Prevencija nasilja među mladima
Prenosimo sa stranica Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije
Program aktivnosti za prevenciju nasilja među mladima za 2009.
Jedan običan izlazak u grad, sve češće završi u novinama pod crnom kronikom. Mladi su sve češće nasilni prema svojim vršnjacima. Tučnjave, premlaćivanja između mladih, unatoč pojedinim sličnim tragičnim događajima s kobnim rezultatom, ipak se nastavljaju. Nasilje je nažalost sveprisutno među mladima, čak i djevojkama kojima inače međusobni fizički obračuni nisu karakteristično ponašanje. Žalosno je to što se događa i nitko ne smije samo stati i gledati kako val nasilnog ponašanja zahvaća našu djecu i mladež.
Vlada Republike Hrvatske predstavila je Program aktivnosti za prevenciju nasilja među mladima za 2009. godinu.
Navedeni prijedlog dokumenta jest prethodnik Nacionalnog programa za mlade i Nacionalne strategije za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih 2009.-2012.g. Na njegovoj izradi i samoj sjednici predstavljanja, sudjelovali su gotovo svi predstavnici mjerodavnih institucija koji se bave tom tematikom na neki način.
Cilj Programa je prevencija nasilja među mladima, koja da bi bila učinkovita, zahtijeva svebuhvatnu suradnju i aktivnost svih uključenih, izravno ili neizravno, u rad s mladima.
Krajnji cilj Programa je pronaći razlog i uzroke nasilnog ponašanja među mladima i njegovo sprečavanje raznim preventivnim mjerama i aktivnostima na svim razinama.
U Programu su predviđene i izmjene niza zakona i podzakonskih akata koji bi trebali bolje regulirati to područje.
U Programu su pripremljene i razne prioritetne preventivne mjere čiji je cilje prevencija pojave novih slučajeva nasilja, edukacija stručnjaka koji rade s mladima, razvoj svijesti javnosti, roditelja i mladih o štetnosti nasilja među mladima te senzibiliziranje cjelokupne javnosti za problem nasilja među mladima.
Program sadrži i preporuke jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave za osnivanje i rad savjeta mladih te Vijeća za prevenciju, koji bi koordinirali rad svih mjerodavnih institucija, te utjecali na djelovanje čimbenika koji pogoduju nastanku i razvoju kriminaliteta i nasilja.
Preporuke su upućene i medijima koji igraju važnu ulogu o razvoju djece svojim sadržajima, da te sadržaje prilagode i upućuju na prevenciju nasilja među mladima.
Obiteljski centri su jedni od važnih nositelja navedenog Programa u dijelu preventivnih mjera.
Djelatnost obiteljskih centara jest pružanje podrške i pomoći djeci, mladima i obitelji. Oni nose ulogu promicatelja kulture nenasilja među mladima, provoditelja preventivnih programa i aktivnosti usmjerenih prevenciji nasilja i podršci prilikom posljedica nasilja, te senzibiliziranja javnosti o problematici nasilja među mladima.
Kako bi taj rad bio što učinkovitiji, nužna je suradnja sa svim mjerodavnim insitucijama koje se bave mladima i prevencijom nasilja (policijskim postajama, odgojno-obrazovnim ustanovama, centrima za socijalnu skrb, predstavnicima civilnog društva).
Obiteljski centar Virovitičko-podravske županije će u skladu s Programom aktivnosti za prevenciju nasilja među mladima za 2009. godinu Vlade Republike Hrvatske organizirati i provesti različite aktivnosti koje će biti usmjerene na utvrđivanju rizične skupine mladih, organiziranje radionice, okrugle stolove i programe usmjerene smanjenju nasilja među mladima te senzibiliziranje javnosti o provedbi sprječavanja nasilja među mladima.
Neke od aktivnosti su:
* izrada Analize stanja nasilja među mladima na području Virovitičko-podravske županije
* okrugli stol na temu: „Spriječimo nasilje među mladima“;
* radionice s mladima na temu Nenasilno rješavanje sukoba, a koje će obuhvatiti teme: Potrebe, Osjećaji, Tolerancija, Socijalne vještine, Stereotipi i predrasude i sl.; Radionice s mladima provodit će se u sklopu programa: Znati više!, Vrijeme za nas i Aktivni nenasilnici.
