Bračni sukobi
Preuzeto od Obiteljskog centra Virovitica
Jedna od najvećih zabluda ljubavi je iluzija da ljubav podrazumijeva nepostojanje sukoba. Erich Fromm
Odrednice bračnih sukoba
Sukob može trajati nekoliko minuta ili nekoliko dana, a načini kako će ih partneri rješavati utječu i na kvalitetu rješavanja sukoba, a time i na zadovoljstvo bračnim odnosom
Odrednice bračnih sukoba obično se svrstavaju u dvije skupine - osobine partnera i okruženje u kojem bračni partneri žive.
Tako će osobine kao hostilitet (neprijateljstvo), potreba za dominacijom i kritizerstvo, bez obzira na spol pojedinca, često izazivati sukobe jer njihovi partneri teško podnose njihovu agresivnost, želju za stalnom dominacijom ili kritizerstvo.
Posljedice sukoba
Česti i dugotrajni sukobi među bračnim partnerima imaju višestruke nepoželjne posljedice - narušavanje intimnog odnosa i (ne)zadovoljstvo brakom. „Žestoki" sukobi i njihovo nerješavanje predstavljaju izrazite stresore za pojedince koji sudjeluju njima pa tako imaju štetni utjecaj i na zdravlje bračnih partnera - pogoduju pojavi depresije, raznim zdravstvenim tegobama (mogu se javljati glavobolje, migrene, želučane tegobe, kardiovaskularne tegobe, porast krvnog tlaka i dr). Osim što može biti uzrokom sukoba, prekomjerno pijenje alkoholnih pića može biti posljedica i bračnih obračuna.
No, ove negativne posljedice javit će se samo u slučajevima dugotrajnih sukoba koji se pretvaraju u „rat" bračnih partnera. Bez njihova rješavanja, isti sukobi će se javljati u najrazličitijim životnim/obiteljskim situacijama i ubrzo će dovesti do nezadovoljstva partnerskim odnosom i osobnog nezadovoljstva (osobito ako se prilikom sukoba partneri koriste međusobnim vrijeđanjem). U takvom odnosu teško je vidjeti zajedničke ciljeve, interese jer dugoročno ostaju otvorena brojna pitanja.
U sukobima se mogu pronaći drugi načini mišljenja i izbora na akciju i sukob je posljedica različitosti koje mogu razjasniti odnose. Sukobi čine sastavni dio svakog stabilnog partnerskog odnosa i oni su neizbježni u svim odnosima, a kvalitetno i konstruktivno ponašanje tijekom sukoba unaprijedit će i zaštititi bračni odnos i pozitivno utjecati na zadovoljstvo bračnim odnosom
Upute o vođenju bračnog sukoba
(prema Mira Čudina-Obradović i Josip Obradović)
Što ne činiti...
* Ne igrati prljavo (ponašati se prema partneru kao prema optuženiku obasipajući partnera/icu s unakrsnim ispitivanjem, vrijeđati, ponižavati, vikati - što vodi ka psihičkom i fizičkom zlostavljanju)·
* Ne postavljati ultimatum (time se partnera/icu stavlja u neravnopravni položaj i onemogućuje raspravljanje i pregovaranje te samo produbljuje nesporazum).
* Ne optuživati (prozivanje partnera/icu krivcem i odbijanje da se preuzme dio odgovornosti, tjera partnera da se brani što sprečava pregovaranje, a time i rješenje).
* Ne odbijati razgovor (na taj način se vrši pritisak na partnera/icu da prihvati ili učini ono što dobrovoljno ne želi čime se samo privremeno ušutkava partnera - bez rješavanja sukoba·
* Ne boriti se na pobjedu (u sukobu ne smije biti dobitnika niti gubitnika).
Što se mora činiti...
* Ponašati se zrelo (otvoreno raspravljati uz naglasak da se partneri međusobno pažljivo saslušaju - bez prekidanja).
* Izraziti osjećaje (otvoreno govoriti o vlastitim osjećajima bez optuživanja).
* Jasno izraziti svoje želje i zahtjeve.
* Povremeni prekid (koji ne smije biti dug, a koristi se kada rasprava postaje „žestoka" i/ili pojedini partner „igra prljavo" pa je dobro napraviti stanku koja ne smije biti predugačka - od nekoliko minuta, sata ili dana).
