Bal života za bolesne
Neka ljubav teče - bilo je ovogodišnje geslo humanitarnog Bala života održanog u Beču
Prošle se subote, 16. svibnja, bečka Vijecnica (Rathaus) kao i veliki trg pred njom, pretvorila u veliki vodeni zamak i tako, unatoč svjetskoj krizi, učinila 17. izdanje Life Ball-a spektakularnijim i ekstravagantnijim nego ikada. Prihod s ove “najspektakularnije, najšarolikije i najluđe” humanitarne svečanosti, najveće u Europi, namijenjen je za dobrotvorne svrhe, suzbijanju AIDS-a. koji svake godine u svijetu usmrti više milijuna ljudi.
Pogled na Plavi Tepih s Vijecnicom u pozadini, copyright Life Ball
Grad Beč već godinama podupire ovu humanitarnu manifestaciju i gradska je Vijećnica jedina zgrada u svijetu koja svoje službene prostore predaje u ovakvu svrhu. "Ovo je nevjerojatna svečanost, ona je znak tolerancije a bori se protiv izolacije i svekolikih oblika netrpeljivosti", istaknuo je otvarajući Life Ball na pozornici ispred bečke gradske Vijećnice u prisutnosti više od 40 tisuća posjetitelja bečki gradonačelnik Michael Haupl.
Brojni austrijski uglednici iz političkog, gospodarskog i sportskog života te gosti iz inozemstva, prisustvovali su veličanstvenom otvorenju i samom Ballu unutar Vijećnice. Iako je na pozornici sve više internacionalnih velikih zvijezda, a ponajviše iz SAD, ovog je puta Life Ball dobio još nekoliko dodatnih „štihova“ koji su ga učinili još „bečkijim“ i približili ga na neki način i slavnom Balu Bečke Opere. Osim nekoliko opernih izvedbi Richarda Wagnera und Georg Friedrich Händela, balerine iz Bečke Opere plesale su uz Vltavu od Bedřiha Smetane dok su sinkro-plivačice kroz ogromni bazen do pozornice prenosile simbol borbe protiv AIDSa, crvenu traku. Kao vrhunac se na Plavom tepihu pojavilo 100 plesnih parova debitanata pod vodstvom Thomasa Schäfera-Elmayera koji već tradicionalno otvara upravo Opernball. Kako bas sve ne bi ispalo preklasično, osim muškarca u fraku i djevojaka u crvenom (umjesto u bijelom), jedan su par činila dva muškarca naznačavajući da danas AIDS nije bolest homoseksualaca kako se nekada smatralo, već da od nje oboljeva samo jedan posto osoba homoseksualne a čak 99% osoba heteroseksualne orijentacije. Što naravno naznačava potrebu za kontinuiranim informiranjem javnosti o AIDSu i HI-virusu, posebno među mladom populacijom koja na AIDS gleda kao na neželjenu trudnoću.
Lista svjetskih celebritija je također bila duga: od onih koji su sudjelovali u samom otvorenju Life Balla poput bivšeg americkog predsjednika Billa Clintona, Ivane Trump i “očajne kućanice” Eve Langorie sve do brojnih svjetskih super-modela i svjetskih zvijezda koji iz godine u godinu besplatno nose odjeću na modnoj reviji.
"Naša je sudbina povezana i obaveza nam je pomoći drugim ljudima, posebno u vremenu financijske krize, terorizma i svinjske gripe. Važno je da oboljeli od AIDS-a u siromašnim zemljama dobiju liječničku pomoć, lijekove i terapiju", naglasio je bivši američki predsjednik Bill Clinton. Nagrada Life Balla "Veliki kristal nade", koju daruje tvrtka Swarovski, u iznosu od 100.000 eura, namijenjena je ove godine za projekte suzbijanja AIDS-a u Africi i Aziji a uručena je Asses programu Clintonove zaklade. "AIDS nije samo bolest homoseksualaca nego općenito svih ljudi, a najveća skupina zaraženih su žene. U Africi je 15,5 miliona žena zaraženo virusom te moramo snositi odgovornost i pomoći im", naglasila je predstavnica Clintonove zaklade Fran Drescher. Vjera ovim ženama ne dozvoljava uporabu kondoma kako bi se zaštitile od zaraze a muškarci ih prisiljavaju na odnos i tako čine najranjivijom skupinom, rekla je Drescher. Iz ovih se veza naravno rađaju i djeca zaražena HI Virusom i tako dodatno širi broj oboljelih. Diljem svijeta 33,2 miliona zaraženo je virusom HIV, u prošloj je godini prijavljeno oko 2,7 miliona novih zaraza, od toga oko 420.000 djece u dobi ispod 15 godina.
