https://youtu.be/L3wKzyIN1yk?t=9

Rag'n'Bone Man - Human (Lyrics)

Maybe I'm foolish, maybe I'm blind
Thinking I can see through this and see what's behind
Got no way to prove it so maybe I'm blind

But I'm only human after all, I'm only human after all
Don't put your blame on me

Take a look in the mirror and what do you see
Do you see it clearer or are you deceived in what you believe

Cos I'm only human after all, you're only human after all
Don't put the blame on me
Don't put your blame on me

Some people got the real problems
Some people out of luck
Some people think I can solve them
Lord heavens above
I'm only human after all, I'm only human after all
Don't put the blame on me
Don't put the blame on me

Don't ask my opinion, don't ask me to lie
Then beg for forgiveness for making you cry, making you cry

Cos I'm only human after all, I'm only human after all
Don't put your blame on me, don't put the blame on me

Some people got the real problems
Some people out of luck
Some people think I can solve them
Lord heavens above
I'm only human after all, I'm only human after all
Don't put the blame on me
Don't put the blame on me
I'm only human I make mistakes
I'm only human that's all it takes to put the blame on me
Don't put your blame on me

I'm no prophet or messiah
Should go looking somewhere higher

I'm only human after all, I'm only human after all
Don't put the blame on me, don't put the blame on me
I'm only human I do what I can
I'm just a man, I do what I can
Don't put the blame on me
Don't put your blame on me
https://youtu.be/L3wKzyIN1yk

Oznake: blame

https://youtu.be/_QguoUKqFVo

https://youtu.be/L3wKzyIN1yk

Oznake: ne krivi mene

Ne navodi me na grijeh,

Na postupke iz očaja,

Ne molim za milost!

Ne dijeli mi savjete,

O kulturi postojanja,

Jer ti ih prvi kršiš.

Ni svjestan nisi

Koliko boli

Taj pogled pun prijezira

I tvoj dodir uopće!

Ni vjetrovi teški,

Ni jajjače bure,

Ne mogu otjerati,

Tugu što si mi dao.

Ne molim za milost,

Niti je dajem,

Niti opraštam,

Jer ne mogu!

Ne planiram ništa,

Ne dobivam ništa,

Ne tjeram inat,

Već tražim samo mir.

Oluje u meni,

Rasturaju misli,

Kopaju po posvjesti,

Buče sve jače!

Spremna i nespremna

na daljni život,

Budim se prazna,

I potpuno sama.

Jačina bura,kiša i oluja,

Nije ništa naspram

Onih ogromnih suza,

I straha od sumraka.

Dolazi noć....

Strah i panika rastu,

A ti se bezlično smješkaš.

Da li je to opet

Onaj isti osmjeh,

Koji me ubio još onaj prvi put!!!!!!!!!!!!!

Oznake: kroničan strah

Licemjerno danas novci od nas rade monstrume,licemjerno nas političari dižu na pobunu protiv sveg pravednog i normalnog,licemjerno se učitelji odnose prema djeci u školama jer različit status traži različit odnos!!!!!Isto tako licemjerno krijemo kakvi smo ljudi zapravo jer mnogi od nas danju kao ogledalo imaju savršen odraz dok ne padne mrak a onda je sve crno...Onda svjetlost nestaje i počinje tama a s njom i drama...Neki ljudi uopće nisu shvatili bit postojanja ljudi u parovima.Misle da su partnerice stvorene za služenje Bogom danih muškaraca.Ako je Bog na svoju sliku napravio muškarca onda nije ni čudo da je ostao sam !!!!!!
Žene naprotiv šute,,,a zašto?Što im se uopće više može dogoditi lošije od zlostavljanja....Ako takvim ljudima nitko ništa ne može onda ni smrt nije loša opcija jer ona znači kraj!
Podržimo akciju ove države.!Stanimo zajedno u obranu žena koje trpe a samim time i cijela njihova obitelj!Pomozimo smanjiti teške brojke u crnoj kronici jer svatko ima pravo na život!
I NA KRAJU LICEMJERNO JE ŠUTJETI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ŽENE-OHRABRITE SE I PROGOVORITE!
ŠTA VAM VIŠE MOGU UČINITI A DA VEĆ NISU????UBITI VAS?A ŠTA VAM SADA RADE?ISTO TO ,ALI POLAKO I BOLNO.jAVITE SE SVIJETU,BOLJETI ĆE ALI NE VIŠE NEGO ŠTO SADA BOLI!!!!!!!!!

