Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
srijeda, 27.04.2016.
Izgubljeno dijete
...je točno onakav naslov zbog kojih ne gledam vijesti i izbjegavam portale. Naravno da to ne možeš baš uvijek izbjeći i da će neka vijest iz crne kronike uvijek naći put do tvoje svijesti i podsvijesti, pa makar za vrijeme gableca na poslu kad Duda prepičava Kati kako je od njezine susjede mala __________ (umetni skandaloznu vijest). Uz nekakav prirodni strah da nam potomke ne zadesi veće zlo od naših roditeljskih promašaja, često se pitamo kako bismo reagirali u nekoj stresnoj situaciji. Ne? Ne pitamo se? Samo ja? Ok, ja se često pitam kako bih reagirala u nekoj situaciji. Kao, uključi li ti se nekakav mehanizam koji te skulira i napraviš pravu stvar u pravo vrijeme i kao neka super majkažena spasiš dijete iz opasne situacije? Odgovor je- NE! Barem kod mene. Jer sam eto, igrom slučaja, jučer izgubila dijete. Na minutu.Okrenula sam se da ostavim torbu na klupu, a on je stajao kraj mene. Odložim torbu, provjerim velikoga. Tu je. Provjerim maloga. Tu j... Nema ga. Gledam oko sebe. Nema ga. Gledam dva metra oko sebe, tri metra, pet metara, pokušavam gledati dalje ali oči mi postaju kao dva kaleidoskopa i gledam ali više ne vidim, mičem glavom ali ništa, ne vidim, ne čujem, ne dišem, pokušavam ostati na nogama... Skužila sam odmah da sama ne mogu, da jednostavno gubim svaki kontakt sa stvarnošću pa sam prišla jednoj gospođi da ju pitam je li vidjela dijete u zelenoj jakni. Kako sam se približila ženi, tako sam ga ugledala kako trči po parku i ganja golubove. Htjela sam pasti na koljena s njim u zagrljaju i ridati mu u kapuljaču, ali sam se skulirala, kao ništa nije bilo.
Pišem si na ruku: - gledaj i kad ne gledaš i nabavi lajnu za djecu. Super stvar.