* Završavanje sukoba (ono je završeno kada partneri imaju osjećaj da su pronašli rješenje vezano uz predmet sukoba, a ne, kako se to zna događati, kada partneri odbijaju razgovor ili postanu dominantni pa se drugi partner osjeća gubitnikom i bespomoćnim u daljnjem vođenju sukoba.
Optimističan stav prema rješivosti problema i podražavajuće ponašanje kojim osoba pokazuje da joj je odnos važan pozitivno utječe na rješivost problema i zadovoljstvo bračnim odnosom (Blažeka Kokorić).
Gdje naučiti?
Ako želite više naučiti o vođenju bračnog sukoba uključite se s partnerom/icom na bračno savjetovanje. Inicijalni susret sa socijalnom radnicom možete ugovoriti na broj telefona 800-069 ili osobnim dolaskom u prostorije Obiteljskog centra, a možete se obratiti i na e-mail: socradnik@obiteljskicentar.hr. Partnersko savjetovalište je otvoreno utorkom od 14,00 do 18,00 sati.
Više o bračnom savjetovanju na: http://www.obiteljskicentar.hr/vijesti/635-1 i http://www.obiteljskicentar.hr/vijesti/666.
Za izradu članka korišteni su sljedeći izvori:
Čudina Obradović, M. i Obradović, J.: Psihologija braka i obitelji; Zagreb: Golgen marketing.
Kosić, A.: Diplomski rad: Privrženost i sukobi unutar partnerskih veza mladih u Virovitici; Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
A sad ste na redu VI, dragi citatelji. Sto mislite o ovom clanku i temi. Imate li vlastitih iskustava i prijedloga koje biste zeljeli s nama ovdje podijeliti? Raduju nas vasi komentari, pisite :)!
29.08.2009. u 13:47 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
Golišave fotografije mladih s mobitela pedofilski su raj
U današnjem je Večernjaku objavljen ovaj uznemirujući članak:
Nevina igra prerasla u društveno opasan fenomen
Golišave fotografije mladih s mobitela pedofilski su raj
Virtualni svijet pravi je eldorado za seksualne predatore koji u potrazi za slobodnim fotografijama ‘češljaju’ facebook, kontaktiraju s mladima i ucjenjuju ih.
autor: Renata Rašović
06.08.2009.
Roditelji, policija i udruge za zaštitu djece i mladeži u Velikoj Britaniji zabrinuti su zbog rastućeg trenda ‘sekstinga’.
Kolaju po školama
Glavni junaci ove nemile priče su mladi ljudi koji jedni drugima putem mobitela šalju fotografije eksplicitnog i neprimjerenog sadržaja, zbog čega je ova nevina igra prerasla u društveno opasan fenomen s ozbiljnim posljedicama. Ispostavilo se, naime, da je ta pojava pravi ‘eldorado’ za pedofile koji u potrazi za slobodnijim fotografijama ‘češljaju’ društvene mreže poput facebooka, kontaktiraju mlade ljude i potom ih ucjenjuju. A od ucjene do zloporabe dječjeg straha mali je korak i vodi prema seksualnom iskorištavanju.
U prilog toj tezi idu, na žalost, i policijske statistike, koje govore o značajnom porastu brojke tinejdžerskih fotografija pronađenih tijekom pretresa pedofilskih domova i njihovih računala. Mnoge od tih fotografija snimili su upravo mladi ljudi u vezama koje su u neko doba prekinute i potom objavljene na nekoj od popularnih internetskih stranica (osim facebooka, omiljena im je i Bebo). Osim u virtualnom svijetu, fotografije kolaju i u onom stvarnom, najčešće u školi, gdje prelazi u bullying.
Osim policijskih izvješća, ‘seksting’ potvrđuju i najnovija istraživanja. Prema jednom od njih, čak 11 od 18 tinejdžera primilo je ili odaslalo fotografiju neprimjerena sadržaja putem mobitela ili elektroničke pošte. Druga studija, provedena na dvije tisuće britanskih školaraca, pokazala je da je čak 23 posto njih primilo tuđu eksplicitnu fotografiju na svoj mobitel ili e-mail.
