Kao u jezero bez dna
moji osjećaji tonu
u tminu,dubinu,tišinu
u privid iznemoglosti...

Kao bez ruku i nogu
tijela nepomičnog
zurim u jednu točku
u privid osakaćenosti...

Kao slijepa i gluha
ne slušam i ne gledam
želim samo pobjeći
u privid bezosjećajnosti...

Kao brod u boci
zatvorena,sama,bez zraka
pokušavam udahnuti
u prividu besmrtnosti...

Kao da te ne volim
i da ne znam ti ime
samo bježim od tebe
u prividu...privida...


Ovo je isto jedna vrsta privida....Vidiš jedno čuješ drugo fenomenalni su





Privid djeteta a kad ono....





I odijelo ne čini čovjeka je stara dobra uzrečica...Ovaj čovjek je fenomenalno spojio klasiku i modernu glazbu...Na prvi pogled...Privid...

Oznake: privid