* radionice za roditelje djece rizičnog ponašanja : Kako prepoznati djetetove potrebe, Kako poboljšati komunikaciju s djetetom, Adolescencija – što ona nosi, Dogovaranje i pregovaranje i sl. Radionice s roditeljima provodit će se u sklopu programa Škola za roditelje i Grupa potpore roditelja djece s teškoćama u razvoju;
* uključivanje mladih u volontiranje u sklopu programa Moj prijatelj, Mogu za 5 i Tutorski centar, kao korisni način provođenja slobodnog vremena mladih;
* radionice za roditelje djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom, kao i za braću i sestre djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom.
O svima aktivnostima detaljnije potražite na našoj stranici u najavama, vijestima, stručnim člancima i programskim aktivnostima, tokom godine.
Stopa kriminaliteta među mladima u Republici Hrvatskoj iznosi 20% i ispod je europskog prosjeka, ali razlog tomu je vjerojatno i to što se kod nas još uvijek svo nasilje ne prijavljuje, već samo teži slučajevi.
23.07.2009. u 13:00 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh
STOP seksualnom nasilju!
Prenosimo iz Večernjeg lista:
Ženska soba pokreće kampanju 'STOP seksualnom nasilju'
Kampanja će se odvijati u suorganizaciji s najboljim hrvatskim dizajnerskim i marketinškim agencijama, a pod medijskim pokroviteljstvom Europapress Holdinga (EPH) i Večernjeg lista.
"Nevladina organizacija Ženska soba – Centar za seksualna prava objavila je u srijedu da pokreće medijsku kampanju "STOP seksualnom nasilju".
Kampanja će se odvijati u suorganizaciji s najboljim hrvatskim dizajnerskim i marketinškim agencijama, među kojima su Fingere, Imago, McCann Erickson, Reber, te Šesnić&Turković, a pod medijskim pokroviteljstvom Europapress Holdinga (EPH) i Večernjeg lista. Cilj ove kampanje je osvijestiti široku javnost o problemu seksualnog nasilja i zlostavljanja.
Kako kažu u Centru, seksualno nasilje spada u red najtežih, a najmanje prijavljivanih oblika nasilja. Uz obiteljsko nasilje ulazi u dominantne oblike rodno uvjetovanog nasilja, odnosno onih njegovih vrsta u kojima je u velikoj većini slučajeva počinitelj muškarac, a više od 90 posto žrtava su žene. Najrizičnija skupina po su mlade osobe.
Seksualno nasilje uočljivo je u širokom kontinuumu, od seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja, preko silovanja do trgovanja ženama u svrhu prisilne prostitucije i/ili pornografije.
Seksualno se nasilje događa češće nego što većina ljudi smatra. Njegove su posljedice dalekosežnije nego što je većina osoba spremna priznati. Njegova cijena - psihološka, zdravstvena i ekonomska, za samu osobu, njezinu obitelj, ali i širu zajednicu i društvo nesaglediva je i ne ostavlja mogućnost prešutnog toleriranja.
22.07.2009. u 18:04 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
PASIVNA AGRESIJA
Objavljujemo tekst blogerice Annabelle, koji je u malo izmijenjenom - strucnije pisanom - obliku objavljen na njenom blogu.
PASIVNA AGRESIJA
Pasivna agresija je obrambeni mehanizam koji dovodi do indirektnog ispoljavanja agresije prema drugima kroz pasivnost, sabotažu i okretanje agresije prema samima sebi, što je prikriveno izražavanje fundamentalne agresije.
Kod djece i adolescenata to je normalna obrana dok se uče aktivnom suprotstavljanju odraslima, a postaje nezreli obrambeni mehanizam tek u odrasloj dobi, znači poslije 20-23 godine.
Uzroci razvoja pasivno-agresivnog stila ličnosti su možda najbolje opisani u primjeru naroda ili zemalja podanica u Istočnom bloku. Recimo, primjer Poljske i Čehoslovačke koje su kao zemlje postale prilično nedefinirani, apatični i “nesposobni” saboteri dok su bili pod željeznom šakom Sovjetskog saveza, jer kad se već nisu mogli osloboditi okrutnog “roditelja”, oni su mu išli nauditi tako što su ga podrivali i onesposobljavali svojim odbijanjem da pruže adekvatan performans.
