Stvarnost je katkada poremećeni sustav mozga koji želi savršenstvo a kaktada je obično gledanje u prazno.Pomisliti da je sve jednostavno a doživjeti kolaps kad se shvati da jednostavnost može biti komplicirana i zaokenuti putem koji je lakši -greška u koracima!Koliko je bitno težiti savršenstvu na putu prema nigdje?Koliko je lako hodati tuđim stopama ili je bitnije utrti svoj put? Kako bilo da bilo uvijek i na svakom putu si sam dok ne raščistiš neke prošlošću umrljane biti.Kročiti svijetom sam ili sa nekim, u mislima si uvijek sam sa sobom i svojim strahovima i demonima ...I opet sam...Točka!

Ako su krugovi dobra stvar

jer kruže

gdje je onda problem

ako pratim ravnu crtu

i nadam se da ima

zaobljen kraj!?