...in patria sua
29.08.2009., subota
Stvari koje učinite jednom u životu nikad više nećete ponoviti.
|
Čitam danas u novinama: Bacila odjeću sa sebe. Čitam jopet isti taj naslov: Bacila djecu i sebe. Prva vijest je valjda suviše česta da bi bila zanimljiva. Novo otkriće tople vode: Ubio sam (misleno) par životinja. Ribu sam utopio u vodi. Glistu sam živu zakopao. Pticu sam bacio iz aviona. Sva umorstva su uspjela bez prethodnih intervencija na životinjama. Nadam se da će mi tkogod reći kako sam to izveo. Također sam, za života i stvarno, pobio oveću količinu obada, osa, stršljenova, muha, komaraca i nedužnih prolazika. Zato sam na posljednjem sudu morao proći i sud kukaca (Zvuči li još kome riječ kukac pucketavo?). Taj posljednji sud je zapravo malko zakomplicirana ustanova. Za početak, na njega idu samo ona bića koja su ustanju razviti krivnju, što će reći ljudi, čimpanze, bonobi, orangutani, plavetni kitovi i pauci kosci. Kako pripadam samo jednoj oda tih vrsata, mogu opisati samo sud za ljude. Ide se od sudišta do sudišta, u kojima su predstavnici pojedinih oštećenih vrsta živih bića ili predmeta. Poradi različitih količina zločina nad svijetom, mnoge živine imaju zajednička sudišta kako bi se smanjila birokracija. Tako ovce, krave, koze, zebui, jakovi, slabovi i ostali domaći papkari imaju jedno sudište, svinje vlastito, perad vlastito. Kukci imaju četiri sudišta. Najpustije pripada većini vrsta i njime prolaze uglavnom prirodoslovci, šefovi eksploatatorskih tvrtki i svi njima podređeni, drugo je za kukce koji se vole gostiti biljkama koje ljudi sade, treće za buhe i krpelje, a četvrto za sve koji lete oko ljudi s nekim namjerama. Stajao sam pred ogromnom prostorijom koja je brujala od silnih krila u pokretu, a prevodilac mi je tumačio volju suda. - Kriv si. Kazna će ti biti strostruka smrt za svaku koju si počinio. Zatim su me kukci pola sata pljeskali lopaticama za muhe i lažnim dlanovima. Čuo se pobjednički zuj. |
26.08.2009., srijeda
Društveni uspjeh se svodi na bivanje istim na drugačiji način.
|
- Topla voda. Bojim se da to više nije potrebno spominjati. Ne sviđa mi se baš što je življenje empirijski nastrojeno. Nema krasnih jednadžbi kojima bih predvidio što me čeka ako nešto izvedem. - Zapravo, moglo bi ih se iznaći, ali vrijedile bi samo za velike količine ljudi. Mali XY je s polja prvo donio tri tikve, a zatim jednu. Poslije je rekao da mu je druga tura bila duplo lakša. Jedno objašnjenje ću spriječiti tvrdnjom da masa jedne tikve nije bila duplo manja od mase prve tri. Drugo mi je danas palo na pamet dok sam dok sam se bez upaljenog žmigavca uključivao u promet. Prometalo ima jedan kotač, ali to nije zagonetka. |
22.08.2009., subota
Prvo sam našao čemu služe greške, a zatim da je to otkriće tople vode.