Tako i kod individua, nemoć tijekom odrastanja i dominantan i okrutan roditelj uglavnom provociraju nastanak pasivno-agresivnih ličnosti kod svoje djece. Jednom kad je loš efekt okrutnog vladara uklonjen, stvar je podrške, navikavanja na nove uvjete te vremena koje treba proći da bi obrana u vidu pasivne agresije oslabila i individua ili narod odlučio da im takvo ponašanje, koje je u prošlosti bilo korisno i pomoglo im je zadržati dostojanstvo, sada prouzrokuje više štete nego koristi. Na neki način, i to je svojevrsni proces odrastanja pri kojem se nezreli obrambeni mehanizmi zamjenjuju zrelima u cilju boljeg funkcioniranja u svijetu koji nas okružuje.
PASIVNO-AGRESIVNO PONAŠANJE I PASIVNO-AGRESIVNI POREMEĆAJ LIČNOSTI
U psihoanalitičkom jeziku izraženo pasivno-agresivno ponašanje kod odraslih se zove mazohizam i odražava se u neuspjehu, odugovlačenju, ismijavanju sebe, autodestruktivnom ponašanju i bolesti koja više utječe na one oko bolesnika nego na njega samog (na primjer – majka koja je vječito bolesna i koju ćete svojim ponašanjem “dokrajčiti”, a živi do svoje 95. iako prijeti da će svaki čas umrijeti od kada Vas je rodila).
Neprijateljstvo nikad nije potpuno prikriveno u pasivnoj agresiji, štoviše, recimo kod samopovrijeđivanja rezanjem vena na rukama, ljudi oko osobe koja je to napravila nerijetko osjećaju bol i agresiju kao da je njih neko povrijedio, i često se odnose prema pacijentu kao prema sadistu, ne mazohistu, koji ih povrijeđuje svojim ponašanjem.
Kriteriji za dijagnozu:
A. Kontinuirani obrazac negativnih stavova i pasivnog otpora na zahtjeve za adekvatan performans, počinjući u ranom odraslom uzrastu. Manifestira se u raznim kontekstima, kao četiri ili više karakteristika sa liste:
1. Pasivno odbija ispuniti rutinske socijalne i poslovne zadatke
2. Žali se da ga/ju drugi ne razumiju i ne cijene
3. Natmuren je i svađalački nastrojen/a
4. Nerazumno i ekcesivno kritizira i omalovažava autoritet
5. Ispoljava zavist i ozlojeđenost prema onima koji su navodno uspješniji ili sretniji od njega/nje
6. Izražava preuveličane i neprestane žalbe u vezi vlastite nesreće
7. Oscilira između neprijateljskog prkosa i kajanja
B. Ovi simptomi nisu izraženi samo tijekom Depresivnih epizoda i ne mogu biti objašnjeni kao dio distajmičnog poremećaja (poremećaja raspoloženja koje se manifestira kao dugogodišnja tendencija ka blagoj depresiji).
Klinička slika:
Pasivno-agresivni pacijenti osim što pokazuju karakteristike izlistane u kriterijima za dijagnozu, za svoju sudbinu najviše krive one ljude o kojima ovise; no oni odbijaju da se oslobode iz ovisnih veza. Oni nisu direktni kad govore o vlastitim potrebama i željama, ne pitaju precizna pitanja u vezi toga što se od njih očekuje i postaju anksiozni kada su primorani da uspiju ili kada se njihova uobičajena obrana okretanja agresije prema sebi samima ukloni.
U međuljudskim odnosima pokušavaju manipulirati sebe u poziciju ovisnosti o drugima što se percipira kao kažnjavanje ili manipulacija. Ljudi sa ovim poremećajem često očekuju od drugih da obavljaju njihove dužnosti i zadovoljavaju njihove osnovne potrebe. Prijatelji i terapeuti provode puno vremena pokušavajući umiriti pasivno-agresivne osobe u vezi njihovih žalbi da ih se maltretira ili ne tretira dobro i pravedno.
Veze ljudi sa ovim poremećajem su rijetko mirne i sretne; zbog toga što se oni lakše vežu za svoju ozlojeđenost nego za osjećaj satisfakcije, oni možda nikada neće formulirati svoje ciljeve za pronalaženje zadovoljstva u životu. Njima tipično nedostaje samopouzdanja za to i često su pesimistični u vezi budućnosti.