Vrhunac večeri na trgu ispred Vijećnice bila je modna revija dizajnerskog dvojca The Blonds, praćena live nastupom trenutno velike pop-zvijezde Katy Perry. The Blonds su na Life Ball catwalku slijedili niz najvećih modnih imena poput Versacea, Cavallija ili Vivienne Westwood i ujedno po prvi put u Europi prikazali svoju odjeću. Dvojac iz New Yorka, čije kreacije nose na primjer pjevačice Rihanna, Beyoncé i Madonna osobni je izbor velike trendsetterice i stilistice serije „Sex i grad“ Patricie Fields. Reviju je otvorila Pamela Anderson. Zabava se unutar Vijećnice nastavila do kasnih jutarnjih sati.
"Let Love Flow" – ‘Neka ljubav teće’ ovogodišnji je moto Life Balla. “Ovo možda zvuči pomalo kičasto,” izjavio je organizator Gery Keszler. “Ali radi se o tome da se i u vrijeme krize pruža pomoć, daruje nada, prakticira tolerancija i ne dozvoljava izolacija”. Ovogodišnji je Life Ball već dosegnuo prošlogodišnji prihod u iznosu od čak 1,4 milijuna Eura.
27.05.2009. u 23:01 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh
Nagraditi i na naslovnicu staviti svako dijete koje je učinilo dobro
(Prenosimo clanak by:
Anita Končar, Vjesnik, 16.5.2009.)
Djeca na televiziji vide 200.000 nasilnih scena
Više se ne mogu tolerirati naslovnice u medijima na kojima ključna mjesta zauzima nasilje u školama. Želimo da svako dijete koje je učinilo dobro bude nagrađeno i da je na naslovnici, rekao je ministar Dragan Primorac
Ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac otvorio je u petak Konferenciju o prevenciji nasilja među djecom i mladima »Nacrtaj mi osmjeh - gradimo svijet bez nasilja«. Riječ je o skupu kojem je cilj potaknuti javnu i stručnu raspravu o tome kako svi društveni čimbenici mogu pridonijeti stvaranju sigurnijeg i tolerantnijeg svakodnevnog društvenog okružja u kojem djeca žive i odrastaju.
»Škole moraju poraditi na komponenti socio-emocionalnog učenja te odgojnoj komponenti, a tom području posvetit će se i velik segment u izradi nacionalnoga kurikuluma«, rekao je ministar. Naglasio je da se više ne mogu tolerirati naslovnice u medijima na kojima ključna mjesta zauzima nasilje u školama.
»Želimo da svako dijete koje je učinilo dobro bude nagrađeno i da je na naslovnici«, rekao je Primorac dodajući kako je velika odgovornost i na roditeljima, a ne samo na školama. Ministar je izjavio kako je skup uvod u Nacionalnu strategiju u sklopu koje će vodeći stručnjaci pomoći državi da se završe procesi kako bi Hrvatska postala zemlja bez nasilja.
»Nasilje nije oblik ponašanja u normalnim državama, stoga ako s prevencijom ne krenemo u osnovnim školama, nemamo to šanse kasnije korigirati«, rekao je Primorac.
Na skupu je sudjelovao i profesor Mark Greenberg sa Sveučilišta Pennsylvania te profesori Josipa Bašić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba i Danijel Labaš s Hrvatskih studija.
Labaš je kazao kako smatra da bi se u osnovne škole trebao uvesti predmet medijske pedagogije.
»Djeca tjedno pred televizorom i pred računalom provedu oko 45 sati, pa se moramo pozabaviti kvalitetom tih medija«, rekao je Labaš.
Prema nekim podacima, djeca do svije 18. godine vide oko 200.000 nasilnih djela na televiziji, od čega je 40.000 teških ubojstava.
Više od 300 programa prevencije
Prema riječima ministra Primorca, Ministarstvo podupire više od 300 programa udruga koji se tiču prevencije. Istaknuo je kako su uz to pokrenute i konkretne akcije, poput Nagrade »Luka Ritz« za učenike koji promiču toleranciju. Naglasio je da je od 2004. godine do danas nasilje u školama u padu za više od 25 posto, što je dobar pokazatelj, ali ne i zadovoljavajući.