|
Vjerojatno je kvaka u tome što imam iza sebe većinu toga što sam u stanju skužiti pa mi nužno svaka nova ideja bude samo uklopljivanje i povezivanje starih. - Iz konstrukcije treba biti jasno da ono što on može skužiti dosta zaostaje za onim što je moguće skužiti. A ideja je krenula iz nekog desetog ćoška. NIkola Gvozden Zlatko Kalaj Srebrić jedan je od većih čudaka s kojima nikad nećete imati posla. Ne zato jer opsesivno skuplja stare knjige i čita ih. Niti zato jer obilazi knjižnice i isto čita stare knjige. A niti zato što će vam na pitanje što radi u desetak polurečenica opisati da ne radi ništa pametno te što nećete skužiti što je točno rekao. Razlog je zapravo trivijalan: on uopće ne postoji. Ako (tako izmišljen) kaže da proučava greške, onda je već samorazotkriveno njegovo čudaštvo. Jer taj hobi sam smislio danas, kao i lik, osim imena koje je potpuno neuklopivo u ostatak ideje. I, jasno, već sam odustao od tog hobija. Likovi koje smislim redovito su ograničeniji od mene i još bih si više išao na živce da postanem jedan od njih. Uglavnom, NGZKS se bavi tipfelerima. Prepisuje ih u bilježnicu koju naziva desetom ulaznom i koja zbilja jest deseta ulazna. Tipfelere dalje prepisuje u katalog, a kad završi s katalogom (koji je šesti po redu), slaže statistike i malo proučava gramatike. Cilj mu je za svako povijesno razdoblje našeg jezika proučiti greške na statistički značajnom uzorku i zatim sve to analizirati. Prvih desetak godina radio je tekstove od devedesete naovamo. Tad još nije planirao krenuti dalje u prošlost. Samo je bio sretan što se time nitko ne igra osim njega (što ne mora biti istina, samo ja nikad za tako nešto nisam čuo). U nekom času je primijetio da se stvari mijenjaju presporo da bi ih čekao. Zato je odlučio napraviti preliminarne zaključke o jeziku i krenuti dalje u prošlost. Ideja koja mu se razvila je da su mnoge današnje greške budući ispravan jezik. No, to je trebalo nekako potvrditi. A puta su samo dva. Jedan je da pričeka koje desetljeće i usporedi novi jezik s prijašnjim greškama. Drugi da krene skupljati stare greške i usporedi ih s današnjim jezikom. Ili još starije greške s manje starim jezikom. Ubrzo je bilo jasno da su tipfeleri zapravo nezanimljivi. Stanja koja su postala sranja, kupci preobraženi u kurce, uhićenici u mamicama namjesto maricama, Mjesečeve hijene, solitičari, demokuracija, predjednici, sagornici, unojstva, šljačke i ine beštije mogu tek nasmijati, ali gotovo nikad ne postaju dijelom jezika. Osim dvije iznimke za koje često nije jasno jesu li tipfeleri ili nisu: izostavljeno ili ubačeno i u ije te zamjena č i ć. Njihova tipkovnična bliskost kod kraćih tekstova redovito stvara probleme i za bilo kakvo saznanje nužno je tražiti pravilnost. Jedan šečer može biti slučajan, dva su sumnjiva, a sve dalje od toga daje jasnu indikaciju (npr. nesklonost jakoj kavi). Kao i slučajevi kad autor bude neodlučan pa malo šećeri, a malo šečeri. Puno zanimljivije bile su prave greške: pogrešno upotrebljena glagolska vremena, suvišak ili manjak točaka ili zareza, nepravilni razmaci, pomanjkanje sročnosti, deformirane riječi, dijalektalizmi, nestandardne tuđice i sve tomu srodne pojave. Neke od njih već su pomalo postajale dijelom standardnog jezika, usprkos jezičavim jezičarima što su danomice kukali po televiziji i novinama. Druge su strpljivo tražile svoje mjesto pod suncem. Neke stare greške su ga čak malo zapanjile jer je njegov jezik uključivao i njih. Ali nije zbog toga počeo drugačije govoriti i pisati. Više od stalne manije razlikovanja. Analiza tekstova iz SFRJ je unekoliko problematična radi političkih modifikacija jezika, ali greške zapravo prekrasno indiciraju navike pisaca koji su rođeni prije promjena. Inače se vidi kako anglizmi počinju izbacivati germanizme iz igre. Kratko razdoblje endehazije obiluje tiskovinama, a micanje jednačenja suglasnika po zvučnosti zapravo je bilo poluuspješno. Mnoge riječi danas u komadu tu su u dijelovima (kao i prije). Kopanje po greškama s prve polovice stoljeća neće ga zadovoljiti. Nakon popisivanja grešaka iz literature tiskane između svjetskih ratova i uspoređivanja istih s gramatikama iz četrdesetih prelazi na razdoblje od ilirizma do kraja Austrougarske. Tu posao postaje ozbiljan jer se jezik još naveliko formira i ne može se govoriti samo o greškama jer su mnoge razlike među stilovima znakovi pojedinih jezičnih škola. Pokušaji ubacivanja ili brisanja glasovnih promjena, dodavanje novih znakova, riječi-pokušaji, riječi koje su preživjele i danas zvuče modernije nego tada, riječi koje su opstale smiješne, konstrukcije koje neodoljivo vode do njemačkih originala, ostaci kajkavice (i podsjećanje mene na to kako bih danas zajebavao vas štokavce da ne znate hrvatski, da se Gaj nije okrenuo istoku) i hrpa stvari za koje ni čuo nisam pa ih ne mogu ni spomenuti, sve to je raj za jednog skupljača greški. Ali i pakao, jer prave greške često nije moguće razlikovati od jezičnih ideja, što znači da je podjela u najmanju ruku subjektivna. Izinijavam se potnavaocma nashek ieziga koi se ovdije mnozhebit nadiju rdi grpe lapsisa koije sam napravijo. Našrosto mi ie tnanije nedosdatno da bijeh migao poshtjeno opijesati sbe shto se digadijalo u zsdnija dva stoliječa. Oaustao sam ćak i od sintrze oniga gore s maljem egzberimentom koi ie obo ovdije. I koj sam več izvodio s nejom drugim idejm. Sad samo želim demonstrirati fleksibilnost vaših mozgova da razumijete loše napisane tekstove te predložiti mogućnost da je sklonost pravopisu stvar navike. |
21.08.2009., petak
Opet o petljanju.
