Nevrijeme u duši

25.11.2016.

Ne navodi me na grijeh,

Na postupke iz očaja,

Ne molim za milost!

Ne dijeli mi savjete,

O kulturi postojanja,

Jer ti ih prvi kršiš.

Ni svjestan nisi

Koliko boli

Taj pogled pun prijezira

I tvoj dodir uopće!

Ni vjetrovi teški,

Ni jajjače bure,

Ne mogu otjerati,

Tugu što si mi dao.

Ne molim za milost,

Niti je dajem,

Niti opraštam,

Jer ne mogu!

Ne planiram ništa,

Ne dobivam ništa,

Ne tjeram inat,

Već tražim samo mir.

Oluje u meni,

Rasturaju misli,

Kopaju po posvjesti,

Buče sve jače!

Spremna i nespremna

na daljni život,

Budim se prazna,

I potpuno sama.

Jačina bura,kiša i oluja,

Nije ništa naspram

Onih ogromnih suza,

I straha od sumraka.

Dolazi noć....

Strah i panika rastu,

A ti se bezlično smješkaš.

Da li je to opet

Onaj isti osmjeh,

Koji me ubio još onaj prvi put!!!!!!!!!!!!!

Oznake: kroničan strah

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.