Alternativne dijagnoze:
Pasivno-agresivni poremećaj ličnosti se može razlikovati od Histrioničnog i Graničnog poremećaja jer su pasivno-agresivne individue manje blistave, dramatične, afektirane i rijetko otvoreno agresivne.
Prognoza:
Najčešći co-morbidni faktori kod ljudi sa Pasivno-agresivnim poremećajem ličnosti su alkoholizam i depresija. Većina njih se prezentiraju kao nadraživi, anksiozni i depresivni ljudi; psihosomatični simptomi su česti, tek trećina pacijenata ima stalno puno radno vrijeme ili uspješno obavlja kućne poslove i iako su prijetnje i pokušaji samoubojstva česti, vrlo rijetko (oko 1% pacijenata) uspješno izvrši taj čin.
Da se vratimo na početak, Freud je prvi formulirao postojanje obrambenih mehanizama koji imaju svrhu braniti Ego. On je Ego definirao još davne 1923. u svom članku “The Ego and the Id” što je predstavilo promjenu njegove teorije sa topografskog modela psihe u trodijelni model koji se sastoji od Ega, Superega i Ida. Svaki od te tri komponente ima svoju unikatnu funkciju.
Svjesne i pre-svjesne funkcije Ega su logično i apstraktno razmišljanje i verbalno izražavanje, dok obrambeni mehanizmi čine njegovu nesvjesnu funkciju.
Također, Ego je izvršni organ psihe i kao takav kontrolira kretanje, percepciju, dodir sa realnošću i, kroz obrambene mehanizme koji su mu dostupni, odlaganje i modulaciju izražavanja psihičkih impulsa (koje u svojoj sirovoj i instinktivnoj formi čine Id).
Freud je postulirao da pritisci vanjskog svijeta omogućavaju Egu da modificira Idove energije koje su u svojoj sirovoj formi društveno neprihvatljive. Interakcija Ega se dešava kroz proces konflikta koji se u ranom djetinjstvu vodi između Ida i vanjskog svijeta, a kasnije se supstituira i postaje konflikt između Ida i Ega.
Treća komponenta ovog modela je Superego. On cementira i održava individualne moralne vrijednosti koje se baziraju na kompleksnom sistemu ideja, ideala i vrijednosti koje individua internalizira (usvaja) od svojih roditelja i ljudi koji sudjeluju u njegovom odgoju.
Superego predstavlja ono što kontinuirano skrutinizira ponašanje individue, njihove misli, osjećaje, komparira ih sa idealnim ili očekivanim standardima ponašanja i nudi odobravanje ili neodobravanje. Ove aktivnosti Superega se odvijaju mahom nesvjesno.
Ego Ideal je komponenta Superega: on poručuje što bi osoba trebala napraviti, dok je Superego odraz moralne savjesti i naređuje, to jest, diktira što osoba ne bi smjela napraviti.
Kroz cijeli latentni period razvoja (rano djetinstvo i preadolescencija) ljudi grade identifikaciju kroz kontakt sa osobama kojima se dive, koje doprinose formiranju moralnih standarda, aspiracija i ideala (u zadnje vrijeme sve češće je to televizija ili video igrice zbog čega se i podiže tolika prašina).
U svom radu, Freud se fokusirao na mehanizam represije, zbog profila svojih pacijenata (mahom su to bile žene sa poviješću zlostavljanja, sa disocijativnim poremećajima, somatizacijom i tzv. histerijom), ali njegova kćer Ana Freud je napisala prvu komparativnu studiju “The Ego and the Mechanisms of Defense” u kojoj je primjetila da svaka individua, neurotična ili ne, ima svoj repertoar obrana koje se javljaju u svakom stadiju razvoja (na primjer analna faza 1.5 – 4 godine se asocira sa formacijom reakcije (reaction formation) koja se manifestira razvojem sramote i gađenja u vezi analnih impulsa i zadovoljstava, a ultimativno rezultira u navici da se koristi WC i prestaje kakiti u pelene.) i u manjoj ili većoj mjeri postaju stalni dio karaktera, ovisno o tipu ličnosti.
Obrambeni mehanizmi se mogu hijerarhijski poredati po stupnju nezrelosti s tim da su Narcisisticke obrane (denial, distorcija i projekcija) najprimitivnije, dok se Nezrele obrane (acting out, blokiranje, hipohondrijaza, introjekcija, pasivna agresija, regresija, somatizacija) javljaju mahom kod adolescenata i nekih neurotičnih pacijenata, a Neurotične obrane (kontrola, displacement, ekstenalizacija, inhibicija, intelektualizacija, izolacija, racionalizacija, disocijacija, reaction-formation, represija, seksualizacija) se najčešće viđaju kod neurotičnih, obsesivno-kompulzivnih i odraslih individua pod stresom.
