...in patria sua
15.08.2009., subota
Ne treba otok za neprilagođene alfe, već cijeli arhipelag.
|
Naslov je radi sebe, ne odnosi se na izmislioca, već na opaženu činjenicu da su čudni jedni drugima nekad i čudniji negoli običnima ili obični njima. Što je već rečeno, kao i opažanje o ponavljanju, a možda i opažanje opažanja o ponavljanju. Rekao bih da svijest o svijesti jest... - Svijest? - Samosvijest? - Ili da mijenjaš prvu riječ? Izgleda da ostavljam radije polilemu, jer nisam ni mogućnosti sveo na konačan broj. - Tj. na nešto čemu znaš granice. - Drugim riječima, lijen si razmišljati. Nije strašno biti glup. Strašno je to znati. Tući glavom po nepomičnim rubovima vlastitih moždanih mogućnosti iako bi mozak trebao biti fleksibilan. - Znaš već da se sve svodi na uloženi trud. Svako malo netko izbaci nekakve jednadžbe za sreću. Evo i verzije do koje sam došao sam ili zaboravio čiji je original: Potrebe trebaju odgovarati resursima, a problemi sposobnostima. Nikoja derivacija ničega po vremenu ne smije biti nula. - Topla voda i zamućena topla voda. - Treće je radi dosade. Toplu vodu inače treba stalno otkrivati. Jer se mnogi brčkaju u hladnoj i misle da je tako Manitu naložio. Mjesto da naloži vatru. - Vatru spoznaje? Zvuči kao naslov nekog religijskog teksta. - Što mogu kad pseudalčad nemilice troši riječi. I ne samo pseudalčad. Puno je riječi potpuno isprostituirano: sreća, ljubav, istina, ogorčenost, domovina, domoljublje, užas, skandal, radnik, kriza, prefiksi, bio- i eko-, ... Nećeš asocijacijske nizove? - Niževe? - Neizbježni su. Mozak kopa po sličnim podacima jer su tako spremani. Jedna dimenzija je intenzitet (koji ovisi o čestoti pojave i valjda emotivnim markerima), a opisnih ima puno. Bilo bi zanimljivo doznati koliko treba riječi da se rehabilitira. - U tebi nikad. U populaciji čim nestanu stereotipi koji im sišu značenje. |
