MOJ PAS VODIČ I JA

Money, money, money - make me funny

Danas je Svjetski dan štednje, pa sam odlučila nešto napisati o novcu. Kako slijepi raspoznaju novac i kako rukuju s njime.

Odmah se želim ograditi - slijepi jednako loše štede, uvijek potroše što ne bi trebali ili ne bi željeli, često su u minusu i tu nema razlike jesu li "videći" ili slijepi. Nema se što po tom pitanju naučiti, niti zavidjeti slijepima.

Ali kako slijepi raspoznaju kovanice, kako papirni novac, kako znaju jesu li kune ili možda Euri? Neovisno kako, ali kada prepoznamo Eure, i slijepi se razvesele.

Ovakva i slična pitanja ljudi nam postavljaju vrlo često. Mnoge zanima kako se snalazim s novčanicama, jer svi moji prijatelji svjedoci su da bez problema odlazim sama u trgovinu i točno znam koliko sam novaca dala prodavačici.

Kao prvo, naše papirnate novčanice (osim onih od 5 kuna) imaju na sebi znak za slijepe, ali na žalost, taj znak se raspoznaje samo kad je novčanica potpuno nova. Na upotrebljavanim novčanicama taj znak je slabo opipljiv, i na žalost, nama nekoristan. Ali, svaka pohvala našima koji tiskaju novčanice, jer čujem da druge novčanice to nemaju.

Ali, obzirom da je situacija takva kakva jeste, nama slijepima preostaje nekoliko drugih načina kako raspoznati i znati koja je koja novčanica.

Stvar je prakse. Svi mi slijepi razlikujemo novac na svoj način i to je individualno. Teško je, ali trebamo se potruditi jer nikome nije do toga da budemo prevareni. Naravno, zna se dogoditi da me netko prevari, ali smatram da se to može dogoditi svakome tko u brzini plati i ode. Srećom, čini mi se da se to vrlo rijetko događa, jer velika je većina poštenih prodavača.

Vrlo je važno najprije točno raspoznati novčanice, pa ih zatim uvijek istim redosljedom spremiti u novčanik. Od najveće (po dimenziji, ali i po vrijednosti) pa do najmanje. Zna se dogoditi da krivo posložim novac u novčaniku te da platim s 10 kuna, a kažem - mislim da je 20. Prodavačica me ispravi, zatraži još ili vrati ostatak.

Papirnate novčanice (kuna) svrstane su po veličini. Veća vrijednost, veća dimenzija. Ako se uzmu novčanice od 10 i 20 kuna i poravnaju se po gornjem rubu, odmah se vidi razlika - naravno, novčanica od 20 kuna je veća od one od 10 kuna. I to je najčešći i najjednostavniji način kako slijepi raspoznaju novac.

Dobro je kad mi se u novčaniku nalazi barem jedna novčanica i znam koja je, jer tako lakše mogu doznati koja je pak ona koju sam dobila u trgovini. Ako primjerice zaboravim, pomogne mi „šablonka“ - komad plastike koji uz rub ima ispupčene crtice. Prislonim novčanicu na donji rub „šablonke“ preklopim preko gornjeg ruba te provjerim koju je crticu novčanica dotaknula. Crtice su redom odozgo nadolje: 10, 20, 50, 100 itd.

Što se tiče kovanica, ni tu nema problema. Kunu, dvije ili pet raspoznajem prvenstveno prema veličini. Primjerice, ako se uzme pet kuna te na nju se stavi kovanica od dvije, a zatim jedne i tako se vidi razlika i u stvari to je jedan način kako raspoznajemo kovanice. Osim veličine simboli ove tri kovanice su slavuj, riba i mrki medvjed i ugravirani su na kovanici. U stvari, to je osnovni način raspoznavanja kovanica, jer naše glavno osjetilo jest dodir.

Što se tiče lipa postoji problem. Nema logike ili to ja još nisam otkrila. Ne mogu ih svrstati po veličini jer su kovanice manje, a i simboli koji su na njima ugravirani vrlo su sitni. Ovdje ja uvijek potražim pomoć.

Da se vratim na papirnati novac. Kako razlikovati kune od primjerice Eura? Euri su sami po sebi veliki novci. Od kune ne samo što su duži nego su i širi. Pošto često putujem van zemlje u doticaju sam sa stranim novcem te uvijek ostavim jednu novčanicu sebi kako bih sljedeći puta znala posložiti si novac.

Jedna zanimljivost. Ako sam sama kod kuće ili u studentskom domu te imam novčanicu, a ne znam ju odrediti, snađem se na vrlo praktičan način. Koristim punu računalnu opremu u koju ulazi scanner. Novčanicu stavim u scanner, isti je scanira i uz pomoć programa koji tekst sa slike pretvara u digitalizirani tekst (OCR program - program za optičko raspoznavanje slova i brojeva, odnosno znakova) dobijem slova i brojeve s novčanice u digitalnom obliku, kao tekst. Onda pomoću govornog programa doznam koji je tekst zapisan na novčanici. U stvari, doznam o kojoj se novčanici radi. Ovo (mislim na scaniranje) se možda ne smije, ali odmah scan brišem, a novac spremam i sigurno odlazim u trgovinu.




Sad se pitate kako koristim računalo i sve te programe? O tome u jednom od sljedećih postova. Veliki pozdrav od Harryja i mene. Čitamo se vrlo brzo.