Poziv na razmjenu mišljenja:
U tijeku današnje Orwellizacije i ‘Big Brotherizacije’ svega i svačega, gdje su najgledanije emisije na TV-u razne reality sapunice poput Farme ili sličnog, postavljanje kamera u niz škola u Hrvatskoj najvjerojatnije nikoga nije iznenadilo. Štoviše, mnogi su se obradovali i – odahnuli jer vjeruju da će im djeca biti sigurnija. No, da li je to doista tako?
Zašto i čemu postavljanje kamera u škole?
U Varaždinu je to ovako: “Ponovo smo prvi u Hrvatskoj, a videonadzor smo uveli na zahtjev roditelja, školskih odbora i škola, jer na taj način djeca mogu koristiti te prostore i van nastave, a da su sigurna - istaknuo je gradonačelnik Ivan Čehok. Dodao je kako je to preventiva, da djeca ne bi na dvorištima kao dosad, nalazila razbijena stakla ili odbačeni narkomanski pribor te da će identitet djece biti zaštićen. - Sve će se snimati i biti pohranjeno u videoarhivi, koja će biti u svakom trenutku dostupna - završio je Čehok.”
Iz svega pročitanog po medijima, postavlja se pitanje da li će kamere doista uspjeti spriječiti ili sprječavati bilo što od navedenog? Teško, jer one su tu da nešto snime – a to je samo određeni prostor koji je u “vidokrugu” te kamere - i da se možda naknadno eventualno uspije pronaći počinitelja ili počinitelje. Ako su svoje 'zlodjelo' odigrali izvan tog prostora koje pokrivaju kamere, što je postignuto? Također, koliko se dalo shvatiti, u ovim varaždinskim školama ne postoji osoba koja bi cijelo vrijeme provjeravala na monitorima ono što kamere snimaju.
Vjerojatnije je da će se provjeravati što je snimljeno i to samo AKO netko prijavi nekakve incidente koji su se dogodili na području oko škole. A i tada je upitno da li se to dogodilo u vidokrugu kamere ili ne, kao što se može vidjeti u članku koji je kopiran na dnu teksta. Također, puno se premlaćivanja iz straha nikada niti ne prijavljuje, ukoliko posljedice nisu takve da dijete završi u bolnici.
Razne incidente, razne tuče i premlaćivanja do smrti se sigurno neće uspjeti SPRIJEČITI. Spriječiti se može samo da se sve ovo odvija pred kamerama. Čime se ne umanjuje količina nasilja. I postavlja se pitanje kako bi to djeca bila sigurna ako prostore koriste i van nastave? Netko ih može ubiti i od kakve je koristi to da je netko kasnije pronašao ubojicu? Zar nije pametnije raditi na sprječavanju zločina?
“Liječiti” je eventualno moguće, ukoliko se počinitelje na snimci nadzorne kamere prepozna i potom kazni. O prigodnim bi se kaznama također moglo napisati post.....
Da li su postavljači kamera htjeli djeci dati signal da su praćena i da moraju paziti što rade i kako se ponašaju? Ili je to samo brzopleta želja za rješavanjem problema?
Današnja djeca nisu različitija od svih učesnika raznih reality sapunica, Big Brothera, Farmi ili sličnog. I oni se vrlo lako naviknu na prisustvo kamera i dalje ponašaju kao što bi i inače. Naivno je vjerovati da se oni kamera boje. Tko želi tući druge, učinit će to ili bez obzira na kameru i posljedice ili negdje drugdje. Tko se želi drogirati ili opijati – učinit će to bez obzira na kamere – negdje drugdje.
“Smanjilo se okupljanje i pijančevanje ispred škole, što nam je također znalo stvarati probleme jer se u kasnim večernjim satima razbijao inventar - kaže ravnatelj Vinko Grgić, koji bi podržao projekt uvođenja videonadzora u svim međimurskim školama.”
Znači, učinjeno je u stvari nešto za imovinu škole, ali ne i za dobrobit djece. Jer problem nasilja time nije riješen nego je samo pomaknuto mjesto njegovog održavanja. Uostalom, zar se nikome ne čini da ovime odbijamo tu djecu još više od nas dajući im znak da nas u biti ne zanimaju i da su nam naporna?
