh se u grčkoj osnovao Etolski pa zatim Ahejski savez. Usprkos brojnim borbama, održala se makedonija sve do rimljana. Seleukidima je bilo teže, oni su spali samo na Siriju. Krajem 3 stpne uspio je jedan Seleukid, Antioh III , vezati najveći dio istočnih pokrajina uz svoje kraljevstvo ali njegovi pokušaji na zapadu su ga doveli u zavadu s rimljanima koji su ga 190 gpne porazili kod Magnezija na Sipilu i otada je Seleukidska država osuđena na raspad. U helenističkom su dobu u Aleksandriji procvale znanosti, Aleksandrijska je knjižnica bila najveća na svijetu. Jezikoslovac i zemljopisac Ewratosten je živiuo u Aleksandriji, također i matematičar i inženjer Heron, a bogami i pjesnik Kalimah. Arhimed je živio u Sirakuzi

Neke Grčke face ( koje nisu u pitanjima )

1. Temistoklo
genijalni državnik pod kojim su Atenjani sagradili 200 brodova za borbu protiv perzijanaca. Vodio je bitku protiv perzijanaca kod Salamine, Upregnuo je atenjane bez imovine da budu veslači na lađama čime je i neznajući započeo radikalnu demokratizaciju Atene

2. Efijalt

462 gpne bio je prvak radikalnog smjera u Ateni, oduzeo je moć areopagu tako što je ukinuo pravo da mu činovnici polažu račune

3. Aristofan

Atenski komediograf koji je u svom dijelu '' Ose '' kritizirao demokraciju, svoj je kor sudaca sastavio od staraca.

4. Kimon

Sin pobjednika kod Maratona – Miltijada, isticao se u kasnijim razračunavanjima sa perzijancima. Bio je najutjecajniji čovjek tog vremena u Ateni, bio je obožavalac Sparte.. Obaranjem areopaga 462 gpne demokrati su se odvojili od Sparte /( razvikane aristokratske države ) i prognali Kmona.



5. Jazon

Je tiranin iz Tesalije u gradu Feri, Jazon je izgradio snažan položaj i time oko 370 gpne imao velik utjecaj u srednjoj grčkoj

6. Izokrat

Publicist koji je pokušavao da za ideju mira prirazumijevanje u javnosti, pri čemu se opći mir povezivao sa općim ratom protiv perzijanaca. Vodstvo u tom ratu je Izokrat dodjeljivao svim silama u grčkoj te najzad i Filipu Makedonskom.

7. Timoleon

Nakon što su ga Sirakužani pozvali da uspostavi red na siciliji, gdje su izbile borbe između Dionizija II i šurjaka Dionizija I - Diona, Korint šalje Timoleona koji je 344 gpne uspostavio red, ukinuo je tiranske vladavine i odagnao Kartažane u svoje granice. Zatim se 337 gpne povukao te nastavio živjeti kao privatnik.

8. Aridej

Polubrat Aleksandra velikog koji se nakon njega uspeo na vlast kao Filip III ali je bio slabouman pa je otpao u pogledu upravljanja državom

9. Aleksandar IV

Posmrtno rođeni Aleksandrov sin, umoren 311 gpne

10. Olimpija – Aleksandrova mati, Euridika – Aridejeva žena

Gurale se u politiku nakon smrti Aleksandra

11. Aleksandrovi generali :

Perdika, starac Antipater, Antigon Monoftalmos, Grk Eumen.

Pojmovi :

Heloti – pokoreno stanovništvo
Spartiati – spartanski ratnici
Seisahtheia – Solonovo oslobođenje od dugova
Pentakosiomedimnoi – 500 vagana žita, 52 litre žita godišnje
Timokratski poredak – zasnovan na imovinskoj procjeni nužnoj radi određivanja klasa za vršenje vojne dužnosti.
Bule demoise – pučko vijeće koje je preuzelo najvažnije političke funkcije starog plemićkog vijeća ( areopaga )
Ostrakizam – sudovanje na pločici ( ostrakon – pločica na koju se zapisivao pravorijek )
Efori – petorica nadzornika dvaju Spartanskih kraljeva.
Satrapije – Perzijske upravne oblasti, Satrapi – upravitelji
Teti – Atenjani koji nisu imali nikakve imovine
Izonomija - jednaka politička prava svih Atenjana
Areopag – plemićko vijeće ,središte državnog života
Arhont - je titula najviših dužnosnika u mnogim grčkim antičkim polisima
Arhontat – središnje činovnićko vijeće
Demi – mala zemljopisna okruženja
Strategi – vojskovođe
Meteci – robovi i stranci koji su živjeli u Ateni
Buleuterion – gradska vijećnica
Gimnazija – vježbališta za mladež
Diete – plaće što su ih dobivali činovnici, suci i sudionici pučkih skupština i kazališnih izvedbi.
Buleuti - vijećnici
Pritanija – desetina od 500 buleuta koji su vršili vlast., na čelu im je predstojnik
Bule – vijeće
Demagozi – pojedinci koji su se odlikovali govorničkom vještinom, pravi vladari u demokraciji