Ulična svjetiljka stoji sama
tužno treperavim svjetlom
obasjava ulicu kojom smo prošli...
Obasjava naše stope u snijegu
mjesto gdje smo stali,ljubili se
naslonjeni na stup,stope su stale...
Tu smo se ljubili strasno ne vidjevši
da pada snijeg i da je hladno...
osjećali smo samo jedno drugo...
Poljupci su se nizali jedani za drugim,
ruke su istraživale kroz jakne i šalove
srca su kucala snažno kao jedno...
Svjetiljka se ipak ponovo upalila
a mi smo se samo nasmijali i
držeći se za ruke bez riječi otrčali...
Nestali smo u mrklom mraku
kao da bježimo od učinjenog
trčeći ispustio si ruku iz moje...
Mrak,panika, hladnoća i samoća
udarili su me kao najjači šamar
u strahu sam se vratila na svjetlo...
Svjetiljka je titrala ali ipak sam vidjela
tragove stopa što ostavismo skupa
pokrio je snijeg i nestale su...baš kao i ti....




Sjetih se danas ove pjesme iz moje mladosti....
Ulična svjetiljka ispod mog prozora treperi...

Oznake: svjetiljka