Iako ne pišem previše izvanpoetskih tekstova eto došlo mi danas da malo nešto natavrljam...
Naravno tema je snijeg naš svagdašnji...
Trenutna temperatura u mom dvorištu -10.....
Stalna temperatura u mojim kostima -50...
Hiberniram...
Sanjam o lijepim ljetnim žegama i dahtanju na +40...
Mislim da mi je ta temperatura najtaman...
I tako ja danas u mislima na + 40 u kostima -50 krenem po drva!Ali...Uvijek postoji ali...Prepreka puno dvorište.
Nanosi snijega na samim vratima i ne mogu ih otvoriti jer su se zaledila,pa udri prvo odmrznut vrata...Aleluja,izađoh van!Veselje je kratko trajalo jer sam odmah propala u snijeg malo višeg nivoa od mojih čizama i sve zimske radosti završe unutra...Snovi o + 40 se raspršiše u trenu.Moja srećom brza reakcija je bila da dohvatim lopatu koja već danima stoji pri ruci i udri brigu na veselje.Stružem ja tako nekih pola sata, napravim cijeli metar prolaza, blebnem dva tri puta ali oštro nastavljam borbu.Još pola sata,još pola metra ,ruke se zaljepile za lopatu,prste ne osjetim....
Slavodobitno kad sam došla do drva,bacim lopatu u ćošak i sva promrzla nosim naramak po naramak jer se drugačije ne mogu probiti nazad do kuće između hrpetina snijega...Onaj lijepi lagani vjetrić pirka,nosi mi pahulje u oči,osjećam se kao Jeti.Dok sam vani i moj pas veselo mi trčkara pod nogama,valjda vidi da treba malo popraviti ravnotežu pa se zalijeće pred mene,samo čekam kad ću tresnuti preko njega...Izdivljali smo se, grudali ,lovili pahulje.Moje mokre noge sad već totalno smrznute sve teže hodaju a vjetar sve jače puše.
Kosti - 100 ,mozak kruto stanje...led...Prilazim kući a buka me natjera da podignem pogled...Snijeg sa krova pade mi pred noge,napuni čizme do kraja a ja i Lord-pseto moje završimo na pozadini...Ajme,gdje sam bila ,što sam radila?
Lord sav sretan skače po novim hrpama snijega a ja razočarana ulazim u kuću zatvaram vrata za sobom i pomislim...Sutra je novi dan,sutra ću ga očistiti...
Ako mi netko može objasniti zašto voli zimu,bila bih mu jako zahvalna!
Moja životna želja je da zimi i ljetu zamjenimo rok trajanja...E to bi mi pasalo!

Evo malo za zimoljupce...

Oznake: Zima

I tako, evo, pao i prvi snijeg i donio hladnoću i bljuzgu koja nas sve tjera u toplinu kuće,pred ekrane,tv ili komp svejedno je.Zabismo se u četiri zida i na proljeće ćemo kao visibabe izviriti tražeći koju zraku sunca da nas malo vrati u normalan život.A za vrijeme tog totalnog opoziva životu udisat ćemo isti zrak mjesecima i baciti se u depresiju jer je Bože oslobodi dosadno na ovom svijetu bez sunca.Nogice će letjeti u svim smjerovima suprotnim našim očekivanjima i zapovjedima dok će ralice gurati snijeg direkt na naša ulazna vrata dvorišta a mi ćemo psovati na glas ili u sebi ovisno o visini brda koje nam nanese pred nos.
Tako ja vidim sebe u sljedećih par mjeseci...Ne volim zimu, ni bljuzgu, niti bilo kakve zimske radosti...Djete sam proljeća.Volim sunce,mirise prirode .Mrzim oblačenje na kat i u ovo doba padam u depru koja me tjera na razmišljanje a to onda nije dobro...Jer pada mi svašta na pamet...Ne ništa drastično nego onako da si sama pijem krv na slamku...A onda me pukne neki dobar vic koji mi evo sada priušti Lastavica ili Euro i ja opet ona stara...nasmijana i puna prkosa bljuzgi idem dalje...
To me odmah podsjeti na mog kolegu koji ima četvero djece.Kad smo razgovarali o djeci pitali smo ga kako se odlučio imati toliko djece,on nam je odgovorio:Rat je završio,vratili smo se kući...Nije bilo struje,slabo smo imali drva pa tako jedno dijete pa drugo,pa treće a kad se rodilo četvrto došla struja...hi-hi..

Oznake: Zima