 Kako ne običavam ići svijetom s komadima plastike nabijenim u uši, to mi čvorove mora slagati ovaj pretvarač izmjenične struje u istosmjernu. Za ovo mu je trebalo par tjedana tako da ga ne treba smatrati suviše maštovitim. No, tako to biva sa suviše krutim sustavima. Treba biti strpljiv. Inače pokušavam skužiti kako točno funkcioniraju uvjerenja. Zasad bih rekao da su to mehanizmi za obradu i selekciju podataka, ne tim redom. Preciznije, uvjerenje je svijest o informaciji. Sve što znamo, obično znamo kao nekakvu istinu. Sve drugo je dosta kompliciranije. Ili mi se barem čini tako. Upravo mi se pojavila slika jedne od kuća koje sam sanjao. Nešto štagljasto, dvaput dulje nego šire, s praznom sredinom i otvorenom krovnom konstrukcijom. Da nisam budan, bilo bi više detalja. Ali to mi malo znači jer ne običavam tipkati u snu. Samo u polusnu. |
18.08.2009., utorak
Kako se ispetljati?
 Prvo se ipak treba zapetljati. Mogao bih sebi napisati kakvu poruku da u budućnosti punoj muka vidim sebe koji mi se smije iz poprilične slobode. Ili da odmah skužim da su uvjeti za svašta idealni. Tako da ne bih poslije skužio da su bili. |
15.08.2009., subota
Ne treba otok za neprilagođene alfe, već cijeli arhipelag.
|
Naslov je radi sebe, ne odnosi se na izmislioca, već na opaženu činjenicu da su čudni jedni drugima nekad i čudniji negoli običnima ili obični njima. Što je već rečeno, kao i opažanje o ponavljanju, a možda i opažanje opažanja o ponavljanju. Rekao bih da svijest o svijesti jest... - Svijest? - Samosvijest? - Ili da mijenjaš prvu riječ? Izgleda da ostavljam radije polilemu, jer nisam ni mogućnosti sveo na konačan broj. - Tj. na nešto čemu znaš granice. - Drugim riječima, lijen si razmišljati. Nije strašno biti glup. Strašno je to znati. Tući glavom po nepomičnim rubovima vlastitih moždanih mogućnosti iako bi mozak trebao biti fleksibilan. - Znaš već da se sve svodi na uloženi trud. Svako malo netko izbaci nekakve jednadžbe za sreću. Evo i verzije do koje sam došao sam ili zaboravio čiji je original: Potrebe trebaju odgovarati resursima, a problemi sposobnostima. Nikoja derivacija ničega po vremenu ne smije biti nula. - Topla voda i zamućena topla voda. - Treće je radi dosade. Toplu vodu inače treba stalno otkrivati. Jer se mnogi brčkaju u hladnoj i misle da je tako Manitu naložio. Mjesto da naloži vatru. - Vatru spoznaje? Zvuči kao naslov nekog religijskog teksta. - Što mogu kad pseudalčad nemilice troši riječi. I ne samo pseudalčad. Puno je riječi potpuno isprostituirano: sreća, ljubav, istina, ogorčenost, domovina, domoljublje, užas, skandal, radnik, kriza, prefiksi, bio- i eko-, ... Nećeš asocijacijske nizove? - Niževe? - Neizbježni su. Mozak kopa po sličnim podacima jer su tako spremani. Jedna dimenzija je intenzitet (koji ovisi o čestoti pojave i valjda emotivnim markerima), a opisnih ima puno. Bilo bi zanimljivo doznati koliko treba riječi da se rehabilitira. - U tebi nikad. U populaciji čim nestanu stereotipi koji im sišu značenje. |
13.08.2009., četvrtak
U Francuskoj se filmaši zovu sineasti, a riža se ne zove nikako jer svi znaju da je to biljka i da nije živa.
