Točka, točka, točkica
Eto me opet.
U predhodnom sam postu nastojala objasniti s čime pišem te kako nastaju moji materijali na brajici.
Također sam spomenula i napravicu jednostavnog imena – pločica i šilo s kojom započinje sam proces učenja brajice. Ta pločica ostaje u mojoj uporabi i dalje jer ni računalo kao ni mobitel nisu sasvim sigurno mjesto za pohranu podataka kao što su e-mail adrese profesora s mog fakulteta, brojevi telefona ili mobitela kolega od kojih u svako doba mogu zatražiti pomoć. Zato, koristim i dalje ovu možda zastarjelu napravicu zajedno s bločićem koji se sastoji samo od debljih papira nego onog adresara što ga se koristi za crni tisak.
Deblji papir za brajicu dosta je bitan jer svaki puta čitajući isti tekst prelazim prstima preko točkica te se one mogu jednostavno rečeno izlizati. Na debljem papiru (najsličnija usporedba je papir sa zidnih kalendara) osigurava se mogućnost čestog izčitavanja tekstova.
Brajeva abeceda vizualno skroz se razlikuje od slova na crnom tisku. To nije grafički prikaz slova već je to kao što sam spomenula točkičasti prikaz znaka drugim riječima to je trodimenzionalan prikaz.
Šestotočka skup je šest točkica s čijom kombinacijom nastaju slova, brojke te raznorazni znakovi kao što su brojevi, matematički simboli ili glazbene note.
Predznak u brajici je od velike važnosti jer su sva slova na brajevom papiru vizualno iste veličine, redovi su jednaki, razmaci također. Stoga je uloga znaka označavanje kad je prvo slovo veliko, kad je cijela riječ pisana velikim slovima, kad je rečenica, cijeli tekst ili dio teksta napisan ukoso, ili podebljanim slovima ili kad je riječ o brojevima te znakovima matematičkih operacija kao što su plus, minus, puta, podijeljeno i sl.
Hm, možda previše informacija odjednom u ovih nekoliko rečenica? Pokušati ću stvar pojednostaviti.
 Već sam rekla da brajev znak ima 6 točkica. I u svakoj našoj komunikaciji kada sam učila govorili smo o broju pojedine točkice. Prva lijevo gore je točkica 1, lijevo u sredini je 2, lijevo dolje je 3, desno odozgo prema dolje su 4, 5 i 6. Pokušati ću dalje pojašnjavati koristeći te brojeve točkica.
Mašina igra veliku ulogu u mom životu te životu svih slijepih osoba. Dakle, kako se piše tekst na mašini?
U mašinu uvučem papir, zaglavim ga kako se ne bi pomicao. Glava na mašini koja utiskuje točkice ili jednostavnije rečeno kursor pomaknem skroz u lijevo te po podrebi razmaknicom pomičem u desno. Razmaknica, ali i upis bilo kojeg slova, pa makar bila upisana i samo jedna točkica u znaku, uvijek je jednak. Napravim nekoliko razmaka kako bih uvukla prvi red ulomka odnosno kako bih uvukla početak teksta. Prvi znak uvijek je predznak koji označava o čemu se radi - je li tekst, matematički zapis ili notni zapis.
Kada želim pisati obični tekst, a što je ipak najčešće, započinjem rečenicu te stavljam predznak za prvo veliko slovo. To je znak s točkicama 4 i 6. Čim se utisnu točkice u papir, kursor se pomiče u desno te iza sebe ostavlja točkičasti prikaz slova ili znaka koje sam ukucala kombinacijom pritiska na određene tipke na mašini. I tako slovo po slove, ubacujući poneki zarez koji se piše kao točkica 2, dolazm do kraja rečenice i stavljam točku koja se piše kao točkica 3. Nova rečenica, novi znak za veliko slovo i tako dalje.
Ako želim napisati naslov, tada ga stavljam na sredinu. Ako želim da naslov bude sav s velikim slovima tada ispred svake riječi naslova stavim točkice 4 i 5. Ako pak u naslovu je neka riječ sa samo jednim slovom, tada se ispred tog slova stavlja znak kao za veliko slovo - 4 i 6. Nakon naslova napravim dva reda razmaka i onda pišem tekst.
Pri kraju retka točnije šest slovnih mjesta prije kraja mašina se oglašava zvoncem koje me upozorava da se približavam kraju papira te završavam riječ ili stavljam znak (crticu - 3,6) za razdvajanje riječi.
Zatim, koristim tipku za prijelaz u novi redak te ponovo pomičem „kursor“ do kraja ulijevo i nastavljam pisati.
Slova u brajici podloga su brojevima te glazbenim notama. Prvih devet slova engleske abecede s određenim predznakom, a to je znak s točkicama 3,4,5 i 6 predstavljaju prvih devet brojki. Ispred prvog znaka višeznamenkastog broja (npr. kada upisujem nečiji telefonski broj) stavlja se znak za broj. Ako se u nisu želi nastaviti s nekim tekstom (dakle, želim upisati ime vlasnika tog telefonskog broja), onda se ispred prvog znaka stavlja znak s točkicom 6 koja označava prekid brojčanog zapisa i nastavak slovnog. Pa onda nejčašće ide znak za veliko slovo, i tako dalje.
Dakle, vidi se da se pored slova mora upisivati puno znakova koji označavaju o čemu se radi - je li veliko slovo (4,6), je li broj (3,4,5,6), a koji može biti i rimski i arapski, je li nota, je li bilo koji drugi znak za na primer podebljana slova, kosa slova, crtica za razdvajanje riječi i slično.
Brajeva slova na papiru su veličinom sva ista i riječ o znatno većem formatu znaka nego što je crni tisak pa su zato sve knjige, časopisi, u stvari svi tekstovi i sl. veliki, debeli i nekad ih je stvarno teško za nositi.
Brajicu mogu svi pisati pa i osobe koje vide, ali teže je čitati okom jer je riječ o svoj sili sitnih točkica. Kod brajice bitno je naučiti princip, kombinaciju točkica.
Eto, mislim da sam donekle uspjela prikazati kako izgleda brajica te kako pišem. U sljedećim postovima pokušati ću pojasniti nešto o modernijem načinu pisanja i čitanja: o računalima, govornoj jedinici i drugim, u pravilu zvučnim pomagalima.
Čitamo se uskoro.
|
