Još lakše kad ih nemaš uopće, ali tako nešto si je zbilja teško umisliti.
- Pogrešno. Puno je lakše sebe doživljavati kao savršentvo, negoli kao osobu s malim brojem mana. Kad postoji nekakva introspekcija, postoji i rubno područje sumnjičavosti prema svojim vrlinama pa se može desiti da neka ode među mane radi realnije procjene.
Ova mi opaska dosta remeti koncept.
- Remeti ti ideju da se na pola stranice svađaš sa sobom, a onda još pola stranice tako. Recimo da ti ovaj put nećemo dati da natipkaš isto što i većinu puta.
Kako, kad smo već počeli?
- Nismo. Ti lupetaš, a ja ti dajem do znanja da to ne prolazi.
Ali tekst postoji. Ova kratka raspra je također dio teksta. Nisi me ni u čemu spriječio.
- Recimo da želimo da se negdje vidi da smo te u nekom času zaustavili.
A gdje to?
Pored ovih baljezgarija bavim se ja i tekstovima koje se može čitati i bez lavora sa strane ili bušilice prislonjene na čelo. Samo što ih znatan dio nikad ne bude napisan.
- Postoji mogućnost da ti se vraćaju probavljeniji pa misliš istovremeno da je došao novi i ne prepoznaš da je to prerađeni stari, a radi toga si ne smanjiš osjećaj za broj zaboravljenih ideja koji onda uglavnom raste.
Jedan niz primjera su knjige koje nikad neću napisati.
Adamovo srebro (fantastički roman o (ne)uspješnoj potrazi za blagom)
Vaša savjest to može podnijeti! (priručnik za samopomoć)
Dnevnik s opitima (fiktivni laboratorijski dnevnik fiktivnog kemiamatera koji rabi fiktivnu nomenklaturu i možda fiktivne tvari, koji možda i ne mora biti čista fikcija)
De rebus multis (knjiga neodređene naravi, ali vrstan izvor citata, kojoj sam možda fulao ime)
Rječoslovni prezimenik (plagijat Adamsovog "The meaning of Liff", u kojem su mjesto engleskih naselja hrvatska prezimena, ne baš posve moja ideja, ako uopće)
- Možeš odmah reći da ideja nije tvoja, jer je gotovo sigurno da nisi prvi to smislio.
Tješim se ipak mišlju da sam prije par godina kaskao oko stoljeće i pol za modernim idejama, a sad kaskam najviše dvadesetak.
- Ne bi bilo zgorega da jednom smisliš i nešto čega još nema.
Kad smislim tako nešto, redovito mi se "nema" pretvori u "neće i ne može".
- Ono gore su bile sve knjige?
Sigurno ih još ima kojih ću se sjetiti kad ovaj tekst proglasim nepopravljivim.
- Upravo si zaboravio dvije oveće rečenice.
Nevažno. Zaboravljam ja i cijele ljude. Problem je što se neki ne usklade sa mnom pa me zapamte i onda moram birati između toga da im objasnim da ne znam tko su ili da čekam dok mi sami ne otkriju identitet.
- Identitet inače potječe od riječi indentitet koja je pak suprotna riječi dentitet koja znači zubatost, a dolazi od latinskog dens. -tis, f. što znači zub. Cijela priča je krenula tako da su neki ljudi iz romljanske republike shvatili da ljudi imaju jedinstvene zube i počeli tako skupljati otiske zubi kriminalaca kako bi ih kasnije lakše identificirali. Kako je zdravstvena usluga još bila slaba, puno češći od dentiteta bio je indentitet ilitiga nedostatak zubi pa se pred kraj republike prešlo na indentitet tj. broj zubi koji nedostaju. Kako je rimska civilizacija poslije otišla kvragu, sačuvala se među barbarima samo iskrivljenica identitet koja se danas više ne odnosi na broj zubi, nego na ono što i vi znate.
Pitanje koje mi se sad pojavilo, a komu u ovom polusnu ne znam odgovora:
Koja hrvatska riječ znači isto što i identitet?
Istost i jednakost ne prihvaćam.
Post je objavljen 19.09.2010. u 02:44 sati.