I zar nije pametnije i ekonomski isplativije dati nekoj osobi, zaštitaru ili noćnom portiru, posao? Odgajatelju, volonteru ili praktikantu? Većina članaka navodi i da upravo prisutnost osoba sprječava nasilje i razne incidente. U Beču na primjer, ili njemačkoj pokrajini Bavarskoj, škole imaju svoje domare koji unutar škola žive s obiteljima i brinu se osim za sigurnost i za čistoću škole i njene okolice.
Ako netko spomene trošak zapošljavanja ovih osoba, možemo lako izračunati i usporediti koliko bi koštala jedna osoba koja je domar ili zaštitar. Za 240.000 kuna bi na primjer ovih 7 škola u Varaždinu mogle čak 12 mjeseci plaćati po jednu osobu koja za 2857 kuna mjesečno honorarno radi na nadgledanju škole. U ovo doba krize je vjerojatno puno ljudi koji bi bili sretni imati i ovakav posao, a i krov na glavom koji ne moraju dodatno plaćati. Osim toga, još uvijek tražim škole u Beču koje bi imale nadzorne kamere.
Još jedna zanimljivost iz SVIH članaka koji su popratili postavljanje kamera po Varaždinu koja baš i ne upada lako u oči. Na jednom mjestu je vijest ovakva:
“Vrijednost investicije je 240.000 kuna, a u projektu su uz Grad Varaždin koji je projekt platio iz proračuna, tvrtka Arsenal Ivezić i Magic Telekom.”
Tu se postavlja pitanje: da li su tvrtke sponzori ovog projekta, kad im se već na ovakav VAŽAN način spominju imena?
Članak iz jednih drugih novina daje odgovor:
“Sustav video-nadzora jedan je od najsuvremenijih i vrlo se lako može nadograditi i poboljšati. Kamere snimaju 24 sata na dan, a arhiv postoji za trideset dana unazad. U provođenju projekta sudjelovala je varaždinska zaštitarska tvrtka "Arsenal-Ivezić" u suradnji s Magic Telekomom.
Vrijednost investicije iznosi 240 tisuća kuna i u cijelosti je podmirena sredstvima proračuna grada Varaždina. “
Dakle, osim što je proračun grada Varaždina u cijelosti podmirio investiciju, pitanje je ZAŠTO SE UOPĆE NAVODE IMENA OVIH TVRTKI kao da su sponzori projekta, a u stvari se radi o besplatnoj reklami. Ili možda i nije tako besplatna?
Tako mi se nameće i novo pitanje: Da li su to tvrtke koje su nekakvim čudnim načinima (kako to već obično biva) dobile ovako ekskluzivan ugovor? I odmah slijedeće: Da li je možda pravi razlog postavljanja kamera u škole nešto potpuno drugo, možda osobna korist i nečije prijateljstvo s vlasnicima ovih tvrtki (ili uopće rođačke veze, kako to već često biva)?
I ne zaboravimo da se tu ne radi o srednjim školama nego o OSNOVNIM! Dakle ta naša djeca od 7. do 13. godine života su veliki kriminalci zbog kojih je potrebno uvođenje kamera.
Zanimljiv je i ovaj podatak:
“U školama koje nemaju kamere kažu da nema potrebe za njima jer nemaju krađa i nasilja među djecom.”
Pitanje: zašto se ne prouči zašto u ovim školama nema ni krađa niti nasilja i zašto se ne poradi na isti način s djecom kako bi se to spriječilo i u drugim školama? Bilo bi dobro proučiti zašto je to tako. Da li su djeca “bolja” ili su učitelji bolji?
A iz policije pristižu i ovakve vijesti:
“... u prvih deset mjeseci ove godine broj prekršaja i kaznenih djela na prostorima odgojno obrazovnih ustanova na istoj je razini kao i prošle godine. Zabilježeno je 40-ak prekršaja uništavanja imovine, krađe bicikala ili mobitela te samo dva slučaja fizičkog obračuna s lakšim posljedicama – rekao je načelnik Policijske postaje Varaždin Siniša Brkinjač.
Brkinjač je dodao kako je puno veći problem opijanje maloljetnika, budući da je u prvih deset mjeseci ove godine zabilježeno oko 700 slučajeva ispijanja alkohola na javnim mjestima, u odnosu na prošlu godina kada se brojka kretala oko 350. Broj osoba protiv kojih je podignut optužni prijedlog, jer su zatečene tri puta u ispijanju alkohola, u prvih deset mjeseci ove godine iznosi 109, u odnosu na prošlogodišnjih 19.“