Ministar odgovara za cijeli sustav, a za fakultet onaj tko ga vodi
Zamoljen da komentira zahtjeve studenata za besplatno obrazovanje, ministar Primorac je rekao kako će unutar Hrvatske, osim besplatnog osnovnog i srednjeg obrazovanja, kojem prethode i ustavne promjene, i visokoškolsko obrazovanje biti jednako dostupno i besplatno za sve one koje ispune kriterije.
»Studenti koji ispunjavaju svoje studijske obveze i imaju određen broj ECTS-bodova, imaju pravo na besplatno obrazovanje«, rekao je Primorac. Govoreći o studentskim prosvjedima, kazao je kako je to njihovo demokratsko pravo. Na pitanje smatra li se odgovornim za trenutačnu situaciju i studentske demonstracije, ministar je rekao da ako ima 170.000 studenta i jedna skupinu studenta na Filozofskom fakultetu, naravno da je za stanje na Filozofskom fakultetu odgovoran onaj tko vodi taj fakultet, dok je ministar odgovoran za cijeli sustav.
Sad ste vi na redu, sto mislite o ovom clanku i ideji?
16.05.2009. u 17:45 sati | 20 Komentara | Print | Link | Na vrh
Nadzorne kamere u školama: uspjeh u borbi protiv nasilja?
Poziv na razmjenu mišljenja:
U tijeku današnje Orwellizacije i ‘Big Brotherizacije’ svega i svačega, gdje su najgledanije emisije na TV-u razne reality sapunice poput Farme ili sličnog, postavljanje kamera u niz škola u Hrvatskoj najvjerojatnije nikoga nije iznenadilo. Štoviše, mnogi su se obradovali i – odahnuli jer vjeruju da će im djeca biti sigurnija. No, da li je to doista tako?
Zašto i čemu postavljanje kamera u škole?
U Varaždinu je to ovako: “Ponovo smo prvi u Hrvatskoj, a videonadzor smo uveli na zahtjev roditelja, školskih odbora i škola, jer na taj način djeca mogu koristiti te prostore i van nastave, a da su sigurna - istaknuo je gradonačelnik Ivan Čehok. Dodao je kako je to preventiva, da djeca ne bi na dvorištima kao dosad, nalazila razbijena stakla ili odbačeni narkomanski pribor te da će identitet djece biti zaštićen. - Sve će se snimati i biti pohranjeno u videoarhivi, koja će biti u svakom trenutku dostupna - završio je Čehok.”
Iz svega pročitanog po medijima, postavlja se pitanje da li će kamere doista uspjeti spriječiti ili sprječavati bilo što od navedenog? Teško, jer one su tu da nešto snime – a to je samo određeni prostor koji je u “vidokrugu” te kamere - i da se možda naknadno eventualno uspije pronaći počinitelja ili počinitelje. Ako su svoje 'zlodjelo' odigrali izvan tog prostora koje pokrivaju kamere, što je postignuto? Također, koliko se dalo shvatiti, u ovim varaždinskim školama ne postoji osoba koja bi cijelo vrijeme provjeravala na monitorima ono što kamere snimaju.
Vjerojatnije je da će se provjeravati što je snimljeno i to samo AKO netko prijavi nekakve incidente koji su se dogodili na području oko škole. A i tada je upitno da li se to dogodilo u vidokrugu kamere ili ne, kao što se može vidjeti u članku koji je kopiran na dnu teksta. Također, puno se premlaćivanja iz straha nikada niti ne prijavljuje, ukoliko posljedice nisu takve da dijete završi u bolnici.
Razne incidente, razne tuče i premlaćivanja do smrti se sigurno neće uspjeti SPRIJEČITI. Spriječiti se može samo da se sve ovo odvija pred kamerama. Čime se ne umanjuje količina nasilja. I postavlja se pitanje kako bi to djeca bila sigurna ako prostore koriste i van nastave? Netko ih može ubiti i od kakve je koristi to da je netko kasnije pronašao ubojicu? Zar nije pametnije raditi na sprječavanju zločina?
“Liječiti” je eventualno moguće, ukoliko se počinitelje na snimci nadzorne kamere prepozna i potom kazni. O prigodnim bi se kaznama također moglo napisati post.....
Da li su postavljači kamera htjeli djeci dati signal da su praćena i da moraju paziti što rade i kako se ponašaju? Ili je to samo brzopleta želja za rješavanjem problema?
Današnja djeca nisu različitija od svih učesnika raznih reality sapunica, Big Brothera, Farmi ili sličnog. I oni se vrlo lako naviknu na prisustvo kamera i dalje ponašaju kao što bi i inače. Naivno je vjerovati da se oni kamera boje. Tko želi tući druge, učinit će to ili bez obzira na kameru i posljedice ili negdje drugdje. Tko se želi drogirati ili opijati – učinit će to bez obzira na kamere – negdje drugdje.