Srećom, u svijetu se podigla razina svijesti o ovoj rastućoj tehnološkoj prijetnji, pa su širom Sjedinjenih Država i Australije pokrenute kampanje za edukaciju mladih o opasnostima i zamkama ovakvog ponašanja.
Uhićenje tinejdžera
U SAD-u su otišli i korak dalje, pa se tinejdžeri diljem zemlje uhićuju pod optužbom raspačavanja pornografije, a stižu i izvještaji o gubitku školarina ili poslova koje su do jučer obnašali. Možda to nekome može zazvučati okrutno, ali što onda reći na slučaj 18-godišnjakinje iz Cincinnatija koja je, nakon što su njezini vršnjaci došli u posjed njezinih golišavih fotografija, digla ruku na sebe?
Nesretna Jessica Logan svoje je fotografije svojedobno poslala dečku, ali su njegovom zloćom završile u rukama školskih kolega. Kao da to poniženje nije bilo dovoljno: mjesecima je trpjela e-mail poruke sa sadržajem tipa ‘kurvo’ i ‘pornokraljice’.
Teži od slučajeva međugeneracijske netolerancije i mržnje, možda su još samo oni koji dolaze iz bolesnih pedofilskih umova, koji djecu ucjenjuju i, miješajući u njima osjećaje krivnje i straha, tjeraju u krugove pakla. Stoga udruge za zaštitu djece savjetuju mladima i njihovim roditeljima oprez. Poruka je jasna: ako ne želite da drugi vide vaše fotografije, ne snimajte ih.
Što mislite o ovom fenomenu i što bi se trebalo poduzimati da se on spriječi?
Kakve su kampanje potrebne za osvještavanje mladih?
06.08.2009. u 23:35 sati | 17 Komentara | Print | Link | Na vrh
Vaše dijete ima dijabetes?
Ponovno je jedna blogerica objavila knjigu, ovog puta to nije fikcija nego vrlo važan priručnik za roditelje čija su djeca oboljela od dijabetesa ili šećerne bolesti. O čemu se konkretno radi i zašto bi se po jedan primjerak knjige trebao naći barem u svakoj osnovnoj školi, objašnjava post autorice -
Rudarke s bloga Seoska idila:
Mare je od mene tražila da (opet) napišem nešto za ovaj, sad već mogu reći «naš» blog.
Neki dan je poštom stiglo nekoliko primjeraka knjige „Vaše dijete ima dijabetes?“ (detalji se mogu pogledati na www.nakladanika.hr). Wou. Nisam mogla disati od ushićenja.
Nakon višemjesečnih radnji, za mene ovako neuku u smislu pisanja, oblikovanja nasumce napisanog teksta u knjigu, pronalaska izdavača i sponzora te općenito guranja jedne ideje da se nešto teksta pretvori u pravu knjigu to je bio vrhunac.
Kao i sve ostale stvari kada ih se ne gura intenzivno i po svaku cijenu, nastanu i realiziraju se - tako je nastala i ova knjiga. Prvo sam na papir, bolje rečeno zaslon ekrana kompjutora počela „nabacivati“ tekst. Samu ideju da se hrpa mojih tekstova pretvori u knjigu, te nađe izdavač i eventualni sponzor za štampanje zapravo su pogurale moje drage prijateljice ovdje na Blogu – Mare, Tehnožena, Bugenvilija…
Tehnožena je čak bila prva koja je pročitala „draft“ verziju, odradila prvu lekturu (ipak je ona profesorica hrvatskog jezika i književnosti po zvanju!), dala nekoliko savjeta, te smo na temelju tog teksta odradili i kratak intervju u njezinoj tadašnjoj emisiji.
Moje dijete, curica koju na blogu zovem Mala obolila je od dijabetesa u dobi od četiri godine. S obzirom da u obitelji nemamo nikoga sa šećernom bolešću, naravno da nam je bio šok kada nam je dijete završilo u bolnici.
Svoja vlastita iskustva kao majke, iskustva nas kao roditelja i obitelj (uključujući i sina četiri godine starijeg od Male), nekih naših prijatelja, također roditelja djece dijabetičara – sve sam to opisala kroz različita poglavlja knjižice. Ima tu i onih „malih“ roditeljskih savjeta koje vam niti jedan liječnik ne može prenijeti.
