Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
nedjelja, 11.09.2016.
Gdje jesti na Pagu?
Volite li finu klopicu, a naumili ste ljetovati na Pagu sigurno ste i vi ovo pitali čika gugla.
Pitala sam i ja, ali nisam saznala ništa korisno. Išli smo na pamet, pa kako bog da.
Evo ukratko dojmova od nekoliko mjesta koja smo posjetili, možda nekome bude korisno.
Proveli smo predivan tjedan u Staroj Novalji.
Pag ima nevjerovatno čisto more i prvi put ikad poželjela sam da mi boravak na moru traje barem dva tjedna. Bilo je dana (i mjesta i termina) s kojih smo odlazili doma nakon 4 dana Ovaj put to nije bio slučaj. Međutim, dio od Paga do Stare Novalje nema bogzna kakvu gastronomsku ponudu. Da ne duljim... U Staroj Novalji smo odsjeli u blizini restorana Toni. Prednost mu je što je blizu plaže i što nema baš puno izbora, pa se sukladno tome i trude, ali ajde, ono što smo jeli nije bilo loše. Ne vrhunski, ali ok. Klinci su bili ludi za srdelicama i par dana su samo to jeli. Riblja plata, ok. Ne super. Ok. Čak ja, koja sam stvarno ispodprosječna kuharica bolje ispečem ribu. Buzara im je loša. Al fakat loša. Uvjerljivo najlošija koju sam ikad jela, pa to ne uzimajte ako vas put tamo nanese, ali neke tjestenine su fine.
Međutim, u Staroj Novalji postoji još jedna konoba, Porat. Kod njih smo bili jednom i tamo fakat znaju što rade. Preporučujem da svakako tamo odete, budete li u blizini. Muž je jeo neki steak, a klinci i ja tjesteninu i baš je fino, a ambijent je prekrasan. Baš za guštat.
E sad, da netko ne bi rekao koliko para, toliko muzike obišli smo mi i Boškinec, vinariju, hotel i restoran.
Cijeli ambijent je prekrasan, čaroban rekla bih. Sve je neopisivo lijepo i stvarno se isplati otići tamo - ali punog želuca ili prije ćevapa.
Sve na tom mjestu govori da se radi o vrhunskom restoranu, i kuhar se trudi, fakat se trudi, ali... Uzalud. Cuvee je bio hladan komad tune. Ne očekujem od tog slijeda bogzna što. Tak da ajd, da ocjenjujem bila bi 4, zbog izgleda tanjura i mekane tune. Predjelo neka pjena od kozica s kozicama (ne znam napamet nazive, pa ja to po sjećanju opisujem) što je po okusu bilo baš fuj.
Glavno jelo moje je bio brudit- dva komada ribe u nekom umaku, sa tekućim rimskim njokima. Ako guglate tekuće rimske njoke, onda ste kao i ja. Nikad to nisam jela ni kruto ni tekuće. Fino. Muž se nabrijao na pašku janjetinu, a oni nude kobajage tri komada janjetine, od kojih se jedan peče 16 sati. E pa, ili su im pod janje podvalili ovcu ili im je sat pokvaren, jer je janjetina bila žilava. Još jedan dokaz da janjetina valja samo sa ražnja pravog majstora.
Međutim, najveće razočarenje je dočekalo moju djecu koja su bila gladna ko dva vučića. Njima smo naručili dječje porcije- bolognese i pohani pileći odrezak. Bolognese je bio iz konzerve, a pohanac pregoren. Ok, oni su to pojeli do zadnje mrvice, ali ja sam bila razočarana aljkavosti. Ponudio je konobar da nam donese drugo jelo, ali daj ti objasni gladnom petogodišnjaku da ćeš mu sad uzeti tanjur i za pola sata donijeti drugo. Odbili smo to, naravno. Neće im ništa biti od malo tamnijeg pohanog mesa. :D No to je dokaz da skupo ne znači i dobro.
U Novalji (konoba Parfi) smo jeli riblju platu koja je bila u pola cijene, a kad je stigla na stol bilo nam je jasno i zašto. Riba nije bila svježa i sukladno tome je bila fest prepečena. Konobari se ne smiju uopće, posluže te preko neke stvari i vidi se da im je sezone dosta.
Najbolje smo na kraju jeli u Buffetu Straško u istoimenom kampu. Tamo je hrana odlična, usluga također, a cijene očekivano za sezonu. No, porcije su zadovoljavajuće i žao nam je što nismo ranije otkrili taj restorančić, svaki dan bi tamo jeli da smo znali.
U samom Pagu smo jeli u jednoj konobi koja je bila fino posjećena, svi stolovi su bili puni. Hrana blah, nit smrdi nit miriši Htjeli smo zamijeniti stol oslobodi li se koji jer je ovaj bio blizu zvučnika, ali konobar je prodao neku priču da će to zbunit kuhara jer će netko drugi dobit našu hranu... A bože, pa gledaj kome je nosiš... No, odgovarajući stol se ionako nije oslobodio pa nismo zbunjivali ni kuhare ni konobare. Ne znam ni kako se zove to mjesto... no nebitno.
U Pagu je razvikan restoran Na Tale, ali kroz njega smo prošli čisto da vidimo jelovnik, međutim, nismo se vratili, a možda smo trebali. Ostat će to za drugi put.
Gdje god smo bili maslinovog ulja ima na kapaljku ili nema uopće, kruh je svugdje obični bijeli iz pekare, a dobru ribu je bolje napraviti sam. Ne umišljam si da sam Barbieri, nemam nerealne zahtjeve ali 500 kn bi ti bilo gdje trebalo moći kupiti dvije normalne ribe i 4 lignje. Meni se ne jede pizza na moru, to mogu i doma. A baš mi se ni ne kuha, nego volim fino sjest i pojest u nekoj ugodnom mjestu.
Imate li vi drugačija iskustva sa Pagom, podijelite preporuku u komentaru da znamo za nagodinu, jer smo se u taj otok bespovratno zaljubili.
Oznake: špag, gastro, gdje jesti, pagu, riblja plata, restoran, novalja, Stara Novalja
