...in patria sua
28.09.2010., utorak
Dok bakterije truljenja vrijedno rade svoj posao, pitam se bi li stavljanje mokrih cipela na radijator bilo okvalificirano kao samoubojstvo.
|
Već sam mnogo puta našao kako ne znam o čemu pisati, a to par minuta, sati ili dana nakon što bih imao sasvim jasnu i ispisivu ideju, ili barem pretvorivu u niz rečenica koje uskoro ni sam neću razumjeti, ali koje me barem načelno mogu dovesti do polaznih ideja, makar i preko sasvim desetih asocijacija, obično vezanih za komade teksta koje sam prepravljao jer ih nisam razumio već u času tipkanja. Prethodni odlomak tojest rečenica me veseli jer sam ju rastegnuo do neprepoznatljivosti, ne rekavši zapravo ništa nakon prve surečenice, ili barem ništa za što bi se isplatilo rečenicu ispisati na komad papira pa ju polako čerečiti i vaditi iz nje smisao onako kako je Maria Skłodowska-Curie vadila radij iz uranijeve rude, što mi je u neku ruku i cilj, premda sam ga smislio tek sad i premda ću ga se odreći već u idućoj rečenici. Prethodna rečenica tojest misaona sekvenca me veseli jer se odnosi kako na ono što je već napisano, tako i na ono što tek ima doći, što će reći na ovo što upravo nastaje pod upravo kovačkim, što će reći grubim i ne pretjerano preciznim, jer bi inače to već bila filigranština, udarcima u ovom času ne posve sigurnog broja mojih prstiju po tipkovnici koja zbilja svašta trpi. Prethodna rečenica me ne veseli jer je kraća od pretprethodne, što će me prisiliti na još jednu promjenu cilja. Za prethodnu vrijedi isto što i za onu prije, samo ne sve nabrojano. Za onu gore to također vrijedi. A i za onu iznad ove. Pravo rečeno, vrijedi to i za pređašnju. A ova gore je opet pokvarila stvari. Tako da ću morati izvesti oveći skok, što će po svojoj prilici ostati nezamijećeno jer je u ovoj šumi slova nemoguće nazrijeti ikakve kretnje, a kamoli onda drveće koje je živo, a život je isto kretnja, samo na superatomskoj razini. Riječ superatomska ne želi reći da su atomi koji čine živa bića neki posebni atomi, već je prije pokušaj da u jednu riječ stavim molekule i višeatomne ione. U ovom času sam postao sam sebi dosadan. Mislim da nije prvi put da tako nešto zaključujem. Mogao bih napraviti statistiku. - Koja bi isto bila dosadna. Za kraj jedan unekoliko aktualan vic, ponajprije jer me jako zanima je li ga tko već smislio: Pitali ministra Šukera kako će riješiti ogromni manjak sredstava u državnom proračunu. On se na to samo slatko nasmije: - Hep, hep, hep, ... Kraj. A poslije kraja najava više meni da se jedim: Kad zagasim konjpjuter, točno ću znati što sam stvarno mislio pisati. A sad, kad je pitanje završetka teksta riješeno, možemo dalje. - Kako ćeš sad završiti tekst, ako si već potrošio kraj? Zagonetkom, one dovoljno zbune naletioca da ne skuži da tekst nije gotov. Što ima krajeve, a nema početaka? - Toj se zagonetki itekako može prigovoriti. Branit ću se neuračunljivošću. - Probaj radije šutnjom. (ajde) (tekst i dalje traje, ali sad se više ne čuje i ne vidi, tako da vas molim da zanemarite postojanje ovoga sad) (inače, nezapitan za svrhu svega ovog tibkanja, moram i neodgovoriti) () (tekst i dalje traje, samo što mu opet fali misli) (pa izbaci nešto) (već jesam, trebat će još) (čemu?) (tako, da se nađe) (zašto si se odrekao velikih početnih slova?) (tako djeluje tiše, i zagrade su tu iz istog razloga) (probaj još reducirati, da bude još tiše) (za početak, interpunkcija može otpasti) (pravo rečeno to ti se baš i ne osjeti) (ajde onda i kvačice i crtice) (to je vec bolje ali nece ti smanjiti kolicinu slova) (a da maknemo suglasnike) (o i e oa iea) (oa oe a i ai) (mudar potez tesko je pisati kad sebe ne razumijes) (a da maknemo samoglasnike) (st ls dj sm st s sd nst mz nsltt) (stn sm nslcvnj nj st st ' rzmjvnj blj d vrtm smglsnk) (ali sad si opet dosao do onoga sto si mislio reducirati) (a da probamo maknuti sve) () () () () () (da, nije nesto efikasno, vratit cu i dija kritiku i in ter punk ciju) (sad si se vratio skroz na početak, tako da nisi postigao ništa) (nekima je i ništa uspjeh, da naši političari zadnjih godina nisu radili baš ništa, svima bi nam bilo bolje) - Dosta zagrada, osjećam se skučeno u njima. A ne skućeno? - To smo obojica. - Obotrojica. - Oboentorica. - Zašto ne svi? Nisam pluralist, preferiram singular, singuman i singupenat. - Singu pignu, ringeringeraja. - Ovaj nas pokušava dotući fingiranim ludilom kako ga ne bismo mogli kritizirati. Kvragu! Perkele! Godsdammit! Ode još jedan sjajan plan. |
19.09.2010., nedjelja
Lako je biti skroman kad nemaš većih mana.