Oznake: STRAH OD POSTOJANJA

Oznake: Osjećaji

Ima li na ovom svijetu

ijedna ulica koja vodi

samo ka sretnom završetku

ili je sve samo Božja neslana šala

pa je sve zavrtio u jedan krug!?

Oznake: krugovi

I tako, evo, pao i prvi snijeg i donio hladnoću i bljuzgu koja nas sve tjera u toplinu kuće,pred ekrane,tv ili komp svejedno je.Zabismo se u četiri zida i na proljeće ćemo kao visibabe izviriti tražeći koju zraku sunca da nas malo vrati u normalan život.A za vrijeme tog totalnog opoziva životu udisat ćemo isti zrak mjesecima i baciti se u depresiju jer je Bože oslobodi dosadno na ovom svijetu bez sunca.Nogice će letjeti u svim smjerovima suprotnim našim očekivanjima i zapovjedima dok će ralice gurati snijeg direkt na naša ulazna vrata dvorišta a mi ćemo psovati na glas ili u sebi ovisno o visini brda koje nam nanese pred nos.
Tako ja vidim sebe u sljedećih par mjeseci...Ne volim zimu, ni bljuzgu, niti bilo kakve zimske radosti...Djete sam proljeća.Volim sunce,mirise prirode .Mrzim oblačenje na kat i u ovo doba padam u depru koja me tjera na razmišljanje a to onda nije dobro...Jer pada mi svašta na pamet...Ne ništa drastično nego onako da si sama pijem krv na slamku...A onda me pukne neki dobar vic koji mi evo sada priušti Lastavica ili Euro i ja opet ona stara...nasmijana i puna prkosa bljuzgi idem dalje...
To me odmah podsjeti na mog kolegu koji ima četvero djece.Kad smo razgovarali o djeci pitali smo ga kako se odlučio imati toliko djece,on nam je odgovorio:Rat je završio,vratili smo se kući...Nije bilo struje,slabo smo imali drva pa tako jedno dijete pa drugo,pa treće a kad se rodilo četvrto došla struja...hi-hi..

Oznake: Zima

Nije me dugo bilo...Plesala sam plesove pod zvijezdama...na kiši...tužna i sretna istovremeno....
Razmišljala o smislu života...Imam troje djece i jedno mi je napustilo dom i svilo svoje gnijezdo...Sretna zbog njene sreće ,njene nade u ljubav i bolje sutra...Njen taj divni optimizam i pogled pun planova za budućnost...Nisam ni sama bila bolja u njenim godinama ali život mi je dao gorka iskustva zbog kojih mi je najteže na svijetu bilo zatvoriti vrata za njom...Želim joj svu sreću na svijetu kao sav normalan svijet,želim im oboma ispunjenje svake želje i miran i staložen život...Ja ću polako okrenuti glavu da me suze ne odaju i krenuti dalje skupljajući snagu za ovo dvoje što ostadoše sa mnom....Dok me i oni ne napuste...Jako sebično od mene...Tužna sam...Odoh..

Oznake: Novi dom

Ni prostora ni vremena nema
Za bajke i čeznutljive priče,
Već samo razdor tišine i sna
Surova stvarnost i kajanje.

I dalje mi pričamo nestvarne priče
I smijemo se likovima iz bajki,
A nesnosna tišina se uvukla
U riječi koje ostaju u nama.

Reći istinu ili zašutjeti
Kad tuga zadire u nas
Voljeti i dalje bezuvjetno
Onog tko nije zaslužio?

Zavoljeli smo se na brzinu
I trajalo je dugo...
Zamrzili se još brže
I trajat će vječno!

Oznake: surova stvarnost