“Smanjilo se okupljanje i pijančevanje ispred škole, što nam je također znalo stvarati probleme jer se u kasnim večernjim satima razbijao inventar - kaže ravnatelj Vinko Grgić, koji bi podržao projekt uvođenja videonadzora u svim međimurskim školama.”
Znači, učinjeno je u stvari nešto za imovinu škole, ali ne i za dobrobit djece. Jer problem nasilja time nije riješen nego je samo pomaknuto mjesto njegovog održavanja. Uostalom, zar se nikome ne čini da ovime odbijamo tu djecu još više od nas dajući im znak da nas u biti ne zanimaju i da su nam naporna?
I zar nije pametnije i ekonomski isplativije dati nekoj osobi, zaštitaru ili noćnom portiru, posao? Odgajatelju, volonteru ili praktikantu? Većina članaka navodi i da upravo prisutnost osoba sprječava nasilje i razne incidente. U Beču na primjer, ili njemačkoj pokrajini Bavarskoj, škole imaju svoje domare koji unutar škola žive s obiteljima i brinu se osim za sigurnost i za čistoću škole i njene okolice.
Ako netko spomene trošak zapošljavanja ovih osoba, možemo lako izračunati i usporediti koliko bi koštala jedna osoba koja je domar ili zaštitar. Za 240.000 kuna bi na primjer ovih 7 škola u Varaždinu mogle čak 12 mjeseci plaćati po jednu osobu koja za 2857 kuna mjesečno honorarno radi na nadgledanju škole. U ovo doba krize je vjerojatno puno ljudi koji bi bili sretni imati i ovakav posao, a i krov na glavom koji ne moraju dodatno plaćati. Osim toga, još uvijek tražim škole u Beču koje bi imale nadzorne kamere.
Još jedna zanimljivost iz SVIH članaka koji su popratili postavljanje kamera po Varaždinu koja baš i ne upada lako u oči. Na jednom mjestu je vijest ovakva:
“Vrijednost investicije je 240.000 kuna, a u projektu su uz Grad Varaždin koji je projekt platio iz proračuna, tvrtka Arsenal Ivezić i Magic Telekom.”
Tu se postavlja pitanje: da li su tvrtke sponzori ovog projekta, kad im se već na ovakav VAŽAN način spominju imena?
Članak iz jednih drugih novina daje odgovor:
“Sustav video-nadzora jedan je od najsuvremenijih i vrlo se lako može nadograditi i poboljšati. Kamere snimaju 24 sata na dan, a arhiv postoji za trideset dana unazad. U provođenju projekta sudjelovala je varaždinska zaštitarska tvrtka "Arsenal-Ivezić" u suradnji s Magic Telekomom.
Vrijednost investicije iznosi 240 tisuća kuna i u cijelosti je podmirena sredstvima proračuna grada Varaždina. “
Dakle, osim što je proračun grada Varaždina u cijelosti podmirio investiciju, pitanje je ZAŠTO SE UOPĆE NAVODE IMENA OVIH TVRTKI kao da su sponzori projekta, a u stvari se radi o besplatnoj reklami. Ili možda i nije tako besplatna?
Tako mi se nameće i novo pitanje: Da li su to tvrtke koje su nekakvim čudnim načinima (kako to već obično biva) dobile ovako ekskluzivan ugovor? I odmah slijedeće: Da li je možda pravi razlog postavljanja kamera u škole nešto potpuno drugo, možda osobna korist i nečije prijateljstvo s vlasnicima ovih tvrtki (ili uopće rođačke veze, kako to već često biva)?
I ne zaboravimo da se tu ne radi o srednjim školama nego o OSNOVNIM! Dakle ta naša djeca od 7. do 13. godine života su veliki kriminalci zbog kojih je potrebno uvođenje kamera.
Zanimljiv je i ovaj podatak:
“U školama koje nemaju kamere kažu da nema potrebe za njima jer nemaju krađa i nasilja među djecom.”
Pitanje: zašto se ne prouči zašto u ovim školama nema ni krađa niti nasilja i zašto se ne poradi na isti način s djecom kako bi se to spriječilo i u drugim školama? Bilo bi dobro proučiti zašto je to tako. Da li su djeca “bolja” ili su učitelji bolji?