|
Još lakše kad ih nemaš uopće, ali tako nešto si je zbilja teško umisliti. - Pogrešno. Puno je lakše sebe doživljavati kao savršentvo, negoli kao osobu s malim brojem mana. Kad postoji nekakva introspekcija, postoji i rubno područje sumnjičavosti prema svojim vrlinama pa se može desiti da neka ode među mane radi realnije procjene. Ova mi opaska dosta remeti koncept. - Remeti ti ideju da se na pola stranice svađaš sa sobom, a onda još pola stranice tako. Recimo da ti ovaj put nećemo dati da natipkaš isto što i većinu puta. Kako, kad smo već počeli? - Nismo. Ti lupetaš, a ja ti dajem do znanja da to ne prolazi. Ali tekst postoji. Ova kratka raspra je također dio teksta. Nisi me ni u čemu spriječio. - Recimo da želimo da se negdje vidi da smo te u nekom času zaustavili. A gdje to? Pored ovih baljezgarija bavim se ja i tekstovima koje se može čitati i bez lavora sa strane ili bušilice prislonjene na čelo. Samo što ih znatan dio nikad ne bude napisan. - Postoji mogućnost da ti se vraćaju probavljeniji pa misliš istovremeno da je došao novi i ne prepoznaš da je to prerađeni stari, a radi toga si ne smanjiš osjećaj za broj zaboravljenih ideja koji onda uglavnom raste. Jedan niz primjera su knjige koje nikad neću napisati. Adamovo srebro (fantastički roman o (ne)uspješnoj potrazi za blagom) Vaša savjest to može podnijeti! (priručnik za samopomoć) Dnevnik s opitima (fiktivni laboratorijski dnevnik fiktivnog kemiamatera koji rabi fiktivnu nomenklaturu i možda fiktivne tvari, koji možda i ne mora biti čista fikcija) De rebus multis (knjiga neodređene naravi, ali vrstan izvor citata, kojoj sam možda fulao ime) Rječoslovni prezimenik (plagijat Adamsovog "The meaning of Liff", u kojem su mjesto engleskih naselja hrvatska prezimena, ne baš posve moja ideja, ako uopće) - Možeš odmah reći da ideja nije tvoja, jer je gotovo sigurno da nisi prvi to smislio. Tješim se ipak mišlju da sam prije par godina kaskao oko stoljeće i pol za modernim idejama, a sad kaskam najviše dvadesetak. - Ne bi bilo zgorega da jednom smisliš i nešto čega još nema. Kad smislim tako nešto, redovito mi se "nema" pretvori u "neće i ne može". - Ono gore su bile sve knjige? Sigurno ih još ima kojih ću se sjetiti kad ovaj tekst proglasim nepopravljivim. - Upravo si zaboravio dvije oveće rečenice. Nevažno. Zaboravljam ja i cijele ljude. Problem je što se neki ne usklade sa mnom pa me zapamte i onda moram birati između toga da im objasnim da ne znam tko su ili da čekam dok mi sami ne otkriju identitet. - Identitet inače potječe od riječi indentitet koja je pak suprotna riječi dentitet koja znači zubatost, a dolazi od latinskog dens. -tis, f. što znači zub. Cijela priča je krenula tako da su neki ljudi iz romljanske republike shvatili da ljudi imaju jedinstvene zube i počeli tako skupljati otiske zubi kriminalaca kako bi ih kasnije lakše identificirali. Kako je zdravstvena usluga još bila slaba, puno češći od dentiteta bio je indentitet ilitiga nedostatak zubi pa se pred kraj republike prešlo na indentitet tj. broj zubi koji nedostaju. Kako je rimska civilizacija poslije otišla kvragu, sačuvala se među barbarima samo iskrivljenica identitet koja se danas više ne odnosi na broj zubi, nego na ono što i vi znate. Pitanje koje mi se sad pojavilo, a komu u ovom polusnu ne znam odgovora: Koja hrvatska riječ znači isto što i identitet? Istost i jednakost ne prihvaćam. |
10.09.2010., petak
Malo prorokovanja, to već dugo nisam, a i nekako je vrijeme za predviđanje očitog.
