Ne navodi me na grijeh,
Na postupke iz očaja,
Ne molim za milost!
Ne dijeli mi savjete,
O kulturi postojanja,
Jer ti ih prvi kršiš.
Ni svjestan nisi
Koliko boli
Taj pogled pun prijezira
I tvoj dodir uopće!
Ni vjetrovi teški,
Ni jajjače bure,
Ne mogu otjerati,
Tugu što si mi dao.
Ne molim za milost,
Niti je dajem,
Niti opraštam,
Jer ne mogu!
Ne planiram ništa,
Ne dobivam ništa,
Ne tjeram inat,
Već tražim samo mir.
Oluje u meni,
Rasturaju misli,
Kopaju po posvjesti,
Buče sve jače!
Spremna i nespremna
na daljni život,
Budim se prazna,
I potpuno sama.
Jačina bura,kiša i oluja,
Nije ništa naspram
Onih ogromnih suza,
I straha od sumraka.
Dolazi noć....
Strah i panika rastu,
A ti se bezlično smješkaš.
Da li je to opet
Onaj isti osmjeh,
Koji me ubio još onaj prvi put!!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 25.11.2016. u 17:09 sati.