Iako ne pišem previše izvanpoetskih tekstova eto došlo mi danas da malo nešto natavrljam...
Naravno tema je snijeg naš svagdašnji...
Trenutna temperatura u mom dvorištu -10.....
Stalna temperatura u mojim kostima -50...
Hiberniram...
Sanjam o lijepim ljetnim žegama i dahtanju na +40...
Mislim da mi je ta temperatura najtaman...
I tako ja danas u mislima na + 40 u kostima -50 krenem po drva!Ali...Uvijek postoji ali...Prepreka puno dvorište.
Nanosi snijega na samim vratima i ne mogu ih otvoriti jer su se zaledila,pa udri prvo odmrznut vrata...Aleluja,izađoh van!Veselje je kratko trajalo jer sam odmah propala u snijeg malo višeg nivoa od mojih čizama i sve zimske radosti završe unutra...Snovi o + 40 se raspršiše u trenu.Moja srećom brza reakcija je bila da dohvatim lopatu koja već danima stoji pri ruci i udri brigu na veselje.Stružem ja tako nekih pola sata, napravim cijeli metar prolaza, blebnem dva tri puta ali oštro nastavljam borbu.Još pola sata,još pola metra ,ruke se zaljepile za lopatu,prste ne osjetim....
Slavodobitno kad sam došla do drva,bacim lopatu u ćošak i sva promrzla nosim naramak po naramak jer se drugačije ne mogu probiti nazad do kuće između hrpetina snijega...Onaj lijepi lagani vjetrić pirka,nosi mi pahulje u oči,osjećam se kao Jeti.Dok sam vani i moj pas veselo mi trčkara pod nogama,valjda vidi da treba malo popraviti ravnotežu pa se zalijeće pred mene,samo čekam kad ću tresnuti preko njega...Izdivljali smo se, grudali ,lovili pahulje.Moje mokre noge sad već totalno smrznute sve teže hodaju a vjetar sve jače puše.
Kosti - 100 ,mozak kruto stanje...led...Prilazim kući a buka me natjera da podignem pogled...Snijeg sa krova pade mi pred noge,napuni čizme do kraja a ja i Lord-pseto moje završimo na pozadini...Ajme,gdje sam bila ,što sam radila?
Lord sav sretan skače po novim hrpama snijega a ja razočarana ulazim u kuću zatvaram vrata za sobom i pomislim...Sutra je novi dan,sutra ću ga očistiti...
Ako mi netko može objasniti zašto voli zimu,bila bih mu jako zahvalna!
Moja životna želja je da zimi i ljetu zamjenimo rok trajanja...E to bi mi pasalo!

Evo malo za zimoljupce...

Oznake: Zima

Ulična svjetiljka stoji sama
tužno treperavim svjetlom
obasjava ulicu kojom smo prošli...
Obasjava naše stope u snijegu
mjesto gdje smo stali,ljubili se
naslonjeni na stup,stope su stale...
Tu smo se ljubili strasno ne vidjevši
da pada snijeg i da je hladno...
osjećali smo samo jedno drugo...
Poljupci su se nizali jedani za drugim,
ruke su istraživale kroz jakne i šalove
srca su kucala snažno kao jedno...
Svjetiljka se ipak ponovo upalila
a mi smo se samo nasmijali i
držeći se za ruke bez riječi otrčali...
Nestali smo u mrklom mraku
kao da bježimo od učinjenog
trčeći ispustio si ruku iz moje...
Mrak,panika, hladnoća i samoća
udarili su me kao najjači šamar
u strahu sam se vratila na svjetlo...
Svjetiljka je titrala ali ipak sam vidjela
tragove stopa što ostavismo skupa
pokrio je snijeg i nestale su...baš kao i ti....




Sjetih se danas ove pjesme iz moje mladosti....
Ulična svjetiljka ispod mog prozora treperi...

Oznake: svjetiljka

Kao u jezero bez dna
moji osjećaji tonu
u tminu,dubinu,tišinu
u privid iznemoglosti...

Kao bez ruku i nogu
tijela nepomičnog
zurim u jednu točku
u privid osakaćenosti...

Kao slijepa i gluha
ne slušam i ne gledam
želim samo pobjeći
u privid bezosjećajnosti...

Kao brod u boci
zatvorena,sama,bez zraka
pokušavam udahnuti
u prividu besmrtnosti...

Kao da te ne volim
i da ne znam ti ime
samo bježim od tebe
u prividu...privida...


Ovo je isto jedna vrsta privida....Vidiš jedno čuješ drugo fenomenalni su





Privid djeteta a kad ono....





I odijelo ne čini čovjeka je stara dobra uzrečica...Ovaj čovjek je fenomenalno spojio klasiku i modernu glazbu...Na prvi pogled...Privid...

Oznake: privid

Opasno bi bilo
da mi priđeš
i zamoliš me za ples...
Opasno bi bilo
da me dotakneš
i priljubiš uz svoje tijelo...
Da me gledaš
očima nevinog djeteta
a tijelom govoriš drugo...
Da me držiš uz sebe
nijekajući uporno
uzburkano lupanje tvog srca...
Da mi vrtiš haljinu
da leprša po podiju
uz prekrasan tango...
Opasno bi bilo
jer tango je tango
a napetost raste...
Tvoje blago rastvorene usne
i moje drhtave ruke
zajedničko ubrzano disanje...
Opasnost...
Opasno je ....
zato me nemoj molim te
zamoliti za ples...



U ovom filmu Antonio uči djecu da ples nije samo blesavo skakutanje već izraz osjećajnosti i zavođenja...





A u ovom pokazuje da je to istina....




Eto muškarci zaplešite sa svojim damama u čast Valentinova...Sretno...

Oznake: ljubav ples tango

Dajem ti sebe,cijelu,posve
Za večeru se posluži,
Uzmi me rukama,
cjelivaj usnama...
Svo moje biće ,cijela ja,
prostrta za tebe bit ću,
kao u slasnoj čokoladi
uživaj u meni...
A ja ću tebe,milo moje
voditi putem strasti
putem užitaka svih osjetila
voditi te do kraja i nazad..
Milovat ću te cijelog
očajničkim vriskom
zazivat ćeš mi ime
u ludom iščekivanju...
Putevi kojima ćemo ići
plesti će naše ruke
tijela će se spojiti
glad će se utažiti...
Dajem ti sebe
i ti ćeš se meni dati
letjet ćemo do beskraja
i nećemo stati...
Ludost i potreba
mladost i pohlepa
ljubav i pohota
kršenje svih pravila...
Ti ćeš zbog mene
i ja ću zbog tebe
strast otopiti
i preliti uzavrela tijela...
Dajem ti sebe
i ti ćeš se meni dati
uzmi slobodno
večera je poslužena...


Eh što lijepo plešu...



A tek ova teta...



I na kraju....

Oznake: strast