|
Predviđanja na kratke staze: 1. Negdje pred kraj ove noći izaći će sunce. To garantiram. - Što ako neće? Nitko se neće zamarati mišlju okoli toga je li tko promašio. Mogu čak i tvrditi da sam rekao suprotno. Ili da sam znao što će biti, ali nisam htio izazivati paniku. Tako to barem profesionalci rade. 2. Nakon što ode ova ciklona, neko će vrijeme biti sunčano, a onda će doći druga. - Post nubila Phoebus. Malko ti je reduciran prijevod. - To zato jer nije prijevod. Probaj barem ne reciklirati poslovice od preko milenija. 3. Netko će kopati rupu i onda pasti u nju. - A, jel? A kad? - Molim uočiti različito naglašavanje. Ova bi trebala biti nešto poslijerimskija. - Dokaži. Nisam nikad čuo tu na nekom drugom jeziku. - To jer si neuk. 4. Sutra ćete na vijestima vidjeti barem jednu jučerašnju. - A kad nismo? Dao sam sva objašnjenja u naslovu. Nemaš što prigovarati. Prigo varati. - Znači, da si napomenuo kako ćeš vrijeđati Slovence na rasnoj osnovi, to bi isto bilo u redu? - To nešto u stilu: "Svi Slovenci su bjelčuge!"? Napomene se obično daju kako bi se osjetljivija publika odgovorila od čitanja. - Ili da sam sebe upozoriš da su neke od idiotarija napisane namjerno. Predviđanja na dulje staze. 1. Neke od planinarskih staza na Medvednici će tokom iduće godine biti uređene. - Ne bi li to trebali govoriti političari, obično s predumišljajem? Ovo je prenevažno, mislim da ih ne zanima. 2. Bit će uređene i neke staze na Velebitu. - Nisi me ponavljanjem naveo da šutim. Jesam da grakneš posve uzaludno. 3. Država će nam bankrotirati u proljeće 2011. Neki od trenutno vladajućih će završiti po zatvorima, neki će samo nestati i javiti se sa Sejšela. - Mislim da si fulao Sejšele. To jer sam zaboravio kako se zovu oni drugi otoci. - Koji drugi? Kajmanski. Tako. Sa sedam predviđanja odradio sam posla za sedam nekih vremenskih razdoblja. Sad mogu na neozbiljnije stvari. Jučer sam smislio ideju koja bi nekom suvislijem mogla donijeti milijune. A možda već i je, jer obično kasnim od stoljeća do njih malo više. Ipak vam ju neću reći, jer postoji solidna mogućnost da je to blesava ideja. - S druge strane, nije dokazano postojanje mogućnosti da mu neka ideja nije blesava. - Primjerice, ideja da sad ide nešto natipkati može se nazvati i promašajem dana. |
02.09.2010., četvrtak
Sve mi se čini da je i lani tako zajesenilo.