Tretman:
Pacijenti sa ovim poremećajem koji dobiju Potpornu psihoterapiju imaju dobre rezultate, ali sama psihoterapija je puna zamki jer da bi se ispunili njihovi zahtjevi potrebno je podržati njihovu patologiju, a ako se njihovi zahtjevi ne ispune, to njima znači da ste ih odbili i iznevjerili. Stoga sama terapija postaje sredina u kojoj pacijenti izražavaju nezadovoljstvo terapeutom ili žele postati ovisni o istom, dok terapeuti redovito ukazuju na posljedice pasivno-agresivnog ponašanja na konkretnim primjerima iz pacijentovog života (usprkos pacijentovom kritiziranju), i pomažu im da iskale svoju agresiju na manje destruktivan način, jer su takve konfrontacije učinkovitije od pravilnih interpretacija kad se radi o trajnom mijenjanju njihovog ponašanja. Također, pokušaji suicida se pretežno tretiraju kao prikriveno izražavanje agresije, ne osjećaj gubitka kao kod depresivnih poremećaja.
Antidepresivi i benzodiazepini se trebaju prepisati samo kada za to postoje indikacije u vidu ozbiljnog depresivnog poremećaja i rizika od suicida, inače nemaju nikakav pozitivni učinak.
09.07.2009. u 22:14 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Nezaposlenost i obitelj
Nezaposlenost i obitelj
Nezaposlenost odraslih članova utječe ne samo na nezaposlene, odrasle članove obitelji, već i na sve one koji ovise o tim članovima. Često, u namjerama da zaštite djecu od „problema odraslih", roditelji ne razgovaraju s djecom kada se nađu u nevoljama nezaposlenosti. Zasigurno je da su i djeca zainteresirana što se događa s njihovom obitelji. Djeca poznaju svoje roditelje, a osobito poglede pune zabrinutosti. Od velike koristi u nošenju s obiteljskim krizama imaju i otvoreni i iskreni razgovori članova obitelji pa tako i razgovori roditelja i djeteta. Naravno, razgovor treba prilagoditi dobi djeteta. Tajenje/skrivanje/laganje predstavlja prepreku razvoju povjerenja. Odnos koji ne sadrži povjerenje može dovesti do toga da dijete neće prepoznati roditelja kao osobu kojoj se može obratiti za pomoć kada je u nevolji.
Posljedice nezaposlenosti
Za uspostavu vlastitog identiteta odrasle osobe osobitu ulogu imaju dva područja djelatnosti i odnosa: obitelj i rad.
Nezaposlenost ima utjecaj na samog pojedinca koji je nezaposlen. Predstavlja izvor frustracija, nezadovoljstva, a preduga izloženost nezaposlenosti može imati za posljedice i različite psihosomatske tegobe.
Osjećaji bespomoćnosti, nekorisnosti, nezadovoljstva te dugotrajna izloženost nezaposlenosti može doprinijeti razvoju depresivnosti. Nezaposlenost može imati i za posljedicu alkoholizam odraslih članova obitelji u prilikama kada se kao "izlaz" iz neželjene situacije vidi u pijenju alkoholnih pića.
Kada govorimo o nezaposlenosti u obitelji, mislimo na odrasle članove koji skrbe za ovisne članove (djecu i/ili vlastite roditelje u starosti, nemoćne osobe). Kada je „hranitelj" onemogućen izvršavati svoju funkciju u obitelji, nezaposlenost utječe kako na obitelj kao cjelinu tako i na svakog člana pojedinačno.
Nezaposlenost utječe na dinamiku odnosa unutar obitelji, ali i na odnose obitelji prema van (obitelj ne može participirati u javnom životu kao prije, smanjena je potrošnja i sl.).
U slučaju nezaposlenosti često se pribjegava skrivenoj zaposlenosti (rad na „crno") koja privremeno može biti korisna u zadovoljenju materijalnih potreba, ali dugoročno izaziva različite nepovoljnosti i nesigurnosti (ne osigurava mirovinu u starosti, ne postoji osiguranje zaštite na radu i sl.).