A iz policije pristižu i ovakve vijesti:
“... u prvih deset mjeseci ove godine broj prekršaja i kaznenih djela na prostorima odgojno obrazovnih ustanova na istoj je razini kao i prošle godine. Zabilježeno je 40-ak prekršaja uništavanja imovine, krađe bicikala ili mobitela te samo dva slučaja fizičkog obračuna s lakšim posljedicama – rekao je načelnik Policijske postaje Varaždin Siniša Brkinjač.
Brkinjač je dodao kako je puno veći problem opijanje maloljetnika, budući da je u prvih deset mjeseci ove godine zabilježeno oko 700 slučajeva ispijanja alkohola na javnim mjestima, u odnosu na prošlu godina kada se brojka kretala oko 350. Broj osoba protiv kojih je podignut optužni prijedlog, jer su zatečene tri puta u ispijanju alkohola, u prvih deset mjeseci ove godine iznosi 109, u odnosu na prošlogodišnjih 19.“
A što učenici imaju za reći o nadzornim kamerama? Evo jednog komentara učenika srednje škole, objavljenog na jednom forumu:
„...Sram da vas bilo, ponašate se kao da su sva djeca i učenici kriminalci. Uveli ste školske policajce, kamere i još vam fale samo promatračke kule sa mitraljezima, psi čuvari i još izvjesite natpis "ARBEIT MACHT FREI" pa da bude kao u koncentracionom logoru! Kao brinete se za sigurnost učenika, aha brinete se vi za vaše guzice zbog odgovornosti. Zamislite da se učenik povrijedi u skoli!...
...Samo bi lovili tko se drogira, tko pije, tko se tuče...Ja nikada nisam vidio niti jednu špricu ni u dvorištu osnovne škole u koju sam išao niti u dvorištu srednje škole u koju još uvijek idem. Zapitajte se kad je se neko dijete ubolo na špricu!... Bolje taj novac uložite u kupovinu kompjutera i ostalog mada bi prethodno trebali uložiti malo novca u školske wc’e da se poslije ne bi tukli po glavi odakle se pojavila žutica!“
Ili ovaj:
„Ima mnogo hitnijih stvari koje treba napraviti u školama od uvođenja video nadzora!“
Pula pak ima opširniji program koji se čini doista efikasnijim od varaždinskog:
“U pulskim se školama primjenjuje novi sustav zaštite. Sve škole od danas će svakodnevno obilaziti dvojica za to školovanih zaštitara. U dogovoru s ravnateljima nadzirat će dvorišta, igrališta i prostor oko školskih zgrada, te u slučaju potrebe alarmirati policiju. Idući je korak uvođenje kamera u sve škole. Sve će biti spojene video centrom gdje će djelatnici 24 sata na dan pratiti što se događa u školama.
Kako bi se povećala sigurnost učenika, ali i zaštitilo školsku imovinu od vandala, grad Pula odlučio je provesti taj pilot-projekt. U proračunu za to osigurali su početnih 300.000 kuna.“
„SPLIT – Trojica nepoznatih napala su u utorak oko 20.30 sati dvojicu 14-godišnjaka nedaleko od osnovne škole na Vrhu Visoke, te jednoga teško ozlijedili. Dječak se nalazi u splitskom KBC-u s nagnječenjem lica, kontuzijom nosa, potresom mozga i prijelomom skočnog zgloba. Drugi, pak, nije zatražio liječničku pomoć. Koliko se zna, za napad nije bilo konkretnog povoda. Zasad nije poznat identitet napadača, na tome policija radi.
Premda se obračun dogodio u blizini OŠ Visoke, u školi tvrde da njihovi učenici nisu u tome sudjelovali.
Potvrđeno je da dvojica napadnutih nisu učenici naše škole, kazala nam je pedagoginja Mara Marasović. Škola inače ima videonadzor, no ne snima okolicu.
„Orijentirani smo na školu, tako da materijal iz videonadzora nije upotrebljiv. Koliko znam, nije bilo problema s nasiljem u kvartu, o izgredu sam doznala tek danas iz novina i s portala. U školi nikada nismo imali problema s učenicima. Imamo zaštitara, ali on je tu isključivo za vrijeme velikog odmora, tako da ne raspolažemo nikakvim informacijama o tome što se zaista dogodilo. Ta ulica je, inače, poprilično mračna – kazala nam je pedagoginja OŠ Visoke.”
Ulica je mračna – zašto onda na primjer ne postaviti dodatnu rasvjetu?
Što vi mislite o ovoj temi, da li ste za ili protiv kamera i zašto?
04.05.2009. u 19:17 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh
