Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
četvrtak, 12.03.2015.
Dijete ili pas?
Naletih sinoć, na svoju veliku žalost i razočaranje, na ovaj post : (ne klikaj ako boga znaš) Ameba Jednosivostaničić . Tko nema vremena, neka ga ne troši na ovaj proljev, a tko ima vrmeena, neka ga bolje iskoristi. Trimajući dlake u ušima, recimo. A tko je, nažalost, odlučio 2 minute vremena ubiti na taj 'tantrumiranje i bacanje po podu uz vrištanje' tekst, znat će o čemu govorim.
Dotična je, kako sam kasnije saznala neka wannabe novinarka. Možda cilja na Teen ili Ok, ako oni još postoje, a mislim da je i njihova publika ovo već prerasla.
Dakle, nemam psa. Nisam nikad imala psa u kući ili stanu. Ne znam kako je to voljeti psa kao člana obitelji. Znam ljude koji imaju psa, koji imaju psa i mačke i djecu i mahom su to sve divni i pametni ljudi. Ali eto, ja psa nemam i nisam kompetentna pisati o prednostima i manama imanja psa. Kao što ljudi koji nemaju djecu ne bi trebali pisati o nedostatcima imanja istih.
No nebitno, gore citirana neka se mane lošeg kopiranja Rujane Jeger, koja je istu temu obradila na daleko ljepši i sasvim normalan način. Klik na Rujana
I neka se mane reprodukcije. Apeliram. I nije Stewen Hawkins, nego Hawking. 
, ne jedu neodgojena djeca zemlju nego sva koja uspiju i ne stoji iza svake žene mater koja joj čuva dijete, nego vrtić, dadilja, muž... jer pogodi šta, i nakon dvoje djece nisam ostala doma nego se vraćam na posao. Tako to nekako ide već desetljećima, nije to ništa novo.
