Kava, podočnjaci i dvoje muške djece
ponedjeljak, 06.07.2015.
Dvoje muške djece na moru
Znaš one pop up-ove koji se pojavljuju taman kad ti pišeš bijesan post na facebooku? Pa klikaš samo agree, next, next, next, finish? E, i onda ti za par dana dođu na vrata tri čovjeka u crnom i ovrše ti babu, televizor, auto i dva rebra... Ne znaš? Ne znam ni ja, serem bezveze. Slično mi se desilo na laptopu, a vjerujem i mnogim tošibinim korisnicima. Nedužno surfaš kadli hop! evo, dame i gospodo jedan apdejt iz tošibe, hoćeš da ga tefterim sad ili malo kasnije? Ajd sad, brate, iskačeš tu zadnjih tjedan dana ko Mamić iz paštete. I klik na klik, instaliram apdejt, ne znam koji jer ne čitam te gluposti nego klikam agree, next, finish i PUF! ne radi tipkovnica. Sve radi, ali tipkovnica ne radi. It's not a bug, it's a feature- rekli bi iz tošibe. A to znam jer eto, nisam jedina na svijetu s tim problemom. Jednostavno je taj apdejt toliko dobar, ljudi moji, da ti više ništa ne treba. Ni laptop. I tako, umjesto da tošiba trune na servisu, gljivi mi doma glumeći dasku za špek jer sam lijena odvesti ga na servis. No riješit ćemo.
Trenutno smo na moru, a što drugo raditi na odmoru nego se iskradati iz kreveta u 5:30, piti kavu iz čaše za cedevitu jer je to najveća čaša u apartmanu i kukati po blogu s muževog laptopa? Ne mogu spavati više, pa kradem vrijeme za sebe, a probudilo me dijete mlađe vrištanjem koje je prestalo čim me počupao za kosu i isprdio se.
Roditeljstvo nije roditeljstvo bez priča o prdcima i kakcima. Pa slijedi jedna.
Sušimo se jučer na ručniku nakon kupanja. Dijete starije i dijete najstarije (muž) se brćkaju u plićaku, mlađi puže oko mene gologuz jer je to zdravo, jel. Brblja nešto na svom jeziku i općenito je presladak. Izađu muž i dijete starije iz mora, suše se, jedu voće, pričamo, malo gledamo sunce koje će uskoro zaći i prizor je prekrasan... Odjednom mi stariji gura u lice nešto smeđe i pita me 'Mama, jel to neki keksić?' Kakav jebeni keksić, nikakve kekse nisam nosila na plažu... Pogledam malo bolje odmaknuvši glavu jer mi je 'keksić' gotovo na nosu (kako drugačije nešto pokazati mami nego da joj to nabiješ na nos) a ono- govno! Mlađi se blagoizvolio pokakati na ručnik iza mene što nismo uopće vidjeli... Kaže muž da je dobro da je to stariji našao, jer mlađi sigurno ne bi pitao jel to keksić... Ma fuj. Objasnila sam starijem da se to braco pokakao na što me on hladnokrvno upitao 'A zašto mu ne staviš pelenu?'. Kad ti tako mala osobica na taj način postavi pitanje, to je nešto posebno, ponos te napuše ko cepelin.
Sad sam se sjetila i mogućeg uzroka probavnih smetnji u mladog gospodina. Nakon nezgode sa kakanjem po ručniku, dobio je pelenu, kanticu i lopaticu te smo se još malo igrali u plićaku. Opet, sekunda u kojoj sam okrenula glavu da vidim starijeg kako pun ponosa baca veliki kamen s ramena 'u dalj' koji mu za pedalj promaši stopalo, mlađi je pojeo dobru žlicu pijeska iz plićaka, uz komentar 'papa'. Blah... Sad se samo nadam da nije pokupio kakvu zarazu u tom plićaku i iz tog pojedenog pijeska.
Oznake: ljetovanje plaža djeca