Što prilikom nezaposlenosti?
Zaposlenost predstavlja sudjelovanje na tržištu i osigurava zadovoljavanje osnovnih potreba i to kako za vlastite potrebe tako i za potrebe ovisnih članova obitelji.
Upravo radi takve uloge zaposlenost, tijekom nezaposlenosti osiguravaju se različiti oblici materijalne pomoći kao što su naknada za nezaposlenost, jednokratne novčane pomoći, stalna pomoć, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i sl..
Naravno ovdje treba razlikovati dobrovoljnu nezaposlenost (dakle kada osoba sama odabire da ne želi raditi), od nedobrovoljne nezaposlenosti (kada osoba ne svojom voljom ostaje bez posla i/ili ne može uopće pronaći posao i nalazi se na listi nezaposlenosti zavoda za zapošljavanje kao osoba koja aktivno taži zaposlenje).
Tijekom nezaposlenosti, osoba prijavom na zavod za zapošljavanje, ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje i pristup zdravstvenoj zaštiti.
Iako, se na ovaj način nastoji zaštititi podmirenje osnovnih potreba, nezaposlenost utječe na pad životnog standarda kako pojedinca tako i obitelji.
Svaka obitelj ima vlastite resurse za nošenje s vanjskim stresovima i za prevladavanje kriznih situacija.
Program poticanja zapošljavanja
Od 1. ožujka 2002. godine na snazi je Program poticanja zapošljavanja (NN 21/02) koji sadrži različite programe poticanja zapošljavanja:
1. S faksa na posao
Ciljevi:
• zaposliti mlade do 27. godine starosti s visokim obrazovanjem koji su završili studij unutar prosječnog roka studiranja.
• skratiti vrijeme studiranja
• poticati povratak na mjesto prebivališta
• destimulirati odlazak u inozemstvo
Program se provodi na način sufinanciranja zapošljavanja:
• u državnoj upravi i javnim poduzećima
• na razvojno-istraživačkim projektima
• na područjima posebne državne skrbi
• na deficitarnim zanimanjima
• kreditiranjem samozapošljavanja.
2. Iz učionice u radionicu
Program sufinanciranja zapošljavanja osoba KV i VKV zanimanja bez radnog iskustva u obrtništvu.
Cilj:
• stjecanje radnog iskustva za polaganje majstorskog ispita
3. Učenjem do posla za sve
Program sufinanciranja zapošljavanja osoba bez radnog iskustva do 30. godine života.
Program sadrži sljedeće obrazovne aktivnosti:
• uvođenje u posao
• stručno osposobljavanje
• prekvalifikacija
• dokvalifikacija
• stručno usavršavanje
4. Iskustvom do profita
Program sufinanciranja zapošljavanja ženskih osoba iznad 45. godine života i zapošljavanje muških osoba iznad 50. godine života, a koji su evidentirani na zavodu za zapošljavanje duže od 6 mjeseci.
5. Šansa i za nas
Pogram sufinanciranja zapošljavanja osoba s invaliditetom kod osoba kod kojih je invaliditet utvrđen prije 15. godine starosti i osoba sa stečenim invaliditetom.
6. Posao za branitelje
Program kojim se sufinancira zapošljavanje osoba hrvatskih branitelja, nezaposlene djece i supružnika poginulih i nestalih hrvatskih branitelja bez obzira na dob i radni staž.
Sljedeći grafikoni prikazuju nezaposlenost na području Virovitičko-podravske županije te odnos nezaposlenih muškaraca i žena na području županije i u Hrvatskoj:
Grafikon 1
Grafikon 2
Grafikon 3
Izvor podataka:
Statističke informacije 2009. Državnog zavoda za statistiku i Županija u brojkama 2008. godine Ureda državne uprave u Virovitičko-podravske županije.
Prilikom izrade članka korišteni su sljedeći materijali:
- knjiga Psihologija braka i obitelji Mira Čudina Obradović i Josip Obradović
- časopisi: Revija za socijalnu politiku i Ljetopis socijalnog rada
- predavanja.s kolegija Socijalna politika Hrvatske (Gojko Bežovan, prof. dr. sc) Studijskog
centra socijalnog rada, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Preuzeto od obiteljskog centra Virovitica
Pitanja i komentare vezano uz temu članka ostavite ovdje ili direktno šaljite na: socradnik@obiteljskicentar.hr
06.07.2009. u 23:02 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Sve je crno?! (zašto ste prošli post otvorili 2000 puta?!)
