Kao u jezero bez dna
moji osjećaji tonu
u tminu,dubinu,tišinu
u privid iznemoglosti...
Kao bez ruku i nogu
tijela nepomičnog
zurim u jednu točku
u privid osakaćenosti...
Kao slijepa i gluha
ne slušam i ne gledam
želim samo pobjeći
u privid bezosjećajnosti...
Kao brod u boci
zatvorena,sama,bez zraka
pokušavam udahnuti
u prividu besmrtnosti...
Kao da te ne volim
i da ne znam ti ime
samo bježim od tebe
u prividu...privida...
Ovo je isto jedna vrsta privida....Vidiš jedno čuješ drugo fenomenalni su
Privid djeteta a kad ono....
I odijelo ne čini čovjeka je stara dobra uzrečica...Ovaj čovjek je fenomenalno spojio klasiku i modernu glazbu...Na prvi pogled...Privid...
Post je objavljen 15.02.2018. u 20:55 sati.