|
Šetuckanjem van kolosijeka misli ljudskijeh nađoh mnogo mislenih prečica i krasnih proplanaka s čud(es)nim cvjetovima. Nađoh i da oni redovito budu doživljeni korovom. Nađoh i da ljudi te prečice nazivlju stranputicama. Također nađoh da poimanje prostora misli kao takvog (tj. ubaci neki pojam) samo razvija frustraciju radi toga što će se prosječan sugovornik uporno držati linearnih kretanja bez mnogo križanja (tj. ubaci nešto suprotno). - Dopuštam da dovršiš misao samo da ju lakše pobijem. Linearne misli imaju jednostavnu svrhu. Ti i eventualno postojeći tebi slični ne konvergirate razmišljanjem i nikad ne dajete ništa konkretno. Treba povremeno uključiti i mehanizme za svođenje na jednostavne setove mogućnosti. - Da dodam, ovaj se primjerak k tomu i redovito pogubi. - To je nužno, um mu nije navikao da operira s više od dvije dimenzije. Upitno je je li se uopće u stanju snaći u tri, ili samo zamišlja različite točke na plohi. - Da ga malo razotkrijemo, pokušava si razviti viđenje njih četiri improvizacijom. Doda svakoj točki neko svojstvo. - Ali to nema ni sa čime veze. Što dovodi do bifurkacije. Mogućnosti su dvije. Ili razvijam nešto korisno i uglavnom točno, ili su mi misli šuplje kao aerogel. U prvom slučaju naći ću novih stvari i neće mi biti dosadno, a u drugom ću uz malo otpora prema stvarnosti razviti svoju nepotpuno pogrešnu sliku svijeta i zabavljati se istom pa mi opet neće biti dosadno. Što me malo podsjetilo na ono nečije nekakovo nešto da kvaliteta laži raste s udjelom istine. - Ima još jedna mogućnost. Tvoja slika svijeta stalno će biti pogrešna i ti ćeš to znati i mučiti se s popravcima. Dao bih joj skromno ime stvarnosti, a za one dvije bih rekao da su ista, samo gledana iz dvije različite perspektive, tvoje i vanjskog promatrača. Nisam ujutro sanjao kovanice, ali zato sam se probudio s jednom u ruci. Češće bude obrnuto. Netko mi je otrgnuo iz Feniksa list s pola rješenja. Sad mogu sve što napišem proglasiti točnim rješenjem. Oblaci su sakrili ćošak neba po kojem plaze Perzeidi. Srećom sam gore gledao i prije toga. A i poslije. S duplo slabijim uspjehom. Suma je prosta. |
10.08.2009., ponedjeljak
Planovi traju dok ne dođu supstitucije.
|
Recimo da postoji volja za činjenjem nečega. Matematičari bi rekli "pretpostavimo da", ali ja sam već dulje vrijeme odmetnik od matematike, možda čak i jeretik, jer se igram brojevima, a ne skupovima, pa ću radije ostaviti kako jest, uključujući i odvirak. Produkt te volje je tzv. vrijeme psihičke pripreme, koje traje od par milisekundi, koliko treba živcima da dobace signal do mišića pa do par desetljeća. Iza njega slijedi činjenje samo, a o njemu neka govori oni koji nešto rade. Dalje slijedi bifurkacija (to da uvedem u rječnik nekima možebit novu riječ, a meni isto, jer ju znam samo par godina. Možete se domisliti novog posla dok još radite prvi, a možete i poslije. Prva mogućnost je tipična za ljude od nervoze i prezaposlenosti. Moje je iskustvo da u stanju prezaposlenosti radim malo do nimalo. Tako da se oni koji imaju posla preko glave mogu smatrati raskrinkanima. A onda je počeo nekakav film pa sam otišao gledati ga, mejsto da dovršim što sam već mislio. Jasno, ovo smatram dovršenim. Tekst je uvod sam sebi. Imate punu slobodu trpjeti kitobolju oko toga što bi bilo dalje. |
08.08.2009., subota
Heureka!
|
Našao sam razlog zašto mi se sve više ne da ništa. Već dva tjedna stalno nešto radim. Moram brzo protratiti barem dan tako da mi se stanje stabilizira. Nagradno pitanje: Gdje je zakopano blago? (Ako točno odgovorite, možete si sami iskopati nagradu.) Dodatak večernji: Danas nisam uspio ne raditi ništa. Dodatak isto: Danas sam bio u situaciji da mi bude drago da čujem narodnjake. Alternariva je bio Pederković. Član okoline je promijenio radiostanicu u času kad se začuo glas Arsenov. |
05.08.2009., srijeda
O strašnim posljedicama bezinternetstva.
|
Radio sam više nego inače. Želja za visenjem napustila me nakon tri dana. Predmnijevam da se počela vraćati. Jedina konstanta je bezidejnost. SN: Jedite zob. Set znojidbe. Dosti zjeben. Tko je smislio sljedeću rečenicu: "Sačuvaj nas, Bože, religioznosti." ? Inače bi ta rečenica mogla biti i slijedeća. Zato jer slijedi onu koja je prije nje. Pretpostavljam da bi mi pošten jezičar mogao istodobno objasniti da postoji dobar razlog zašto mora biti tako, a ne onako, da postoji glasovna promjena koja baš tome služi i da sam ja glup jer se pačam u stvari koje ne razumijem. |