Autorica proslog posta, ispod kojeg se razvila burna debata u preko 150 komentara (i oko 2000 posjeta u samo 4 dana), javila nam se slijedecim mailom:
"dobila sam mail od svoje bivše kolegice koja radi u CZSS (Centar za socijalnu skrb) kao socijalna radnica na referadi za osobe s posebnim potrebama (vještačenja, doplatci, radno sosposobljavanje, i smještaji) i evo što mi je napisala kao komentar na temu:"
Tvoj poziv da bacim na papir sve što me muči u poslu koji radim već 12 godina i nešto sitno mjeseci, naveo me je na razmišljanje i po tko ko zna po koji put sam pop*la, mislim ne zbog tvog poziva da napišem koju riječ, nego njegov povod, da me krivo ne shvatiš.
Čini mi se da se svi razumiju u poslove soc. radnika, defektologa, učitelja, odgajatelja, doktora...Od novinara do starih baba i nedozrelih i bahatih klinaca. Nisam za nikakve fašističke metode, te se maksimalno zalažem za poštivanje ljudskih prava, pa tako i marginalnih skupina u koju spadaju i osobe s mentalnim oštećenjima i psih. bolesnici. Točnije, osobito sam osjetljiva na njihova prava jer se za njih ne mogu sami izboriti.
Smatram da je potreban razvoj civilnog društva i lokalne zajednice koji je kod nas veoma slabo razvijena, osim u gradu Zagrebu, gdje su uglavnom koncentrirane sve moguće udruge, a mi na periferiji se šlepamo i uvjeravamo da i nismo tako daleko od Zagreba, te da, uglavnom, prime i naše korisnike (o.p. autorica radi u gradiću nadomak Zagreba).
Podržavam i krilaticu udruge „Vjeverica“ „Ništa o nama bez nas“ i sve ostale udruge koje se kritičke odnose na trom i ogroman državni birokratski aparat čiji sam i sama dio (a ta me tromost najviše izjeda u poslu).
Mislim da do ovakvih rasprava i ne bi dolazilo da imamo više mogućnosti za realiziranje naših oblika pomoći, a ne da smo samo empatični i puni razumijevanja često i bez mogućnosti za konkretnu pomoć čovjeku. Isto tako vječno tražimo rupe u zakonu i izmišljamo toplu vodu. I naravno nikad ne možeš učiniti dovoljno dobro da su uvijek svi zadovoljni.
Nisam zadovoljna niti onim što naše matično ministarstvovo čini da bi zaštitilo nas pomagače, jednostavno-NIŠTA, samo se moraš očitovati na sve veće i nerazumnije predstavke nezadovoljnih građana.
U medijima se samo čuju ružne stvari i gotovo nikada nije pohvaljen niti jedan soc. radnik, odgajatelj, općenito pomagač, te i to stvara negativističko raspoloženje kod običnog puka, a kamoli kod nekoga koga je i ošinuo sustav.
Što se tiče skrbi i domova za MR (mentalna retardacija) i „psihiće“ (neka nitko ovo ne shvati u pogrdnom značenju) ovo što sam ja vidjela i kako sam ih doživjela i nije tako loše za moju nježnu dušicu. Korisnici su uglavnom i grupirani prema težinama oštećenja i ostacima mogućnosti da se uključuju u radne aktivnosti. Domovi su lijepo uređeni i čisti. Ne mogu ulaziti u stručnost i ekpiranost djelatnika jer o tome nisam informirana, ali ovako, na ono što vidim prigodom redovitih posjeta štićenika, ostavljaju pozitivan dojam.
Roditelji naših korisnika još do sada nisu nikada nikoga uzeli iz ustanove i vratili kući (zbog loših uvjeta), niti su imali primjedbi na iste i tretman štićenika.
Znaš da i onako ne radimo u *hoh* strukama, a oni koji pojma nemaju daju si najviše prava da kritiziraju bez argumenata i ne razmišljajući koliko je ralno očekivati da smo čudotvorci. Ako si u mogućnosti preko svoje udruge reagirati i pokrenuti ljude u obranu digniteta struke kreći i ne odustaj. Meni je već svejedno.
03.07.2009. u 22:28 sati | 22 Komentara | Print | Link | Na vrh