|
Nakan sam sad nešto natipkati makar i ne imao ikakovih ideja, jer želim izbjeći rizik da ću ići tipkati sutra. - Crnogorci bi pisali: śutra - A tipkanje je kao neka potreba? Nije, osim ako u potrebe ne svrstam i lažne obaveze. Ono što sam također nakan jest objaviti svijetu koji ovdje zaluta blagodati skrivene u tipkovci. Naime, čini mi se da svatko znade tipkati obična slova, a malotko ona neobična. A nije nikakva mudrost, niti to takvim kanim prikazati. Za početak, često ljudi izbjegavaju dijakritičke znakove jer ih nema na tipkovci (ako imaju stranu). Što nije istina, jer oni po svojoj prilici jesu gore, samo malko skriveni. Tako sam, kad sam ilegalno skupljao po Internetu diskografiju karelske grupe Värttinä, redovito u tražilice pisao "Varttina", što je bilo sasvim dostatno. No, za spominjanje grupe nekom neprogramu nekako bi mi se činilo nepriličnim ime krivo napisati pa sam mogao pomisliti i na njemačko polurješenje: Vaerttinae, što djeluje malko nakaradno. A onda se pojavilo revolucionarno rješenje, ravno iz bespuća povijesne neozbiljnosti. Alt Gr, tipka čije se ime nikad nisam potrudio odgonetnuti. - Znači ti alternate graphic. Ne trebaš baš biti genij da to dokučiš. Ta tipka omogućava dosta toga, što mi obično ne pada na pamet pisati. Recimo, napišem li slovo š pomoću Alt Gr, razlika se uopće ne vidi jer je to isto slovo kao i ono na tipkovci, ali morao sam stisnuti tri tipke za isti rezultat. - Divan primjer, sad će svi pohrliti da tipkaju slovo š tako da prvo stisnu Alt Gr i 2, a zatim s. Naravno. A posve će se raspametiti kad doznaju da se na isti način mogu napisati i ž, č, ř, a i jezičarima omiljeno rogato e, ě. To slovo omogućava svima koji muku muče s ijeje da to elegantno preskoče. Lěpo je kad se ne trebam mučiti mišlju je li brěg brijeg, brjeg ili breg, a još lěpše kad time dignem tlak nekom ězičaru. Također, spominjanje Jiřija Trnke mi je dalěko lěpše kad mu ime znam napisati. - Vjerojatno si barem jednom fulao s tim rogonjom od slova. Prave greške tek slijede. Lako je spomenuti se pismeno brojnih svojih promašaja, kad im se genitiv množine razlikuje od genitiva ili nominativa jednine. No, što ako vam spominjanje jednog govora nekog nazoviodličnika u sjećanje prizove još mnoštvo govorâ na kojima ste spavali? Ili ako vas jedna knjiga podsjeti na nekoliko drugih knjigâ? - Cirkumfleks koriste samo jako bolesni ljudi. Što ne znači da nije korisno znati kako ga metnuti na slovo. Nikad ne znate kad će vam zatrebati. - Ô Svijete! Od mnogih reminiscencijâ, ova je ponešto nevesela. Načitah se tog zaziva u one, ne baš davne dane, kad je puhao vjetar s istoka. Ili, situacija koja se može svakome dogoditi. Pišete nekome u Crnu Goru i svjesni ste da morate paziti na pravotipk kako ne biste uvrijedili Crnogorce koji su nedavno pretekli jednog mi prijatelja u namjeri da složi pravopis koji bi bio čistom nakaradom. Sjena zato mora postati śenom, a zjenica źenicom. Inače ste nagrabusili. A ako slučajno tražite kakvu garsonijeru u Ulcinju, možete Crnogorce impresionirati poznavanjem jezikâ, rekavši da ta riječ potječe od francuskog garçon, što ima značiti nekakvo muško mladunče. - To ti je impresioniravanje na razini Delboyja. Ili (raznih) delbojâ, ako ćemo ime pretvoriti u opću imenicu. To je primjer uporabe tipkovnice. - Sigurno bi te veselilo da se u prodaji pojave i tipkovce s tipkama Alt Gl i Alt Cy, s kojima bi ubacivao i glagoljska i ćirilična pismena. Koga ne bi? - Uzet ću to kao lošu šalu. Ne shvaćam te, kao da hoćeš poručiti da postoje ljudi kojima ubacivanje crtica i kvačica po inače mirnim i dobrim slovima nije vrhunska zabava, veća od mnogih drugih zabavâ. - Odšutjet ću, da mi ne bi još počeo ahaviti. - Nisi. Od čudnih zabavah, ahavljenje je jednom od zanimivijih, ali te ću vas sad poštedjeti, barem do nekih drugih prigodah za općenje kakovog već dugo neima. |