S obzirom da nisam medicinske struke, nije mi ni bila namjera da u knjizi, osim osnovnih pojmova vezanih uz dijabetes, opisujem stručnu stranu ove bolesti. Željela sam ostalim roditeljima, pogotovo onim novootkrivenih malih dijabetičara udijeliti neki savjet iz života, te opisati situacije koje smo svi mi više-manje na sličan način već prošli. Također, priručnik je namijenjen i profesorima, odgajateljima u vrtiću i ostalima koji kao prijatelji roditelja djece dijabetičara žele znati malo više o ovoj temi, te eventualno pomoći u odgoju ili samo kratkom čuvanju malog dijabetičara.
U knjizi su opisane razne situacije koje su nam se desile, a koje prolaze i većina drugih roditelja.
Naša djevojčica M. u tom je trenutku imala četiri godine. Te jeseni, nakon povratka s ljetovanja, odgajateljice u vrtiću začudile su se koliko je izgubila na težini. No svi smo taj novi izgled pripisali morskim aktivnostima, vrućini i rastu. Dijete je normalno jelo, s puno apetita, pa se nismo zabrinjavali.
S vremenom, krajem rujna i početkom listopada počele su se neke stvari pomalo mijenjati. Sve je više tražila tekućine. Stalno je bila žedna, a nakon popijenih čaša i čaša sokova i vode noću joj je znalo pobjeći. Moje malo–veliko dijete počelo je mokriti u krevet. To se nikad prije nije događalo. Od trenutka kada je skinula pelene, nikada joj se nije dogodilo da se pomokrila u krevet tijekom noći. I nisu to bile male količine. Kad je krenulo – cijeli krevet je znao biti natopljen mokraćom.
Naravno da poslije, s otkrićem bolesti, sve postane puno jasnije. No, u tom smo trenutku mislili da je riječ o upali mokraćnih putova (što je imala nekoliko mjeseci prije toga) i dogovarali s pedijatrom pretrage urina kako bi se mogla započeti terapija lijekovima….
Tada se dogodila ta fatalna subota. M. se i dalje vukla po kući. Nazvala je moja prijateljica i tadašnja susjeda Jasna i pozvala me da malu dovedem k njoj. Htjela ju je malo razonoditi. Nakon nekoliko sati, a Jasna joj je skuhala čaj, mjerila temperaturu, pokušala se s njom igrati, pustila ju da se odmori na krevetu - nazvala me i preporučila da odemo na hitnu. Pomislila je da bi joj dežurni liječnik možda mogao dati neki lijek ili vitaminsku injekciju ili bilo što, samo da se njezino stanje popravi.
U ambulanti Hitne pomoći dežurna doktorica nije dugo postavljala dijagnozu. Prema svim simptomima, te kratkim mjerenjem šećera iz kapljice krvi na aparatiću za određivanje šećera, odmah je rekla: dijabetes.
O, da, naravno da se meni u tom trenutku srušio sav svijet. Kao, pretpostavljam, i vama svima koji doma imate malog dijabetičara…“
U knjizi su opisane i situacije koje smo prošli na prvim dječjim rođendanima, u gostima, što je potrebno da na siguran način otputujete sa malim dijabetičarom (npr. avionom) i sl..
Knjiga se može pronaći na stranicama Naklade Nika, a i ovim putem zahvaljujem predstavnicima NovoNordiska Hrvatska (uvoznici i proizvođači inzulina i ostalih potrepština vezanih uz dijabetes) koji su od prve prepoznali potrebu za ovakvim priručnikom, te sponzorirali štampanje prve naklade.
Inače, svoj dio naklade ustupila sam udruzi „Veliki za male sa šećernom bolešću“ koja će po svojoj potrebi distribuirati knjige zainteresiranima.Također, u realizaciji je i plan da se po jedan primjerak knjige nađe u svakoj osnovnoj školi, te se nadam da će pomoći profesorima malih dijabetičara – školaraca ili onima koji će tek stići u školske klupe.
Na kraju, moram zahvaliti predstavnicima NovoNordisk Hrvatska i izdavaču Naklada Nika što su prepoznali potrebu za ovakvim priručnikom i omogućili njezino izdavanje i tiskanje.
03.08.2009. u 21:36 sati | 9 Komentara | Print | Link | Na vrh
