Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
subota, 23.04.2016.
Isuse, kak mi se spava
Kad ste skužili da ste već nadživjeli one koji su vam prije pešest- petnajstdvajst godina bili ono... pa stari. Ili ne baš stari, ali ste mislili da ti ljudi znaju sve i imaju ful jasno postavljene stvari u životu? Iako sad znamo da je to bila zabluda- nit šta znamo nit šta razumijemo, al tak se furamo.
E, znaš kad sam ja skužila da sam stara? Kad sam kupila neke krpe za koje se ispostavilo da su super i raspametila se od sreće.
Bilo me same sebe sram. -Puj, kako te nije sramota?- rekla bih si da sam samo imala obraza pogledati se u ogledalo. No, krpe su stvarno zakon i sutra ću, kad se odmorim od večerašnjeg izlaska, otići po novi set.
A večerašnji izlazak... Veselim se tome danima, muža i djecu otpremila baki, ma sve je idealno. Osim što mi se spavaaaa, isuse kak mi se spava.
Naime, prijepodne sam zbog posla provela na Sljemenu. Bilo je malo vjetrovito, ali kad imaš cirkulaciju zmije vulgaris 'malo' je sasvim dovoljno da mi eritrocite pretvori u male kockice crvenog, našiljenog leda koji pokušava kroz pore izaći van iz tijela.
Doma sam samo skinula traperice, majicu i spravu za mučenje zvanu grudnjak (dam se kladiti da je to sranje smislio neki šovinistički sadist čija su pokoljenja, održavajući obiteljsku tradiciju, smislila tange i tuš za oči) i uvukla se u svoj oblak od kreveta (da, tak je dobar jer je novi i lijep). Ali noge, koje više nisu bile moje noge, nego noge nečega što je odležalo 6 mjeseci u kriokomori, su se odbijale zgrijat i tijelo se mi se nije moglo smiriti jer je uporno pokušavalo odbaciti strano tijelo zvano tuđa, hladna stopala. Vidim, vrag odnio šalu, morat ću pod tuš. Nenaviknuta na svakodnevnu higijenu, jer sam mama dvogodišnjaka, nevoljko sam pustila vodu po sebi i s olakšanjem zaključila da se neću dezintegrirati. A taj topli tuš, pa to je divan dar od boga čovječanstvu, gotovo ga nismo vrijedni. No, da ne hranim dalje perverzne umove i skratim priču, evo me u pidžami, u krevetu, s laptopom u krilu, krojim u glavi ormare za sobu, čitam blog.hr i trenutno me jedino ta ista glava, puna busena mokre kose spriječava da spustim rolete, ugasim mobitel, svjetla i zaspim ono... do prekosutra. #party animal #go hard or go home.
Ali izaći se mora, zar ne?
Oznake: stari se, spava nam se, baš nas briga
