Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prophetanemo

Marketing

Dok bakterije truljenja vrijedno rade svoj posao, pitam se bi li stavljanje mokrih cipela na radijator bilo okvalificirano kao samoubojstvo.

Već sam mnogo puta našao kako ne znam o čemu pisati, a to par minuta, sati ili dana nakon što bih imao sasvim jasnu i ispisivu ideju, ili barem pretvorivu u niz rečenica koje uskoro ni sam neću razumjeti, ali koje me barem načelno mogu dovesti do polaznih ideja, makar i preko sasvim desetih asocijacija, obično vezanih za komade teksta koje sam prepravljao jer ih nisam razumio već u času tipkanja.
Prethodni odlomak tojest rečenica me veseli jer sam ju rastegnuo do neprepoznatljivosti, ne rekavši zapravo ništa nakon prve surečenice, ili barem ništa za što bi se isplatilo rečenicu ispisati na komad papira pa ju polako čerečiti i vaditi iz nje smisao onako kako je Maria Skłodowska-Curie vadila radij iz uranijeve rude, što mi je u neku ruku i cilj, premda sam ga smislio tek sad i premda ću ga se odreći već u idućoj rečenici.
Prethodna rečenica tojest misaona sekvenca me veseli jer se odnosi kako na ono što je već napisano, tako i na ono što tek ima doći, što će reći na ovo što upravo nastaje pod upravo kovačkim, što će reći grubim i ne pretjerano preciznim, jer bi inače to već bila filigranština, udarcima u ovom času ne posve sigurnog broja mojih prstiju po tipkovnici koja zbilja svašta trpi.
Prethodna rečenica me ne veseli jer je kraća od pretprethodne, što će me prisiliti na još jednu promjenu cilja.
Za prethodnu vrijedi isto što i za onu prije, samo ne sve nabrojano.
Za onu gore to također vrijedi.
A i za onu iznad ove.
Pravo rečeno, vrijedi to i za pređašnju.
A ova gore je opet pokvarila stvari.

Tako da ću morati izvesti oveći skok, što će po svojoj prilici ostati nezamijećeno jer je u ovoj šumi slova nemoguće nazrijeti ikakve kretnje, a kamoli onda drveće koje je živo, a život je isto kretnja, samo na superatomskoj razini.
Riječ superatomska ne želi reći da su atomi koji čine živa bića neki posebni atomi, već je prije pokušaj da u jednu riječ stavim molekule i višeatomne ione.
U ovom času sam postao sam sebi dosadan. Mislim da nije prvi put da tako nešto zaključujem. Mogao bih napraviti statistiku.
- Koja bi isto bila dosadna.

Za kraj jedan unekoliko aktualan vic, ponajprije jer me jako zanima je li ga tko već smislio:

Pitali ministra Šukera kako će riješiti ogromni manjak sredstava u državnom proračunu.
On se na to samo slatko nasmije:
- Hep, hep, hep, ...

Kraj.

A poslije kraja najava više meni da se jedim:
Kad zagasim konjpjuter, točno ću znati što sam stvarno mislio pisati.

A sad, kad je pitanje završetka teksta riješeno, možemo dalje.
- Kako ćeš sad završiti tekst, ako si već potrošio kraj?
Zagonetkom, one dovoljno zbune naletioca da ne skuži da tekst nije gotov.
Što ima krajeve, a nema početaka?
- Toj se zagonetki itekako može prigovoriti.
Branit ću se neuračunljivošću.
- Probaj radije šutnjom.
(ajde)
(tekst i dalje traje, ali sad se više ne čuje i ne vidi, tako da vas molim da zanemarite postojanje ovoga sad)
(inače, nezapitan za svrhu svega ovog tibkanja, moram i neodgovoriti)
()
(tekst i dalje traje, samo što mu opet fali misli)
(pa izbaci nešto)
(već jesam, trebat će još)
(čemu?)
(tako, da se nađe)
(zašto si se odrekao velikih početnih slova?)
(tako djeluje tiše, i zagrade su tu iz istog razloga)
(probaj još reducirati, da bude još tiše)
(za početak, interpunkcija može otpasti)
(pravo rečeno to ti se baš i ne osjeti)
(ajde onda i kvačice i crtice)
(to je vec bolje ali nece ti smanjiti kolicinu slova)
(a da maknemo suglasnike)
(o i e oa iea)
(oa oe a i ai)
(mudar potez tesko je pisati kad sebe ne razumijes)
(a da maknemo samoglasnike)
(st ls dj sm st s sd nst mz nsltt)
(stn sm nslcvnj nj st st ' rzmjvnj blj d vrtm smglsnk)
(ali sad si opet dosao do onoga sto si mislio reducirati)
(a da probamo maknuti sve)
()
()
()
()
()
(da, nije nesto efikasno, vratit cu i dija kritiku i in ter punk ciju)
(sad si se vratio skroz na početak, tako da nisi postigao ništa)
(nekima je i ništa uspjeh, da naši političari zadnjih godina nisu radili baš ništa, svima bi nam bilo bolje)
- Dosta zagrada, osjećam se skučeno u njima.
A ne skućeno?
- To smo obojica.
- Obotrojica.
- Oboentorica.
- Zašto ne svi?
Nisam pluralist, preferiram singular, singuman i singupenat.
- Singu pignu, ringeringeraja.
- Ovaj nas pokušava dotući fingiranim ludilom kako ga ne bismo mogli kritizirati.
Kvragu!
Perkele!
Godsdammit!
Ode još jedan sjajan plan.

Post je objavljen 28.09.2010. u 23:59 sati.